17. poglavlje

Osnažujuća moć vjere

Vjera je dar od Gospodina kroz koji pravedni primaju moć da izvrše čudesne stvari.

Iz života Georgea Alberta Smitha

Godine 1919, George Albert Smith, tada član Zbora dvanaestorice apostola, pozvan je za predsjednika Europske misije. U poruci lokalnim svecima ubrzo nakon svog dolaska, predsjednik Smith primijetio je teške uvjete u Europi, koja se još uvijek oporavljala od devastacije I. svjetskog rata: »Svjestan sam da živimo u važnom razdoblju svjetske povijesti. U ovim novim tjeskobnim okolnostima pred narodima i u duhu nemira proširenog gotovo posvuda među ljudskom djecom, osjećam veliku odgovornost preuzetu za susret s njima, i najiskrenije želim božansko vodstvo u izvršenju svojih dužnosti.« Predsjednik Smith imao je vjere da će, unatoč teškim trenucima s kojima se suočavaju, napori članova i misionara biti nagrađeni uspjehom: »Uz pomoć dobrih, sposobnih suradnika u sjedištu [misije], i vjernih muškaraca i žena na terenu, s ugodnim očekivanjima radujem se plodnoj žetvi poštenih duša.«¹

Jedna od najhitnijih dužnosti predsjednika Smitha kao predsjednika misije bila je povećati broj misionara u Europi. Crkva je poslala vrlo malo misionara u Europu tijekom rata, a zbog pomanjkanja hrane i drugih gospodarskih problema europske vlasti nisu bile voljne davati vize strancima. Teška zadaća predsjednika Smitha bila je uvjeriti ove službenike da dopuste ulazak misionara u njihove zemlje. U pismu svojoj kćerki Emily, predsjednik Smith ispričao je o putu u London s tom svrhom.

»Naš je američki veleposlanik bio vrlo dobar i uspio nam je dogovoriti intervju sa sir Robertom Horneom, ministrom rada Velike Britanije. Kada smo došli u njegov ured i predali pismo veleposlanika tajniku sir Roberta, on nas je upitao možemo li odgoditi sastanak budući da njegov šef za nekoliko minuta odlazi na put u Škotsku gdje će biti tri tjedna. Uvjerio sam ga da ćemo biti zahvalni za pet minuta njegovog vremena sada, budući da ne živimo u Londonu i da je naše pitanje hitno. Tajnik je ušao kod sir Roberta i ubrzo se vratio s informacijom da će on odgoditi svoje putovanje i sastati se s nama u četiri sata tog dana. Tog sam se jutra molio najgorljivije da naš put može biti otvoren i kada smo pozvani da se vratimo bio sam zahvalan našem Nebeskom Ocu.«

U dogovoreno vrijeme, predsjednik Smith i njegovi suradnici pozvani su u privatni ured u kući sir Roberta. »Pokušali smo mu reći što nam treba i uvjerili ga da Velika Britanija treba ono što mi tražimo. Gotovo sat i pol bio je zainteresirani slušatelj naših riječi o povijesti Crkve, našim vjerovanjima, itd.

Kada smo završili ponovno je pitao što želimo od njega i kada smo mu rekli da želimo mogućnost povećanja naših misionarskih snaga na dvije stotine i pedeset, kao i prije rata, rekao je da će mu biti zadovoljstvo svom odjelu dati upute da omogući dolazak tog broja misionara čim budu spremni za dolazak. Naravno da smo bili zadovoljni i otišli smo s uvjerenjem da je podigao težak teret s naših umova.

