14. poglavlje

Ubrzavanje djela obiteljske povijesti i hramskog djela

»Gospodin će nas zasigurno podržati ukoliko dajemo sve od sebe u ispunjavanju zapovijedi da obavljamo istraživanje obiteljske povijesti i hramsko djelo.«

Iz života Howarda W. Huntera

Obiteljska povijest oduvijek je bila bliska srcu Howarda W. Huntera. Otkad je bio dječak, slušao je priče o svojim precima s velikim interesom. Dok je odrastao, posvetio je značajno vrijeme istraživanju svoje obiteljske povijesti.¹ Godine 1972., dok je bio u Europi po crkvenom zaduženju, on i njegova žena, Claire, posjetili su mjesta u Danskoj gdje su živjeli njihovi preci. U jednom od sela pronašli su crkvu gdje je šukundjed predsjednika Huntera bio kršten i gdje je obitelj štovala. To je iskustvo produbilo zahvalnost predsjednika Huntera za njegove pretke s majčine strane. Na sličan je način posjetio područja Norveške i Škotske gdje su živjeli drugi preci.²

Sin predsjednika Huntera, Richard, prisjetio se ljubavi njegovog oca prema obiteljskoj povijesti.

»On je bio revan istraživač cijelog svog života. Često bi izdvajao vrijeme od svog pravnog posla kako bi otišao u javnu knjižnicu u Los Angelesu kako bi istraživao u njihovom opsežnom rodoslovnom sektoru. Vodio je brigu o istraživanjima, stranicama obiteljskih grupa, tabelama i narativnim opisima koje osobno zapisao u glavne knjige.

Povremeno bih i ja otputovao s njima na razna zaduženja za kon-ferencije. Stavio bi nekoliko tih knjiga u prtljažnik, a nakon sabora okola rekao bi: ‘Svratimo u dom [tog] rođaka na nekoliko minuta. Ima nekoliko datume koje bih želio provjeriti.’ Mi bismo otišli u dom rođaka. On bi izvadio knjige iz prtljažnika, a uskoro bi trpezarijski stol bio prekriven sa stranicama obiteljskih grupa.

Kada je netko od članova obitelji želio biti siguran da imaju pravu informaciju za svoje istraživanje, oni bi nazvali ili pitali tatu da potvrdi činjenice jer su znali da će on imati ispravnu informaciju. Djelo koje je obavljao bilo je izvanredno.«³

Jednom prilikom, dok je predsjednik Hunter služio u Zboru dvanestorice, njegovi su ga kućni učitelji posjetili i rekli: »Želimo vam pokazati naše stranice obiteljske grupe koje smo pripremili… Nemamo vremena vidjeti vaše večeras, ali sljedeći put kada dođemo voljeli bismo ih vidjeti.

To mi je prilično zanimljivo«, rekao je predsjednik Hunter. Radio sam cijeli mjesec pripremajući se za sljedeći posjet kućnih učitelja.«⁴

Od 1964. do 1972. Howard W. Hunter predsjedavao je Rodoslovnim društvom Ute (vidi 18. stranicu). Godine 1994., na sastanku gdje je odana počast predsjedniku Hunteru i gdje se slavila 100. obljetnica Rodoslovnog društva, rekao je:

»Uoči mog osamdeset i sedmog rođendana, osvrćem se u čudu na tapiseriji koju su izvezle žene Gospodnje za unapređenje hrama i djela obiteljske povijesti. Dok sam bio predsjednik Rodoslovnog društva Ute, imali smo vizije o tome kako snažno ići naprijed. Sada promatramo nešto veličanstveno što se događa širom svijeta. Evanđelje ide naprijed kako bi obuhvatilo svaki narod, pleme, jezik i puk. Hramovi se nalaze širom zemlje, a duh Ilijin dodiruje srca mnogih članova, koji obavljaju obiteljsku povijest i hramske uredbe neusporedivim tempom.«⁵

Roditelji Howarda W. Huntera, John William (Will) Hunter i Nellie Marie Rasmussen Hunter

Naučavanja Howarda W. Huntera

Hramovi su izgrađeni za obavljanje uredbi koji su presudni za spasenje i uzvišenje Božje djece.

