7. poglavlje

Besmrtnost duše

Naš život je vječan, a ta nam spoznaja pomaže donijeti ispravne odluke i tješi nas u vrijeme žalosti.

Iz života Georgea Alberta Smitha

George Albert Smith bio je blagoslovljen s čvrstim razumijevanjem svrhe života, a to mu je omogućilo da potiče druge dok su se suočavali s teškoćama. Često je podsjećao svece da živimo »vječnim životom« – da vječnost ne počinje nakon ovog života već da je smrtnost presudan dio vječnosti. »Ponekad sam rekao svojim prijateljima kad su bili na životnom raskrižju, nesigurni kojim putem žele ići: ‘Danas je za tebe početak vječne sreće ili vječnog razočaranja.’«¹

Predsjednik Smith svjedočio je o ovim istinama na sprovodu Hyruma G. Smitha, patrijarha Crkve, koji je preminuo relativno mlad, ostavljajući iza sebe svoju ženu i osmero djece:

»Osjećao sam, otkad sam zamoljen govoriti na ovom sprovodu, da to možda neću moći učiniti. Moji su osjećaji bili uznemireni i osjećao sam se nemoćnim da ih kontroliram, no od kada sam ušao u ovu zgradu, dušu mi je ispunio predivan, sladak utjecaj mira …

Umjesto žalosti osjećam potrebu da zahvalim Ocu na Nebu za evanđelje njegovog Ljubljenog Sina koje je iznova objavljeno u naše doba… Znati da je život vječan je predivan blagoslov – znati da će kroz vječnost blagoslovi za koje je ovaj dobri čovjek živio biti njegovi. Njegov smrtni život je prekinut, ali to je samo dio vječnog života. Položio je temelj dubok i siguran na kojem je izgradio i na kojem će nastaviti graditi kroz vječnost. Radost koju je iskusio ovdje na zemlji bit će umnožena …

Dok razmišljam o iskustvima ljudi u svijetu, u ovakvim situacijama, divim se koliko smo blagoslovljeni. Nemam sumnje u vječni život i besmrtnost duše kao ni u to da sunce sja u podne… Tužno je rastati se od voljenih osoba, čak i privremeno. Šaljemo ih na misije, ili odu živjeti u druge dijelove svijeta i nedostaju nam. Kad se dogodi nešto poput ovoga čini se da su još dalje, a zapravo nisu, kad bismo samo razumjeli… Umjesto izricanja sućuti koja se ponekad upućuje ožalošćenima, osjećam da bih se danas trebao radovati što znam da ovo nije kraj …

Stoga danas, dok stojim u vašoj nazočnosti, kada bi možda trebale teći suze, moja je duša ispunjena s utjehom i uvjerenjem. Molim se da ta utjeha može biti u životima onih koji su ožalošćeni.«² [Vidi 1. prijedlog na 70. stranici.]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Živjeli smo kao duhovi prije nego što smo došli na zemlju, a naši će duhovi nastaviti živjeti nakon što umremo.

Naše shvaćanje ovog života je da je to vječni život – da živimo u vječnosti danas onoliko koliko ćemo živjeti u vječnosti. Naše je vjerovanje da smo živjeli prije nego što smo došli ovdje; ono što je inteligencija, ono što je duh, nije počelo u ovom životu. Mi vjerujemo da smo primili duhovno tijelo prije dolaska na ovaj svijet. To duhovno tijelo poslano je u ovaj svijet, a ovdje je primilo fizički oblik, tijelo koje vidimo. Fizički dio koji vidimo je od zemlje, zemaljski [vidi 1. Korinćanima 15:47], no onaj dio koji napušta tijelo kad naš život završi je duhovan, i on nikad ne umire. Fizičko tijelo leži u grobnici – ono je dio zemlje i vraća se majci zemlji – ali inteligencija koju je Bog umetnuo, ono što ima moć umovati i razmišljati, ono što ima moć pjevati i govoriti, ne poznaje smrt. Ono jednostavno napušta ovu sferu vječnog života i tamo čeka pročišćenje fizičkog tijela, do trenutka kada će biti ponovno ujedinjeno s tim tijelom, koje će biti proslavljeno, kao što je tijelo našeg uskrslog Gospodina proslavljeno, ako smo živjeli dostojno.³

Jezikom pjesnika, »Život je stvaran! Život je ozbiljan!«, a »grob mu nije cilj«. [Henry Wadsworth Longfellow, »A Psalm of Life«.] Duh koji nastanjuje tijelo je besmrtan. On živi nakon groba. Tijelo se raspada i vraća zemlji, ali duh nastavlja živjeti.⁴

Zahvalan sam što nam je objavljeno i pojašnjeno u ove posljednje dane da ovaj život nije kraj, već da je dio vječnosti, i ako iskoristimo naše prilike ovdje, da je ovo korak naprijed prema boljem i poželjnijem stanju.⁵ [Vidi 2. prijedlog na 70. stranici.]

