2. poglavlje

»Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe«

Posezati za drugima u ljubavi i suosjećanju osnova je evanđelja Isusa Krista.

Iz života Georgea Alberta Smitha

George Albert Smith bio je uvelike poznat po svojoj sposobnosti da voli druge. Predsjednik J. Reuben Clark ml., jedan od njegovih savjetnika u Prvom predsjedništvu, rekao je o njemu: »Njegovo pravo ime bilo je Ljubav… Davao je svoju ljubav svakome koga je sreo. Davao je svoju ljubav svima koje nije upoznao.«¹

Ljubav predsjednika Smitha za druge rasla je iz njegovog iskrenog uvjerenja da smo svi braća i sestre, djeca istog Nebeskog Oca. Pred kraj svog života, rekao je svecima:

»Ne znam da imam ijednog neprijatelja, i ne postoji nitko na svijetu prema kome osjećam neprijateljstvo. Svi muškarci i sve žene djeca su mog Oca, i nastojao sam tijekom svog života slijediti mudar naputak Otkupitelja čovječanstva – da ljubim bližnjega svoga kao samoga sebe… Nikada nećete znati koliko vas volim. Nemam riječi kojima bih to izrekao. I želim to osjećati prema svakom sinu i kćeri mog Nebeskog Oca.«²

Predsjednik Smith pokazao je svoju ljubav za druge kroz beskrajna djela suosjećanja. Jedan promatrač je naveo: »U karakteru je predsjednika Smitha da ode korak dalje nudeći osobnu utjehu i blagoslov mnogima koji su bolesni, obeshrabreni i koji imaju razloga biti zahvalni za njegovo veselo ohrabrenje. Nije neuobičajeno vidjeti ga, prije i nakon radnog vremena, kako korača bolničkim hodnicima, posjećuje sobu za sobom, blagoslivlja, potiče i uveseljava svojim neočekivanim dolaskom na onim mjestima na kojima se njegova utješna i ohrabrujuća prisutnost tako zahvalno dočekuje… Karakteristično je za njega da ode tamo gdje smatra da može pružiti pomoć i dati ohrabrenje.«³

Predsjednik Thomas S. Monson naveo je primjer gdje predsjednik Smith ide korak dalje kako bi pokazao ljubav za nekoga u potrebi:

»U hladno zimsko jutro čistači ulica [u Salt Lake Cityju] uklanjali su velike komade leda iz uličnih žljebova. Redovnom osoblju pomagali su privremeni radnici koji su očajnički trebali posao. Jedan je takav nosio samo lagani džemper i bilo mu je hladno. Vitak čovjek s urednom bradom zastao je pored radnika i upitao ga: ‘Trebaš više od tog džempera u ovakvo jutro. Gdje ti je kaput?’ Čovjek je odgovorio da nema kaput. Posjetitelj je tada skinuo svoj vlastiti kaput, predao ga čovjeku i rekao: ‘Ovo je tvoj kaput. To je teška vuna i bit će ti toplo. Radim preko puta.’ Ulica je bila South Temple. Dobri samarijanac koji je otišao u zgradu crkvene administracije na svoj svakodnevni posao bez svog kaputa bio je predsjednik George Albert Smith iz Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Njegov nesebičan čin darežljivosti otkrio je njegovo nježno srce. Doista je bio čuvar svoga brata.«⁴ [Vidi 1. prijedlog na 17. stranici]

Naučavanja Georgea Alberta Smitha

Svi ljudi su naša braća i sestre, djeca našeg Nebeskog Oca.

Gledamo na sve muškarce kao na našu braću, na sve žene kao na naše sestre. Mi gledamo lice svakog ljudskog bića koje je u svijetu kao dijete našega Oca i vjerujemo da kao što je svako stvoreno na sliku Oca, svako također posjeduje iskru božanstva koja će nas, ako je razvijemo, pripremiti za povratak u njegovu nazočnost …

To je naše razumijevanje svrhe našeg postojanja u svijetu i objašnjava naš interes za naše bližnje. Mnogi su pretpostavili da se držimo podalje od drugih, a neki su mislili da smo ‘klanski’ nastrojeni. Činjenica je da na svako dijete koje se rodi na svijet gledamo kao na Božjeg sina ili kćer, kao našeg brata ili sestru, i osjećamo da naša sreća ne može biti potpuna u kraljevstvu nebeskom osim ako ne uživamo u društvu naše obitelji i naših prijatelja i poznanika s kojima smo se upoznali i u čijem interesu dajemo toliko našeg vremena na zemlji.⁵