Hramovi su sveti za najbližu komunikaciju između Gospoda i onih koji primaju najviše i najsvetije uredbe svetog svećeništva. U hramu se stvari zemaljske udružuju sa stvarima nebeskim… Velika Božja obitelj bit će ujedinjena kroz spasonosne uredbe evanđelja. Zastupničko djelo za mrtve i uredbe za žive svrhe su postojanja hramova.⁶

Evanđelje koje sveci posljednjih dana proglašavaju svijetu je evanđelje Isusa Krista kako je obnovljeno na zemlju u ovoj rasporedbi i ono je za otkupljenje cijelog čovječanstva. Gospodin je objavio ono što je bitno za spasenje i uzvišenje njegove djece. Jedna od osnovnih stvari je da hramovi trebaju biti uzdignuti za obavljanje uredbi koje ne mogu biti obavljene ni na jednom drugom mjestu.

Kada se to objasni ljudima širom svijeta koji dolaze i gledaju hramove, pitanje koje ljudi najčešće postave je: koje se uredbe obavljaju u hramovima?

Krštenje za mrtve

Kao odgovor, mi prvo objašnjavamo uredbu poznatu kao krštenje za mrtve. Primijetili smo da mnogi kršćani vjeruju da u trenutku smrti, naš je status pred Gospodom određen za svu vječnost, jer nije li Krist rekao Nikodemu: »Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko« (Ivan 3:5)? Ipak znamo da su mnogi ljudi umrli bez uredbe krštenja, i tako, prema Kristovoj izjavi Nikodemu, oni bi bili isključeni iz ulaska u kraljevstvo Božje. To postavlja pitanje: je li Bog pravedan?

Odgovor glasi: naravno da je Bog pravedan. Vidljivo je da Spasiteljeva izjava Nikodemu pretpostavlja da se krštenje može obaviti za oni koji su umrli, a koji nisu bili kršteni. Proroci posljednjih dana rekli su nam da je krštenje zemaljska uredba koju mogu izvršiti samo živi. Kako onda oni koji su mrtvi mogu biti kršteni ako samo živi mogu obaviti uredbu? To je bila tema pisma apostola Pavla Korinćanima kada je postavio ovo pitanje:

»Ako nije ovako, što će onda postići oni koji se krštavaju mjesto mrtvih? Ako uopće mrtvi ne uskršavaju, čemu se ljudi i krštavaju mjesto njih?« (1. Korinćanima 15:29).⁷

Čini li se razumnim da osobe koje su živjele na zemlji i umrle bez prilike za krštenje budu lišene kroz vječnost? Postoji li išta nerazumno u tome da živi obave krštenja za mrtve? Možda je najveći primjer zastupničkog djela za mrtve sam Učitelj. On je dao svoj život kao zastupničko pomirenje, da svi koji umru ponovno žive i imaju život vječni. On je učinio za nas ono što mi nismo mogli učiniti sami. Na sličan način mi možemo obavljati uredbe za one koji nisu imali priliku obaviti ih tijekom [svog] života.⁸

Podarivanje

Podarivanje je druga uredba koja se obavlja u našim hramovima. Sastoji se od dva dijela: prvo, niz uputa, i drugo, obećanja ili saveza koje osoba koja prima podarivanje sklapa – obećanja da će živjeti pravedno i u skladu sa zahtjevima evanđelja Isusa Krista. Podarivanje je uredba za veliki blagoslov svetaca – i za žive i za mrtve. To je također uredba koju obavljaju živi za preminule pojedince; obavljaju ih oni za koje je djelo krštenja već obavljeno.

Celestijalni brak

Druga hramska uredbe je celestijalni brak, gdje se žena zapečaćuje za muža, a muž za ženu za cijelu vječnost. Mi naravno znamo da građanski brakovi završavaju prilikom smrti, no vječni brakovi obavljeni u hramu mogu postojati zauvijek. Djeca rođena mužu i ženi nakon vječnog braka automatski su zapečaćena svojim roditeljima za vječnost. Ukoliko su djeca rođena prije nego što je žena zapečaćena mužu, postoji hramska uredba pečaćenja koja može zapečatiti tu djecu njihovim roditeljima za vječnost, i tako djeca mogu biti zastupnički roditeljima koji su preminuli…

Sve te svećeničke uredbe presudne su za spasenje i uzvišenje djece našeg Oca na Nebu.⁹

»Doista ne postoji djelo srodno onome u hramu.«

Cilj obiteljske povijesti je omogućiti blagoslove hrame dostupne svim ljudima.

