6. poglavlje

Podržavanje onih koje podržava Gospodin

Naše je vođe odabrao Gospodin i očekuje od nas da ih podržimo riječima i djelom.

Iz života Georgea Alberta Smitha

George Albert Smith podržan je kao predsjednik Crkve na općem saboru u listopadu 1945. Pred kraj sabora, predsjednik Smith iskazao je zahvalnost za glas podrške svetaca: »Zahvaljujem vam na ukazanom povjerenju, moja braćo i sestre, nadajući se da ću uspjeti, i dajući obećanje kao što su to učinili neki od vas da ćete mi pomoći uspjeti, jer i ja sam samo čovjek, jedan od najponiznijih među vama, no pozvan sam na ovu službu – i ne bih bio ovdje da nisam bio pozvan – vlašću našeg Nebeskog Oca.«

Zatim je dodao sljedeću molbu: »Trebat će mi pomoć svakog muškarca, žene i djeteta, ne za moj blagoslov, već za vaš blagoslov i za blagoslov ljudske djece gdje god bili. Ovo nije moja odgovornost, ovo je naša odgovornost.«¹

Kao što učenja iz ovog poglavlja pokazuju, George Albert Smith razumio je koliko teške terete nosi Prvo predsjedništvo, čak i prije nego što je postao predsjednik Crkve. Podučavao je svece da njihova odanost i vjernost mogu pomoći olakšati te terete i on je bio primjer tog načela tijekom svog služenja u Zboru dvanaestorice apostola.

Dok je 1946. godine vodio zasjedanje općeg sabora, predsjednik Smith predstavio je podržavanje crkvenih službenika objašnjavajući da je to više od pasivnog čina: »Sada imamo jedan red poslovanja koji je uobičajen za ove sabore; to jest, predstavljanje autoriteta Crkve da budu podržani glasom naroda. Nadam se da ćete svi shvatiti da je to sveta povlastica… To neće biti samo simbolično, već će to biti pokazatelj da ćete, uz Gospodnju pomoć, nositi svoj dio posla.«² [Vidi 1. prijedlog na 59. stranici.]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Gospodin priprema, odabire i nadahnjuje one koji predsjedavaju Crkvom.

Ovom velikom Crkvom predsjedavali su muškarci koji su bili posebno pripremljeni, posebno podučeni i posebno opremljeni za tu veliku čast koja je udijeljena svakom od njih dok je preuzimao položaj. Naš Nebeski Otac u svojoj je mudrosti okružio ove vođe u Izraelu s drugima koji poput njih imaju vjeru i koji se ne klanjaju pojedincu zbog njegove osobnosti ili individualnosti kao predsjedniku Crkve, već koji ga prihvaćaju kao glasnika našeg Nebeskog Oca te ga podržavaju, podupiru, mole za njega, vole ga, kako bi i oni također mogli primiti blagoslove našeg Nebeskog Oca.

Ne postoji niti jedna druga organizacija poput ove na svijetu. Ne postoje drugi ljudi [koji su] vođeni poput njih. Točno je rečeno da su oni koji predsjedavaju pravedni ljudi. Naš će Nebeski Otac izvršiti svoje djelo kroz njih. Evanđelje mora biti podučavano kroz njih… Čovjek koji predsjedava nad nama danas ne predsjedava zbog svoje vlastite prirođene sposobnosti. On ne predsjedava zato što je sin nekog velikog vladara, već je na tom položaju zato što naš Otac na Nebu poznaje nepovredivost njegove duše. Uviđajući odlučnost koju će trebati da pronese ovu poruku svim narodima zemlje, pripremio ga je za visoki položaj koji mu je udijeljen. On predsjedava kao predstavnik našeg Nebeskog Oca.³

