13. poglavlje

Hram – veliki simbol našeg članstva

»Najdublja želja mog srca je da svaki član Crkve bude dostojan ulaska u hram.«

Iz života Howarda W. Huntera

Majka Howarda W. Huntera bila je vjerna članica Crkve tijekom svojeg života, ali njegov se otac nije krstio sve dok Howard nije navršio 19 godina. Mnogo godina kasnije, kada je Howard bio predsjednik okola u Kaliforniji, članovi okola doputovali su u hram Mesa Arizona kako bi činili hramsko djelo. Prije početka zasjedanja, predsjednik hrama upitao ga je da se obrati okupljenima u kapeli. Bio je to 46. rođendan predsjednika Huntera. Kasnije je o tom iskustvu napisao:

»Dok sam govorio kongregaciji… moj otac i majka ušli su u kapelu odjeveni u bijelo. Uopće nisam znao da se moj otac priprema za svoje hramske blagoslove, iako je majka već neko vrijeme bila uzbuđena oko toga. Tako su me preplavili osjećaji da nisam mogao nastaviti govoriti. Predsjednik Pierce [predsjednik hrama] je stao uz mene i objasnio razlog moje smetenosti. Kada su moji otac i majka ušli u hram toga jutra, zamolili su predsjednika da mi ne spominje kako su ondje jer su željeli da to bude rođendansko iznenađenje. Bio je to rođendan koji nikada neću zaboraviti jer su tog dana oni podareni, a ja sam imao povlasticu svjedočiti njihovom pečaćenju, nakon čega sam se ja zapečatio za njih.«¹

Nakon malo više od 40 godina, kada je Howard W. Hunter dao svoju prvu izjavu za javnost kao predsjednik Crkve, jedna od njegovih prvih poruka bila je da članovi traže hramske blagoslove većom predanošću.² Nastavio je naglašavati tu poruku tijekom svoje službe kao predsjednika. Govoreći na mjestu izgradnje hrama Nauvoo u lipnju 1994. godine, rekao je:

»Ranije ovoga mjeseca započeo sam svoje službeništvo izražavajući duboku želju da sve više i više članova Crkve postanu dostojni hrama. Kao u dane [Josepha Smitha], dostojni i podareni članovi ključ su izgradnje kraljevstva na čitavom svijetu. Hramska dostojnost osigurava da su naši životi u skladu s voljom Gospodina, a mi se usklađujemo s primanjem njegovog vodstva u našim životima.«³

Nekoliko mjeseci kasnije, u siječnju 1995. godine, posljednja javna aktivnost predsjednika Huntera bila je posveta hrama Bountiful Utah. U molitvi posvećenja zamolio je da blagoslovi hrama obogate živote svih koji u njega uđu:

»Ponizno se molimo da ćeš prihvatiti ovo zdanje i izliti svoje blagoslove na nj. Neka tvoj duh bude prisutan u njemu i vodi sve one koji u njemu služe u tome, da svetost prevlada u svakoj prostoriji. Neka su svi koji ulaze neokaljanih ruku i čistih srdaca. Neka budu izgrađeni u svojoj vjeri i neka odlaze s osjećajem mira, slaveći tvoje sveto ime…

Neka ovaj dom pruži duh mira svima koji će zamjećivati njegovu veličanstvenost, a naročito onima koji ulaze vršiti svoje svete uredbe i iza vela izvoditi djelo za svoje bližnje. Neka osjete tvoju božansku ljubav i milosrđe. Neka postanu povlašteni reći, kao što je i psalmist iz davnina: ‘Prijatelj moj… s kojim sam slatko drugovao, i složno hodismo u Domu Božjemu u društvu.’

Dok posvećujemo ovo sveto zdanje, mi ponovno posvećujemo svoje živote tebi i tvome djelu.«⁴

Hram Mesa Arizona, u kojem je Predsjednik Howard W. Hunter zapečaćen za svoje roditelje 1953. godine.

Naučavanja Howarda W. Huntera

Potaknuti smo uspostaviti hram kao veliki simbol našeg članstva.

