10. poglavlje
Sveta pisma – najkorisnije od svog učenja
»Neka se svatko od nas… približi našem Ocu na Nebu i njegovom ljubljenom Sinu kroz dosljedno proučavanje Svetih pisama.«
Iz života Howarda W. Huntera
Predsjednik Howard W. Hunter veoma je volio Sveta pisma te ih je predano proučavao. Ta ljubav i to proučavanje odražavaju se u njegovim naučavanjima, koja su bila ispunjena pričama i drugim odlomcima iz standardnih djela. Često je, kada bi podučavao načelo evanđelja, naročito na Općem saboru, odabrao barem jednu priču iz Svetih pisama, detaljno je ispričao i pokazao njezinu primjenu.
Na primjer, kada je podučavao o predanosti Bogu, ispričao je priču o Jošui, o Šadraku, Mešaku i Abed Negu, i o drugima iz Starog zavjeta koji su pokazivali takvu predanost (vidi 19. poglavlje). Kada je podučavao o služenju, koristio je primjere iz Mormonove knjige kako bi pokazao da neki ljudi koji su primili malo pažnje nisu bili manje uslužni od onih čija je služba bila vidljivija (vidi 23. poglavlje). Kada je podučavao o tome kako imati unutarnji mir u doba previranja, ponovno je koristio proširene odlomke iz Svetih pisama, uključujući priču o Petru koji je hodao po vodi (vidi 2. poglavlje). Kada je podučavao o sakramentu, naveo bi kontekst prepričavajući priču o djeci Izraelovoj i Pashi (vidi 15. poglavlje).
Predsjednik Hunter znao je važnost Svetih pisama u pomaganju osobi da stekne svjedočanstvo o Isusu Kristu. Sukladno tome, često je podučavao iz Svetih pisama o Spasiteljevom službeništvu, raspeću i uskrsnuću. Izjavio je:
»Zahvalan sam za knjižnicu Svetih pisama kroz koju se predanim proučavanjem može steći veće znanje o Isusu Kristu. Zahvalan sam što je, uz Stari i Novi zavjet, Gospodin, kroz proroke Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, dodao druga objavljena Sveta pisma kako dodatne svjedoke za Krista – Mormonovu knjigu, Nauk i saveze te Dragocjeni biser – sve za što znam da je riječ Božja. Oni svjedoče da Isus jest Krist, Sin Boga živoga.«1
»Nadam se da svakodnevno čitate i proučavate Sveta pisma kao pojedinci i kao obitelji.«
Naučavanja Howarda W. Huntera
1
Proučavanje Svetih pisama je najkorisnije od svog proučavanja kojim se možemo baviti.
U središtu je svake istine svjedočanstvo da Isus iz Nazareta jest Krist, Veliki Jahve, Spasitelj svijeta i Jedinorođeni Sin živućeg Boga. To je poruka Svetih pisama. U svakoj od ovih svetih knjiga nalazi se poziv na vjerovanje i korištenje vjere u Boga, vječnoga Oca i u njegovog Sina, Isusa Krista; i od prve do posljednje knjige Svetih pisama nalazi se poziv da vršimo Božju volju i obdržavamo njegove zapovijedi.2
Kada slijedimo savjet naših vođa da čitamo i proučavamo Sveta pisma, dolaze nam mnoge koristi i blagoslovi. To je najkorisnije od svog proučavanja kojim se možemo baviti.
Sveta pisma sadrže zapis o samoobjavi Boga, a kroz njih Bog govori čovjeku. Ima li išta korisnije od čitanja literature iz svetopisamske knjižice koja nas podučava da upoznamo Boga i shvatimo naš odnos s njim? Vrijeme je uvijek dragocjeno zaposlenim ljudima, a mi smo zakinuti njegove vrijednosti kada se sati troše u čitanju i gledanju onoga što je neznačajno ili male vrijednosti.3
Nadamo se da svakodnevno čitate i proučavate Sveta pisma kao pojedinci i kao obitelji. Ne bismo trebali olako smatrati zapovijed Gospodnju: »Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me« (Ivan 5:39). Duh će doći u naše domove i naše živote dok čitate objavljenu riječ.4
Trebamo imati Crkvu punu žena i muškaraca koji temeljito poznaju Sveta pisma, koji u njima traže reference i označavaju ih, koji razvijaju lekcije i govore koristeći Vodič za sveta pisma te drugi pomoćni materijal koji se nalazi u ovom prekrasnom kompletu standardnih djela. Očigledno je da oni sadrže više nego što mi brzo možemo svladati. Zasigurno, polje se Svetih pisama »bjelasa za žetvu« (vidi NiS 4:4)…
Ni u ovoj rasporedbi, a zasigurno ni u jednoj rasporedbi, Sveta pisma – trajna, prosvjetljujuća Božja riječ – nisu bila tako dostupna i tako korisno strukturirana za korištenje svakom muškarcu, ženi i djetetu koji će ih proučavati. Pisana Božja riječ je u najčitkijem i najdostupnijem obliku koji je ikada pružen običnim članovima u povijesti svijeta. Zasigurno ćemo odgovarati ako ih ne budemo čitali.5
2
Proučavanje Svetih pisama pomaže nam učiti i slušati Božju volju.
