15. poglavlje

Unaprjeđenje djela Gospodnjeg

Bog vodi svoje djelo i poziva sve članove Crkve da sudjeluju u njegovom unaprjeđenju.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Kada je George Albert Smith pozvan u Zbor dvanaestorice apostola 1903, broj članova Crkve iznosio je nešto iznad 300.000. Do kraja njegovog službeništva kao predsjednika Crkve, broj je premašio milijun članova. Predsjednik Smith radovao se zbog tog rasta jer je to značilo da poruka spasenja dopire do sve više ljudi. »Koliko bismo sretni trebali biti«, rekao je publici na općem saboru 1950, »ne zato što smo povećali broj članova organizacije kojoj pripadamo, već što je više djece našeg Oca, više njegovih sinova i kćeri, dovedeno do razumijevanja istine i što dolaze u njegovu organizaciju koju je pripremio da nas podučava kako živjeti i što nas vodi na putu vječne sreće.«¹

Između 1903. i smrti predsjednika Smitha 1951. godine, Crkva se suočila s mnogim izazovima u svom napretku širom svijeta. Događaji poput I. svjetskog rata, II. svjetskog rata i Velike depresije (raširene gospodarske krize), ozbiljno su ograničili broj misionara koji su mogli biti poslani u svijet. Unatoč tim teškoćama, George Albert Smith ostao je uvjeren da će Crkva nastaviti rasti i ostvariti svoju sudbinu da »napuni svu zemlju« (Daniel 2:35). Godine 1917, na vrhuncu I. svjetskog rata, rekao je svecima: »Nisam obeshrabren što istina ne napreduje brže. Upravo suprotno, u događajima današnjice vidim osobni utjecaj mudrog Oca da pripremi put za širenje evanđelja koje je obnovljeno na zemlju u naše vrijeme.«²

Kada su se u prvoj polovici 20. stoljeća dogodili značajni izazovi, također su se pojavile nove tehnologije za koje je predsjednik Smith vjerovao da će unaprijediti Gospodnje djelo. Bio je snažan zagovornik zrakoplovne industrije i na to je gledao kao na način da učinkovitije izvrši svoje putne dužnosti kao vrhovni autoritet. Također je podržavao crkveno korištenje radija i televizije da pronese riječ Gospodnju široj publici. »Trebamo gledati na ove [izume] kao na blagoslov od Gospodina«, rekao je. »Oni uvelike povećavaju naše mogućnosti. Oni uistinu postaju blagoslovi ako ih koristimo u pravednosti za širenje istine i unaprjeđenje djela Gospodnjeg među ljudima. Veliki izazov s kojim se svijet danas suočava nalazi se u načinu korištenja mnogih od ovih izuma. Možemo ih koristiti da uništavamo, kao što smo to ponekad činili u prošlosti, ili ih možemo iskoristiti za prosvjetljenje i blagoslov čovječanstva, kao što bi Nebeski Otac htio da činimo.«³

U govoru s općeg sabora 1946, predsjednik Smith je proricao o korištenju takve tehnologije: »Neće proći puno vremena, a s ove će govornice, i drugih mjesta koja će biti dostupna, sluge Gospodnji moći odaslati poruku osamljenim grupama koje su toliko udaljene da se do njih ne može dosegnuti. Na ovaj način, i na druge načine, evanđelje Isusa Krista, našeg Gospodina, jedina moć Božja na spasenje u pripremi za celestijalno kraljevstvo, čut će se u svim dijelovima svijeta i mnogi će od vas koji su ovdje doživjeti da vide taj dan.«⁴ [Vidi 1. i 4. prijedlog na 152. stranici.]

