18. poglavlje

Vjerujemo u poštenje

»Ako želimo imati suputništvo Učitelja i Duha Svetoga, moramo biti pošteni prema sebi, Bogu i bližnjima.

Iz života Howarda W. Huntera

Dok su čekali razgledavanje Hearst Castela u Kaliforniji, predsjednik i sestra Hunter i drugi parovi odvezli su se do male trgovine. Dok su razgledavali po trgovini, »starješina Hunter otišao je do blagajne, izbrojao nekoliko slatkiša, [i] platio blagajniku 10 penija«. Dva su se para zatim vratila do automobila i počela voziti natrag do dvorca radi razgledavanja. Na putu, »starješina Hunter podijelio je slatkiše, a zatim to ponovio, i odjednom je shvatio da je morao pogrešno izbrojati jer je imao 11 komada umjesto 10 koje je platio.

Mogao je jednostavno preći preko pogreške. Naposljetku, radilo se o samo jednom peniju, a mi smo bili u žurbi kako bismo stigli na razgledavanje. Tko bi uopće znao ili kome bi uopće bilo stalo? Ali on nije dvojio. Okrenuo je automobil i uputio se cestom prema trgovini… Objasnio je problem drugom djelatniku, ispričao se za pogrešku i nadoplatio dodani peni iznenađenom blagajniku.«¹

Za Howarda W. Huntera bilo je važno biti pošten u malim stvarima kao i u velikim.

Podučavao je svoje sinove o integritetu svojim primjerom. »Ono što znam o poštenju i integritetu došlo je u velikoj mjeri iz onoga što su mi ljudi ispričali o mom ocu«, rekao je Richard Hunter. Jednom je Richard otišao na poslovni sastanak sa svojim ocem gdje se razgovaralo o kompleksnom projektu. Dok su bili vani na pauzi, Richard i jedan od ljudi razgovarali su o sastanku. Richard je rekao da će se vjerojatno dugo čekati na početak projekta zbog ogromne količine pravne papirologije. Muškarac je ispravio Richarda, govoreći mu da će se projekt nastaviti prije nego što papirologija bude gotova jer su ljudi znali da će Howard W. Hunter napraviti sve što je rekao da će napraviti.²

Godine 1962. predsjednik Hunter se obratio mladima u Crkvi i iskazao svoje uvjerenje o važnosti poštenja.

»Sretan život doći će svakome od nas ako budemo pošteni – pošteni prema našim očevima i majkama, bez obzira radilo li se o izlascima, o školi, o djeci s kojom se družimo ili pohađanju crkve; pošteni prema našim biskupima – prihvaćajući njihov savjet, govoreći istinu o sebi, plaćajući poštenu desetinu, živeći čist, iskren život; pošteni u našim školama – nikada ne varajući u svim našim aktivnostima, bez obzira jesmo li u razredu ili na kampusu; pošteni u plaćanju, na igrama ili u kinima, ili u izvršavanju naših odgovornosti na zabavi; pošteni prema našim dečkima i curama – da ih nikada ne iskorištavamo, obmanjujemo, dovodimo u iskušenje; pošteni pred samim Bogom.«³

Mojsije drži ploču — Deset zapovijedi sadrže sljedeću opomenu: »Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga« (Izlazak 20:16).

Naučavanja Howarda W. Huntera

Gospodin nas upozorava da budemo pošteni.

Sveta pisma puna su upozorenja da budemo pošteni, a mnoštvo je zapovijedi koje govore da trebamo biti pošteni. Razmišljamo o njima velikim slovima: NE – ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne poželi (vidi Izlazak 20:15–17)…

Neki od poznatijih oblika nepoštenja su ovi:

1. Krađa. Rijetko čitam novine, a da ne naiđem na brojna izvješća o krađi, pljački, otimanju torbica, krađi u trgovinama, krađi automobila, i tisuće drugih stvari. Čak i u našim kapelama ima prijava o sitnim krađama.

2. Varanje. Novine iznose slične priče o neovlaštenim transakcijama u poslovanju s vrijednosnim papirima, u poslovnim transakcijama, varanju u investicijama i drugim stvarima koje izazivaju pažnju javnosti. Ima nekih koji bi varali u školi i nekih koji bi varali na ispitima.