Dok razmišljam o svojoj brizi i ljubavi za obitelj mog Oca, ljudsku obitelj, sjećam se nečega što je moj zemaljski otac rekao, i mislim da sam to vjerojatno dijelom naslijedio od njega. Rekao je: »Nikada nisam vidio Božje dijete koje je toliko zaglibilo a da nisam osjetio poriv da se sagnem, podignem ga, postavim na noge i pomognem da ponovno krene.« Želio bih reći da nikada u svom životu nisam ugledao nijedno dijete mog Oca a da nisam uvidio da je moj brat i da Bog voli svako svoje dijete.⁶

Kako bi ovo bio sretan svijet kad bi ljudi svuda prepoznali svoje bližnje kao braću i sestre, a zatim to upotpunili voleći svoje bližnje kao same sebe.⁷ [Vidi 2. prijedlog na 17. stranici.]

Evanđelje Isusa Krista nas podučava da volimo svu Božju djecu.

Evanđelje nas podučava da budemo dobrohotni prema svima i da volimo svoje bližnje. Spasitelj je rekao:

»Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom…

Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’ O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.« [Matej 22:37–40.]

Braćo i sestre, ako evanđelje Isusa Krista, kako vam je dano, nije posijalo taj osjećaj ljubavi u vaša srca za vaše bližnje, tada želim reći da niste doživjeli potpuno ispunjenje predivnog dara koji je došao na zemlju kad je ova Crkva organizirana.⁸ [Vidi 3. prijedlog na 17. stranici.]

Naše službeništvo je službeništvo ljubavi. Naše služenje obogaćuje naše živote… Ako živimo onako kako je Bog naumio da bismo trebali živjeti, ako služimo onako kako on želi da služimo, svaki dan našeg života obogaćen je utjecajem njegovog Duha, naša ljubav za bližnje povećava se i naše se duše šire dok ne osjetimo da bismo mogli u naše ruke uzeti svu Božju djecu sa željom da ih blagoslovimo i dovedemo do razumijevanja istine.⁹

Kao članovi Crkve Kristove, trebamo obdržavati njegove zapovijedi i voljeti jedni druge. Tada bi naša ljubav trebala prijeći graničnu liniju Crkve s kojom se poistovjećujemo i posegnuti za djecom ljudskom.¹⁰

Dokažimo svojim ponašanjem, nježnošću, ljubavlju i vjerom da obdržavamo tu veliku zapovijed za koju je Spasitelj rekao da je poput prve velike zapovijedi: »Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!«¹¹

Dobrohotni smo kada posežemo za onima koji trebaju pomoć i ohrabrenje.

Mjeriti rezultate koje ljubav i dobrohotnost mogu donijeti u svijet nije moguće. Prilika se nudi u svakom ogranku, odjelu i misiji da odražavamo sunčevu svjetlost, širimo sreću i podižemo obeshrabrene, te donosimo radost i utjehu unesrećenima.¹²

Gospodin je rekao:

»Gledajte da ljubite jedan drugoga; kanite se pohlepnosti; naučite se dijeliti jedan drugomu kako evanđelje traži …

A povrh svega, ogrnite se kao ogrtačem vezom ljubavi, a to je vez savršenosti i mira.« [NiS 88:123, 125.] …

Slijedite li njegov savjet koji govori o dobrohotnosti? Želim reći da u ovo određeno vrijeme naših života trebamo biti dobrohotni, ne samo u davanju našeg imetka potrebitima, već trebamo imati dobrohotnosti za slabosti, propuste i greške Očeve djece.¹³

Ako naiđemo na muškarca ili ženu koji nisu uspjeli u životu, koji slabe u vjeri, nemojmo im okrenuti leđa. Preuzmimo na sebe da ih posjetimo, da im priđemo brižno i s ljubavlju, i potaknemo ih da se okrenu od pogreške na svom putu. Prilike da obavljamo individualno djelo među ljudima nalaze se posvuda; i svega je nekoliko muškaraca i žena u ovoj Crkvi koji ne bi mogli, kada bi htjeli, posegnuti malo dalje iz okruženja s kojim se poistovjećuju i reći lijepu riječ ili podučiti istinu nekome od djece našega Oca… Ovo je djelo našega Oca. To je najvažnija stvar s kojom ćemo se poistovjetiti u ovom životu.¹⁴

Osjećam samo dobru volju u svom srcu za čovječanstvo. U svom srcu ne osjećam neprijateljstvo prema nijednom živućem ljudskom biću. Poznajem neke za koje bih volio da se ponašaju malo bolje nego što to čine, no to je njihov gubitak, a ne moj. Ako mogu staviti svoju ruku oko njih i pomoći im da se vrate na put sreće podučavajući ih evanđelju Isusa Krista, moja će se sreća time povećati… Ne možete tjerati ljude da rade ono što je ispravno, ali ih možete voljeti toliko da to rade, ako je vaš primjer takav da mogu vidjeti da mislite ono što kažete.¹⁵ [Vidi 4. prijedlog na 17. stranici.]