Predsjednik Smith je shvaćao da je djelo Crkve uspješno jer je to Gospodnje djelo, i podučio je svece da je mogućnost za sudjelovanje u tom djelu blagoslov kojeg Gospodin nudi svakom članu ove Crkve. Tijekom prvog općeg sabora nakon što je odijeljen za predsjednika Crkve, rekao je: »Svjestan sam velike odgovornosti koja je na mojim plećima. Znam da bez pomoći našeg Nebeskog Oca, organizacija kojoj pripadamo ne može biti uspješna. Nijedan čovjek ili skupina ljudi ne može je učiniti uspješnom, ali ako će članovi ove Crkve nastaviti obdržavati Božje zapovijedi, živjeti svoju religiju, postaviti primjer svijetu [i] ljubiti svoje bližnje kao sebe, ići ćemo naprijed, i i sreća koju osjećamo će se povećati.«⁵

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Ovo je ogromna prilika za svakog člana da sudjeluje u djelu Gospodnjem.

Odgovornost za vođenje ovog djela ne prenosi se samo na [predsjednika Crkve], niti na njegove savjetnike, niti na Zbor apostola, već se također prenosi i na svakog muškarca i ženu koji su kršteni kao sluge Božji i time postali članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana… Ne možemo prebaciti odgovornost; naš Otac ju je stavio na naša pleća i moramo se udružiti i međusobno si pomoći da bude uspješno ispunjena.⁶

Vjerujem u vas, moja braćo i sestre. Uvjeren sam u vašu vjeru i poštenje… Svatko [je] od vas odgovoran [Gospodinu] za promicanje ovog djela, kao i oni koji predsjedavaju vama. Ne mogu reći: »Jesam li ja čuvar svoga brata?« Ne mogu prebaciti odgovornost … ali stojeći među djecom našeg Oca moram odraditi svoj dio, moram nositi onaj dio tereta kojeg je Gospodin stavio na mene, i ako to izbjegnem, shvaćam da gubim blagoslove koje bih dobio kroz poslušnost zapovijedima našeg Oca.⁷

Koliko bismo željni trebali biti da činimo dobro. Nemaran je sluga koji čeka da mu se sve zapovijedi. [Vidi NiS 58:26–27.] Naš Nebeski Otac očekuje od nas da veličamo naše pozive, bez obzira gdje to bilo, bez obzira koliko je skromna naša životna okolnost.⁸

Nije neophodno da čovjek bude član Zbora dvanaestorice ili Prvog predsjedništva Crkve kako bi zadobio najveće blagoslove u kraljevstvu našeg Nebeskog Oca. To su samo službe koje su potrebne u Crkvi, a postoji mnogo vjernih i predanih ljudi dostojnih da ispune te službe čiji su vrijeme i talenti potrebni širom Crkve… Upamtite da u redovima i širom Crkve postoje ogromne mogućnosti za svakog muškarca i za svaku ženu da učine nešto za blagoslov svojih bližnjih i za unaprjeđenje djela Gospodnjeg.⁹

Postoji sklonost među nekima od onih koji obnašaju svećeništvo i koji imaju položaje u Crkvi da zanemare sakramentalne sastanke i druge važne dužnosti i ograniče svoj rad na neki poseban poziv. To mogu biti službenici i učitelji u Nedjeljnoj školi, i kada obave svoje školske nedjeljne dužnosti, smatraju to dovoljnim. Ima i osoba u [organizaciji Mladića ili Djevojaka], Maloj školi, rodoslovlju ili humanitarnom radu, ili u nekom drugom zaduženju, koje ako izvrše svoje dužnosti u tom polju smatraju da su u potpunosti ispunili svoju dužnost.

Koliko ih god voljeli i blagoslivljali za odličnu službu koju pružaju, dužni smo se podsjetiti da se od nas traži da živimo od svake riječi što izlazi iz usta Božjih [vidi NiS 84:44]. Općenito govoreći, posebna zaduženja nas ne oslobađaju drugih zaduženja, i posebni sastanci obično ne zamjenjuju ili nadilaze opće sastanke Crkve. I uz naše posebne dužnosti i zaduženja, od nas se očekuje da se ponašamo iz dana u dan kao sveci posljednjih dana u najširem značenju tog pojma, stoga ako vidimo nekoga u nevolji ili neimaštini, ili u potrebi za savjetom u bilo kojoj situaciji, trebamo odmah djelovati kao sluge Gospodnji u svakom djelu.