Kako bismo bili poslušni zakonima evanđelja i naučavanjima Isusa Krista, moramo prvo razumjeti zakon i utvrditi volju Gospodnju. To se najbolje postiže istraživanjem i proučavanjem Svetih pisama i riječi proroka. Na ovaj se način upoznajemo s onime što je Bog objavio čovjeku.
Među Člancima vjere nalazi se jedan koji kaže: »Vjerujemo u sve ono što je Bog dosad objavio, u sve ono što On sad objavljuje vjerujemo da će On objaviti još mnogo toga velikoga i važnoga što se odnosi na Kraljevstvo Božje« (Članci vjere 1:9).
Božja volja objavljena je u Svetim pismima, a iz tog razloga zapovjeđeno nam je da ih čitamo kako bismo pronašli istinu. Gospodin je objasnio Oliveru Cowderyju kako utvrditi te istine. Rekao je: »Dajem ti zapovijed da se osloniš na ono što je napisano. Jer u tomu je sve zapisano gledom na osnutak crkve moje, Evanđelja mojega i stijene moje« (NiS 18:3–4).
Pavao je pisao svom dobrom prijatelju Timoteju, potičući ga da čita Sveta pisma, a u svom je pismu rekao: »I jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Isusa Krista.« Zatim je dodao: »Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti« (2 Timoteju 3:15–16)…
Naši crkveni vođe uvelike su naglasili pitanje čitanja Svetih pisama i riječi proroka, davnih i suvremenih. Očevi i majke zamoljeni su čitati Sveta pisma kako bi mogli ispravno podučavati svoju djecu. Naša djeca čitaju Sveta pisma kao rezultat primjera koji postave roditelji. Mi proučavamo Sveta pisma na našim obiteljskim kućnim večerima, a neke obitelji čitaju zajedno u rane jutarnje sate… Na takav način učimo spoznati volju Gospodnju, kako bismo mogli biti poslušni.6
Razmotrite dio iz Svetih pisama koji počinje navodeći da se osvrćemo na riječi Božje, a zatim nastavlja s obećanjem da ćemo, ako to činimo, moći kročiti u njegovoj nazočnosti:
»A sad dajem vam zapovijed… da se pomno osvrćete na riječi života vječnoga…
Jer, živjet ćete od svake riječi što izlazi iz usta Božjih.
Jer, istinita je riječ Gospodnja, a sve što je istinito, svjetlost je, a sve što je svjetlost, Duh je, Duh Isusa Krista…
A svatko tko sluša glas Duha dolazi k Bogu, to jest Ocu« (NiS 84:43–45, 47).
To je predivno putovanje koje je potaknuto riječju Božjom i koja će dosegnuti vrhunac uzvišenjem. »Riječi će vam Kristove reći sve što vam je činiti« (2. Nefi 32:3).7
Preporučam vam objave Božje kao mjerilo po kojem moramo živjeti naše živote i po kojima moramo mjeriti svaku odluku i svako djelo. Sukladno tome, kada imate brige i izazove, suočite se s njima okrećući se Svetim pismima i prorocima.8
Proučavanje Svetih pisama »je najkorisnije od svog proučavanja kojim se možemo baviti«.
3
Kako bismo razumjeli Sveta pisma potrebno je usredotočeno i dosljedno proučavanje uz molitvu.
Potičemo svakoga od vas da razmotrite koliko vremena trenutno izdvajate za promišljanje Svetih pisama uz molitvu.
