14. poglavlje
Kako učinkovito dijeliti evanđelje
Naši napori da dijelimo evanđelje najučinkovitiji su ako volimo našu braću i sestre i imamo suputništvo Duha Svetoga.
Iz života Georgea Alberta Smitha
Kroz svoje neumorne napore da dijeli evanđelje s drugima, George Albert Smith slijedio je ovu izjavu iz svojih osobnih uvjerenja: »Neću nastojati siliti ljude da žive prema mojim idealima već ih voljeti toliko da čine ono što je ispravno.«1 Smatrao je da je najučinkovitiji način dijeljenja evanđelja tražiti vrline u ljudima drugih vjera, a zatim, hrabrošću, ali i dobrotom, ponuditi dodatne istine obnovljenog evanđelja Isusa Krista. Ispričao je sljedeće iskustvo koje je doživio dok je predsjedavao Europskom misijom:
»Jednog sam se dana vozio vlakom. Moj suputnik u odjeljku bio je prezbiterijanski svećenik, vrlo ugodan, uglađen gospodin, i kada mi je da priliku, rekao sam mu da sam član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Bio je začuđen i pogledao me je sa zaprepaštenjem. Rekao je: ‘Zar se ne sramite što pripadate takvoj grupi?’
Nasmiješio sam mu se i rekao: ‘Moj brate, sramio bih se da ne pripadam toj grupi znajući ono što znam.’ Tada mi je dao priliku porazgovarati s njim i objasniti mu neke stvari u koje vjerujemo …
Bio je to dobar čovjek koji nije imao predodžbu onoga što pokušavamo učiniti. Nismo bili tu da mu nanesemo patnju ili nevolju; mi smo mu pokušavali pomoći. I dok smo razgovarali o tome rekao sam mu: ‘Vi imate pogrešnu predodžbu o svrsi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u ovoj zemlji. Ja sam ovdje kao jedan o njezinih predstavnika, i ako mi dopustite da vam kažem nekoliko stvari, mislim da ćete imati bolje mišljenje o nama.’ Rekao sam: ‘Prije svega, mi tražimo od svih vas dobrih ljudi ovdje da obdržavate sve veličanstvene istine koje ste naučili u svojim crkvama, koje ste usvojili iz svojih Svetih pisama; pridržavajte se toga, pridržavajte se svih dobrih znanja koja ste stekli u svojim obrazovnim institucijama, sve spoznaje istine koje ste stekli iz svakog izvora, pridržavajte se… svega što je dobro u vašem karakteru a što ste primili u svom divnom domu; zadržite svu ljubav i ljepotu koja je u vašim srcima jer živite u tako lijepoj i divnoj zemlji… To je sve dio evanđelja Isusa Krista. Zatim nam dopustite da sjednemo i podijelimo s vama neke od stvari koje još nisu dospjele u vaše živote a koje su obogatile naše živote i usrećile nas. Nudimo vam to ne tražeći novac i bez cijene. Sve što tražimo od vas je da čujete što imamo reći, i ako vam odgovara, slobodno to prihvatite …’
To je stav Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana«2 [Vidi 1. prijedlog na 141. stranici.]
Naučavanja Georgea Alberta Smitha
Misionarski rad je najučinkovitiji kada ga obavljamo s ljubavlju i dobrotom, a ne prisilom ili kritikom.
Naš Nebeski Otac… poslao je nas, svoje predstavnike u svijet, ne da tjeramo ili silimo, već da pozivamo. »Dođi i slijedi me!« rekao je Spasitelj, »i ja ću vas okrijepiti.« To je ono što evanđelje podučava, a to je i naše službeništvo.3
Svrha Crkve nije iznositi izjave koje će povrijediti osjećaje onih koji ne razumiju. Crkva nije ona koja kritizira i pronalazi nepravilnosti u drugima, već njezini predstavnici pronose evanđeosku poruku narodima zemlje s brižnom ljubaznošću i željom da budu od pomoći.4
U svim… crkvama ima dobrih muškaraca i žena. Ono dobro u tim različitim denominacijama je ono što ih drži na okupu. Imao sam povlasticu biti s ljudima u mnogim dijelovima svijeta i biti u domovima mnogih ljudi iz različitih denominacija svijeta, i kršćana i židova. Bio sam s [muslimanima]. Bio sam s onima koji vjeruju u Konfucija, a mogao bih spomenuti i mnoge druge. Upoznao sam predivne ljude u svim tim organizacijama, i osjećam ogromnu odgovornost kamo god krenem među njih, da ih ne uvrijedim, niti povrijedim njihove osjećaje, niti kritiziram, jer oni ne razumiju istinu.
