6. poglavlje

Pomirenje i Uskrsnuće Isusa Krista

»Ustat ćemo iz ovozemaljske smrti kako bismo imali život vječni, zbog Spasiteljeve pomirbene žrtve i uskrsnuća.«

Iz života Howarda W. Huntera

Dana 20. ožujka 1934., rođeno je prvo dijete Howarda i Claire Hunter, sin kojem su nadjenuli ime Howard William Hunter ml. i zvali ga Billy. Tijekom ljeta primijetili su da Billy djeluje pospano. Liječnici su mu dijagnosticirali anemiju, a Howard je dva puta davao krv za transfuziju, no Billyjevo se stanje nije popravljalo. Daljnji testovi otkrili su ozbiljan crijevni problem koji je uzrokovao da Billy gubi krv. Liječnici su izvršili operaciju, dok je Howard ležao pored svog sina kako bi mu dao krv, no rezultati nisu bili obećavajući. Tri dana kasnije, 11. listopada 1934., mali je Billy tiho preminuo dok su roditelji bili pored njegovog kreveta. »Bili smo pogođeni tugom i nijemi dok smo napuštali bolnicu u noć«, zapisano je Howard.¹

Kroz iskustvo Billyjeve smrti i smrti drugih voljenih, predsjednik Hunter održao je svoje svjedočanstvo o Spasiteljevom pomirenju i uskrsnuću. »Naše je čvrsto uvjerenje da je [pomirenje] stvarnost«, svjedočio je, »i da ništa nije važnije u cijelom naumu spasenja od pomirbene žrtve Isusa Krista. Mi vjerujemo da spasenje dolazi kroz pomirenje. Bez njega cijeli bi naum stvaranja bio ništavan… Bez ove pomirbene žrtve, vremenita bi smrt bila kraj, i ne bi bilo uskrsnuća ni svrhe našim duhovnim životima. Ne bi bilo nade u vječni život.«²

Tijekom travanjskog općeg sabora, koji se održavao u vrijeme Uskrsa, predsjednik Hunter često je govorio o uskrsnuću Isusa Krista. Na općem saboru u travnju 1983., rekao je:

»U ovo uskršnje doba, snažno osjećam važnost svog poslanja svjedočiti o stvarnosti Spasiteljeva uskrsnuća. Moja braćo i sestre, postoji Bog na nebesima koji voli i brine o vama i o meni. Imamo Oca na Nebu koji je poslao svog Prvorođenca među duhovnu djecom, svog Jedinorođenca u tijelu, da bude zemaljski primjer za nas, da na sebe uzme grijehe svijeta i naposljetku bude razapet za grijehe svijeta te uskrsne…

»To je doista predivna poruka – bit će života nakon smrti; možemo se ponovno vratiti živjeti s našim Ocem na Nebu, zbog žrtve koju je Spasitelj učinio za nas i zbog našeg vlastitog pokajanja i poslušnosti zapovijedima.

U velebnu zoru uskršnjeg jutra, kada se misli kršćanskog svijeta okreću uskrsnuću Isusa na nekoliko prolaznih trenutaka, iskažimo svoju zahvalnost našem Nebeskom Ocu za veliki naum spasenja koji nam je omogućio.«³

vrt s grobnicom — Spasiteljeva prazna grobnica »pronosi cijelom svijetu: ‘On nije ovdje! Uskrsnuo je!’« (Luka 24:6).

Naučavanja Howarda W. Huntera

Pomirenje je vrhovni čin ljubavi našeg Nebeskog Oca i njegovog ljubljenog Sina, Isusa Krista.

Pomirenje Isusa Krista predodređeno je zaduženje našeg Nebeskog Oca da otkupi svoju djecu nakon njihovog palog stanja. Dopustiti svom Jedinorođencu da izvrši pomirbenu žrtvu bilo je čin ljubavi našeg Nebeskog Oca. A kroz vrhovni je čin ljubavi njegov ljubljeni Sin izvršio pomirenje.

Mnogo sam puta stajao u Getsemanskom vrtu. Razmišljao sam o patnji, agoniji Spasitelja – onoj agoniji koju je iskusio kada mu je naš Nebeski Otac to dopustio, na način na koji naši umovi to ne mogu shvatiti, da preuzme na se boli i grijehe cijelog čovječanstva. Moja je duša bila ispunjena patnjom dok sam razmišljao o ovoj velikoj žrtvi za čovječanstvo.

