Naučavanja predsjednika
1. poglavlje: Isus Krist – naš jedini put do nade i radosti


1. poglavlje

Isus Krist – naš jedini put do nade i radosti

»Ako su naši životi i naša vjera usredotočeni na Isusa Krista i njegovo obnovljeno evanđelje, ništa ne može trajno poći po zlu.«

Iz života Howarda W. Huntera

Značajna tema u naučavanjima predsjednika Howarda W. Huntera jest da pravi mir, iscjeljenje i sreća dolaze samo dok osoba nastoji spoznati i slijediti Isusa Krista. Predsjednik Hunter naučavao je da »Kristov put nije samo pravi put, već, na koncu, i jedini put do nade i radosti.«1

Predsjednik Hunter bio je odvažan u svjedočenju o Spasiteljevom božanskom poslanju. »Kao zaređeni apostol i naročiti svjedok o Kristu, dajem svoje svečano svjedočanstvo da je Isus Krist doista Sin Božji«, izjavio je. »On je Mesija kojeg su proročki iščekivali starozavjetni proroci. On je Nada Izraela, za čiji su se dolazak djeca Abrahamova, Izakova i Jakovljeva molila tijekom dugih stoljeća propisanog bogoštovlja… 

»Moću Duha Svetoga iznosim svoje svjedočanstvo. Znam za stvarnost Krista kao da sam ga vidio svojim očima i čuo svojim ušima. Također znam će Sveti Duh potvrditi istinitost mog svjedočanstva u srcima svih onih koji slušaju uhom vjere.«2

Osjećajući snažnu privlačnost mjesta gdje je Isus posluživao, predsjednik Hunter je otputovao u Svetu Zemlju više od dvadeset puta. Starješina James E. Faust iz Zbora dvanaestorice rekao je kako je »Jeruzalem za njega bio poput magneta… Njegova želja biti ondje gdje je Spasitelj hodao i podučavao bila je neutaživa. Volio je sve pejzaže i zvukove. Naročito je volio Galileju. No, jedno je mjesto volio više od svih drugih. Uvijek bi govorio: ‘Pođimo do grobnice još jednom, za dobra stara vremena.’ Ondje bi sjedio i meditirao kao da je probijao veo između sebe i Spasitelja.«3

Krist drži jaganjca

»Koliko često razmišljamo o Spasitelju? Kako duboko, kako zahvalno i s kakvim se štovanjem osvrćemo na njegov život? Koliko želimo da on bude u središtu naših života?«

Naučavanja Howarda W. Huntera

1

Moramo poznavati Krista bolje nego što ga poznajemo i spominjati ga se češće nego što ga se spominjemo.

Članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana pobožno pjevaju:

Isuse, sama misao na tebe

sladom ispunjava moju grud.

No daleko je slađe vidjeti ti lice

i u tvojoj nazočnosti počivat… 

Koliko često razmišljamo o Spasitelju? Kako duboko, kako zahvalno i s kakvim se štovanjem osvrćemo na njegov život? Koliko želimo da on bude u središtu naših života?

Na primjer, koliko je našeg uobičajenog dana, radnog tjedna ili prolaznog mjeseca posvećeno Isusu i samoj pomisli na njega? Možda nedovoljno za neke od nas.

Zasigurno bi život bio mirniji, zasigurno bi brakovi bili snažniji kao i obitelji, sigurno bi susjedstva i narodi bili sigurniji, brižniji i konstruktivniji kada bi evanđelje Isusa Krista više »sladom« ispunjavalo naše grudi.

Osim ako ne obratimo više pažnje na misli naših srdaca, pitam se kakvu nadu možemo gajiti za većom radošću, za slađom nagradom: da jednog dana njegovo brižno lice vidimo i u njegovoj nazočnosti počinemo.

Svakog dana naših života i u svako godišnje doba… Isus pita svakog od nas, kao što je to učinio nakon svog pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem prije toliko mnogo godina: »Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?« (Matej 22:42.)