Danas sam razmišljao o poniznom, no velikom čovjeku koji je vodio ovu Crkvu od njezine uspostave… Dobro sam se upoznao s [mnogim] predsjednicima [Crkve] i vjerujem da je svaki od njih Božji čovjek. Nezamislivo je da bi naš Nebeski Otac mogao odabrati bilo koga drugoga da predsjedava njegovom Crkvom.⁴

Što se dogodilo kada je [Joseph Smith] umro?… [Sveci] nisu održali sjednicu, izabrali predsjedatelja i odabrali novog vođu. Vođu je već odabrao Gospodin. To je bio stariji član Zbora dvanaestorice, Brigham Young… Crkva ga je kao tijelo podržala za predsjednika na svim zasjedanjima. Kada je umro, njegovi savjetnici nisu rekli da su oni predsjednici, već je Zbor dvanaestorice predsjedavao dulje vrijeme, a zatim je stariji član podržan kao predsjednik Crkve. Prevladao je savršen red …

Istražio sam neke od ovih stvari kako ne bi bilo greške. Joseph Smith nije odabrao sebe da bude predsjednik Crkve. Kao ni drugi koji su uslijedili nakon njega… Imenovanje dolazi od našeg Nebeskog Oca kroz njegovo nadahnuće, a ljudi primaju svu moć koja dolazi s imenovanjem.⁵

Koliko bismo zahvalni trebali biti što znamo da ovo djelo nije djelo čovjeka, već Gospodina; da ovu Crkvu, koja nosi ime Isusa Krista, vodi on sam i da neće dopustiti nijednom čovjeku niti grupi ljudi da je uništi. Neće dopustiti ljudima koji predsjedavaju nad njegovom Crkvom da vode ljude u zabludu, već će ih podržati sa svojom sveobuhvatnom moći. Veličat će ih u očima dobrih i velikih muškaraca i žena. Blagoslovit će njihovo službeništvo i ono će biti ispunjeno uspjehom. Oni koji se protive i pronalaze zamjerke neće pronaći radost u svom suprotstavljanju. Oni koji kritiziraju i teže uništiti utjecaj vođa Crkve trpjet će posljedice svojih pogrešnih djela.⁶

Javlja se potreba i za nas da nosimo zahvalnost u srcima što nas vode sveci koje nadahnjuje naš Otac na Nebu da nas podučavaju iz dana u dan.⁷ [Vidi 2. prijedlog na 60. stranici.]

Kroz njegove sluge, Gospodin nas podučava o putu ka sreći i sigurnosti.

Od vremena oca Adama do danas Gospodin je opominjao ljude kroz svoje sluge. Nadahnuo ih je na bolji život kad su ga slušali, a s vremena na vrijeme, kada su to njegova djeca tražila, poslao bi svece u svijet da priopće upute za sreću i nadahnuo ih da podučavaju veličanstvene istine koje oplemenjuju i obogaćuju čovječanstvo.⁸

Ne znam za ništa od veće važnosti što se dogodilo u svijetu a da Gospodin kroz svoje proroke nije unaprijed savjetovao ljude kako ne bi bili ostavljeni u neznanju što se će dogoditi, već da mogu planirati svoje živote, ako to žele, na svoju korist …

Primjer je Noin slučaj. Gospodin mu je zapovjedio da izgradi arku na kojoj će pravednici moći biti sačuvani od poplave koja će doći. Noa je izgradio arku i propovijedao je pokajanje svom naraštaju u trajanju od sto i dvadeset godina te ih na taj način potpuno upozorio. Ljudi su, međutim, bili toliko opaki da nisu htjeli slušati upozorenje. Koristeći svoje opredjeljenje, odabrali su opačinu umjesto pravednosti. Udariše kiše, navališe potoci, a samo Noa i njegova obitelj od osam duša bili su spašeni. Svi su bili potpuno upozoreni, ali su potopljeni zbog svoje samovolje i odbijanja da se pokaju. [Vidi Mojsije 8:13–30.]⁹