Stajao sam ispod Golgote, mjesta lubanje, i razmišljao o poniženju raspeća koje je dovelo do smrti našeg Spasitelja, no koje je iznijelo njegovu besmrtnost i besmrtnost cijelog čovječanstva. I ponovno je moja duša bila obuzeta.

I stajao sam ispred grobnice te zamislio onaj velebni dan uskrsnuća kada je Spasitelj ustao iz grobnice živ, uskrsnuo, besmrtan. U tom razmišljanju moje je srce nabujalo od radosti.

Kroz ta iskustva osjetio sam potrebu izliti svoju dušu u zahvalnosti našem Nebeskom Ocu za ljubav koju su on i njegov Sin dali nama kroz velebnu pomirbenu žrtvu. Riječima Charlesa Gabriela: »Ja s divljenjem uživam ljubav što dobivam od Isusa koji me milošću dariva. I drhtim kad Njegove žrtve se spomenem, jer znam da za mene svoj život dao je. O kako divno je da on me voli dovoljno da za me mre. Svoj život dao je, dao za mene…«

Svjedočim vam, moja braćo i sestre, da je naš Nebeski Otac poslao svog ljubljenog Sina, Isusa Krista, u svijet da ispuni uvjete pod kojima će provesti naum spasenja. Pomirenje predstavlja njegovu veliku ljubav za nas.⁴

Spasitelj je na sebe uzeo sve naše grijehe, slabosti, patnju i bol.

Kada su se sastali da proslave Pashu, Isus i njegovi apostoli blagovali su sakramentalne simbole koje je predstavio na posljednjoj zajedničkoj večeri, a zatim otišao do Maslinske gore.

Uvijek učitelj do samoga kraja, nastavio je svoje izlaganje na temu žrtvenog janjeta. Rekao im je da će biti udaren, i da će se oni rastjerati poput ovaca bez pastira (vidi Matej 26:31). »Ali kad uskrsnem«, rekao je, »ići ću pred vama u Galileju« (Matej 26:32).

U satima koji su slijedili, iznojio je kapi krvi, bičevali su ga vođe koji su tvrdili da su čuvari njegovog zakona te je razapet u društvu lopova. Kralj Benjamin je u Mormonovoj knjizi prorekao: »I eto, trpjet će napastovanje i bol tjelesnu, glad, žeđ i umor, i to više no što čovjek trpjeti može a da ne umre. Jer, gle, krv kaplje iz svake pore, tolika će mu biti tjeskoba zbog opačina i odvratnosti naroda njegova…

K svojima on dolazi da spasenje dođe sinovima ljudskim…; I čak nakon svega toga smatrat će oni da je on čovjek, i reći da đavla ima, i izbičevat će ga i razapeti« (Mosija 3:7, 9).

Dugujemo proroku Almi za našu spoznaju o punoj mjeri njegove patnje: »I on će ići trpeći mnoge boli i nevolje, i napastovanja svakovrsna. A sve to da se ispuni riječ koja kaže da će on uzeti na se boli i slabosti naroda svojega.

I on će smrt na sebe uzeti da odriješi uze smrtne koje vezuju narod njegov. I uzet će na se slabosti njihove da mu se milosrđem ispuni nutrina njegova po tijelu, da bi po tijelu upoznao kako u pomoć pritjecati narodu svojemu u slabostima njihovim« (Alma 7:11–12).

Razmislite o tome! Kada je njegovo tijelo uzeto s križa i brzo položeno u iznajmljenu grobnicu, on je, bezgrešan Sin Božji, već preuzeo na sebe ne samo grijehe i kušnje svake ljudske duše koja će se obratiti, već i sve naše bolesti, patnje i boli svake vrste. On je propatio te nevolje kao što ih mi patimo, prema tijelu. On ih je sve propatio. To je učinio kako bi usavršio svoju milost i svoju sposobnost da nas izdigne iznad svakog zemaljskog iskušenja.⁵

Mi zapravo možemo donijeti pogrešne odluke, loše odluke, štetne odluke. I ponekad to učinimo, ali tu u punoj snazi i slavi dolazi misija i milosrđe Isusa Krista… On je omogućio posredničko pomirenje za pogrešne odluke koje donosimo. On je naš Zagovornik kod Oca i platio je, unaprijed, za greške, i ludosti koje često vidimo u korištenju naše slobode. Moramo prihvatiti ovaj dar, obratiti se od tih grešaka i slijediti njegove zapovijedi kako bismo u punoj mjeri iskoristili ovo pomirenje. Ponuda uvijek stoji; put je uvijek otvoren. Mi se možemo uvijek, čak i u našem najmračnijem satu i našim najužasnijim greškama, okrenuti Sinu Božjemu i živjeti.