Prava sreća proizlazi iz ljubavi i služenja drugima.

Nemojte zaboraviti da bez obzira koliko možete dati u novcu, koliko možete željeti da vas svjetovne stvari usreće, vaša će sreća biti proporcionalna vašoj dobrohotnosti, ljubaznosti i ljubavi prema onima s kojima se družite ovdje na zemlji. Naš Nebeski Otac rekao je jednostavnim riječima da onaj koji kaže da voli Boga, a ne voli svoga brata, nije iskren [vidi 1. Ivanova 4:20].¹⁶

Ne čini nas sretnima samo ono što primamo, već ono što dajemo, a što više dajemo onoga što nadahnjuje i obogaćuje djecu našega Oca, imamo više za ponuditi. To raste poput velikog izvora života i buja do vječne sreće.¹⁷

Kada naš život ovdje završi i vratimo se kući, otkrit ćemo da smo nagrađeni za svako dobro djelo koje smo izvršili, za svaku ljubaznost koju smo pokazali, za svaki trud kojeg smo uložili da bismo pomogli bližnjima …

Pokažimo našu zahvalnost za ono što nam je Gospodin dao tako da mu služimo, a služimo mu kada činimo dobro za njegovu djecu. Badava smo primili, badava i dajmo [vidi Matej 10:8]. Sa srcima ugrijanim ljubavlju i dobrotom za naše bližnje, hitajmo čvrsto prema naprijed do posljednjeg poziva i vidjet ćemo zapis o nama. Tada, ako smo umnožili naše talente, ako smo bili pošteni, iskreni, kreposni, dobronamjerni i milosrdni, i težili podići svaku dušu s kojom smo se susreli, ako smo živjeli sukladno svjetlu koje smo primili i širili to svjetlo kad god nam se pružila prilika, kako ćemo sretni biti i naša se srca nadimati sa zahvalnošću kad od Stvoritelja neba i zemlje primimo odobravanje kroz dobrodošlicu: »Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!« [Matej 25:21.]¹⁸ [Vidi 5. prijedlog na 17. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate za podučavanje. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Razmislite kako možete pokazati ljubav poput predsjednika Smitha (vidi stranice 11–13). Na primjer, kako možemo pokazati ljubav ispunjavajući naša zaduženja za kućno učiteljstvo i posjetiteljstvo?
Dok proučavate prvi odsjek učenja (stranice 13–14), razmislite kako primjena tih učenja može poboljšati odnos s vašim susjedima, kolegama, rodbinom i drugima.
Pročitajte posljednji cijeli odlomak na 14. stranici. Koja vas učenja ili priče iz Svetih pisama nadahnjuju da volite i služite drugima?
Proučite odsjek koji počinje na 15. stranici, naročito posljednja dva odlomka. Razmislite o nekome tko je izvan »okruženja s kojim se poistovjećuj[ete]«. Što možete učiniti kako biste posegnuli za tom osobom?
Razmislite o učenjima predsjednika Smitha na stranicama 15–16. Koja ste iskustva imali iz kojih ste naučili da prava sreća dolazi kroz usrećivanje drugih?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 5:43–44; 25:34–40; Luka 10:25–37; Ivan 13:34–35; 1. Ivanova 4:7–8; 1. Nefi 11:16–25; Moroni 7:44–48

Pomoć pri podučavanju: »Dosta podučavanja koja se obavljaju u Crkvi su tako kruta, poput predavanja. Mi ne reagiramo baš dobro na predavanja u učionici. Odgovara nam na sakramentalnim sastancima i saborima, no podučavanje može biti dvosmjerno kako biste mogli postavljati pitanja. U razredu možete jednostavno potaknuti na pitanja« (Boyd K. Packer, »Principles of Teaching and Learning«, Ensign, lipanj 2007, 87).

»Evanđelje nas podučava da budemo dobrohotni prema svima i da volimo svoje bližnje.«

»Dokažimo svojim ponašanjem… da obdržavamo tu veliku zapovijed… ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe’.«

»Odražava[j]mo sunčevu svjetlost, širimo sreću i podiž[i]mo obeshrabrene, te donosimo radost i utjehu unesrećenima.«