Gospodin želi da budemo sretni. Zato nam je dao evanđelje Isusa Krista. Zato nam je udijelio svećeništvo. Želi da budemo radosni. Zato je organizirao ovu Crkvu i u njoj postavio razne službe, a to sve ima reda… Ako ćete slijediti Gospodinovo vodstvo, i onih koje Gospodin podržava, nećete odlutati u tamu, izgubiti svjetlost, prekršiti zakone Božje i predati svoje povlastice za koje on željno čeka da u njima uživamo.¹⁰

Po meni postoji jedan siguran put u današnje doba, a to je slijediti one koje je Gospodin postavio da vode. Mogu imati vlastite ideje i mišljenja, mogu imati vlastiti sud o nečemu, ali znam da kada se moj sud sučeli s učenjima onih koje nam je Gospodin dao da nam pokažu put, trebam promijeniti svoj tijek. Ako želim spasenje slijedit ću vođe koje nam je naš Nebeski Otac dao, dok god ih podržava.¹¹ [Vidi 3. prijedlog na 60. stranici.]

Oni koji su ponizni i vjerni podržavaju i brane Gospodinove sluge.

Poznavao sam tisuće ljudi s raznih pozicija u ovoj velikoj Crkvi, muškarce i žene iz mnogih nacija koji su u poniznosti i vjernosti prihvatili evanđelje da se poistovjete s Crkvom Isusa Krista svetaca posljednjih dana… [Oni] su se molili i podržavali svoje vođe … a kroz moje iskustvo u Crkvi tek mi predstoji upoznati nekoga tko obdržava zapovijedi Božje, a tko je podigao svoj glas protiv onih koji predsjedavaju ovom Crkvom. To je doista čudesno …

Jedno od meni najvećih svjedočanstava o božanskom porijeklu ovog djela je da mnoštvo ljudi… koje ima priliku na saboru okola… izraziti se tako da ili podrže ili odbiju podržati one koji predsjedavaju na njima (koristeći slobodu izbora) nastavljaju podržavati svoje vođe. Doista Duh Gospodnji potiče vjerne, ponizne ljude da podrže njegove odabrane sluge.¹²

Kada je Mojsije vodio Izrael iz Egipta kroz pustinju u obećanu zemlju, Amalek je kod Refidima napao Izraelce. Mojsije je naredio Jošui da izabere borce da zaštite Izrael. Mojsije, Aron i Hur popeli su se na vrh brda iznad bojnog polja. Dok je Mojsije držao palicu Božju iznad svoje glave, Izraelci bi nadjačavali, no kada je spustio svoje ruke zbog slaboće, nadjačavali bi Amalečani. Donesen je kamen za sjedenje te su Aron i Hur podigli njegove ruke kako bi se blagoslovi Božji mogli utjecati Izraelu da bi njihovi ratnici mogli nadjačati, i izvojevali su pobjedu. Božja moć počivala je na Mojsiju i ostala je na njemu dok nije izvršio svoje djelo. [Vidi Izlazak 17:8–13.] Kada je imao podršku naroda i oni su bili blagoslovljeni, a tako je i sa svakim slugom Gospodnjim koji je predsjedavao Izraelom …

Dok god [predsjednik] predsjedava ovom Crkvom, bez obzira koliko godina, naš će mu Nebeski Otac davati snagu, moć, mudrost, prosudbu i nadahnuće da govori s Izraelom onako kako mu treba govoriti. Slijedeći njegovo vodstvo, mi moramo biti poput Arona i Hura u drevna vremena; moramo držati njegove ruke kako bi kroz njega Gospodin mogao spustiti nebeske blagoslove na nas i na ovaj narod.¹³

Znam da su ti ljudi [vrhovni autoriteti] Gospodnji sluge i znam da teže blagosloviti čovječanstvo. Nadam se da nitko od vas… neće manjkati u podršci, ne samo kroz vašu vjeru i molitve, već ako su lažno predstavljeni, kao i njihovi stavovi, da ćete biti spremni i željni da ih obranite ukoliko je to potrebno, jer dolazi vrijeme kada će im trebati vaša obrana. Neprijatelj ih nije zaboravio, a jedno od mojih svjedočanstava o božanskom pozivu tih ljudi je da opaki govore opačine o njima, a dobri muškarci i žene govore dobro o njima.¹⁴ [Vidi 4. prijedlog na 60. stranici.]