Naša svrha ovdje na zemlji je pripremiti se za život s našim Nebeskim Ocem.

Neki vjeruju da kad prođemo ovu sferu postojanja, da je to kraj. Čini mi se nevjerojatnim, kada pogledamo u djela prirode, kada istražujemo ljudski organizam, savršenstvo tijela, otkucaje srce, rast i jačanje od djetinjstva do odrasle dobi, zatim postupno propadanje do kraja života – da je moguće da bilo koje od djece našeg Oca može vjerovati da su ljudska bića rođena na ovom svijetu kako bi samo proživjeli život muškarca ili žene, ostarili i umrli bez neke svrhe u tome što žive ovdje.⁶

Ovaj nam život nije dan za razonodu. Postoji velebna svrha u našem stvaranju, u životu kojeg nam je Bog dao. Proučavajmo koja je to svrha kako bismo mogli napredovati i zadobiti vječni život.⁷

Uopće nema sumnje u umu sveca posljednjih dana koja je svrha našeg zemaljskog života. Ovdje smo kako bismo se pripremili, rasli i osposobili da budemo dostojni života u nazočnosti našeg Nebeskog Oca.⁸

Vjerujemo da smo ovdje jer smo zadržali svoje prvotno stanje i zaslužili povlasticu dolaska na ovu zemlju. Vjerujemo da je naše postojanje nagrada za našu vjernost prije dolaska ovdje, i da na zemlji uživamo u plodovima našeg truda iz svijeta duhova. Također vjerujemo da danas sijemo sjeme za žetvu koju ćemo požnjeti kada odemo odavde. Za nas je vječni život zbroj predzemaljskog postojanja, sadašnjeg postojanja i nastavka života u besmrtnosti, pružajući nam moć beskrajnog napretka i porasta. S tim osjećajem i sigurnošću, mi vjerujemo da »kakav je čovjek, Bog je nekad bio, a kakav je Bog, čovjek može postati«. [Vidi Lorenzo Snow, »The Grand Destiny of Man«, Deseret Evening News, 20. srpnja 1901, 22.] Budući da smo stvoreni na sliku Božju, vjerujemo da nije neprimjereno, da nije nepravedno nadati se da će nam biti dopušteno da uživamo u božanskom karakteru ako smo vjerni, da postanemo poput Boga; jer kako primamo i slušamo prirodne zakone našeg Oca koji upravlja ovim životom, postajemo više poput njega. I dok koristimo prilike unutar našeg dosega, pripremamo se primiti veće mogućnosti u ovom životu i u životu koji dolazi …

Kako bismo trebali biti sretan narod zbog spoznaje koju imamo da ovo razdoblje kušnje nije priprema za smrt, već za život; da je Očeva želja za nas da možemo izbjeći svaku grešku i primiti svaku istinu, te da primjenom istine u našim životima možemo postati više poput njega i postati dostojni prebivati s njim.⁹

Braćo i sestre, ovo je ozbiljna stvar. Trebamo o tome ozbiljno razmišljati. Trebamo sagledati naše vlastite živote i otkriti da ako smo spremni za taj veliki budući život, ako bismo sutra bili pozvani bismo li bili spremni dati izvješće o našim zemaljskim djelima; mislimo li da bismo od našeg Nebeskog Oca primili dobrodošlicu: »Dobro, valjani i vjerni slugo!«¹⁰ [Vidi 3. prijedlog na 70. stranici.]

Tijekom ovog života trebali bismo tražiti one stvari koje su vječne vrijednosti.