Kao predstavnici Crkve imamo odgovornost poći među njih s ljubavlju, kao sluge Gospodnji, kao predstavnici Gospodina neba i zemlje. Oni možda neće to potpuno cijeniti. Možda će nam zamjerati da smo egoistični i nepravedni, ali neće promijeniti moj stav. Neću ih učiniti nesretnima ako mogu pomoći po tom pitanju. Htio bih ih usrećiti, naročito kad pomislim na čudesne prilike koje su mi ukazane zbog članstva u ovoj blagoslovljenoj Crkvi.5
Naše službeništvo je službeništvo ljubavi i obzirnosti, i želimo činiti dobro svima i pomoći im shvatiti naum života i spasenja kojeg je Gospodin objavio u ove posljednje dane.6
Ne možemo tjerati ove mlade ljude, i naše susjede i prijatelje u kraljevstvo nebesko kritizirajući ih i pronalazeći mane u njima, ali vam želim reći da ih možemo s ljubavlju potaknuti u smjeru našeg Oca na Nebu, i možda ih malo po malo, tamo i dovesti.
To je naša povlastica. Ljubav ima veliku moć da utječe na ovaj svijet.7
Neka mi koji znamo, oni među nama koji imaju svjedočanstvo, idemo dan za danom s ljubavlju i dobrotom nehinjenom među te muškarce i žene, bez obzira jesu li u Crkvi ili ne, i nađemo način da dirnemo njihova srca i odvedemo ih na onaj put koji će im osigurati spoznaju istine.8
Kako se samo molim da mi kao sluge Gospodnje možemo imati dobrohotnosti za čovječanstvo, strpljenja za one koji griješe, i ići naprijed s dobrotom i ljubavlju podučavajući jednostavna načela evanđelja našeg Gospodina za blagoslov svake duše s kojom dođemo u kontakt.9 [Vidi 2. prijedlog na 142. stranici.]
Ne trebamo se sramiti da dijelimo ono što znamo da je istinito.
Osjećam da ponekad nemamo dovoljan osjećaj važnosti [evanđelja], da ga ne podučavamo s revnošću koja se traži.10
Ovo evanđelje Isusa Krista je moć Božja na spasenje, kao što je apostol Pavao objavio [vidi Rimljanima 1:16]. Ovo je Otkupiteljevo djelo. To je jedini put po kojem možemo steći najviše uzvišenje koje je Spasitelj čovječanstva predodredio za nagradu onima koji će ga slijediti. Ne kažem to egoistično, već s dobrohotnošću za djecu našeg Oca koja pripadaju drugim crkvama. Kažem to s ljubavlju za njegove sinove i kćeri koji ne razumiju, no on je zapovjedio da to trebamo reći. Njegova je volja da ljudi trebaju znati.11
Znam da Bog živi. Znam da Isus jest Krist. Znam da je Joseph Smith bio prorok Gospodnji. Nikada nisam bio nigdje gdje bih se sramio svjedočiti o tim istinama. Ne znam zašto bi se čovjek trebao sramiti što zna istinu budući da je netko drugi ne zna, naročito kada se odnosi na evanđelje koje je moć Božja na spasenje.12
Ne treba smatrati razmetljivim izraziti se na ovaj način ako znamo istinu. Što se nas tiče, ne treba smatrati egoističnim ako možemo reći drugoj djeci našeg Oca: »Ovo znam, a možeš i ti ako želiš.«
To je ljepota evanđelja Isusa Krista. Nije samo za nekoliko pojedinaca, već je za spoznaju svake duše koja je rođena u svijetu… Danas ima onih koji znaju da Bog živi, a ima i tisuće drugih koji bi to mogli znati kada bi htjeli… Oni ne ovise o nama da bi znali, već ovise o nama da ih podučimo kako mogu znati.13
Znam da je naš Nebeski Otac progovorio u ovom razdoblju svijeta da je njegovo evanđelje na zemlji, i iako ne bih prisilio ni jednu dušu da ga prihvati, molim se da možemo imati moć, mudrost i snagu posegnuti za našim bližnjima koji ne razumiju istinu. Ispunimo svoju dužnost i dovedimo ih u stado Učitelja da i oni s nama mogu znati da on živi.14 [Vidi 3. prijedlog na 142. stranici.]
Težimo nadodati sreći i dobroti koju Božja djeca već posjeduju.