3. Kršenje mjerila Riječi mudrosti. Ovo su crkvena mjerila. To nisu kršenja mjerila svijeta. No dana vam je riječ Gospodnja na ovu temu.

4. Kršenje prometnih uredbi. Osoba ne može biti u osnovi poštena i kršiti zakone koje je odredilo društvo i vlada za dobrobit drugih osoba.⁴

»Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga« (Izlazak 20:16). Ova zapovijed odnosi se na lažno svjedočanstvo u sudskim procesima, ali je proširena da pokrije sve izjave koje su u osnovi lažne. Bilo koja neistina koja može naškoditi drugome materijalno, osobno ili karakterno protivna je duhu i pismu ovog zakona. Zataškavanje istine koje rezultira istom povredom također je kršenje ove zapovijedi.

»Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!« [Izlazak 20:17]. Poželi znači željeti, čeznuti, žuditi za onime što pripada drugoj osobi. Željeti steći dobre stvari nije kršenje, ali željeti ih uzeti od drugoga nepravično je pogrešno. Na ovaj je način dobro razumjeti kako dobro ili zlo počinje ne kada se djelo dogodi, već kada osoba to počne željeti.⁵

Gospodin ne voli ohol izgled, lažljiv jezik, srce koje smišlja opake nakane, noge koje su brze na lopovluk, lažne svjedoke koji govore laži, [i] onoga koji sije neslogu [vidi Mudre izreke 6:16–19]. Kao sveci posljednjih dana, možemo li si dopustiti da činimo išta što Gospodin ne voli? Koliko je često govorio o nepoštenju!⁶

Mi njegujemo poštenje u malim, običnim životnim stvarima.

Ako smo osjetljivi na naš odnos prema Spasitelju, moramo biti pošteni u malim stvarima kao i u velikim.⁷

Dok težimo postignuću i uspjehu, toliko je našeg vremena potrošeno na razmišljanje i proučavanje kompleksnog da rijetko odvojimo vrijeme za jednostavno – jednostavne stvari, male stvari koje su zapravo osnova na kojoj gradimo i bez koje snažan temelj ne može postojati. Struktura se može dizati prema nebesima i možemo je promatrati s čuđenjem zbog njezinog izgleda i velike visine, no ona ne može opstati osim ako su njezini temelji usidreni na stijeni, željezu ili betonu.

Karakter mora imati takav temelj. Obratite pažnju na načelo poštenja. Zašto mnogi vjeruju u visoka i uzvišena načela poštenja, a toliko je malo onih koji su voljni biti strogo pošteni?

Prije [mnogo] godina u predsobljima i na ulazima naših kapela bili su plakati na kojima je pisalo: ‘Budite pošteni prema sebi.’ Većina se poruka odnosila na male, obične stvari u životu. Na taj se način njeguje načelo poštenja.

Postoje oni koji će priznati da je moralno pogrešno biti nepošten u velikim stvarima, a ipak vjeruju da se to ne odnosi na one stvari koje su od manje važnosti…

Sjećam se mladića koji je bio u našem okolu dok sam služio kao predsjednik okola. Išao je naokolo sa skupinom koja je mislila da je pametno činiti stvari koje nisu ispravne. U nekoliko prigoda bio je uhvaćen u nekim manjim prekršajima. Jednog sam dana primio poziv iz policijske postaje i rekli su mi da je priveden zbog prometnog prekršaja. Bio je uhvaćen zbog prebrze vožnje, kao i nekoliko puta ranije. Znajući da bi ga stvari koje je činio mogle spriječiti da ode na misiju, popravio se, a kada je navršio 19 godina, primio je svoj poziv.

Nikada neću zaboraviti njegov govor kada se vratio. Rekao mi je kako je dok je bio na misiji često razmišljao o nevoljama koje je prouzročio zbog pogrešnog uvjerenja da kršenje malih stvari nije važno. No velika je promjena došla u njegov život. Došao je do zaključka da nema sreće niti zadovoljstva u kršenju zakona, bez obzira radilo li se o Božjem zakonu ili zakonima koje nam nameće društvo.

Možemo služiti Bogu tako da budemo pošteni i iskreni u našim osobnim i poslovnim djelovanjima.