A zatim ima onih koji nominalno prihvaćaju članstvo u Crkvi, ali koji se smatraju pošteđenim od pružanja bilo kakve službe. No prije ili kasnije oni počinju osjećati nelagodu u svojim srcima, i sumnju u svojim mislima, kao što se svi osjećamo kada pokleknemo u činjenju onoga što znamo da je naša puna dužnost. Čovjek koji živi u skladu s evanđeljem Isusa Krista nikada ne sumnja u svoj uspjeh. No čovjek koji zanemaruje svoju dužnost, koji poklekne u obdržavanju svojih saveza, gubi Duha Gospodnjeg, a zatim se počinje pitati što će se zbiti sa Sionom …

Kad god obavljate svu svoju dužnosti, znat ćete, kao što znate da živite, da je ovo djelo našeg Oca, i da će ga on dovesti do uspjeha.¹⁰

Ne vidite li kako djelo čudno i prečudno ide prema naprijed? Ne vidite li kako mi kao pojedinci doprinosimo samo novčićem, ali se mnoštvo ujedinilo, a riječ Gospodnja je proširena među ljudskom djecom, ne na vojnički način, već dobrotom i ljubavlju, željom da blagoslovimo cijelo čovječanstvo?¹¹ [Vidi 2. prijedlog na 152. stranici.]

Oprečnost neće zaustaviti napredak Crkve, jer ona je Božje djelo, a ne ljudsko.

Crkva je počela sa svega šest članova. Rasla je iz dana u dan unatoč protivljenju neprijatelja. Bez snažne mišice pravednosti, bez brižne straže našeg Nebeskog Oca, ova bi Crkva davno bila zgažena poput ljuske jajeta. Međutim, Gospodin je rekao da će nas sačuvati, i obećao nam je zaštitu ako ćemo ga poštovati i obdržavati njegove zapovijedi.¹²

Rast ove Crkve nije se dogodio jer je popularna. Dogodio se unatoč protivljenju svjetskih mudraca, unatoč protivljenju vjeroučitelja, i nastavio je posvuda okupljati odabrane duše koje su živjele na način da bi mogle shvatiti istinu.¹³

Čitao sam dnevnik svoga djeda, Georgea A. Smitha… Pročitao sam njegova osobna iskustva, od kojih su neka izuzetno bolna, a druga čudesna. U svojoj je mladosti poslan propovijedati evanđelje našeg Gospodina. Njegovo je iskustvo poput iskustva drugih koji su pozvani na službeništvo. Zli umovi lažno su optužili njega i njegove suradnike, ali je nastavio vjerno i Gospodin ih je štitio i veličao u očima naroda i dao im svjedočanstvo o božanskom porijeklu ovog djela koje je toliko pozitivno da nijedan zadatak nije bio pretežak da se ispuni za širenje istine.

Djed je bio u grupi poslanoj u Englesku propovijedati evanđelje 1839. godine. Tamo ih je neprijatelj pokušavao obeshrabriti na svaki način. Njihovi dnevnici zapisani u to vrijeme otkrivaju činjenicu da su ih pogrešno predstavili opaki ljudi i napali zli dusi, ali ih je Gospodin sačuvao i oni su izvršili svoje veliko djelo. Osmorica članova Zbora dvanaestorice bili su tamo u to vrijeme. Među pozvanima da pođu u Englesku bili su ljudi bez sredstava da plate put, ali su krenuli na put pješice. Zbog dugotrajne bolesti, jedan od tih ljudi bio je preslab hodati tri kilometra do vlaka, ali mu je prijatelj pomogao taj dio puta. Imali su vjeru u Boga. Znali su da je ovo njegova Crkva i stoga su krenuli na put, a prijatelji koji nisu bili članovi Crkve bili su nadahnuti dati im novac i platiti njihov prijelaz preko oceana, gdje su dostavili svoju poruku i mnogi vjerni ljudi prihvatili su istinu kao rezultat njihova službeništva.¹⁴

Ovo je Božje djelo. Ovo nije djelo nijednog čovjeka. Nijedan čovjek niti skupina ljudi ne bi ga mogli ispuniti i biti uspješni s obzirom na protivljenje u svijetu. Mnogo su puta oni [koji se protive djelu] osjećali da je došao kraj Crkve, i svaki put je, u veličanstvu svoje moći, Gospodin uzdigao i ono je išlo naprijed od grada do grada, od sela do sela, od naroda do naroda.¹⁵