Kada su me [ljudi] pitali: »Što je u toj organizaciji kojoj pripadate? Zbog čega se toliko brinete da šaljete svoje misionare širom svijeta?« Ponekad bih odgovorio: »Želimo da svi budete sretni. Želimo da se svi radujete poput nas.«15
Tisuće i tisuće misionara… krenuli su u svijet, i u ljubavi i dobroti išli od vrata do vrata govoreći drugoj djeci našeg Oca:
»Dopustite nam da obrazložimo; dopustite nam da vam objasnimo nešto što će vas zasigurno usrećiti kao što je usrećilo nas!«
To je povijest misionarskog djela Crkve koje smo dio.16
Sjećam se kako mi je jednom prilikom neki čovjek, nakon što smo razgovarali neko vrijeme, rekao: »Pa, iz svega što mogu naučiti, vaša je crkva dobra kao i bilo koja druga crkva.« Pretpostavljam da je mislio kako nam iskazuje veliki kompliment, ali sam mu rekao: »Ako Crkva koju ovdje predstavljam nije od veće važnosti djeci ljudskoj od bilo koje druge crkve, tada sam pogriješio u svojoj dužnosti ovdje. Mi nismo došli oduzeti vam istinu i vrline koje posjedujete. Nismo došli nalaziti mane kod vas ili vas kritizirati… Zadržite sve dobro što imate, i dopustite da vam donesemo više dobra, kako biste mogli biti sretniji te kako biste bili spremni ući u nazočnost našeg Nebeskog Oca.« [Vidi 4. prijedlog na 142. stranici.]
U vrijeme dok je Spasitelj bio na zemlji, za vremenske poludnevnice, bilo je drugih crkava; bilo je mnogo denominacija i sekti, i vjerovali su da su služili Gospodinu. Velike sinagoge u Judeji bile su pune ljudi koji su vjerovali da imaju svećeničku ovlast. Oni su po svom mišljenju slijedili učenja Abrahama i Mojsija. Nastavili su proglašavati dolazak Spasitelja svijeta. Poticali su muškarce i žene na djela pravednosti. Gradili su hramove i domove bogoštovlja. Podizali su spomenike prorocima koji su svjedočili o postojanju Boga i nekima koji su bili ubijeni i zapečatili svoje svjedočanstvo s krvlju. To su bili ljudi kojima je došao Spasitelj… U njima je bilo puno dobra. Među njima je bilo mnogo dobrih muškaraca i žena. Među tim ljudima bilo je mnogo pravednosti. Spasitelj nije došao uzeti te dobre stvari od njih. Kada se pojavio među njima nije to učinio da ih osudi, već da ih pozove na pokajanje, da ih pozove da se okane svojih grešaka i da ih potakne da zadrže svu istinu koju su posjedovali…
Kada proglašavamo ljudskoj obitelji, kao što to činimo, da je čovjek otpao od evanđelja, mi ne proglašavamo nešto što se prije nije događalo u svijetu. Kada kažemo da su dobri muškarci i žene vođeni činiti i vjerovati u stvari koje nisu istinite, ne kažemo to s osudom, ne govorimo to sa željom da nekoga povrijedimo, već govorimo sa željom da ljudi mogu napraviti dovoljno dugu stanku da preispitaju sebe, da vide kamo idu i što će biti njihova konačna sudbina.17
O kada bismo mogli čovječanstvu dati razumijevanje naših osjećaja, da mogu shvatiti da ne želimo ograničiti njihove mogućnosti, već da mogu osjetiti da naša srca posežu za njima u ljubavi i dobroti, a ne sa željom da povrijedimo. Naša je misija u svijetu spasiti duše, blagosloviti ih i dovesti ih u stanje da se mogu vratiti u nazočnost našeg Oca, okrunjeni slavom, besmrtnošću i vječnim životom.18
Ako podučavamo Duhom Svetim, on će onima koje podučavamo posvjedočiti o istini.
Ova je Crkva poslala misionare na četiri kraja zemlje i oni proglašavaju evanđelje Isusa Krista. Mnogi nisu školovani na velikim svjetskim sveučilištima. Njihovo obrazovanje uvelike je ograničeno na praktična životna iskustva, ali su imali nešto što je najmoćnije u nadahnjivanju ljudske obitelji – suputništvo Duha Svetoga.19
Dok idem amo i tamo na misiji vidim napredak ovih ugodnih mladića i djevojaka koji nesebično služe i shvaćam da, ne samo da uče jezik zemalja u kojima rade, već znaju da imaju dar od Gospodina da šire istinu koju ljudi ne bi mogli saznati na nijedan drugi način.20
Mnogi od vas ili vaših prethodnika čuli su evanđelje kako ga podučava Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana… Ponekad ste ga čuli na ulici gdje se nalazio ponizni misionar, podučavajući ono što ga je Gospodin pozvao da podučava.