Mi izjavljujemo da je on Sin Božji i stvarnost te činjenice treba češće uzburkati naše duše.4

Moramo poznavati Krista bolje nego što ga poznajemo, moramo ga se sjećati češće nego što ga se sjećamo, moramo mu služiti odvažnije nego što mu služimo. Zatim ćemo piti vodu koja izvire u vječni život i jesti kruh života.5

Krist podučava skupinu

»Budimo predaniji i discipliniraniji sljedbenici Kristovi. Cijenimo ga u našim mislima i izgovarajmo njegovo ime s ljubavlju.«

2

Isus je naš jedini izvor nade i trajne radosti.

O nado svih raskajanih,

o srećo poniznih,

onome blag tko traži te

palima milostiv.

Kako divni glazbeni stihovi, i kakva je poruka nade usidrena u evanđelju Kristovom! Postoji li itko među nama kome, na bilo kojem životnom putu, kome ne treba nada i tko ne stremi većoj radosti? To su jedinstvene potrebe i žudnje ljudske duše, a one su Kristova obećanja njegovim sljedbenicima. Nada se daje svima »srca skršena« i radost dolazi svima »krotki[ma]«.

Skršeno srce je skupo – ono nas košta našeg ponosa i naše neosjetljivosti, no najviše nas košta naših grijeha. Jer, kako je otac kralja Lamonija spoznao prije dvadeset stoljeća, to je cijena prave nade. »Bo[že]«, zavapio je, »objavi mi se, a ja ću se okaniti svih grijeha svojih da tebe upoznam… da uzmognem biti uskrišen od mrtvih i spašen biti u posljednji dan« (Alma 22:18). Kada smo, također, voljni okaniti se svih naših grijeha da ga upoznamo i slijedimo, i mi ćemo isto biti ispunjeni radošću vječnog života.

A što je s krotkima? U svijetu preopterećenom pobjedom kroz zastrašivanje i težnju da budemo najbolji, nitko ne hrli kupiti knjige koje pozivaju na krotkost. No, krotki će baštiniti zemlju, što je prilično impresivno preuzimanje vlasništva – i bit će učinjeno bez zastrašivanja! Prije ili kasnije, a molimo se da bude prije nego kasnije, svi će priznati da Kristov put nije samo pravi put, već naposljetku jedini put do nade i radosti. Svako će koljeno kleknuti i svaki jezik priznati da je nježnost bolja od okrutnosti, ljubaznost veća od prisile, da blag glas ublažava jarost. Na kraju, i to što je prije moguće, moramo postati poput njega… 

Isuse, srećo jedina,

nagrada ćeš nam bit;

Isuse, slava si nam ti,

sad i u vječnosti.

To je moja osobna molitva i moja želja za sav svijet… Svjedočim da je Isus jedini pravi izvor trajne radosti, da je naš jedini trajni mir u njemu. Zaista želim da on bude »naša slava sada«, slava za kojom svatko od nas pojedinačno čezne i jedina nagrada koju ljudi i narodi mogu trajno cijeniti. On je naša nagrada za vrijeme i vječnost. Svaka druga nagrada na kraju je beskorisna. Svaka druga veličina blijedi s vremenom i raspada se s elementima. Na kraju… nećemo znati pravu radost osim u Kristu…

Budimo predaniji i discipliniraniji sljedbenici Kristovi. Cijenimo ga u našim mislima i izgovarajmo njegovo ime s ljubavlju. Kleknimo pred njega u krotkosti i milosti. Blagoslivljajmo i služimo druge da i oni mogu učiniti isto.6

3

Najveća potreba u cijelom svijetu je aktivna i iskrena vjera u Spasitelja i njegova naučavanja.