U vrijeme mojeg poziva ovu svetu službu [predsjednik Crkve], poziv je upućen svim članovima Crkve kako bi se uspostavio hram Gospodnji kao veliki simbol njihovog članstva i uzvišenog okruženja za njihove najviše svete saveze.

Kada razmišljam o hramu sjetim se ovih riječi:

»Hram je mjesto poduke gdje se otkrivaju duboke istine o kraljevstvu Božjem. To je mjesto gdje se umovi mogu usredotočiti na ono duhovno, a brige svijeta mogu se odložiti. U hramu sklapamo saveze da ćemo obdržavati zakone Božje, a dana su nam obećanja, uvjetovana uvijek s našom vjernošću, što se proteže u vječnost« (The Priesthood and You, Melchizedek Priesthood Lessons—1966., Salt Lake City: Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, 1966., str. 293).

Upravo je sam Gospodin taj koji je u svojim objavama koje nam je dao učinio hram velikim simbolom za članove Crkve. Sjetite se stavova i pravednog ponašanja koje nam je Gospodin istaknuo u savjetu što ga je dao svecima u Kirtlandu preko proroka Josepha Smitha dok su se pripremali za izgradnju hrama. Taj se savjet još uvijek može primijeniti:

»Sredite se; pripremite sve što je potrebno; i utemeljite dom, to jest dom molitve, dom posta, dom vjere, dom znanja, dom slave, dom reda, dom Božji« (NiS 88:119). Odražavaju li uistinu ti stavovi i ponašanja ono što svatko od nas želi i nastoji postati?…

Kako bi hram uistinu bio simbol za nas, moramo to i željeti. Trebamo živjeti dostojno kako bismo ušli u hram. Moramo obdržavati zapovijedi svoga Gospodina. Ako svojim životom možemo slijediti Učitelja te njegova podučavanja i primjer shvatiti kao glavni uzorak za naš vlastiti, neće biti teško biti dostojnima hrama, dosljednima i odanima na svakoj stazi života jer ćemo biti predani jedinom, svetom mjerilu ponašanja i uvjerenja. Bilo da smo kod kuće ili na tržnici, u školi ili kada je vrijeme škole daleko iza nas, bilo da djelujemo potpuno sami ili na koncertu s mnoštvom drugih ljudi, naš će smjer biti jasan, a naša će mjerila biti očigledna.

Sposobnost držati se nečijih načela, živjeti s integritetom i vjerno sukladno tim uvjerenjima – to je ono što je važno. Ta odanost istinskom načelu – u našim životima, domovima i obiteljima te na svim mjestima gdje susrećemo druge ljude i utječemo na njih – ona je ono što Bog na kraju krajeva traži od nas. Ona zahtijeva predanost – predanost svom dušom, koju ćemo duboko održavati i vječno njegovati, prema načelima koja znamo da su istinita u zapovijedima danima od Boga. Ako ćemo biti istiniti i vjerni načelima Gospodnjim, tada ćemo uvijek biti dostojni hrama, a Gospodin i njegovi sveti hramovi postat će veliki simboli našeg učeništva s njim.⁵

Svatko od nas treba težiti biti dostojan primiti hramsku preporuku.

Najdublja želja mog srca je da svaki član Crkve bude dostojan ulaska u hram. Gospodinu bi bilo drago kad bi svaki odrasli član bio dostojan – i nosio – važeću hramsku preporuku. Ono što moramo činiti i ne činiti da bismo bili dostojni hramske preporuke upravo je to što osigurava da budemo sretni kao pojedinci i kao obitelji.⁶

Naš je Nebeski Otac jasno izložio kako oni koji ulaze u hram moraju biti čisti i oslobođeni od grijeha svijeta. Rekao je: »A ukoliko mi narod moj sagradi dom u ime Gospodnje, i ne dopusti da išta nečisto uđe u nj kako se on ne bi okaljao, slava će moja počinuti na njemu… No, okalja li se on, neću ući u nj, i slava moja neće biti ondje, jer ja ne želim dolaziti u hramove neposvećene« (NiS 97:15, 17).