Isus Krist ustao je iz groba i bio je prvijenac uskrsnuća.

Vratite se sa mnom kroz vrijeme do onih posljednjih prizora u Svetoj zemlji. Bližio se kraj ovozemaljskog života našeg Spasitelja. Iscjeljivao je bolesne, podizao mrtve i podučavao o Svetim pismima, uključujući i ona proročanstva o svojoj smrti i uskrsnuću. Izjavio je svojim učenicima:

»ʻEvo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i književnicima i oni će ga osuditi na smrt.

i predati poganima da mu se izruguju, bičuju ga i razapnu. Ali on će uskrsnuti treći dan« (Matej 20:18–19).

Kako je počinjala zora trećega dana, Marija Magdalena i »druga Marija« došle su do grobnice u koju je bilo položeno njegovo beživotno tijelo (Matje 28:1; vidi i Marko 16:1; Luka 24:10). Ranije su veliki svećenici i farizeji otišli do Pilata i uvjerili ga da postavi čuvara na vrata grobnice, »da ne bi došli njegovi učenici, ukrali ga te rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih’« (Matej 27:64). No, dva su moćna anđela otkotrljala kamen s vrata grobnice, a takozvani čuvari pobjegli su od straha zbog onoga što su vidjeli.

Kada su žene došle do grobnice, našli su je otvorenu i praznu. Anđeli su se zadržali kako bi im rekli najveću koja je ikada ušla u ljudske uši: »On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao!« (Matej 28:6).⁷

Nijedan nauk u kršćanskom kanonu nije važniji za cijelo čovječanstvo od nauka uskrsnuća Sina Božjega. Kroz njega je došlo uskrsnuće svih muškaraca, žena i djece koji su ikada bili – i koji će ikada biti – rođeni u svijet.

Unatoč velikoj važnosti koju stavljamo na uskrsnuće u našem nauku, možda mnogi od nas još uvijek nisu sagledali njegov duhovni značaj i vječnu veličinu. Da jesmo, čudili bismo se toj ljepoti poput Jakova, Nefijevog brata, i zadrhtali bismo na alternativu s kojom bismo se suočili da nismo primili ovaj božanski dar. Jakov je napisao:

»O mudrosti Božje, milosrđa njegova i milosti! Jer, gle, kad tijelo ne bi više ustalo, dusi bi naši bili podložni onomu anđelu koji se surva ispred nazočnosti Boga Vječnoga i postade đavao da više ne ustane« (2. Nefi 9:8).

Zasigurno, uskrsnuće je u središtu svake kršćanske vjere; ono je najveći dar od svih čudesa koje je izveo Spasitelj svijeta. Bez toga, mi smo doista beznadni. Dozvolite mi da posudim Pavlove riječi: »Ako li nema uskrsnuća mrtvih… onda je neosnovano naše propovijedanje… Tad izlazi da smo i lažni svjedoci Božji jer smo svjedočili da je Bog uskrisio Krista… A ako Krist nije uskrsno, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima« (1 Korinćanima 15:13–15, 17).⁸

Bez uskrsnuća, evanđelje Isusa Krista postaje litanija mudrih izreka i naizgled neobjašnjivih čuda – no izreka i čuda bez konačne pobjede. Ne, konačna pobjeda je konačno čudo: po prvi puta u povijesti čovječanstva, onaj koji je bio mrtav uzdignuo je sebe u živuću besmrtnost. On je bio Božji Sin, Sin našeg besmrtnog Oca na Nebu i njegova pobjeda nad tjelesnom i duhovnom smrti je dobra vijest koju bi svaki kršćanski jezik trebao govoriti.