Znam da postoje mnogi problemi i da će biti i većih problema kako dani dolaze i prolaze, ali isti Otac na Nebu koji je izveo djecu Izraelovu, koji je spasio Davida i trojicu hebrejskih mladića od uništenja, isti Nebeski Otac koji je sačuvao naše pretke koji su došli u [dolinu Salt Lakea] i postavio ih tamo, i blagoslovio ih i omogućio da u siromaštvu ljudi imaju ovaj velebni hram [Salt Lake] i druge velebne hramove… taj isti Otac, vaš i moj Otac, spreman je izliti svoje blagoslove na nas danas.¹⁶

Nema razloga za obeshrabrenje. Evanđelje Isusa Krista nastavlja se kotrljati. Imamo obećanje našeg Nebeskog Oca da će se nastaviti kotrljati. Nijedna druga rasporedba nije imala sigurnost koju mi imamo. U prošlim rasporedbama evanđelje je bilo uzeto sa zemlje. Kada je obnovljeno u naše doba to se dogodilo uz obećanje da nikada više neće biti uzeto sa zemlje ili dano drugom narodu. Stoga vas preklinjem da stavite svoje ruke na plug, i nemojte se okretati. Služite Bogu i obdržavajte njegove zapovijedi.¹⁷

Ne trebamo biti zabrinuti zbog napretka Siona, jer će dobri stari brod nastaviti ponosno jedriti, a oni vjerni i odani će sigurno uploviti na njemu u luku Božju, okrunjeni slavom, besmrtnošću i vječnim životom. Ne bojim se za ove ostarjele muškarce i žene koji su sačuvali vjeru. Ne bojim se za dječake i djevojčice koji koračaju u poslušnosti zapovijedima Gospodnjim… Ali sveci posljednjih dana koji, poznavajući volju našeg Oca, nisu je vršili, oni koji su čuli učenja Gospodnja s vremena na vrijeme i okrenuli im svoja leđa, bojim se da neće doseći cilj osim ako se ne okrenu i pokaju svim svojim srcem.¹⁸

Njegovo je djelo progresivno, a mi moramo biti aktivni ako želimo držati korak. Svaka protekla godina, od uspostave Crkve, vidjela je snažniji rast nego godinu prije. Danas su očekivanja stalnog uspjeha veća nego ikada. Mnogi ljudi uče istinu o nama i o našem stavu prema njima. Predrasuda uslijed neznanja se prevladava kako se svjetlost širi među masama …

Trebalo bi svima biti očito, a jednog će dana i biti, da bi protivnici ovog djela davno prevladali da nije božanskog porijekla. Neka cijeli svijet zna da ne može biti porušeno, jer »je ono sila Božja za spasenje svakom vjerniku.« [Vidi Rimljanima 1:16.]¹⁹ [Vidi 3. prijedlog na 152. stranici.]

Bog prilagođava uvjete u svijetu kako bi se njegovo djelo moglo širiti zemljom.

[Bog] je odredio da se njegova poruka koju su proglasili njegovi sluge u prošlosti, obnovili i objavili njegovi sluge u posljednje dane, može čuti, a moću njegove snage on će prilagoditi uvjete na ovom svijetu i poniziti ljudsku djecu dok ne budu raskajani i voljni slušati. Istine koje podučavamo, to jest, istine koje Bog želi da podučimo u svijetu, pronalaze svoj put.²⁰

Gospodin je objavio jednom od svojih proroka da će s izlaskom Mormonove knjige započeti svoje djelo među narodima za obnovu svog naroda. [Vidi 2. Nefi 30:3–8; 3. Nefi 21:1–14; 29:1–2.] Kada shvatimo kojom se brzinom evanđelje Isusa Krista može širiti sada u usporedbi s 1830. godinom, možemo vidjeti da je Gospodin položio svoju ruku i ljudima ponudio mogućnost da znaju. Neće proći puno vremena prije nego se evanđelje bude čulo u svim dijelovima ovoga svijeta kroz Gospodnje sluge koji ga proglašavaju u moći. Naš će Nebeski Otac prilagoditi uvjete u svijetu kako bi se evanđelje moglo propovijedati.²¹