Kada kritiziramo naše vođe ili zanemarujemo njihov savjet, dopuštamo neprijatelju da nas zavede.

Među nama ima onih… koji su zaslijepljeni filozofijama i ludošću ljudskom. Ima onih koji odbijaju savjet čovjeka kojeg je Bog postavio kao glavu ove Crkve …

Ljudi koji nemaju puno informacija odjednom dolaze s pametnom idejom i govore »treba ovako« ili »treba onako«, i iako je to suprotno savjetu Gospodnjem, neki se daju nagovoriti da to isprobaju. Gospodin je dao siguran savjet i postavio predsjednika svoje Crkve da protumači taj savjet. Ako ignoriramo ono što on kao predsjednik Crkve savjetuje, možemo otkriti da smo počinili ozbiljnu pogrešku.¹⁵

Članovi predsjedništva Crkve… su predstavnici našeg Nebeskog Oca, ne samo ovom narodu, već ga predstavljaju pred svim ljudima zemlje. Činili bismo dobro kada bismo veličali i poštivali ove ljude koje je postavio kao naše vođe. Oni su ljudi s ljudskim slabostima, oni će pogriješiti, no ako ćemo biti onoliko obazrivi na pogreške koje počine kao što smo prema našim padovima i greškama, uvidjet ćemo njihovu vrijednost kao i našu vlastitu.

Stojim ovdje s molbom, moja braćo i sestre, da ne dopustite da riječi kritike ili neljubaznosti prijeđu preko vaših usana o onima koje je Gospodin pozvao da nas vode. Nemojte biti u društvu onih koji ih obezvrjeđuju ili umanjuju njihov utjecaj među ljudskom djecom. Ako to učinite, mogu vam reći da ćete se naći u moći neprijatelja. Bit ćete pod utjecajem onoga koji će vas odvesti što je dalje moguće od istine, a ako se ne pokajete, možda ćete prekasno otkriti da ste izgubili »dragocjeni biser«. Zbog vaše sebičnosti i sljepoće bit ćete zavedeni, a vaši ljubljeni… patit će zbog vaše slabosti i ludosti s druge strane vela.¹⁶ [Vidi 5. prijedlog na 60. stranici.]

Neprijatelj ne spava. On obmanjuje mnoge i vodi ih u grijeh… Ima onih koji podučavaju lažni nauk; i onih koji teže uvjeriti muškarce i žene da prekrše zapovijedi našeg Nebeskog Oca… Kada bi članovi Crkve koji pronalaze zamjerke za vođe Crkve i kritiziraju one koji daju svoje živote kako bi blagoslovili i bili od koristi nama zastali dovoljno dugo da u molitvi pitaju: »Koje je od ovih učitelja sigurno slijediti?«, bez ikakvih bi teškoća pronašli pravi smjer i podržali one koje Gospodin podržava.¹⁷

Kada podržavamo naše vođe, obvezujemo se slijediti njihov savjet i veličati naše vlastite pozive.