Vječna je istina da je Isus Krist ustao iz groba i bio je prvijenac uskrsnuća (vidi 1 Korinćanima 15:23). Svjedoci ovog predivnog događaja ne mogu biti optuženi.

Među izabranim svjedocima su Gospodnji apostoli. Doista, poziv u sveto apostolstvo je poziv svjedočenja svijetu o božanskom porijeklu Gospodina Isusa Krista. Joseph Smith je rekao: »Temeljna načela naše religije su svjedočanstvo apostola i proroka o Isusu Kristu, da je umro, bio pokopan, ponovno ustao treći dan i bio uznesen na nebo; i sve drugo što se odnosi na našu religiju samo je dodatak tome« (History of the Church, 3:30)…

Podučavajući svoje apostole, Krist im je obznanio »da Sin Čovječji mora mnogo trpjeti, da će ga starješine, glavari svećenički i književnici odbaciti, da će biti ubijen i će uskrsnuti poslije tri dana« (Marko 8:31). Tako je i bilo. Bio je razapet i položen u grobnicu. Trećeg je dana uskrsnuo kako bi ponovno živio – Spasitelj cijelog čovječanstva i prvijenac uskrsnuća. Kroz ovu pomirbenu žrtvu, svi će ljudi biti spašeni od groba i ponovno živjeti. To je uvijek bilo svjedočanstvo apostola, kojem dodajem svoje svjedočanstvo.⁹

Krist i Marija Magdalena — Isus Krist ukazao se Mariji Magdaleni ubrzo nakon što je uskrsnuo (vidi Ivan 20:1–18).

Isus se ukazao mnogima nakon svog uskrsnuća.

U danima koji su uslijedili nakon njegovog uskrsnuća, Gospodin se ukazao mnogima. Pokazao im je svojih pet posebnih rana. Hodao je, govorio i jeo s njima, kako bi dokazao bez sumnje da je uskrslo tijelo doista fizičko tijelo opipljivog mesa i kostiju. Kasnije je posluživao Nefijcima, kojima je zapovjedio: »Ustanite i dođite k meni; stavite samo ruke u rebra moja, i opipajte samo biljege čavala na rukama mojim i nogama mojim, te tako spoznajte da sam ja Bog Izraelov i Bog sve zemlje, a pogubljen bijah za grijehe svijeta.

I… mnoštvo priđe i stavi ruke u rebra njegova i opipa biljege čavala na rukama njegovim i nogama njegovim. I to oni učiniše prilazeći jedan po jedan dok se svi ne izredaše, i ocima svojim, i rukama svojim opipaše, i zasigurno spoznaše i posvjedočiše da je to onaj o kojemu su proroci pisali da ima doći« (3. Nefi 11:14–15).

Odgovornost je i radost svih muškaraca i žena posvuda da »tražite toga Isusa o kojemu proroci i apostoli [svjedoče]« (Eter 12:41) i da imaju duhovno svjedočanstvo o njegovom božanstvu. Pravo je i blagoslov svih koji ponizno nastoje čuti glas Svetoga Duha, svjedočeći o Ocu i njegovom uskrslom Sinu.¹⁰

Svjedočanstvo onih koji su vidjeli [Isusa] kao živu osobu nakon njegove smrti nikada nije bilo kontradiktorno. Ukazao se barem deset ili jedanaest puta: Mariji Magdaleni i drugim ženama u vrtu, dvojici učenika na putu u Emaus, Petru u Jeruzalemu, apostolima kada je Toma bio odsutan i još jednom kada je bio prisutan, apostolima na Galilejskom moru, na gori pred više od 500 braće u jednom trenutku, Jakovu, bratu Gospodinovu, i apostolima u trenutku uzašašća.¹¹

Kao netko tko je pozvan i zaređen svjedočiti o imenu Isusa Krista cijelom svijetu, svjedočim u ovom uskršnjem razdoblju da on živi. On ima proslavljeno, besmrtno tijelo od mesa i kostiju. On je Jedinorođenac Očev u tijelu. On je Spasitelj, Svjetlost i Život svijeta. Nakon svojeg raspeća i smrti, pojavio se kao uskrsnulo biće Mariji, Petru, Pavlu i mnogim drugima. Pokazao se Nefijcima. Pokazao se Josephu Smithu, dječaku proroku, i mnogim drugima u našoj rasporedbi.¹²

Ustat ćemo od mrtvih i imati vječni život.