Religija može biti dio našega svakodnevnog rada, poslovanja, kupovanja i prodaje, gradnje, prijevoza, proizvodnje, našeg zanata ili profesije, ili bilo čega što činimo. Možemo služiti Bogu poštenjem i iskrenim ponašanjem u našim poslovnim transakcijama na isti način na koji to činimo tijekom nedjeljnog bogoštovlja. Prava načela kršćanstva ne mogu biti odvojena i odijeljena od posla i naših svakodnevnih aktivnosti.

Ako nam vjera išta znači, tada bi to trebalo biti nešto što motivira naše živote. Ne vjerujem da se vjera može sažeti u jedan sat svećenikove propovijedi u nedjelju i značiti nešto u našim životima. Ako ne uđe u naše individualne živote – naš obiteljski život – naš poslovni život – i sve što činimo, tada nam vjera malo znači i postaje samo idol koji stavljamo na oltar i štujemo samo povremeno.¹⁰

Kakva bi se velika promjena dogodila svijetu kada bismo se mogli pouzdati na druge po pitanju poštenja. Ljudi bi imali savršeno pouzdanje jedni u druge u osobnim i poslovnim ophođenjima. Ne bi bilo… nepovjerenja između radnika i uprave. Bilo bi integriteta u javnoj službi i u vladinim poslovima, a narodi bi živjeli u miru umjesto u previranju koje sada vidimo u svijetu…

U poslovnim ophođenjima ima nekih koji će nepošteno iskoristiti situaciju koja se nalazi pred njima. Oni racionaliziraju i pravdaju svoju poziciju govoreći da se u poslovanju očekuje od pojedinca da iskoristi svaku ponuđenu prednost. Takve transakcije mogu osigurati velike količine novca, ali u načelu nisu ništa drugačije od neuspjeha da vratimo peni koji je blagajnik pretplatio onome koji je primijetio pogrešku. To je oblik varanja.¹¹

Dopustite mi da predložim definiciju »časnog angažmana«. Častan angažman je pošteni angažman. Daje se poštena vrijednost i nema iznuđivanja, varanja ili obmane. Proizvod ili usluga je visoke kvalitete, a zaposlenik, kupac, klijent ili pacijent prima više nego što su on ili ona očekivali. Častan angažman je moralan. Ne uključuje ništa što bi narušilo javno dobro ili moralnost. Na primjer, ne uključuje prometovanje žestokim pićima, nedopuštenim narkoticima ili kockanje. Častan angažman je koristan. Pruža robu i usluge koje čine svijet boljim mjestom za život.¹²

Job u molitvi — Job je izjavio: »Nedužnost svoju do zadnjeg daha branim« (Job 27:5).

Integritet nas štiti od zla, pomaže nam da budemo uspješni i spasit će naše duše.

Iskušenja zla okružuju nas sa svih strana. Bez zaštite integriteta, prepušteni smo svim vrstama grijeha i zlodjela.

Job nije imao teškoća s tim problemima. Njega je štitio njegov integritet. Ovako se osjećao:

»Sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik…

Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit’ neće« (Job 27:3–4, 6).

Kako nadahnjujuće. Radi svoje snage se nije brinuo o trivijalnim iskušenjima pred kojima se mnogi ljudi spotaknu. Job je u svoj život ugradio snagu i zadovoljstvo koje ni sam Sotona nije mogao srušiti. Također je zanimljivo kako je Bog zadovoljan s njime: »Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: Boji se Boga i kloni zla[,] on je još postojan u neporočnosti« (Job 2:3).

Ova velika kvaliteta integriteta potpuno je dostupna i nama. Ako se učinkovito koristi, riješit će sve naše probleme u vladi, religiji, gospodarstvu i našim individualnim životima. Očistio bi strašnu najezdu kriminala, razvoda, siromaštva i bijede. Učinio bi nas uspješnima u ovom životu i spasilo naše duše u životu poslije.

Jedno od najvećih postignuća u našim životima je promicati pošten, iskren integritet u nama samima. To znači da postanemo duhovno čvrsti, intelektualno iskreni, moralno pošteni i uvijek osobno odgovorni Bogu. Integritet je zlatan ključ koji će otključati vrata gotovo svakom uspjehu.¹³

Prava radost dolazi iz poštenja prema sebi, prema drugima i prema Bogu.