Možda nam je u ovom životu dano nekoliko stvari koje će nam privremeno pružiti zadovoljstvo; no stvari koje su vječne, stvari koje su vrijedne, su one vječne stvari kojima težimo, pripremamo se primiti ih i polažemo pravo na njih kroz naše individualne napore.¹¹

Nije li neobično da ono za što se svijet borio od početka, bogatstvo, moć, sve ono što čini ljude komotnima, danas imamo u obilju – bolje i više odjeće nego ikada prije, više hrane nego što možemo pojesti, više bogatstva bilo koje vrste nego što je svijet ikada imao. Naši su domovi udobniji. Životne pogodnosti su čudesno umnožene od kad je evanđelje došlo na zemlju, a danas imamo sve za što smo se borili. Obrazovanje je doseglo svoj vrhunac. Ljudi posjeduju više znanja o ovoj zemlji nego ikada prije. Sve za što se čovječanstvo borilo od početka vremena što se smatra najpoželjnijim danas je na zemlji. A usprkos tome, postoji sumnja i strah za ono što budućnost sprema.

U čemu je naš problem? To je da smo težili nevažnom komforu, težili smo ljudskim počastima, težili smo onim stvarima koje sebičnost stavlja u naše duše. Težili smo uzdizati sebe i postavili smo se ispred druge djece našeg Oca.¹²

Nemojmo se uljuljkati u san, nemojmo biti obmanuti obiljem dobrih stvari ovoga svijeta; jer što koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a ako izgubi svoj život? [Vidi Marko 8:36.] Nemojmo previdjeti svrhu našeg stvaranja, ali radimo za spasenje naših duša.¹³

Jedna od tužnih stvari u životu je vidjeti kako muškarca ili ženu polažu u Majku Zemlju svjesni činjenice da su odbacili veće blagoslove koje im je naš Otac ponudio, nastavljajući hvatati mjehurić koji će sam sebe izbrisati iz postojanja. Kad pomislim na milijune Božje djece u svijetu i shvatim kako malo streme prema stvarima koje su zaista vrijedne, osjećam tugu.¹⁴

Upamtite da je razum koji steknete vječan, istina koju naučite ovdje i primijenite u svojim životima, znanje i iskustvo koje steknete i iskoristite – to ćete ponijeti sa sobom kada pođete kući.¹⁵

Blaga koja ćemo pronaći kada prijeđemo na drugu stranu bit će ona koja smo slagali onamo služeći drugim sinovima i kćerima našeg Oca s kojima smo bili povezani ovdje. On je to omogućio svima nama, a tijekom našeg ostanka ovdje bit ćemo sretniji služeći našim bližnjima nego što je to moguće na bilo koji drugi način.¹⁶

Nije toliko bitno koliko dragocjenosti imate, koliko imovine posjedujete i koliko počasti ljudskih možete steći, i svih ostalih toliko poželjnih stvari u svijetu. Ono što vam je Bog dao, dragocjenije od svega drugoga, je prilika da imate vječni život u celestijalnom kraljevstvu i kroz vječnost uživate u društvu sinova i kćeri, muževa i žena, s kojima ste bili ovdje na zemlji.¹⁷ [Vidi 4. prijedlog 70. stranici.]

Zbog Isusa Krista, i mi ćemo uskrsnuti.

Spasiteljev pravedan život je savršen primjer svima, a njegovo uskrsnuće bilo je prvo jamstvo čovječanstvu da ćemo mi također ustati iz groba.¹⁸

Kada je Isus ustao iz mrtvih, postao je prvijenac uskrsnuća. Duh rođen od Oca (inteligentni dio njegove duše) ponovno je nastanio njegovo tijelo koje je bilo pročišćeno, te je On postao proslavljeno celestijalno biće, i zauzeo svoje mjesto zdesna Ocu, kao jedan od članova božanstva. Imao je moć prevladati smrt jer se podložio svim zakonima njegovog Oca koji je njima upravljao; a podloživši se smrti okrenuo je ključ po kojem cijelo čovječanstvo može uskrsnuti, i svi mogu biti proslavljeni također poslušnošću njegovim učenjima, koja su tako jednostavna da ih se svi mogu pridržavati ako to žele.¹⁹

Isus Krist je bio čovjek bez grijeha. Kroz svoju čistoću, čestitost i krepost, mogao je otključati vrata zatvora, prevladati smrt i grijeh i prokrčiti put… u nebo kamo očekujemo da ćemo otići.²⁰