Bio sam siguran da smo stekli prijatelja u jednom od najutjecajnijih ljudi u Engleskoj i ne bih oklijevao posjetiti ga u bilo koje vrijeme ukoliko bi to bilo potrebno.«²

James Gunn McKay, jedan od misionara predsjednika Smitha koji je bio prisutan na sastanku sa sir Robertom Horneom, kasnije je rekao: »Pogledajte predivno djelo koje je ostvario. Tamo je bilo svega nekoliko starješina [na misiji]. Činilo se da je put bio zakrčen, a on je ipak došao ispunjen nadahnućem Gospodnjim i mogao je pokucati na vrata vlasti kako bi stekao njihovo povjerenje; i naposljetku je dobio povlastice koje je tražio, kako bi starješine mogli krenuti na posao i izvršiti svoje misije u unaprjeđenju Božje svrhe i ispunjenju njegovog djela, i na taj je način osigurao svjedočanstvo za nas da Bog upravlja ovim djelom.«³ Starješina McKay rekao je da je za uspjeh predsjednika Smitha zaslužna njegova »vjera, predanost i dobrohotnost prema svima onima s kojima je surađivao«. »Radio sam s njim«, rekao je. »Savjetovao sam se s njim, molio sam s njim, i znam da su njegova vjera i odanost duboki kao sam život.«⁴ [Vidi 1. prijedlog na 172. stranici.]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Moć vjere je očita u Svetim pismima.

Obaviješteni smo da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu [vidi Hebrejima 11:6]. Ona je glavni pokretač svekolikog djelovanja, a Sveta su pisma prepuna dokaza o moći vjere. Noina vjera mu je omogućila izgraditi arku, a kao rezultat poslušnosti zapovijedima Božjim on i njegov dom bili su spašeni, dok su oni kojima je nedostajalo vjere potopljeni u velikom potopu [vidi Postanak 6:13–22; 7:1–24].

Lot i članovi njegove obitelji sačuvani su kroz vjeru kada je plamen s neba progutao gradove Sodomu i Gomoru i uništio stanovnike koji nisu imali vjere [vidi Postanak 19:12–25].⁵

Mojsije je po vjeri izveo djecu Izraelovu iz ropstva, prolazeći kroz Crveno more kao preko suhog tla, dok su progoniteljske vojske Egipćana bile potopljene. Mnoštvo je bilo nahranjeno manom s neba. Kada je Mojsije udario stijenu na Horebu, voda je izbila da ugasi [utaži] njihovu žeđ; a prolazeći kroz pustinju, povedeni su u obećanu zemlju. [Vidi Izlazak 14:21–31; 16:14–15; 17:5–6.]⁶

Kada se Daniel nastavio otvoreno moliti Bogu Izraelovom, suprotno nalogu kojeg su pripremili njegovi neprijatelji s nakanom da ga unište, bio je bačen u lavlju jazbinu i tamo ostavljen cijele noći. Znao je da ga njegov Nebeski Otac može očuvati i njegovo je pouzdanje bilo nepokolebljivo. Sljedećeg jutra kralj je uranio do jazbine i pronašao Daniela živog. Njegova je vjera učinila divlje zvijeri bezopasnima i pridobila kraljevu naklonost. [Vidi Daniel 6:4–28.]

Trojica Hebreja, Šadrak, Mešak i Abed Nego, koji su odbili štovati zlatni lik kojeg je postavio Nabukodonozor, bačeni su u užarenu peć zagrijanu sedam puta jače nego inače. Vjerovali su u živoga Boga i njihova je vjera bila nagrađena očuvanjem njihovih života. [Vidi Daniel 3:8–28.]

Po vjeri je prorok Ilija pozvao oganj s neba da proguta njegovu žrtvu, te su kralj i njegov narod bili uvjereni da je Bog Izraelov bio Bog, a da Baal nije [vidi 1. Kraljevi 18:36–40].

Po vjeri su brat Jaredov i njegovi sljedbenici sačuvali jezik svojih očeva u vrijeme kad su pobrkani jezici kod kule Babilonske i oni odvedeni na zapadnu polutku [vidi Eter 1:33–43]… Slična je vjera omogućila Lehiju da izvede svoju obitelj preko mora i ukorijenila ih u ovoj zemlji, poizbor svih drugih.