Kao jedan od Gospodnjih slugu, dajem vam izazov da učinite sljedeće:
1. Individualno čitajte, promišljajte i molite se o Svetim pismima svakodnevno kao članovi Crkve.
2. Redovno održavajte obiteljsko čitanje Svetih pisama. Pohvaljujemo one među vama koji to već čine i potičemo one koji još nisu počeli da započnu bez odgađanja…
Neka svatko od nas pođe s čvrstom odlučnošću da se više molimo, da nastojimo živjeti potpunije po Duhu i da se približimo našem Ocu na Nebu i njegovom ljubljenom Sinu kroz dosljedno proučavanje Svetih pisama.9
Navike čitanja naširoko variraju. Postoje brzi čitači i spori čitači, neki koji povremeno čitaju samo male odjeljke i drugi koji ustraju bez zaustavljanja dok ne dovrše knjigu. Oni koji pozorno čitaju literaturu iz svetopisamske knjižnice, međutim, otkrivaju da je za razumijevanje potrebno više od površnog čitanja ili bacanja pogleda – mora biti usredotočenog proučavanja. Sigurno je da onaj koji proučava Sveta pisma svakodnevno postiže daleko više od onih posvećuju značajno vrijeme jedan dan, a zatim dopuste da prođu dani prije nego nastave. Ne samo da trebamo proučavati svaki dan, već trebamo izdvojiti redovno vrijeme kada se možemo usredotočiti bez ometanja.
Ne postoji ništa korisnije od molitve kako bismo otvorili naše razumijevanje Svetih pisama. Molitvom možemo usmjeriti naše umove kako bismo tražili odgovore na naša traganja. Učitelj je rekao: »Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!« (Luka 11:9). To je Kristovo uvjerenje da će, ako ćemo pitati, tražiti i kucati, Sveti Duh voditi naše razumijevanje ako budemo spremni i željni primiti.
Mnogima je najbolje vrijeme za proučavanje ujutro nakon što je noćni odmor očistio um od mnogih briga koje prekidaju misli. Drugi više vole proučavati u mirnim satima nakon posla, kada su dnevne brige maknute na stranu, završavajući tako dan mirom i spokojem koji dolaze kada proučavamo Sveta pisma.
Možda je važnije od određivanja vremena u danu odrediti redovito vrijeme za proučavanje. Bilo bi idealno kada bi se svaki dan moglo odvojiti sat vremena, no ako to nije moguće i pola sata redovitog proučavanja dovest će do značajnog postignuća. Petnaest minuta je malo vremena, no iznenađujuće je kako se puno prosvjetljenja i znanja može steći o nekoj značajnoj temi. Važno je osigurati da ništa drugo ne ometa naše proučavanje.
Neki više vole proučavati sami, ali partneri mogu proučavati zajedno na obostranu korist. Obitelji su uvelike blagoslovljene kada mudri očevi i majke zajedno sa svojom djecom čitaju stranice knjižnice Svetih pisama, a potom slobodno raspravljaju o lijepim pričama i mislima sukladno svačijem razumijevanju. Često mladi i maleni imaju nevjerojatan uvid u i zahvalnost za osnovnu religijsku literaturu.
Ne bismo trebali biti nasumični u našem čitanju, već razviti sustavan plan za proučavanje. Ima onih koji imaju raspored te tako čitaju određeni broj stranica ili određeni broj poglavlja svaki dan ili tjedan. To može biti savršeno opravdano i pružiti uživanje ako se čita iz zadovoljstva, ali to ne znači značajno proučavanje. Bolje je izdvojiti određeno vrijeme za proučavanje svaki dan umjesto odrediti broj poglavlja za čitanje. Ponekad otkrivamo da proučavanje jednog stiha zauzme sve vrijeme.10
4
Razmišljanje o kratkom svetopisamskom zapisu o Jairu daje veliku dubinu razumijevanja i značenja.
Isusov život, djela i naučavanja mogu se brzo čitati. Priče su jednostavne u većini slučajeva i jednostavno su ispričane. Učitelj je koristio nekoliko riječi u svojim naučavanjima, ali svaka je toliko jezgrovita u značenju da zajedno oslikavaju jasnu sliku čitatelju. Međutim, ponekad možemo provesti mnogo sati u razmišljanju o dubokim mislima izrečenim kroz nekoliko jednostavnih riječi.
Postoji događaj u Spasiteljevom životu koji su spomenuli Matej, Marko i Luka. Značajan dio priče ispričao je Marko u samo dva kratka stiha i pet riječi sljedećeg stiha…
»Tada dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair te mu se, kad ga opazi [to jest, kada je vidio Isusa], baci pred noge.
Usrdno ga je molio: ‘Kćerkica mi je – reče mu – na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi!’