Ima onih koji izjavljuju da je staromodno vjerovati u Bibliju. Je li staromodno vjerovati u Boga, u Isusa Krista, Sina živućeg Boga? Je li staromodno vjerovati u njegovu pomirbenu žrtvu i uskrsnuće? Ako jest, izjašnjavam se staromodnim i da je Crkva staromodna. U velikoj jednostavnosti Učitelj je podučavao načela vječnog života i lekcije koje donose sreću onima koji imaju vjere da bi vjerovali. Ne čini se razumnim pretpostaviti potrebu moderniziranja ovih Učiteljevih naučavanja. Njegova poruka sadrži načela koja su vječna.7

U ovo doba, kao i u svako doba prije nas i u svako doba koje će uslijediti, najveća potreba u cijelom svijetu je aktivna i iskrena vjera u temeljna naučavanja Isusa iz Nazareta, živućeg Sina živućeg Boga. Budući da mnogi odbacuju ta naučavanja, to je više razloga zašto iskreni vjernici u evanđelje Isusa Krista trebaju proglašavati njegove istine i primjerom pokazivati moć i mir pravednog, brižnog života… 

Kako bismo se trebali ponašati kada smo uvrijeđeni, neshvaćeni, nepošteno ili neljubazno tretirani, ili kada netko sagriješi prema nama? Što bismo trebali učiniti ako nas povrijede oni koje volimo, ili nas preskoče kod promaknuća, pogrešno optuže ili pogrešno procijene naše motive?

Uzvraćamo li natrag? Pošaljemo li još veću vojsku? Poslužimo li se metodom oko za oko, zub za zub, ili… dolazimo do spoznaje da smo ostali slijepi i krezubi…? 

U veličanstvu njegova života i primjeru njegovih naučavanja, Krist nam je dao mnoštvo savjeta pridruživši sigurna obećanja. Podučavao je s veličinom i vlašću koja je ispunjavala nadom i obrazovane i neuke, bogate i sirote, zdrave i bolesne.8

Nastojte izgraditi osobno svjedočanstvo u Isusa Krista i pomirenje. Proučavanje Kristova života i svjedočanstvo o njegovoj stvarnosti nešto je čemu bi svatko od nas trebao težiti. Dok počinjemo shvaćati njegovo poslanje i pomirenje koje je izveo, htjet ćemo živjeti više poput njega.9

Krist na čamcu s apostolima

Spasitelj može umiriti oluje u našim životima.

4

Dok koristimo vjeru u Spasitelja, on će umiriti nemirne vode u našim životima.

Svi smo vidjeli neke iznenadne oluje u našim životima. Neke od njih… mogu biti nasilne, zastrašujuće i potencijalno uništavajuće. Kao pojedinci, obitelji, zajednice, narodi, čak i kao crkva, imali smo iznenadne oluje zbog kojih smo se na ovaj ili onaj način pitali: »Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?« [Marko 4:38.] A na ovaj ili onaj način uvijek u miru nakon oluje čujemo: »Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?« [Marko 4:40.]

Nitko od nas ne želi misliti da nemamo vjere, no pretpostavljam da je Gospodinov nježan prijekor ovdje uvelike zaslužen. Veliki Jahve, za kojeg kažemo da se u njega uzdamo i čije smo ime na sebe preuzeli, onaj je koji je rekao: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« (Postanak 1:6). A on je također onaj koji je rekao: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno« (Postanak 1:9). Nadalje, on je podijelio Crveno more, omogućujući Izraelcima da prijeđu po suhom tlu (vidi Izlazak 14:21–22). Zasigurno ne bi trebalo biti iznenađujuće što je zapovjedio nekolicini elemenata koji su bjesnili po Galilejskom moru. A naša vjera treba nas podsjetiti da on može umiriti nemirne vode u našim životima… 

Svi ćemo se susresti s nekakvim nevoljama u našim životima. Mislim da možemo biti poprilično sigurni u to. Nešto od toga imat će potencijal da bude nasilno, štetno i uništavajuće. Nešto od toga može čak istegnuti našu vjeru u brižnog Boga koji ima moć posluživati utjehu u naše ime.