Vjera je omogućila učenicima Isusovim izdržati progone koji su bili nad njima, i unatoč protivljenju Židova, uspostaviti evanđelje koje im je Spasitelj predao.⁷

Po vjeri je Otkupitelj svijeta izveo sva čudesa, po onima koji su bili s njime. Od početka vremena do danas samo su vjerni ljudi imali moć s Bogom.⁸ [Vidi 2. prijedlog na stranicama 172–173.]

Moć vjere je očita u životima pravednih svetaca u ovoj rasporedbi.

U ovoj posljednjoj rasporedbi, zbog bezuvjetne vjere u Boga, dječak prorok [Joseph Smith] pošao je u šumarak, kleknuo i pomolio se, i primio svoju prvu veliku nebesku objavu po kojoj je obličje božanstva ponovno obznanjeno čovječanstvu. Po vjeri je mogao poći do brežuljka Kumora i primiti iz ruku anđela one svete zapise koje je kasnije preveo darom i moću Božjom. Po vjeri je poveo svoj narod od Kirtlanda u Missouri, te natrag u Illinois, a kroz opetovane pljačke i progone s njihovih ognjišta, vjera koja je bila usađena u njihova srca zadržala se u njima, a oni su znali da Bog misli na njih. Po vjeri je utemeljen slavni grad Nauvoo pod vodstvom proroka Josepha Smitha; on je po vjeri primio veličanstvene istine sadržane u Nauku i savezima.

Po vjeri je Brigham Young poveo narod na zapad [dolina Salt Lakea]; a kada su došli na vrh planine i ugledali dolinu, Bog mu je dao svjedočanstvo da je to mjesto gdje će se Izrael ukorijeniti… Po vjeri su ljudi položili ugaoni kamen ovog velikog hrama [hram Salt Lake], u svojoj slabosti i siromaštvu, vjerujući da će Bog pripremiti put i pribaviti sredstva s kojima će se građevina moći dovršiti. Po vjeri je milosrđe našeg Nebeskog Oca pruženo narodu kada su, u svojoj nevolji, vidjeli kako cvrčci proždiru njihove usjeve, bez mogućnosti da ih zaustave, a u mudrosti Božjoj, njihove su molitve bile uslišene, i primili su svjedočanstvo o tome dolaskom galebova kako bi sačuvali njihovu žetvu i izbavili ih od gladi …

Po vjeri su ljudi koji su stajali na čelu ovog djela bili nadahnuti s vremena na vrijeme dati upute koja su nam trebala. Po vjeri nas nadahnjuju… oni koji služe u ime Gospodnje, a Branitelj oživljava njihovo razumijevanje, sjećajući ih svega prošloga i pokazujući im stvari koje dolaze, čime su svjedoci duha objave.⁹

Po vjeri su starješine Izraelovi išli naprijed, ostavljajući domove i voljene, i trpili prijekor svijeta kako bi svjedočili da Bog živi i da Isus jest Krist, i da Joseph Smith jest prorok Gospodnji. Po vjeri su vaši bolesni iscijeljeni, vaši mrtvi uskrišeni na život. Kada bi bili dostupni zapisi o čudesima među ovim narodom … bilo bi to svjedočanstvo o moći Božjoj, kroz vjeru, nenadmašenu u bilo koje doba.

Ovo načelo, moja braćo i sestre, upućuje nas prema nebu, daje nam nadu u životnoj bitci. Kada smo u nedoumici, i nađemo se pred preprekama koje na prvi pogled ne možemo prevladati, imajući vjeru u Otkupitelja svijeta možemo poći k njemu i znati da će naše molitve biti odgovorene za naše dobro.¹⁰ [Vidi 3. prijedlog na 173. stranici.]

