9. poglavlje
Zakon desetine
»Svjedočanstvo o zakonu desetine dolazi ako ga živimo.«
Iz života Howarda W. Huntera
Netom prije nego što su se Howard W. Hunter i Claire Jeffs vjenčali, Howard je otišao svom biskupu kako bi dobio hramsku preporuku. Bio je iznenađen što je tijekom razgovora biskup dvojio može li podržavati svoju suprugu i svoju obitelj svojim prihodom. Howard se prisjećao: »Kada sam mu rekao koliko zarađujem, rekao je kako se razlog njegove sumnje u moju sposobnost da uzdržavam suprugu temeljio na desetini koju sam plaćao.«
Do tada, Howard nije bilo uplatitelj pune desetine jer nije shvatio važnost plaćanja pune desetine. Objasnio je: »Zato što je moj otac nije bio član Crkve tijekom mojih godina kod kuće, o desetini se nikada nije raspravljalo u našoj obitelji i ja nikada nisam razmišljao o njezinoj važnosti.«
Howard je rekao kako su biskup i on nastavili razgovor, a biskup »me, ljubazno, podučio važnosti zakona i kada sam mu rekao da ću nastojati plaćati punu desetinu, on je nastavio s razgovorom i olakšao moju nestrpljivost popunjavajući i potpisujući obrazac preporuke«.
Kada je Howard ispričao Claire o svom doživljaju, naučio je kako je ona uvijek plaćala punu desetinu. »Odlučili smo da ćemo živjeti taj zakon i u svom braku te da će desetina biti na prvom mjestu«, rekao je.1
Naučavanja Howarda W. Huntera
1
Gospodinova definicija zakona desetine je jednostavna.
Zakon [desetine] jednostavno je formuliran kao »desetina svih prihoda svojih« (NiS 119:4). Prihod znači zarada, naknada, prirast. To je plaća zaposlenika, zarada od poslovanja, prirast onoga koji se bavi uzgojem ili proizvodnjom ili zarada osobe iz bilo kojeg izvora. Gospodin je rekao da je to ustaljen zakon »zauvijek« kao što je bio u prošlosti.2
Poput svih Gospodinovih zapovijedi i zakona, [zakon desetine] je jednostavan ako imamo malo vjere. Gospodin je u suštini rekao: »Pomaknite decimalni zarez za jedno mjesto«. To je zakon desetine. Upravo je tako jednostavno.3
2
Zakon desetine postoji od početaka i nastavlja se danas.
Prvi značajni spomen riječi »desetina« u Bibliji nalazi se u u prvoj knjizi Starog zavjeta. Abram… je susreo Melkisedeka, kralja Šalema i svećenika Svevišnjeg Boga. Melkisedek ga je blagoslovio, a Abram mu »dade desetinu od svega« (Post 14:20).
Nekoliko poglavlja dalje u istoj knjizi, Jakov se u Betelu zavjetovao ovim riječima: »A od svega što mi budeš davao, za te ću odlagati desetinu« (Post 28:20–22).
Treći je spomen povezan s Levitskim zakonikom. Gospodin je progovorio preko Mojsija:
»Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posvećeno« (Lev 27:30).
Po Levitskom zakonu desetine su dane levitima za njihovo održavanje, a zauzvrat su oni plaćali desetinu od onoga što su primili kao što pokazuju riječi Gospodina kako je uputio Mojsiju:
»Levitima govori i reci im: Kad od Izraelaca primate desetinu, koji ja od njih dajem vama u baštinu, od toga onda vi prinesite podizanicu Jahvi: desetinu desetine« (Br 18:26).
Ovo jasno ukazuje kako je zakon desetine bio dio Levitskog zakona te da su ga plaćali svi – čak i sami leviti koji su upućeni plaćati desetinu na desetinu koju su primili.
Bilo je i onih sa stavom da je zakon desetine samo levitska institucija, no povijest potvrđuje činjenicu da je bio i jest jedinstveni zakon. On je bio osnova Mojsijevog zakona. Postojao je od početka i nalazi se u drevnom egipatskom zakonu, u Babiloniji, a može se uočiti kroz cijelu biblijsku povijest. Spominje ga i prorok Amos [vidi Amos 4:4] i Nehemija koji je optužen za obnovu zidina Jeruzalema (vidi Nehemija 10:37–38; 12:44; 13:5, 12). Nedugo nakon toga, Malahija je započeo još i veći zadatak izgradnje vjere i morala naroda. U tom je vrhovnom nastojanju progovarao o lakomosti onih koji su bili vjernici samo po imenu, udario je po njima optužbama zločina protiv Boga.
»Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: »U čemu te prikratismo? U desetini i u prinosu.
Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod!
Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov« (Mal 3:8–10)…
Riječi proroka Malahije zatvaraju Stari zavjet ponavljanjem zakona desetine, navodeći kako nije bilo poništenja ovog zakon koji postoji od početka. Rasporedba Novog zavjeta, stoga, započinje ovim upozorenjem…
Nedugo nakon obnove evanđelja u ovoj rasporedbi, Gospodin je dao objavu svom narodu preko proroka posljednjih dana definirajući zakon:
»A poslije toga nek oni koji bijahu tako oporezovani plaćaju godišnje desetinu svih prihoda svojih. I taj će zakon vrijediti za njih zauvijek za sveto svećeništvo moje, govori Gospod« (NiS 119:4).4
3
Mi također prinosimo dar i plaćamo obvezu našim desetinama.
Desetina je Božji zakon za njegovu djecu, ali ipak, plaćanje je sasvim dobrovoljno. Govoreći tako, ono se ne razlikuje od zakona šabata ili ijednog drugog njegovog zakona. Mi možemo odbiti poslušati neki ili sve njih. Naša je poslušnost dobrovoljna, no naše odbijanje plaćanja ne ukida ili poništava zakon.
Ako je desetina dobrovoljna stvar, je li to dar ili plaćanje obveze? Postoji znatna razlika između to dvoje. Dar je dobrovoljni prijenos novca ili imanja bez razmišljanja. To je bezuvjetno. Nitko nema obvezu prinošenja dara. Ako je desetina dar, mi možemo dati što god nam je drago, kada nam je drago ili uopće ne želimo dati dar. To će našeg Nebeskog Oca staviti u tu istu kategoriju s uličnim prosjakom kojem možemo baciti novčić u prolazu.
Gospodin je uspostavio zakon desetine i kako je to njegov zakon on postaje našom obvezom održavati ga ako ga ljubimo i imamo želju obdržavati njegove zapovijedi i primiti njegove blagoslove. Na takav način to postaje dug. Onaj koji ne plaća svoju desetinu, jer se nalazi u dugu treba se pitati nije li također u dugu prema Gospodinu. Učitelj je rekao: »Zato najprije tražite kraljevstvo Bože i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!« (Matej 6:33).
Mi ne možemo hodati i prema istoku i prema zapadu u isto vrijeme. Ne možemo služiti i Bogu i bogatstvima. Čovjek koji odbije zakon desetine je čovjek koji nije ispravno pokušao. Naravno, to košta nešto. Potrebna su djela i misli te nastojanja živjeti bilo koji zakon evanđelja ili bilo koje njegovo načelo…
Može biti da također prinosimo dar i plaćamo obvezu svojim desetinama. Obveza se plaća Gospodinu. Dar je našim bližnjima za izgradnju Božjeg kraljevstva. Ako osoba promišljeno promotri propovijedanje misionara, crkveni program naučavanja, veliki obrazovni sustav i građevinski program izgradnje domova štovanja, dolazi do uviđanja kako nije teret plaćati desetinu, nego velika povlastica. Blagoslovi evanđelja dijele se mnogima kroz naše desetine.5
4
Prinos Gospodinu trebao bi davatelja koštati neke vrijednosti.
U 2 Samuelu 24:18–25 da David nije htio Gospodinu prinijeti paljenicu koja ga nije koštala išta. Bez sumnje je obrazložio da osim ako dar nije koštao davatelja neke vrijednosti, neće biti prikladan prinos za Gospodina.
Krist je rekao kako je blaženije davati nego primati [vidi Djela 20:35], a ipak postoje neki koji će dati nešto jedino ako ih to ne košta ništa. To nije sukladno naučavanjima Učitelja koji kaže: »Tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe« (Matej 16:24).
Postoje neki koji neće živjeti zakon desetine zbog tih troškova. To je suprotnost Davidovom objašnjenju zašto ne želi prinijeti paljenicu Gospodinu, osim ako ga to nešto ne košta. Velika moralna načela sadržana u zakonu desetine previdjeli su oni koji nisu platitelji desetine, a nedostaje im razumijevanje zakona i razloga za to.6
5
Plaćanje desetine donosi velike blagoslove.