To mora biti izvor snage za predsjednika ove Crkve, da pogleda u lica tisuća poštenih muškaraca i žena, vidi ih kako podižu svoje ruke u savezu s našim Ocem na Nebu, i podržavaju ga u službi na koju je pozvan. Obveza koju preuzimamo kada podignemo naše ruke pod tim okolnostima je najsvetija obveza. To ne znači da ćemo tiho krenuti našim putem i složiti se da prorok Gospodnji vodi ovo djelo, već to znači – ako razumijem obvezu koju sam preuzeo kada sam podigao svoju ruku – da ćemo stati uz njega, moliti za njega, braniti njegovo dobro ime i težiti da izvršimo njegove upute za koje će ga Gospodin usmjeravati da ih daje nama dok on služi na tom položaju.¹⁸

Kad razmišljam o bremenu kojeg nose predsjednik ove Crkve i njegovi savjetnici, i shvatim odgovornosti koje su stavljene na njihova ramena, želim im pomoći svim svojim srcem da ne budem teret, već da na položaju na koji sam pozvan, s vama, moja braćo i sestre, svi možemo zauzeti naše mjesto i ponijeti svoj dio tereta te veličati naš poziv na slavu i čast Boga.¹⁹ [Vidi 4. prijedlog na 60. stranici.]

Neka nam Bog udijeli da mi koji smo toliko obilno blagoslovljeni možemo podići ruke slugi Gospodnjem koji predsjedava nad nama; da mu možemo pomoći ne samo našom vjerom i molitvama, već s ljubaznom dobrotom kako se pruže prilike; da možemo stupati pod stijegom kojeg će držati dok ga Bog nastavlja podržavati kao predsjednika Crkve, kao proroka Gospodnjeg u ove posljednje dane.²⁰

Podržimo ove ljude koje je Bog podigao da predsjedavaju nad nama. Blagoslovimo ih, ne samo našim riječima, već pomažući u svakoj prilici noseći ovaj teret koji je tako težak na njihovim plećima… Molite za njih, blagoslovite ih i pomozite im.²¹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate za podučavanje. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Pročitajte posljednji odlomak »Iz života Georgea Alberta Smitha« (stranice 51–52). Što znači »svoj dio posla«? Dok proučavate ovo poglavlje, razmislite kako možete pokazati svojim riječima i djelima da podržavate vođe Crkve.
Ponovite prvi odsjek učenja (stranice 53–54), naročito drugi i četvrti odlomak. Po čemu se Gospodinov način biranja vođa razlikuje od svjetovnog načina? Koja ste iskustva imali koja su osnažila vašu vjeru da je naše vođe izabrao Gospodin?
Proučite odsjek koji počinje na 54. stranici i pročitajte Nauk i saveze 21:4–7. Koji je određeni savjet Gospodin dao kroz sadašnjeg predsjednika Crkve; kroz vašeg predsjednika okola ili okruga; kroz vašeg biskupa ili predsjednika ogranka? Koje ste blagoslove primili dok ste slijedili taj savjet?
Ponovite odsjek koji počinje na 55. stranici i pročitajte prva dva cijela odlomka na 58. stranici. Što za vas znači podržati crkvene vođe? Kako podržavanje naših crkvenih vođa jača naše obitelji i domove?
Pročitajte posljednji cijeli odlomak na 59. stranici. Zašto je opasno kritizirati vođe u Crkvi? Koji bi bio primjeren način da odgovorite ako bi netko istaknuo zamjerku u jednom od vaših mjesnih vođa?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Amos 3:7; Efežanima 4:11–14; Hebrejima 5:4; Nauk i savezi 84:109–10; 107:22; 112:20

Pomoć pri podučavanju: Jedan način za poticanje predanog učenja je pažljivo slušati kad netko postavi pitanje ili komentira. »Slušanje je izraz ljubavi. Ono često zahtijeva žrtvu. Kada istinski slušamo druge, često odustajemo od onoga što želimo reći da bi se drugi mogli izraziti« (Podučavanje, nema većeg poziva, 66).

»Ja sam samo čovjek, jedan od najponiznijih među vama, no pozvan sam na ovu službu… vlašću našeg Nebeskog Oca.«

»Mi moramo biti poput Arona i Hura u drevna vremena; moramo držati [prorokove] ruke.«

Mi podržavamo naše vođe kada »pon[esemo] svoj dio tereta te veliča[mo] naš poziv na slavu i čast Boga«.