Spasitelj je rekao će se ovo evanđelje kraljevstva propovijedati cijelom svijetu, za svjedočanstvo svim narodima, i tad će kraj doći! [Vidi Joseph Smith 1:31.] Gospodin ne bi tražio nemoguće. On uklanja prepreke, a evanđelje »će se propovijedati«.²²

Sion će biti otkupljen, a svijet, koji sada ne razumije riječ »mormonstvo«, spoznat će da je ono sila Božja za spasenje onih koji će obdržavati zapovijedi našeg Oca. Moje je svjedočanstvo da djelo brzo napreduje, a da djeca ljudska primaju »mormonstvo« u svojim dušama. To je djelo našeg Oca. Možda smo sami nemoćni i slabašni, ali ako budemo kreposni i čisti u našim životima, ako ćemo činiti što znamo da je ispravno, muškarci i žene bit će nadahnuti da nastave djelo Gospodnje, dok se djelo našeg Oca ne izvrši onako kako on to želi. Oni koji nas sada ne shvaćaju upoznat će nas bolje. Oni koji vjeruju da imamo sebične motive više neće biti obmanuti, a naša braća i sestre iz svijeta, koji žele istinu i spoznati što Gospodin od njih želi, bit će dirnuti u svojim srcima i prihvatiti evanđelje. Sion će rasti i svijetliti, i postat će slava cijeloga svijeta, jer Bog Izraelov tako je proglasio.²³ [Vidi 4. prijedlog na sljedećoj stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Predsjednik Smith je prorekao: »Evanđelje Isusa Krista, našeg Gospodina… čut će se u svim dijelovima svijeta« (146 stranica). Koje tehnologije pomažu da se to ostvari? Na koje druge načine nove tehnologije ili znanstvena unaprjeđenja doprinose Gospodnjem djelu?
Dok čitate prvi odsjek učenja (stranice 146–148, razmislite o svom sadašnjem pozivu ili zaduženju u Crkvi. Kako vam ispunjavanje vašeg poziva omogućava da sudjelujete u »unaprjeđenj[u] djela Gospodnjeg«? Kako vaši napori kao kućni učitelj ili kućna posjetiteljica doprinose ovom djelu? Na koje načine svi možemo sudjelovati izvan naših službenih poziva i zaduženja?
Na stranicama 149–151, predsjednik Smith iznosi svoje svjedočanstvo da Gospodin vodi djelo svoje Crkve. Koja ste iskustva imali, a koja su vam pokazala da je to istinito? Kako podučavanje i življenje evanđelja u našim domovima pokazuje našu vjeru u Gospodnje djelo?
Na stranicama 146 i 151–152, potražite što je predsjednik Smith rekao da će Gospodin učiniti kako bi pripremio put za propovijedanje njegovog evanđelja. Koji dokaz vidite da su se te stvari dogodile ili se događaju danas u svijetu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Daniel 2:44–45; Joel 2:27–28; Mosija 27:13; Nauk i savezi 64:33–34; 65:1–6; 107:99–100; Mojsije 1:39

Pomoć pri podučavanju: »Može se dogoditi… da ne znate odgovor na neko pitanje. Ako se to dogodi, jednostavno recite da ne znate. Možete reći da ćete pokušati pronaći odgovor. Ili možete pozvati učenike da pronađu odgovor, dajući im vremena tijekom druge lekcije da iznesu što su naučili« (Podučavanje, nema većeg poziva, 64).

Predsjednik Smith vjerovao je da izumi u tehnologiji »uistinu postaju blagoslovi ako ih koristimo u pravednosti za širenje istine i unaprjeđenje djela Gospodnjeg među ljudima«.

»U redovima i širom Crkve postoje ogromne mogućnosti za svakog muškarca i za svaku ženu da učine nešto za blagoslov svojih bližnjih i za unaprjeđenje djela Gospodnjeg.«