Moglo bi vam biti zanimljivo znati da je predsjednik Crkve nekada potpisivao svaku hramsku preporuku. Toliko su prvi predsjednici držali važnom dostojnost za ulazak u hram. Godine 1891. odgovornost je stavljena na biskupe i predsjednike okola, koji vam postavljaju nekoliko pitanja o vašoj dostojnosti kako biste se osposobili za hramsku preporuku. Trebali biste znati što se očekuje od vas kako biste se mogli osposobiti za hramsku preporuku.

Morate vjerovati u Boga, Vječnoga Oca, i u njegova Sina Isusa Krista te u Duha Svetoga. Moramo vjerovati da je to njihovo sveto i božansko djelo. Potičemo vas da svakodnevno radite na izgradnji svojeg svjedočanstva o našem Nebeskom Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Duh koji osjećate jest Duh Sveti koji vam svjedoči o njihovoj stvarnosti. Kasnije, u hramu, doznat ćete više o Božanstvu kroz objavljene upute i uredbe.

Morate podržati vrhovne i mjesne autoritete Crkve. Kad podignete svoju ruku pod pravim kutom kada se izgovaraju imena tih vođa, time dajete do znanja kako ćete ih podržati u njihovim odgovornostima i savjetu koji vam daju.

To nije vježba odavanja počasti onima koje je Gospodin pozvao da predsjedaju. Upravo suprotno, to je priznavanje činjenice da je Bog pozvao proroke, vidioce i objavitelje te druge kao vrhovne autoritete. To je predanost da ćete slijediti upute predsjedavajućih dužnosnika Crkve. Isto ćete tako osjećati odanost prema biskupu i predsjedniku okola te drugim crkvenim vođama. Nesposobnost podržati one na vlasti nije u skladu sa služenjem u hramu.

Morate biti moralno čisti za ulazak u sveti hram. Zakon ćudoredne čistoće od vas zahtijeva uzdržavanje od seksualnog odnosa s bilo kime, osim s mužem ili ženom. Osobito vas potičemo da se čuvate poticaja Sotone da okaljate svoju moralnu čistoću.

Morate nastojati da se ništa u vašem odnosu s članovima obitelji ne nalazi izvan naučavanja Crkve. Posebice potičemo [mlade] da slušaju [svoje] roditelje u pravednosti. Roditelji moraju biti na oprezu i brinuti se da njihov odnos s članovima obitelji bude u skladu s naučavanjima evanđelja te da nikada ne uključuje nasilje ili zanemarivanje.

Za ulazak u hram morate biti pošteni u ophođenju s drugima. Kao sveci posljednjih dana naša je sveta obveza da nikada ne budemo licemjerni ili nepošteni. Naš temeljni integritet je na kocki kada kršimo taj savez.

Da biste se osposobili za hramsku preporuku, trebate nastojati činiti svoje dužnosti u crkvi, prisustvovati na sakramentalnim sastancima, sastancima svećeništva te drugim sastancima. Također, morate nastojati obdržavati pravila, zakone i zapovijedi evanđelja. Naučite… prihvaćati pozive i druge odgovornosti koje vam dolaze. Budite aktivni sudionici u svojim odjelima i ograncima te onaj na koga se vaši vođe mogu osloniti.

Za ulazak u hram morate biti puni platitelj desetine te živjeti Riječ mudrosti. Te dvije zapovijedi, jednostavne u svojoj uputi, no vrlo važne za naš duhovni rast, bitne su za potvrđivanje naše osobne dostojnosti. Opažanje tijekom godina pokazalo je da su oni koji vjerno plaćaju svoju desetinu i obdržavaju Riječ mudrosti obično vjerni u svemu drugom što se tiče ulaska u sveti hram.

Ovo nisu stvari koje se smiju shvatiti olako. Jednom kada postanemo dostojni ulaska u hram, izvest ćemo najsvetije uredbe koje se poslužuju na zemlji. Te su uredbe u vezi sa stvarima vječnosti.⁷

čovjek u službi svećeničkog vođe — »Biskupi i predsjednici okola… postavljaju vam nekoliko pitanja u vezi s vašom dostojnošću da biste se osposobili za hramsku preporuku.«

Činjenje hramskog djela pribavlja velike blagoslove pojedincima i obiteljima.