Tada pođe s njim« (Marko 5:22–24).
Vrijeme potrebno za čitanje tog dijela priče je otprilike trideset sekundi. Kratko je i nekomplicirano. Vizualna slika je jasna i čak je dijete može ponoviti bez teškoće. Ali dok provodimo vrijeme u mislima i razmišljanju, dolazi nam velika dubina razumijevanja i značenja…
Isus i oni koji su bili s njim upravo su prešli Galilejsko more, a mnoštvo koje je čekalo susrelo se s njim na obali u blizini Kafarnauma. »Tada dođe jedan od nadstojnika sinagoge.« Velikim sinagogama u to doba predsjedavali su starješine pod vodstvom glavara ili nadstojnika. To je bio muškarac položaja i ugleda kojeg su Židovi gledali s velikim poštovanjem.
Matej nije naveo ime ovoga glavnog starješine, ali ga je Marko identificirao dodajući njegovoj tituli riječi »imenom Jair«. Nigdje se drugdje u Svetim pismima ovaj čovjek ili njegovo ima ne spominje osim u ovom slučaju, ipak sjećanje na njega živi u povijesti zbog kratkog susreta s Isusom. Mnogi, mnogi životi zapamćeni su koji bi inače bili izgubljeni u tami da nije bilo doticaja Učiteljeve ruke koja je učinila značajnu promjenu misli, djela te novog i boljeg života.
»Kada ga opazi [to jest, kad je Jair opazio Isusa], baci [mu se] pred noge.«
To je bila neobična gesta za čovjeka takvog položaja i ugleda, vladara sinagoge, da klekne pod Isusovim nogama – pod nogama onoga kojega su smatrali putujućim učiteljem s darom iscjeljivanja. Mnogi su drugi učeni i ugledni također vidjeli Isusa, ali se nisu obazirali na njega. Njihovi su umovi bili zatvoreni. Danas nije ništa drugačije; prepreke se nalaze na putu mnogima da ga prihvate.
»[Jair ga je] usrdno… molio: ‘Kćerkica mi je – reče mu – na umoru.’« To se događa često kada čovjek dođe Kristu, ne toliko radi sebe, već zbog očajne potrebe voljene osobe. Drhtanje koje čujemo u Jairovom glasu dok govori »kćerkica« dotiče naše duše sa suosjećanjem dok razmišljamo o ovome čovjeku visokog položaja u sinagogi na koljenima pred Spasiteljem.
A zatim dolazi priznanje vjere: »Kćerkica mi je – reče mu – na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi!« To nisu samo riječi vjere oca pogođenog tugom, već su podsjetnik nama da gdje god Isus položi svoje ruke, to živi. Ako Isus položi svoje ruke na brak, on živi. Ako mu je dopušteno da položi svoje ruke na obitelj, ona živi.
Zatim slijede riječi: »Tada [Isus] pođe za njim.« Ne možemo pretpostaviti da je taj događaj planiran za taj dan. Učitelj se taj dan vratio preko jezera gdje ga je mnoštvo čekalo na obali kako bi ih podučio… Prekinuo ga je vapaj oca. Mogao je ignorirati zahtjev jer su ga mnogi drugi čekali. Mogao je reći Jairu da će doći posjetiti njegovu kćer sutra, no »[Isus] pođe za njim«. Ako slijedimo korake Učitelja, bismo li ikada bili previše zaposleni da ignoriramo potrebe naših bližnjih?
Nije potrebno čitati ostatak priče. Kada su došli do kuće vladara sinagoge, Isus je uzeo malu djevojčicu za ruku i uzdigao je iz mrtvih. Na isti će način podići i uzdići svakog čovjeka koji će dopustiti Spasitelju da ga primi za ruku u novi i bolji život.11
5
Mormonova knjiga i Nauk i savezi približit će nas Kristu.