Često govorimo o toj referenci iz Svetih pisama: »Ljudi jesu da bi radost imali« [2. Nefi 2:25]. Postoji radost koja dolazi onome koji je pošten. Dopustite mi da vam kažem kako. Pomoću toga možete imati suputništvo Učitelja i možete imati Duha Svetoga. Kršenje kodeksa poštenja lišit će vas ova dva velika blagoslova. Možete li vjerovati da bi onaj koji laže ili vara… mogao imati suputništvo Učitelja ili imati društvo Duha Svetoga?…

Uvijek bismo se trebali sjetiti da nikada nismo sami. Ne postoji djelo koje se ne promatra; ne postoji riječ koja se ne čuje; ne postoji misao začeta u umu čovjeka koja nije poznata Bogu. Ne postoji tama koja može sakriti stvari koje činimo. Moramo razmišljati prije nego djelujemo.

Mislite li da možete biti sami kada počinite nepošteno djelo? Mislite li da možete proći neprimijećeno kada varate na ispitu, čak i ako ste jedina osoba u sobi? Moramo biti pošteni prema sebi. Ako želimo imati suputništvo Učitelja i Duha Svetoga, moramo biti pošteni prema sebi, Bogu i bližnjima. Ishod toga je prava radost.¹⁴

Gospodin zna naše najdublje misli (vidi NiS 6:16). On zna svako djelo koje izvršimo. Jednog ćemo ga dana susresti i gledat ćemo ga u lice. Hoćemo li biti ponosni na zapis o našem životu?

Taj zapis pišemo svaki dan. Svako djelo, svaka misao bit će dio toga. Hoćemo li biti ponosni na njega? Hoćemo ako smo dali sve od sebe – ako smo bili pošteni prema sebi, s našim ljubljenima, s našim prijateljima, s cijelim čovječanstvom…

Blago onima koji su pošteni…

Blago onima koji su poslušni Gospodinu.

Oni su ti koji su slobodni – koji su sretni – koji mogu hoditi podignute glave. Imaju svoje samopoštovanje. Imaju poštovanje onih koji ih najbolje poznaju.

A iznad svega, imaju poštovanje i blagoslov našeg Oca na Nebu. Isus nas poziva da ga slijedimo. Njegove staze su ravne, čiste, ispravne i poštene. Slijedimo ga u obilan život sreće. To je jedini način.¹⁵

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Pogledajte primjere nepoštenja koje predsjednik Hunter navodi u 1. odsjeku. Koje su neke od posljedica tih nepoštenih djela? Što nas te posljedice mogu naučiti o tome zašto Gospodin stavlja toliki naglasak na poštenje?
Razmotrite naučavanja predsjednika Huntera o tome da budemo pošteni u malim stvarima i budemo pošteni prema sebi (vidi 2. odsjek). Zašto trebamo biti pošteni u »malim stvarima«? Što znači biti pošten prema samome sebi? Kako možemo prevladati iskušenja da nalazimo izgovore čak i za naizgled mala djela nepoštenja?
Predsjednik Hunter naglašava potrebu da učinimo religiju dijelom svega što činimo u našim svakodnevnim životima (vidi 3. odsjek). Kako možemo bolje živjeti naučavanja iz ovog odsjeka? Kako možemo učinkovito podučavati poštenje u svom domu?
U 4. odsjeku, predsjednik Hunter spominje nekoliko blagoslova koji dolaze od življenja s integritetom. Kako osoba razvija integritet? Kako ste bili blagoslovljeni kada ste živjeli odano Gospodnjim mjerilima?
Kako nam poštenje donosi radost? (Vidi 5. odsjek.) Zašto je poštenje neophodno za nas da bismo imali suputništvo Duha Svetoga? Kako nas poštenje oslobađa?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Job 27:5; 31:5–6; Psalmi 15; Mudre izreke 20:7; Alma 53:20–21; NiS 10:25–28; 42:20–21, 27; 51:9; 124:15; 136:20, 25–26; Članci vjere 1:13

Pomoć pri proučavanju

Dok čitate, »podcrtajte i označite riječi ili izraze kako biste mogli razlučiti ideje u istom [odlomku]… Na marginama napišite reference na Sveta pisma koje objašnjavaju odlomke koje proučavate« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 23).