Zasigurno, mi s ove strane vela imamo velebno djelo za obaviti… Izgradnja hramova ima duboki značaj za nas i čovječanstvo, i naše odgovornosti postaju jasne. Moramo ispuniti svećeničko djelo hramskih uredbi neophodnih za naše vlastito uzvišenje; zatim moramo obaviti neophodno djelo za one koji nisu imali priliku prihvatiti evanđelje tijekom života. Obavljanje djela za druge postiže se kroz dva koraka: prvo, istraživanjem obiteljske povijesti kako bi se utvrdio identitet naša praotaca; i drugo, obavljanjem hramskih uredbi kako bismo im pružili iste mogućnosti koje su pružene živima.

No, ima mnogo članova Crkve koji imaju ograničen pristup hramovima. Oni čine najbolje što mogu. Vrše istraživanje obiteljske povijesti i daju drugima da obave hramske uredbe. Međutim, ima nekih članova koji se bave hramskim djelom, ali pokleknu u istraživanju obiteljske povijesti za svoju vlastitu obitelj. Iako vrše božansko služenje pomažući drugima, gube blagoslov ne tražeći svoj mrtvi rod kako su nas nadahnuto usmjerili proroci posljednjih dana.

Sjećam se iskustva od prije nekoliko godina koje je odgovarajuće ovom uvjetu. Na kraju sastanka posta i svjedočanstava, biskup je spomenuo: »Imali smo duhovno iskustvo danas slušajući svjedočanstva koja smo međusobno iznosili. To je zbog toga što smo došli posteći prema zakonu Gospodnjem. Nemojmo nikada zaboraviti da se zakon sastoji od dva dijela: da postimo suzdržavajući se od hrane i pića i da dajemo ono što smo time uštedjeli u biskupovo skladište za korist onih koji su slabijeg imovinskog stanja.« Zatim je dodao: »Nadam se da nitko od nas neće otići danas samo s pola blagoslova.«

Naučio sam da će oni koji se angažiraju u istraživanju obiteljske povijest, a zatim obave hramske uredbe za one čija su imena pronašli, spoznati dodatnu radost kroz primanje oba dijela blagoslova.

Nadalje, mrtvi nestrpljivo čekaju da sveci posljednjih dana potraže njihova imena, a zatim pođu u hramove kako bi izvršili uredbe u njihovo ime, kako bi bili oslobođeni iz svog zatvora u svijetu duhova. Svi bismo trebali pronaći radost u ovom čudesnom djelu ljubavi.¹⁰

Cilj obiteljske povijesti je omogućiti blagoslove hrama dostupne svim ljudima, i živima i mrtvima. Dok pohađamo hram i obavljamo uredbe za mrtve, mi postižemo duboki osjećaj savezništva s Bogom i bolje razumijemo njegov naum za spasenje ljudske vrste. Učimo ljubiti naše bližnje kao sebe. Doista ne postoji djelo srodno onome u hramu.¹¹

Budimo odvažni u ubrzavanju djela obiteljske povijesti i hramskog djela.

Dok obavljamo djelo u hramu za one koji su otišli pred nama, podsjećamo se nadahnutog saveza predsjednika Josepha F. Smitha koji je izjavio: »Kroz naš trud za njih njihove će uze sužanjstva spasti s njih, a tama koja ih okružuje raspršit će se, kako bi ih svjetlo moglo obasjati, i oni će u svijetu duhova čuti za djelo koje su za njih obavila njihova djeca ovdje, i radovat će se s vama u vašem obavljanju ovih dužnosti« [Conference Report, listopad 1916., 6].¹²

Ovo sveto djelo [obiteljska povijest i hramsko djelo] ima istaknuto mjesto u srcima i umovima Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice. Govorim za svu braću kada zahvaljujem onima koji su dali dragocjen doprinos u pružanju spasonosnih uredbi onima iza vela… Zahvalni smo vojsci dobrovoljaca koji pokreću ovo djelo naprijed širom svijeta. Hvala vam svima za ono što radite tako dobro.

Prorok Joseph Smith je izjavio: »Najveća odgovornost koju je Bog položio na nas u ovom svijetu je istraživati svoju povijest« [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith (2007.), 475]. Također je izjavio: »Oni sveci koji to zanemare u ime svojih preminulih rođaka, čine to na štetu svog spasenja« [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith, 471–472].

Imajući istu viziju ove važne objave, predsjednik Brigham Young je rekao: »Imamo djelo za obaviti jednako važno u svom opsegu kao što je Spasiteljevo djelo u svom opsegu. Naši oci ne mogu biti savršeni bez nas; mi ne možemo biti savršeni bez njih. Oni su izvršili svoje djelo i sada spavaju. Mi smo sada pozvani izvršiti svoje; a to će biti najveće djelo koje je čovjek ikada izvršio na zemlji« (Discourses of Brigham Young, od. John A. Widtsoe, Salt Lake City: Deseret Book Co., 1941., str. 406).