Gospodin je dao zakon [desetine]. Ako ćemo slijediti njegov zakon, napredovat ćemo, no kada pođemo putem za koji mislimo da je bolji, nećemo uspjeti. Dok sam putovao Crkvom diljem svijeta i vidio rezultate plaćanja desetine, došao sam do zaključka da to nije teret, već je veliki blagoslov.7
Plaćati poštenu desetinu. Taj vječni zakon, koji je Bog objavio, a koji su primjenjivali mnogi vjernici od drevnih proroka sve do danas, podučava nas staviti Gospodina na prvo mjesto u našim životima. Od nas se ne traži da žrtvujemo svoj dom ili svoj život, kao što su činili rani sveci. Naš je današnji izazov nadići svoju sebičnost. Mi plaćamo desetinu jer ljubimo Gospodina, ne zato jer imamo sredstava za to. Možemo očekivati da će Gospodin »otvoriti ustave nebeske« (Malahija 3:10) i izliti obilje blagoslova na svoje vjerne.8
Mi slijedimo načelo vraćanja Gospodinu dijela njegove dobrote, a taj dio nazivamo desetina. Desetina… je u potpunosti dobrovoljna. Možemo plaćati ili ne plaćati desetinu. Oni koji to čine, primaju blagoslove drugima nepoznate.9
Mary Fielding Smith [bila je] nepopustljiva majka pionirka koja je bila žena i udovica patrijarha Hyruma Smitha, prorokovog brata… Jednog proljeća kada je obitelj pošla skupljati krumpire, sinovima je rekla da odaberu najbolje krumpire kako bi ih odnijela u ured za desetinu.
Na stubama ju je susreo jedan od bilježnika koji je [protestirao] dok su mladići istovarali krumpire. »Udovice Smith«, rekao je, bez sumnje se prisjećajući njezinih kušnji i žrtava, »sramota je da vi morate plaćati desetinu«. On… ju je prekorio što je plaćala desetinu i prozvao ju svime, osim mudrom i razboritom…
Niska udovica se u potpunosti uspravila i rekla: »Williame, ti se trebaš sramiti. Želiš li mi uskratiti blagoslov? Kada ne bih platila svoju desetinu trebala bih od Gospodina očekivati da mi uskrati svoje blagoslove; ja plaćam svoju desetinu ne samo zato jer je to zakon Božji, nego zato što očekujem blagoslove čineći to. Obdržavanjem toga zakona, a i drugih, očekujem napredak, te da mogu skrbiti o svojoj obitelji« (Joseph Fielding Smith, Life of Joseph F. Smith [Salt Lake City, 1938.], 158–159).10
Načelo desetine trebalo bi biti više od matematičke, mehaničke sukladnosti sa zakonom. Gospodin je osudio farizeje zbog mehaničke desetine u bilju bez da dođu do opsega duhovnosti (vidi Matej 23:23). Ako plaćamo desetinu jer ljubimo Gospodina, potpunom slobodom i vjerom, mi smanjujemo našu udaljenost od njega, a naš odnos s njime postaje prisniji. Razriješeni smo od ropstva legalizma, a dotaknuti smo duhom te osjećamo ujedinjenost s Bogom.
Plaćanje desetine jača vjeru, povećava duhovnost i duhovni kapacitet te utvrđuje svjedočanstvo. Ono pruža zadovoljstvo znajući da smo u skladu s voljom Gospodinovom. Ono donosi blagoslove koji dolaze dijeljenjem s drugima kroz svrhe za koje se desetina koristi. Ne možemo si priuštiti zanijekati te blagoslove. Ne možemo si priuštiti da ne plaćamo desetinu. Naš je odnos definiran u budućnosti kao i u sadašnjosti. Što dajemo, kako dajemo te način na koji vršimo svoje obveze prema Gospodinu, od vječnog je značaja.
Svjedočanstvo o zakonu desetine dolazi ako ga živimo.11
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Pogledajte definiciju zakona desetine u 1. odsjeku. Što je desetina? Što možemo naučiti od predsjednika Huntera o jednostavnosti zakona desetine?
-
Koje ste uvide stekli iz naučavanja predsjednika Huntera o povijesti desetine? (Vidi 2. odsjek.) Zašto mislite da je predsjednik Hunter želio da razumijemo kako je zakon desetine »bio i jest jedinstveni zakon«?
-
Kako mi i »dajemo dar i, također, plaćamo obvezu« svojom desetinom? (Vidi 3. odsjek.) Kako plaćanje desetine pokazuje našu ljubav prema Gospodinu? Kako možemo osjetiti da je plaćanje desetine povlastica, a ne teret?
-
Zašto prinos Gospodinu davatelja košta neke vrijednosti? (Vidi 4. odsjek.) Kako se može nadići bilo koji izazov ili nevoljkost plaćanja desetine?
-
Pregledajte mnoge blagoslove za koje predsjednik Hunter kaže da dolaze plaćanjem desetine (vidi 5. odsjek). Kako vidite te blagoslove u svojem životu?
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Alma 13:15; NiS 64:23; 104:14–18; 119; 120; Bible Dictionary, »Tithe«
Pomoć pri proučavanju
Kada prvi puta čitate poglavlje, možete brzo pročitati ili pregledati naslove kako biste dobili pregled sadržaja. Zatim pročitajte poglavlje nekoliko puta, sve polakše te ga dublje proučavajte. Možete također pročitati svaki odsjek imajući na umu pitanja za proučavanje. Dok to činite, možete otkriti dublje uvide i primjene.