Mislim da bi na te brige Otac svima nama rekao: »Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?« I naravno, takvu vjeru treba imati tijekom cijelog putovanja, cijelog iskustva, punine naših života, a ne samo u kratkim dijelovima i olujnim trenucima… 

Isus je rekao: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!« (Ivan 16:33.)10

5

Dokle god u središte svog života stavljamo Spasitelja, ne trebamo se plašiti, a naše će brige biti okrenute u radost.

Dovoljno sam upoznat s vašim intenzivnim i užurbanim životima kako bih znao da ste ponekad frustrirani. Možda ste i pomalo zabrinuti s vremena na vrijeme. Znam sve o tome… 

Moja poruka vama danas glasi: »Ne boj se, stado malo.« Služi kako bi vas potaknula da se radujete u velikim blagoslovima života. Služi kako bi vas pozvala da osjetite veliki ushit evanđeoskog življenja i ljubav našeg Oca na Nebu. Život je predivan, čak i u teškim vremena, a sreća, radost i mir nalaze se na svakoj postaji na putu, a njihovo se obilje nalazi na kraju puta.

Sigurno ima mnogo stvari oko kojih se možemo brinuti – neke od njih su vrlo ozbiljne – ali zbog toga govorimo evanđeoskom terminologijom o vjeri, nadi i dobrohotnosti. Kao sveci posljednjih dana, naš je »život u izobilju« i pokušavamo naglasiti naše blagoslove i prilike dok minimaliziramo naša razočaranja i brige. »Molite uvijek, i vjerujte«, kazuju Sveta pisma, »pa će sve pridonositi dobru vašemu« (NiS 90:24). Želim vas podsjetiti na to obećanje… 

Molim vas upamtite jedno. Ako su naši životi i naša vjera usredotočeni na Isusa Krista i njegovo obnovljeno evanđelje, ništa ne može trajno poći po zlu. S druge strane, ako naši životi nisu usredotočeni na Spasitelja i njegova učenja, nijedan uspjeh ne može biti trajno ispravan… 

Svi se povremeno borimo sa zdravstvenim problemima – drugi to čine često. Bolest je dio bremena smrtnosti. Imajte vjere i budite pozitivni. Moć svećeništva je stvarna, a ima toliko toga što je dobro u životu, čak i ako se fizički borimo. Radost je znati da neće biti povrede ili bolesti u uskrsnuću.

Neke od naših briga mogu doći u obliku iskušenja. Druge mogu biti teške odluke koje se odnose na obrazovanje, karijeru, novac ili brak. Bez obzira koje je vaše breme, pronaći ćete snagu koju trebate u Kristu. Isus Krist je Alfa i Omega, doslovno početak i svršetak. On je s nama od starta do cilja i kao takav je više od gledatelja u našim životima… 

Ako je jaram pod kojim se borimo sam grijeh, poruka je ista. Krist zna svu težinu naših grijeha, jer on ih je nosio prvi. Ako naše breme nije grijeh ili iskušenje, već bolest, siromaštvo ili odbacivanje, isto je. On zna… 

On je propatio za mnogo više od naših grijeha. On kojeg je Izaija nazvao »čovjek boli« (Izaija 53:3; Mosija 14:3) savršeno zna svaki problem kroz koji prolazimo jer je izabrao podnijeti svu težinu svih naših teškoća i patnji… 

Braćo i sestre, imate i imat ćete brige i izazove mnogih vrsta, no prigrlite život radosno i puni vjere. Proučavajte Sveta pisma redovito. Molite žarko. Slušajte glas Duha i proroka. Učinite sve što možete kako biste pomogli drugima. Pronaći ćete veliku radost u takvom životu. Jednoga velebnog dana sve će vaše brige postati radost.

Kao što je Joseph Smith napisao posrnulim svecima iz svoje tamnice u zatvoru Liberty:

»Stoga… učinimo rado sve što je u našoj moći; a tad možemo biti mirni s najvećom sigurnošću da ćemo gledati spasenje Božje, i da se ruka njegova objavi« [NiS 123:17; kurziv nadodan].