Svaki prorok koji je vodio ovu Crkvu od dana Josepha Smitha do danas ponovio je istu uzvišenu istinu. Vođena ovim istinama, Crkva je od početka ove rasporedbe bila uključena u djelo spasenja i uzvišenja za sve sinove i kćeri Božje, bez obzira gdje su živjeli na zemlji.

Mi koji živimo u ovo doba smo oni koje je Bog imenovao prije rođenja da budemo njegovi predstavnici na zemlji u ovoj rasporedbi. Mi smo iz doma Izraelova U našim rukama leže svete moći da budemo spasitelji na gori Sion u posljednje dane [vidi Obadija 1:21].

Uzimajući u obzir hramsko djelo i djelo obiteljske povijesti, imam jednu vrhovnu poruku: Ovo se djelo mora ubrzati. Djelo koje čeka da bude izvršeno je ogromno i nadilazi ljudsko shvaćanje. Prošle godine [1993.] obavili smo zastupnička hramska podarivanja za otprilike pet i pol milijuna ljudi, ali tijekom tog razdoblja preminulo je oko pedeset milijuna ljudi. To može ukazati na uzaludnost u djelu koje je pred nama, no, mi ne možemo razmišljati o uzaludnosti. Gospodin će nas zasigurno podržati ukoliko dajemo sve od sebe u ispunjavanju zapovijedi da obavljamo istraživanje obiteljske povijesti i hramsko djelo. Velebno djelo hramova i sve što podržava to djelo mora se širiti. To je presudno!…

Moja ljubljena braćo i sestre, budimo odvažni u ubrzavanju djela obiteljske povijesti i hramskog djela. Gospod je rekao: »Nek djelo hrama mojega i sva djela koja vam povjerih, budu nastavljena i ne prestanu, i nek se udvostruči marljivost vaša, i ustrajnost vaša, i strpljivost i djela vaša, i nipošto nećete izgubiti nagradu svoju, govori Gospod nad Vojskama« (NiS 127:4).

Ohrabrujem vas u vašim naporima s ovim riječima proroka Josepha Smitha: »Zar nećemo naprijed u tako velebnoj stvari? Naprijed idite, a ne natrag. Hrabro, braćo, naprijed i naprijed sve do pobjede! Nek se naša srca obraduju i silno razvesele. Nek se zemljom prolomi pjev. Nek mrtvi izgovaraju himne hvale vječne Kralju Emanuelu koji odredi, prije nego svijeta bijaše, ono što će nama omogućiti da ih otkupljujemo iz tamnice njihove, jer će se sužnji osloboditi« (NiS 128:22).

Volim ovo djelo. Znam da će Gospodin dati sve što će biti potrebno za ostvarenje toga dok mi predano činimo svoj dio. Neka Gospod blagoslovi svakoga od nas dok dajemo svoj doprinos ovome velebnom djelu, koje moramo ispuniti u naše doba.¹³

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Razmotrite naučavanja u 1. odsjeku. Kako je obavljanje hramskih uredbi pomoglo vama da se približite Bogu? Koje informacije u ovom odsjeku mogu pomoći vama objasniti svrhe hramova nekom tko ih ne razumije?
Kako ste osjetili »oba dijela blagoslova« istraživanja obiteljske povijesti i hramskog djela (vidi 2. odsjek)? Kako možemo uključiti djecu i ostale članove obitelji u ovo važno djelo?
Dok ponavljate naučavanja predsjednika Huntera u 3. odsjeku, razmotrite važnost koju Gospodin stavlja na obiteljsku povijest i hramsko djelo. Kako se obiteljska povijest i hramsko djelo danas ubrzavaju? Kako možemo povećati naše sudjelovanje u ovom djelu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Izaija 42:6–7; Malahija 4:5–6; 1 Petrova 3:18–20; 4:6; NiS 2; 110:12–15; 124:28–30; 128:15–18; 138:57–59

Pomoć pri proučavanju

Kako biste primijenili riječi proroka, razmislite o tome kako se njegova naučavanja odnose na vas (vidi Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 170). Tijekom vašeg proučavanja, razmotrite da si postavite pitanje kako vam ova naučavanja mogu pomoći s nedoumicama, pitanjima i izazovima u vašem životu.