Pitanje je često bilo postavljeno: Je li moguće da će dječaci i djevojčice, mladići i djevojke koji su podignuti u ovom naraštaju Crkve biti voljni trpjeti nevolje, oskudicu i iskušenja koja su njihovi očevi i majke trpjeli zbog evanđelja? Bi li ostavili svoja udobna ognjišta da zaposjednu novu zemlju u interesu svoje vjere?

Kažem vam da ako bi u njihova srca bila usađena spoznaja o božanskom porijeklu ovog djela kako ga mi znamo, ako bi im bila dana vjera po održavanju zapovijedi Gospodnjih, ako bi bili podučeni znati da Isus jest Krist i da je Joseph Smith bio prorok Gospodnji, tada vam kažem: Da! Oni bi učinili ono što su njihovi očevi i majke učinili da zauzmu svoje mjesto u Izraelu posljednjih dana.

Kada bi to značilo oskudicu, kada bi to značilo bolest i nevolju, ili čak izgon iz obitelji, postoji stotine i tisuće naših sinova i kćeri koji bi, znajući da je ovo Kristovo evanđelje, ako bi to bilo potrebno, zapečatili svoja svjedočanstva svojim životima.¹¹ [Vidi 2. prijedlog na stranicama 172–173.]

Gospodin će otvoriti put za nas da učinimo ono što traži ako ćemo vjerovati.

Sjećam se da sam jednom prilikom bio nadahnut reći misionaru koji je išao u određeni grad u kojem nam nisu dopuštali ulične sastanke:

»Sjeti se da pružiš priliku Gospodinu. Tražit ćeš ga za uslugu. Daj Gospodinu priliku. Zamoli ga da otvori put.«

Mladić je pošao u taj grad, otišao do ureda gradonačelnika i pitao može li se naći s njim. Htio je pitati može li promijeniti pravilo.

Kada je stigao, saznao je da gradonačelnik nije u gradu. Mladić je izašao iz ureda, pogledao niz hodnik i ugledao vrata na kraju hodnika: »Ured načelnika policije.« Oklijevao je na trenutak, ali mu je nešto reklo: »Daj priliku Gospodinu.« Ušao je u ured načelnika policije i rekao mu zbog čega je došao. Kada je završio čovjek je rekao:

»Koje bi križanje želio?«

Rekao je: »Ne poznajem ovaj grad dobro kao vi. Ne bih želio tražiti ugao koji bi bio nepoželjan ili na kojem bismo zakrčili promet. Biste li pošli sa mnom odabrati ugao?«

Možete li zamisliti kako misionar traži načelnika policije da izabere ugao na kojem će se propovijedati evanđelje!

Načelnik je odgovorio:

»U redu, poći ću s tobom.«

Za petnaest minuta imali su jedan od najboljih uglova u gradu, s dopuštenjem da propovijedaju evanđelje Isusa Krista tamo gdje nije bilo propovijedanja na ulicama još od rata [I. svjetskog rata] …

Gospodin ima načina postići ono što mi ne možemo, i nikada od nas ne traži da učinimo bilo što a da ne omogući put. To nam je rekao kroz Nefija. On neće tražiti ništa a da ne pripremi put.

»I dogodi se: Ja, Nefi, rekoh ocu svome: Poći ću ja i učiniti ono što mi Gospod zapovjedi, jer znadem da Gospod ne daje zapovijedi sinovima ljudskim, ako im ne pripravi put da izvrše ono što im je zapovjedio.« [1. Nefi 3:7.]

Ako postoji nešto što Gospodin traži ili očekuje od vas da učinite, a vi ne znate kako nastaviti, dajte sve od sebe. Krenite u smjeru kojim trebate ići, vjerujte Gospodinu, dajte mu priliku i on vas nikad neće iznevjeriti.¹²

Kako je divna stvar znati da možemo, ako to želimo, držati ruku našeg Nebeskog Oca da nas on vodi. Nijedan drugi narod u svijetu nema uvjerenje poput ovog naroda.¹³ [Vidi 4. prijedlog na 173. stranici.]

Bog udjeljuje dar vjere pravednima.