Uskrs je proslava besplatnog dara besmrtnosti koji je dan svim ljudima, koji obnavlja život i iscjeljuje sve rane. Iako će svi umrijeti kao dio vječnog nauma rasta i razvoja, mi bez obzira možemo pronaći utjehu u izjavi psalmiste: »Večer donese suze, a jutro klicanje« (Psalmi 30:6).

Job je postavio pitanje svih vremena: »Kad umre čovjek, zar uskrsnut može?« (Job 14:14). Kristov odgovor odzvanja kroz vrijeme do ovog trenutka: »Jer ja živim, i jer ćete i vi živjeti« (Ivan 14:19).¹³

U trenutku smrti dolazi do odvajanja duha i tijela. Uskrsnuće će ponovno ujediniti duh s tijelom, i tijelo postaje duhovno tijelo, od mesa i kostiju, ali oživljeno duhom umjesto krvlju. Na taj način, naša će tijela nakon uskrsnuća, oživljena duhom, postati besmrtna i nikada neće umrijeti. To je značenje Pavlovih izjava da »postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno« i »tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo nebesko« (vidi 1. Korinćanima 15:44, 50). Naravno tijelo je od mesa i krvi, no oživljeno duhom umjesto krvlju, može i hoće ući u kraljevstvo…

Uvjeren sam da Bog živi i da Isus jest Krist. Kao što je Pavao posvjedočio svecima u Korintu svojim pismom u to uskršnje doba prije mnogo godina, dodajem svoje svjedočanstvo da ćemo ustati iz zemaljske smrti kako bismo imali život vječni, zbog pomirbene žrtve i uskrsnuća Spasitelja. U svojim mislima zamišljam ga s raširenim rukama prema svima koji će čuti:

»Ja sam uskrsnuće i život… Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.

Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti« (Ivan 11:25–26).¹⁴

Kristovo uskrsnuće uvodi blagoslov besmrtnosti i mogućnost vječnog života. Njegova prazna grobnica pronosi cijelom svijetu: »On nije ovdje! Uskrsnuo je!« (Luka 24:6). Te riječi sadrže svu nadu, sigurnost i uvjerenje potrebno da nas održi u našim izazovima i ponekad tugom ispunjenim životima.¹⁵

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Kako pomirenje prikazuje ljubav Nebeskog Oca i Isusa Krista za nas? (Vidi 1. odsjek.) Kako možemo pokazati zahvalnost za ovaj dar ljubavi? (Vidi NiS 42:29.)
Dok ponavljate 2. odsjek, potražite kako nas pomirenje blagoslivlja. Kako naučavanja predsjednika Huntera i korištenje Svetih pisama povećavaju vaše razumijevanje pomirenja? Koja su iskustva osnažila vaše svjedočanstvo o pomirenju? Kako moć pomirenja može osnažiti vas tijekom vaših iskušenja?
Koji su vaši dojmovi dok proučavate naučavanja predsjednika Huntera o uskrsnuću? (Vidi 3. odsjek.) Kako možemo bolje cijeniti značaj uskrsnuća?
Ponovite 4. odsjek u kojem predsjednik Hunter detaljno navodi mnoge svjedoke o uskrsnuću Isusa Krista. Zašto je svjedočanstvo tih svjedoka značajno?
Razmotrite naučavanja predsjednika Huntera da uskrsnuće sadži »svu nadu, sigurnost i uvjerenje potrebno da nas održi u našim izazovima i ponekad tugom ispunjenim životima« (5. odsjek). Kako je uskrsnuće izvor nade i utjehe za vas? Kako je svjedočanstvo o uskrsnuću obogatilo vaš život?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Ivan 10:17–18; 2. Nefi 2:6–9, 22–27; 9:19–25; 3. Nefi 27:13–16; NiS 18:10–16; 19:15–20; Mojsije 6:59–60

Pomoć pri proučavanju

»Planirajte aktivnosti za proučavanje koje će izgraditi vašu vjeru u Spasitelja« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 22). Na primjer, dok proučavate možete si postaviti pitanja poput sljedećih: »Kako ova naučavanja mogu pomoći meni povećati moje razumijevanje o pomirenju Isusa Krista? Kako mi ova naučavanja mogu pomoći postati više poput Spasitelja?«