Mormonova knjiga
Jedan od najznačajnijih resursa koje nam je Gospodin omogućio da nam pomogne u ostvarenju ovog božanskog djela je Mormonova knjiga, čiji je podnaslov »Još jedan zavjet Isusa Krista«. [Predsjednik Ezra Taft Benson] izravno nas je upozorio da ne zanemarujemo čitanje i življenje prema uputama ovoga svetog zapisa. »Njezina velebna misija», podučio nas je, »jest dovesti ljude ka Kristu [i na taj način Ocu], a sve drugo je sporedno« (Ensign, ožujak 1986., str. 105). Braćo i sestre, nadamo se da hranite svoje duhove redovito čitajući Mormonovu knjigu i druga Sveta pisma koristeći ih u svom službeništvu.12
Mormonova knjiga je Božja riječ. Pozivamo vas da čitate ovaj predivan zapis. To je najčudesnija zbirka koja danas postoji. Čitajte je pažljivo i uz molitvu i, dok to činite, Bog će vam dati svjedočanstvo o njezinoj istinitosti kako je obećao Moroni (vidi Moroni 10:4).13
Kroz čitanje i proučavanje Mormonove knjige i traženje potvrde o istinitosti njezinog sadržaja kroz molitvu, primamo svjedočanstvo da je Joseph Smith bio Božji prorok i da je Crkva Isusa Krista obnovljena na zemlju.14
Čitanje [Mormonove knjige] imat će dubok utjecaj na vaš život. Proširit će vašu spoznaju o tome kako Bog djeluje među ljudima i dat će vam veću želju da živite u skladu s naučavanjima evanđelja. Također će vam dati snažno svjedočanstvo o Isusu.15
Nauk i savezi
Nauk i savezi je jedinstvena knjiga. To je jedina knjiga na cijelom licu zemaljskom čiji je prolog sastavio sam Stvoritelj. Osim toga, ova knjiga Svetog pisma sadrži izravnije citate od Gospodina od bilo kojeg postojećeg Svetog pisma.
To nije prijevod drevnog dokumenta, već original. To je knjiga objave za naše doba. To je jedinstven i božanski nadahnut odabir objava koje su došle kroz Božje proroka u naše doba kao odgovor na pitanja, brige i izazove s kojima su se oni suočavali. Sadrži božanske odgovore na stvarne životne probleme uključujući stvarne ljude…
Jeste li shvatili da čitajući Nauk i saveze možete čuti glas Gospodnji kroz Sveto pismo? [Vidi NiS 18:33–36.] Taj glas prosvjetljenja obično će ući u naše umove kao »misli« i u naša srca kao »osjećaji« (vidi NiS 8:1–3). Obećanje tog svjedočanstva je… dostupno svakom dostojnom muškarcu, ženi i djetetu koji uz molitvu nastoje doći do takvog svjedočanstva. Ne bi li svatko od nas trebao odlučiti čitati, proučavati, promišljati i moliti se o ovim svetim objavama?16
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Koja su iskustva pomogla vama naučiti da je proučavanje Svetih pisama »najkorisnije od svog proučavanja«? (Vidi 1. odsjek.) Kako možemo osnažiti našu predanost da budemo »žen[e] i muškarc[i] koji temeljito poznaju Sveta pisma«?
-
Kako nam proučavanje Svetih pisama pomaže da budemo poslušniji? (Vidi 2. odsjek.) Kako ste primijetili da će vam »riječi… Kristove reći sve što vam je činiti«? (2. Nefi 32:3).
-
Koja vam gledišta iz savjeta predsjednika Huntera o tome kako proučavati Sveta pisma mogu pomoći? (Vidi 3. odsjek.) Kako vas je dosljedno proučavanje Svetih pisama uz molitvu blagoslovilo?
-
Koje uvide možemo steći iz priče predsjednika Huntera o Spasiteljevom iscjeljenju Jairove kćeri? (Vidi 4. odsjek.) Kako razmišljanje o svega nekoliko stihova poput ovih može obogatiti vaše proučavanje Svetih pisama?
-
Kako su Mormonova knjiga i Nauk i savezi pomogli vama da se približite Spasitelju? (Vidi 5. odsjek.) Koji su neki od drugih načina na koje su ove svete zbirke utjecale na vas? Razmotrite da podijelite svoje svjedočanstvo o ovim Svetim pismima s članovima obitelji i drugima.
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Jošua 1:8; Mudre izreke 30:5; 1. Nefi 15:23–24; 2. Nefi 3:12; Alma 31:5; 37:44; Helaman 3:29–30; NiS 98:11
Pomoć pri proučavanju
»Čitanje, proučavanje i pomno razmišljanje nisu isto. Čitamo riječi i možemo dobiti ideje. Proučavamo i otkrivamo uzorke i poveznice u Svetim pismima. No kad pomno razmišljamo, pozivamo objavu po Duhu. Za mene, pomno razmišljanje je razmišljanje i molitva nakon čitanja i pažljivo proučavanje Svetih pisama (Henry B. Eyring, »Serve with the Spirit«, Ensign ili Liahona, studeni 2010., 60).