[Riječima Gospodina proroku Josephu Smithu:]

Ne boj se, dakle, malo stado! Dobro činite; nek se zemlja i pakao udružuju protiv vas, jer, budete li na mojoj stijeni sazidani, neće vas oni nadvladati… 

Gledajte k meni u svakoj misli! Ne sumnjajte, ne bojte se!

Gle rana što bok moj probodoše, a tako i ožiljaka od čavala na rukama i nogama mojim! Vjerni budite, zapovijedi moje obdržavajte, i baštinit ćete kraljevstvo nebesko [NiS 6:34–37].11

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

  • Razmislite kako biste odgovorili na pitanja predsjednika Huntera u 1. odsjeku. Kako možemo učiniti Isusa Krista većim središtem naših života? Kako ga možemo učiniti većim središtem naših domova? Kako možemo upoznati Krista bolje nego što ga poznajemo sada?

  • Koliko nas »košta« da primimo nadu, radost i mir koje nudi Krist (vidi 2. odsjek)? Kada ste osjetili nadu, mir i radost koji dolaze od Spasitelja?

  • Zašto mislite da je »najveća potreba u cijelom svijetu… aktivna i iskrena vjera u Spasitelja i njegova naučavanja«? (Vidi 3. odsjek.) Kako možete pokazati svoju vjeru u Kristova naučavanja kada osjećate da ste »uvrijeđeni, neshvaćeni, nepošteno ili neljubazno tretirani, ili kada netko sagriješi prema [v]ama«?

  • Što možemo naučiti iz naučavanja predsjednika Huntera o strahu i vjeri? (Vidi 4. odsjek.) Kako nam vjera pomaže prevladati strah? Osvrnite se na situacije kada je Spasitelj umirio oluje u vašem životu kada ste vjerovali u njega.

  • Kako nam savjet predsjednika Huntera u 5. odsjeku može pomoći »prigrlit[i] život radosno«, čak i kada prolazimo kroz patnje, razočaranja i bolesti? Kako možemo razviti vječnu perspektivu? Kako vam je Spasitelj pomogao da imate život s više izobilja?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Matej 11:28–30; Ivan 14:6; 2. Nefi 31:19–21; Alma 5:14–16; 7:10–14; 23:6; Helaman 3:35; 5:9–12; NiS 50:40–46; 93:1

Pomoć pri proučavanju

»Dok proučavate, pažljivo pratite ideje koje uđu u vaš um i osjećaje koji dolaze u vaše srce« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 18). Razmotrite zapisivanje utisaka koje primate, čak i kada se čine nevezani za riječi koje čitate. Oni mogu biti točno ono što vam Gospodin želi objaviti.

Napomene

  1. »Jesus, the Very Thought of Thee«, Ensign, svibanj 1993., 65.

  2. »An Apostle’s Witness of Christ«, Ensign, siječanj 1984., 70.

  3. James E. Faust, »Howard W. Hunter: Man of God«, Ensign, travanj 1995., 27.

  4. »Jesus, the Very Thought of Thee«, 63–64.

  5. »What Manner of Men Ought Ye to Be?« Ensign, svibanj 1994., 64; vidi i »He Invites Us to Follow Him«, Ensign, rujan 1994., 5.

  6. »Jesus, the Very Thought of Thee«, 64–65.

  7. U Eleanor Knowles, Howard W. Hunter (1994.), 318.

  8. »The Beacon in the Harbor of Peace«, Ensign, studeni 1992., 18.

  9. The Teachings of Howard W. Hunter, ur. Clyde J. Williams (1997.), 30.

  10. »Master, the Tempest Is Raging«, Ensign, studeni 1984., 33–35.

  11. »Fear Not, Little Flock« (govor sa Sveučilišta Brigham Young, 14. ožujka 1989.), 1–2, 4–5; speeches.byu.edu.