Možemo okrenuti 88. odsjek Nauka i saveza i vidjeti što je Gospodin rekao o našem uskrsnuću, ne samo o uskrsnuću Spasitelja, već nam govori što se može dogoditi nama… U ovom smo odsjeku informirani da će naša tijela ustati iz groba, ne neka druga tijela, i da će duhovi koji sada nastanjuju ova tijela nastaniti ista tijela nakon što budu pročišćena i postanu besmrtna. [Vidi NiS 88:14–17, 28–33.]²¹

Mnogo ljudi u svijetu ne zna što je uskrsnuće. Podučavate li svoju djecu i prijatelje što to znači?… [Spasiteljevo] uskrsnuće je jasno svecima posljednjih dana koji razumiju evanđelje, ali ima mnogo onih koji ne razumiju što to znači… Svrha evanđelja Isusa Krista je pripremiti svakog muškarca, ženu i dijete za trenutak kada će svi koji su umrli biti podignuti iz svojih grobova, i kada će naš Nebeski Otac uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji, gdje će prebivati pravedno, a Isus Krist biti naš Kralj i Zakonodavac.²² [Vidi 5. prijedlog na 71. stranici.]

Naše nas poznavanje besmrtnosti duše nadahnjuje, potiče i tješi.

U Jobu čitamo: »Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.« [Job 32:8.] Oni koji nisu primili to nadahnuće neće razumjeti značenje uskrsnuća od mrtvih, a bez tog razumijevanja čini mi se da neće biti puno sreće za one koji su doživjeli starost, čekajući trenutak kada će njihov duh napustiti tijelo i otići ne znajući kamo.²³

O, kako bismo tužni bili kada bismo mislili da smrt prekida naš napredak. Ako ne bismo imali priliku nastaviti s razvojem kada naš život na zemlji završi, ne bi bilo puno toga što bi nas nadahnulo da živimo kako bismo trebali živjeti ovdje. Spoznaja da će sve dobro što ostvarimo ovdje, i sav napredak koji učinimo, povećati našu sreću vječno, potiče nas da damo sve od sebe.²⁴

Svi se mi brzo krećemo prema onom trenutku kada ćemo biti pozvani dalje. Ako ne bismo razumjeli da postoji budući život, ako ne bismo shvatili da ima nešto više od utjecaja kojeg smo dosada imali, ako ne postoji ništa više osim taštine i jada života kojeg živimo, čini mi se da ima mnogo onih koji bi se umorili u naporu kojeg treba uložiti za egzistenciju. No u milosti našeg Nebeskog Oca, on nam je udijelio predivne darove koji su predviđeni za ljude.²⁵

Gospodin nas je blagoslovio sa spoznajom da živi, da ima tijelo i da smo stvoreni na sliku njegovu. Ne vjerujemo da je on neka vrsta suštine ili da je nepojmljiv. Ako ste primili svjedočanstvo kakvo je došlo meni i znate kao što ja znam da se naš Nebeski Otac objavio ljudskoj djeci, da je on osobni Bog, da smo stvoreni na njegovu sliku, da je on stvorio naše duhove, da nam je dao priliku živjeti da primimo fizičko tijelo kako bismo se mogli pripremiti da se vratimo u njegovu nazočnost i živimo vječno s njim, kažem vam, ako ste primili to jamstvo, tada imate temelj na kojem možete graditi svoju vjeru. Oduzmite to, spoznaju da Bog doista živi, uvjerenje da je Isus Krist bio Božja pojava u tijelu, uvjerenje da će doći doslovno uskrsnuće iz mrtvih, i naći ćete se u stanju u kojem se nalaze djeca našeg Oca širom svijeta, i pitam vas, kakva vam utjeha onda ostaje? Ovo su temeljne istine.²⁶

Više je meni dragih ljudi s one strane nego s ove, a neće proći puno vremena u prirodnom toku stvari prije nego ja, također, primim svoj poziv da idem dalje. Ne gledam na taj trenutak s tjeskobom i žalošću, već s nadom i uvjerenjem da će promjena, kada se dogodi, biti za povećanje sreće i s prednostima koje nismo mogli upoznati u smrtnosti.²⁷

Kada shvatimo da je smrt samo jedan od koraka kojim će Božja djeca proći tijekom vječnosti, i da je to prema njegovom naumu, to ostavlja smrt bez žalca i dovodi nas licem u lice sa stvarnošću vječnog života. Mnoge su obitelji bile pozvane da se privremeno oproste od onih koje vole. Kada se takve smrti dogode, uznemire nas, ako to dopustimo, i na taj način unose veliku žalost u naše živote. No ako bi naše duhovne oči mogle biti otvorene i mi mogli vidjeti, uvjeren sam da bismo bili utješeni s onime što bi naše oči vidjele. Gospodin nas nije ostavio bez nade. S druge nam je strane dao svako jamstvo za vječnu sreću ako ćemo prihvatiti njegov savjet dok smo ovdje.