Kakve li veličanstvene stvari za nas što imamo povlasticu odlaska u hram po vlastite blagoslove. A tada, nakon odlaska u hram po vlastite blagoslove, kakva li je veličanstvena povlastica činiti djelo za one koji su umrli prije nas. Taj aspekt hramskog djela jest nesebično djelo. Pa ipak, kada god činimo hramsko djelo za druge, jedan nam se blagoslov vraća. Iako nas ne treba iznenađivati da Gospodin želi da njegovu ljudi postanu ljudi koji će odlaziti u hram…

Nemojmo odlaziti samo radi naših dragih pokojnika, nego odlazimo i radi osobnog blagoslova hramskog štovanja, radi svetosti i sigurnosti koje se daju unutar tih posvećenih zidova. Kada odlazimo u hram, mi bogatije i dublje učimo o svrsi života i važnosti pomirbene žrtve Gospodina Isusa Krista. Učinimo hram sa svojim hramskim štovanjem, hramskim savezima i hramskim brakom svojim krajnjim zemaljskim ciljem i najvećim smrtničkim iskustvom.⁸

Nekoliko stvari postižemo svojim prisustvovanjem u hramu – suglasni smo s uputama od Gospodina za ostvarivanjem vlastitih uredbi, blagoslivljamo obitelj vršeći uredbe pečaćenja te dijelimo svoje blagoslove s drugima čineći za njih ono što ne mogu sami za sebe. Osim toga, podižemo vlastite misli, približavamo se Gospodinu, cijenimo svećeništvo i činimo svoje živote duhovnijima.⁹

Dok prisustvujemo u hramu, mi primamo osobne blagoslove. Komentirajući kako prisutnost u hramu blagoslivlja naše živote, starješina John A. Widtsoe je izjavio:

»Hramsko djelo… pruža predivne prilike za održavanje našeg duhovnog znanja i snage živima… Snažna perspektiva vječnosti otkriva nam se u svetim hramovima; vidimo vrijeme od njegovog beskrajnog početka do beskonačnog kraja; i drama vječnoga života se odvija pred našim očima. Tada jasnije vidim svoje mjesto usred stvari svemira, svoje mjesto među svrhama Božjim; sposobniji sam staviti sebe ondje gdje pripadam, sposobniji sam vrednovati i vagati, razdvajati i organizirati zajedničke, uobičajene dužnosti u svom životu, tako da male stvari neće ugnjetavati ili mi zaklanjati moje viđenje većih stvari koje nam je Bog dao« (u Conference Report, travanj 1922., str. 97– 98).¹⁰

Razmotrite veličanstvena naučavanja u velikoj molitvi posvećenja hrama Kirtland, molitvi za koju je prorok Joseph Smith rekao da mu je dana kroz objavu. Ova molitva nastavlja davati odgovor nama osobno, nama kao obiteljima te nama kao narodu zbog svećeničke moći koju nam je Gospodin dao u svojim svetim hramovima.

»A sad, Oče Sveti«, molio je prorok Joseph Smith, »molimo te da pomogneš nama, narodu svojemu, milošću svojom, u sazivanju svečanog zborovanja našega da se ono održi na čast tvoju i božansko zadovoljstvo tvoje.

Da se slava tvoja spusti na narod tvoj…

I molimo te, Oče Sveti, da sluge tvoji pođu iz doma ovoga naoružani moću tvojom, i da ime tvoje bude na njima, a slava tvoja oko njih, i anđeli tvoji da se brinu za njih« [NiS 109:10–12, 22].¹¹

Odlazak u hram stvara duhovnost. On (odlazak), jedan je od najboljih programa Crkve za razvoj duhovnosti. To će obratiti srca djece k očevima i srca očeva k djeci svojoj (Malahija 4:6). Time se promiče obiteljska solidarnost i jedinstvo.¹²

Požurimo stoga u hram.