Nešto je dirnulo srca onih koji su čuli. Imam iskustva s misije. Vidio sam grupe ljudi kako stoje i slušaju poniznog misionara kako objašnjava svrhu života te govori ljudima i potiče ih da se pokaju od svojih grijeha, i ponekad sam čuo ljude kako kažu: »Nikada prije nisam osjetio utjecaj kakvog sam osjetio dok sam slušao tog čovjeka kako govori.«21
Bez obzira koliko smo nadareni, ili kako ugodan bio naš jezik, Duh našeg Oca prodire u srca i donosi uvjerenje o božanskom porijeklu ovog djela.22
Ovo je Gospodnje djelo. Ljudi ga ne bi mogli pronositi naprijed ovako uspješno pomoću naših skromnih sredstava. Običan čovjek ne bi mogao unijeti u vaše duše znanje koje posjedujete. Ni mi kao ljudi ne možemo nadahnuti svijet s uvjerenjem da Bog živi i da je ovo njegova Crkva, ali ako učinimo naš dio, naš će Nebeski Otac blagosloviti naš trud.23
Radimo iz dana u dan da nas naš Otac može blagosloviti. Ako imamo njegovog Svetog Duha, ljudi s kojima dođemo u kontakt osjetit će ga jer će se proširiti okruženjem u kojem živimo, a oni će blagovati i upiti ga.24
Za usporedbu, ima svega nekolicina onih koji su prihvatili evanđelje kako je objavljeno u posljednje dane, ali ima na milijune djece našeg Oca koji žele spoznati njegovu volju. I kada im se donese istina, i kada im uvjerljivi utjecaj Duha donese svjedočanstvo, oni će ga radosno prihvatiti.25 [Vidi 5. prijedlog na sljedećoj stranici.]
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.
-
Proučite posljednja dva odlomka »Iz života Georgea Alberta Smitha« (stranice 135–136). Razmislite o nekome koga poznajete tko nije član Crkve. Kojim se kvalitetama divite kod te osobe? Koje istine evanđelja on ili ona već vjeruje? Koje bi dodatne evanđeoske istine bile od naročite pomoći za njega ili nju? Kako ovakvo razmišljanje o ljudima utječe na način na koji dijelimo evanđelje s njima?
-
Dok čitate prvi odsjek učenja (stranice 136–137), razmislite o događaju kada je na vas snažno utjecao netko tko je pokazao ljubav za vas. Zašto je važno izbjegavati kritiziranje onih čija se uvjerenja razlikuju od naših?
-
Pročitajte odsjek koji počinje na 137. stranici. Što znači dijeliti evanđelje s »revnošću«? Kako možemo iznijeti svoja svjedočanstva o obnovljenom evanđelju a da ne zvučimo hvalisavo ili egoistično?
-
Što mislite da je predsjednik Smith htio reći kada je rekao: »Ako crkva koju ovdje predstavljam nije od veće važnosti djeci ljudskoj od bilo koje druge crkve, tada sam pogriješio u svojoj dužnosti ovdje« (139. stranica)? Što Crkva Isusa Krista nudi što može dodati sreći u životu osobe?
-
Dok čitate posljednji odsjek učenja (stranice 140–141), razmislite o iskustvu kada ste s nekime podijelili evanđelje. Zbog čega je iskustvo bilo uspješno? Što možete učiniti da poboljšate svoje napore za dijeljenje evanđelja?
Povezani stihovi iz Svetih pisama: Ivan 13:34–35; 2. Timoteju 1:7–8; 2. Nefi 33:1; Alma 20:26–27; Nauk i savezi 50:13–22
Pomoć pri podučavanju: Razmislite o tome da podijelite razred u male grupe od tri do pet osoba. Odredite vođu u svakoj grupi. Svakoj grupi dodijelite drugi odsjek. Zamolite ih da kao grupa pročitaju svoj odsjek i rasprave odgovarajuća pitanja s kraja poglavlja. Neka zatim članovi razreda iznesu pred cijelim razredom što su naučili u svojim grupama. (Vidi Podučavanje, nema većeg poziva, 161.)