To nije isprazan san. To su činjenice. Vama koji ste članovi Crkve Isusa Krista, ova je priča jednostavna, ali istinita. Postoje Sveta pisma koja nam je naš Nebeski Otac stavio unutar našeg dosega, koja nas podučavaju da ćemo živjeti vječno… Gospodin nam je jasno dao tu informaciju, a ja mu zahvaljujem iz dubine svog srca za spoznaju koju nam je dao, da oni koji tuguju mogu biti utješeni i da mi možemo razumjeti našu svrhu zbog koje smo ovdje. Kada bi nam se oni koji su otišli mogli obratiti, rekli bi: »Nastavi, nastavi prema cilju koji će nam donijeti vječnu sreću zajedno.« Učinite stvari koje Gospodin želi da činite, i nećete propustiti ništa što je vrijedno; već naprotiv, stalno ćete sabirati blaga na nebu gdje ga moljac i rđa ne mogu izgristi ni lopovi prokopati i ukrasti. [Vidi Matej 6:19–20.]

Dajem vam svoje svjedočanstvo da znam da živimo vječnim životom, a da je privremeno odvajanje smrću… samo jedan od koraka na putu vječnog napretka koji će naposljetku rezultirati srećom ako smo vjerni.²⁸ [Vidi 6. prijedlog na 71. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate za podučavanje. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Dok čitate »Iz života Georgea Alberta Smitha« (stranice 61–64), razmislite o vremenu kada ste pokušali tješiti nekoga nakon smrti voljene osobe. Što je donijelo utjehu predsjedniku Smithu?
Predsjednik Smith je podučio da je ovaj život dio vječnosti (64. stranica). Što to znači vama? Kako naše razumijevanje ovog načela utječe na odluke koje donosimo?
Proučite odsjek koji počinje na 64. stranici. Kako se učenja u tom odsjeku razlikuju od onoga što svijet podučava o svrsi života? Koja iskustva imamo tijekom ovog života koja nam mogu pomoći da »uživamo u božanskom karakteru«?
Ponovite odsjek koji počinje na 65. stranici, naročito posljednja četiri odlomka. Zašto je težnja za svjetovnim stvarima poput hvatanja za »mjehurić [koji] će sam sebe izbrisati iz postojanja«?
Na 67. stranici, predsjednik Smith upućuje na informaciju o uskrsnuću u Nauku i savezima 88. Što stihovi 14–17 i 28–33 ovog odsjeka podučavaju o uskrsnuću? Koji su neki od učinkovitih načina za podučavanje djece o uskrsnuću?
Pročitajte odsjek koji počinje na 68. stranici. Koje su neke od životnih kušnji koje su podnošljivije jer imate svjedočanstvo o načelima podučenim u ovom odsjeku?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: 1. Korinćanima 15:12–26, 35–42, 53–58; 2. Nefi 9:6–13; Alma 12:24; 28:12; Nauk i savezi 93:19–20, 29–34; 130:18–19; Abraham 3:24–26

Pomoć pri podučavanju: »Zamolite sudionike da odaberu odsjek koji ih zanima i tiho ga pročitaju. Pozovite ih da se okupe u grupe od dvoje ili troje ljudi koji su izabrali isti odsjek i rasprave što su naučili« (sa vii. stranice ove knjige).

»Zahvalan sam što nam je objavljeno i pojašnjeno u ove posljednje dane da ovaj život nije kraj, već da je dio vječnosti.«

»Ono što… je… dragocjenije od svega drugoga, je prilika da imate vječni život… u društvu [svojih] sinova i kćeri, muževa i žena.«

»Spasiteljev[o]… uskrsnuće je bilo prvo jamstvo čovječanstvu da ćemo mi također ustati iz groba.«