Podijelimo sa svojom djecom duhovne osjećaje koje smo imali u hramu. I podučavajmo ih iskrenije i ugodnije o onome što možemo primjereno reći o svrhama doma Gospodnjeg. Držite sliku hrama u svom domu da je vaša djeca mogu vidjeti. Podučavajte ih o svrhama doma Gospodnjeg. Neka od najranije dobi planiraju da odu tamo i da ostanu dostojni tog blagoslova. Pripremajmo svakog misionara za dostojan odlazak u hram i učinimo to iskustvo još većim vrhuncem od primanja poziva na misiju. Planirajmo, podučavajmo i molimo našu djecu da se vjenčaju u domu Gospodnjem. Ponovo utvrdimo bodrije nego što smo to ikad prije učinili da je važno gdje se vjenčamo i s kojom vlasti smo proglašeni mužem i ženom.¹³

Gospodinu je milo što naši mladi dostojno odlaze u hram i vrše zastupnička krštenja za one koji nisu imali priliku biti kršteni za vrijeme života. Gospodinu je milo kada dostojno odlazimo u hram kako bismo sklopili osobne saveze s njim te se zapečatili kao parovi i kao obitelji. Gospodinu je milo kada dostojno odlazimo u hram i vršimo te iste spasonosne uredbe za one koji su umrli, od kojih mnogi željno iščekuju dovršenje tih uredbi u njihovo ime.¹⁴

One koji nisu primili svoje hramske blagoslove ili one koji nemaju važeću hramsku preporuku potičem vas da u poniznosti i ljubavi djelujete prema danu kada ćete moći ući u dom Gospodnji. Onima koji su vjerni svojim savezima dao je ovo obećanje: »A posluša li narod moj glas moj i glas slugu mojih koje postavih da vode narod moj, evo, zaista, kažem vam, neće oni biti maknuti s mjesta svojega« (NiS 124:45)… Obećavam vam da će vaša osobna duhovnost, odnos s vašim bračnim drugom te obiteljski odnos biti blagoslovljeni i osnaženi kada redovito odlazite u hram.¹⁵

Budimo ljudi koji idu u hramove i koji vole hramove. Žurimo u hram toliko cesto koliko vrijeme, sredstva i osobne okolnosti dozvoljavaju. Nemojmo ići samo radi naših bližnjih koji su mrtvi, već idimo i radi osobnog blagoslova hramskog štovanja, radi svetosti i sigurnosti koji se daju unutar tih posvećenih zidova. Hram je mjesto ljepote, mjesto objave, mjesto mira. To je dom Gospodnji. On je svet Gospodinu. Trebao bi i nama biti svet.¹⁶

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Promislite o naučavanjima predsjednika Huntera u 1. odsjeku. Kako mi možemo »učiniti hram velikim simbolom [našeg] članstva«?
Pregledajte zahtjeve za hramsku preporuku kako je navedeno u 2. odsjeku. Kako život po tim zahtjevima može blagosloviti vas i vašu obitelj? Zašto se od nas traži da težimo biti »čisti i oslobođeni od grijeha svijeta« dok ulazimo u hram?
Razmotrite naučavanja predsjednika Huntera o obavljanju hramskog djela (vidi 3. odsjek). Kako sudjelovanje u hramskim uredbama može blagosloviti vas i vašu obitelj? Kako možete potpunije iskoristiti blagoslove hrama? Možete li ispričati kada ste osjetili duhovnu snagu ili vodstvo u hramu? Ukoliko niste još bili u hramu, razmislite o tome kako se možete pripremiti da biste primili taj blagoslov.
Na koje načine možemo pomoći djeci i mladima da nauče o hramovima te razviju ljubav prema njima? (Vidi 4. odsjek.) Kako možemo pomoći djeci i mladima u njihovoj želji za vjenčanjem u domu Gospodnjem? Zašto je važno da odlazimo u hram »učestalo kako nam vrijeme i sredstva te osobne okolnosti do dopuštaju«?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Psalmi 55:14; Izaija 2:2–3; NiS 97:12–17; 110:6–10; 124:39–41; 138:53–54; Bible Dictionary, »Temple«

Pomoć pri poučavanju

»Često će lekcija sadržavati više gradiva nego što možete obraditi u vremenu koje imate. U tim slučajevima trebate odabrati gradivo koje će najviše pomoći onima koje podučavate« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 98).