Naša je vjera uvjetovana našim pravednim životom. Ne možemo živjeti neprikladno i imati vjeru kakvu bismo trebali imati, ali ako obdržavamo zapovijedi Gospodnje, možemo imati vjere, i ona će rasti i povećavati se kako raste naša pravednost.¹⁴

Ako ima među nama onih kojima manjka vjere u ovo djelo, to je zato što nisu obdržavali zapovijedi Božje. Ako ima onih koji ne znaju da je ovo djelo našeg Oca, to je zato što nisu ispunili svoju dužnost. Ja znam kao što znam da živim da je ovo Gospodinovo djelo, a ta spoznaja dolazi kao rezultat obdržavanja njegovih zapovijedi.¹⁵

Znamo da je vjera dar od Boga. Ona je plod pravednog života. Ne dolazi nam po našem nalogu, već je rezultat vršenja volje našeg Nebeskog Oca. Ako nam manjka vjere, preispitajmo sebe da utvrdimo jesmo li obdržavali njegove zapovijedi i pokajmo se bez odgode ako nismo… Neka Gospodin uveća našu vjeru, i živimo tako da je budemo dostojni.¹⁶

Nadam se da će oni koji su primili ovaj divan dar vjere živjeti da ga zadrže.¹⁷ [Vidi 5. prijedlog na 173. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Potražite dokaze o vjeri Georgea Alberta Smitha u priči na stranicama 165–166. Jedan od misionara je rekao da su njegova postignuća »osigura[la] svjedočanstvo za nas da Bog upravlja ovim djelom« (167. stranica). Kako je na vas utjecala vjera drugih, poput člana obitelji ili bliskog prijatelja?
Ponovite primjere vjere na stranicama 167–170. Koji su drugi primjeri vjere naročito značajni vama? Kako možete koristiti ove primjere da pomognete nekome tko koristi vjeru, ali nije primio/la blagoslove koje on ili ona želi?
Kako vam je vaša vjera dala »nadu u životnoj bitci«? Kako nam vjera može pomoći prevladati strah ili druge »prepreke koje na prvi pogled ne možemo prevladati« (173. stranica)?
Pročitajte priču koja počinje na 171. stranici, i usporedite je s pričom u dijelu »Iz života Georgea Alberta Smitha«. Koja ste iskustva imali slična ovima? Što mislite da znači izraz »daj Gospodinu priliku«?
Predsjednik Smith je podučio da je »vjera dar od Boga« koji nam »ne… dolazi po našem nalogu« (172. stranica). Kako ovo načelo utječe na način na koji pokušavate povećati svoju vjeru i nadahnuti vjeru u drugima? Koje su neke od određenih stvari koje možemo činiti da zadržimo dar vjere (vidi Alma 32:35–43)?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Hebrejima 11:1–11, 17–34; Jakovljeva 2:17–24; Alma 32:26–43; Eter 12:6–22; Moroni 7:27–39; Nauk i savezi 136:42

Pomoć pri podučavanju: »Da biste pomogli učenicima u pripremanju odgovora na pitanja, prije nego što se nešto pročita ili prezentira možete im reći da ćete ih tražiti da navedu svoje odgovore… Na primjer, možete reći: ‘Slušajte dok čitam ovaj odlomak kako biste mogli reći što vas je u njemu najviše zainteresiralo’ ili ‘Dok čitamo ovaj dio iz Svetih pisama, razmislite možete li razumjeti što nam Gospodin govori o vjeri’« (Podučavanje, nema većeg poziva, 69).

»Sveta su pisma prepuna dokaza o moći vjere… Po vjeri je prorok Ilija pozvao oganj s neba da proguta njegovu žrtvu.«

»Mojsije je po vjeri izveo djecu Izraelovu iz ropstva, prolazeći kroz Crveno more kao preko suhog tla.«

»Po vjeri je Brigham Young poveo narod [u dolinu Salt Lakea].«