22. poglavlje

Podučavanje evanđelja

»Svrha podučavanja… [jest] da možemo biti oruđe u rukama Gospodina i mijenjati srce pojedinca.«

Iz života Howarda W. Huntera

Na Općem saboru u travnju 1972. godine starješina Howard W. Hunter, tada član Zbora dvanaestorice apostola, bio je jedan od posljednjih govornika na jednom zasjedanju. Pripremio je govor, no nije ostalo dovoljno vremena na zasjedanju da ga iznese. »Gledajući na sat«, rekao je starješina Hunter, »složio sam napomene koje sam pripremio i stavio ih u džep. No, dopustite mi samo na trenutak ispričati mali događaj koji se zbio, a toliko me se dojmio kada sam bio dječak. To mi je palo na um kada je spomenuto da je s nama u ovo poslijepodne velika skupina predanih ljudi koji podučavaju naše mlade.

Zbilo se to jednog ljetnog dana rano ujutro. Ja sam stajao kraj prozora. Zavjese su me skrivale od dva malena stvorenja na travnjaku. Jedno je bila velika ptica, a drugo mala, očito su radile gnijezdo. Vidio sam kako velika ptica skakuće po travnjaku, zatim je udarila nogom i nakrenula glavu u stranu. Izvukla je velikog crva iz zemlje te odskakutala natrag. Malena je ptica široko otvorila svoj kljun, no velika je ptica progutala crva.

Zatim sam vidio kako je velika ptica odletjela na drvo. Prokljucala je malo koru drveta i vratila se s velikim kukcem u kljunu. Malena je ptica široko otvorila svoj kljun, no velika je ptica progutala kukca. Čulo se kreštanje u znak protesta.

Velika je ptica odletjela, nisam ju vidio opet, no promatrao sam malu pticu. Nakon nekog vremena, ptičica je skakutala po travnjaku, udarila nogom, nakrenula glavu i izvukla velikog crva iz travnjaka.

Blagoslovi Bože dobre ljude koji podučavaju našu djecu i naše mlade.«

Kratka poruka starješine Huntera kasnije je izdana pod naslovom »Učitelj«.¹

Howard W. Hunter često je naglašavao važnost dobrog podučavanja u Crkvi. On je predstavio načela – poput važnosti podučavanja primjerom, predočen pričom o pticama – koja mogu pomoći učiteljima da postanu učinkovitiji u blagoslivljanju života onih koje podučavaju. Često se obraćao učiteljima djece i mladih pomažući im da shvate svoju svetu dužnost prema onima iz nadolazećeg naraštaja. U jednom je takvom okruženju rekao:

»Pred sobom sada vidim neke po odabiru duhova zemlje… Nastojim si predočiti svakog [od vas učitelja] u radu na određenim zaduženjima. Pitam se kakve će plodove dati vaš rad. Hoće li neki plodovi biti upropašteni jer niste uspjeli obraditi ili kultivirati tlo povjereno vašoj brizi, ili će sve tlo biti kultivirano kako bi dalo mnogo dobrih plodova?

Tamo, u vašim zasebnim odjelima i okolima… prebiva puno djece našeg Oca. Poput vas, oni su poizbor u njegovim očima, no za razliku od vas, mnogi nemaju iskustva i mnogi su novi u evanđelju. Doista, vaša je odgovornost prema njima velika. Njihovi životi su podatni, lako savitljivi, može ih se oblikovati, lako voditi, ako možete steći njihovo povjerenje i osvojiti njihova srca. Vi ste njihov ‘pastir’. Morate ih voditi ‘poljanama zelenim’…

Kakvog li izazova, kakvog radosnog zadatka i kakve li svete dužnosti koja je na vama! Kako li promišljeni, kako obzirni, kako ljubazni, kako nježni, kako čista srca, kako opsjednuti tom nesebičnom ljubavlju našeg Gospodina, kako skromni, kako spremni moliti morate biti dok pretpostavljate iznova vaš rad da hranite jaganjce kao što vam je Gospodin govorio da činite!«²

Podučavanje djece u crkvi podržava naučavanja roditelja kod kuće.

Naučavanja Howarda W. Huntera

Pomozite drugima da razviju povjerenje u Sveta pisma.

Snažno vas potičem da koristite Sveta pisma u svojem podučavanju te da činite sve što je u vašoj moći kako biste pomogli učenicima da ih koristite i upoznaju se s njima. Htio bih da se naši mladi pouzdaju se u Sveta pisma i želio bih da protumačite taj izraz na dva načina.

Prvo, želimo da učenici imaju pouzdanje u snagu i istine Svetih pisama, pouzdanje da im se Nebeski Otac uistinu obraća kroz Sveta pisma, te pouzdanje da se mogu okrenuti Svetim pismima i pronaći odgovore na svoje probleme i svoje molitve. Takvo pouzdanje se nadam da ćete dati svojim učenicima, a možete im davati ako im pokazujete svakodnevno, svakog sata, da imate povjerenje u Sveta pisma na takav način. Pokažite im da ste vi sami sigurni kako Sveta pisma sadrže odgovore na mnoge – doista na većine – životnih problema. Stoga, kada podučavate, podučavajte iz Svetih pisama.

[Drugo] značenje implicirano u izrazu »pouzdanje u Sveta pisma« jest podučavati učenike standardnim djelima tako temeljito da mogu nastaviti kroz njih s pouzdanjem, učenjem bitnih Svetih pisama i propovijedi i tekstova sadržanih u njima. Nadamo se da nijedan vaš učenik neće napustiti učionicu osjećajući strah, nelagodu ili stid zato što ne može pronaći pomoć koju treba jer ne poznaje Sveta pisma dovoljno dobro kako bi mogao pronaći odgovarajuće odlomke. Dajte tim mladim ljudima dovoljno iskustva u Bibliji, Mormonovoj knjizi, Nauku i savezima te u Dragocjenom biseru da steknu obje vrste pouzdanja koje sam netom spomenuo.

Često sam podučavao da će naši mladi Crkve biti upravo poput onih drugih mladih izvan Crkve ako ne uspostave neke stihovne okosnice i zapovijedi standardnih djela. Svatko od vas neka se sjeti stihova proroka Josepha napisanih u vrijeme njegovog zatočeništva u zatvoru Liberty. Između ostalog napisao je: »Mnogo ih ima na zemlji među svim sljedbama, strankama i vjerozakonima koji su zaslijepljeni podmuklom lukavštinom ljudskom, zbog koje u zasjedi čekaju da prevare, i koji su daleko od istine samo zato što ne znaju gdje je potražiti« (NiS 123:12; kurziv nadodan).

Naša velika odgovornost kao [učitelja] Crkve jest pobrinuti se da naši članovi, naši mladi ljudi, ne padnu u tu tužnu kategoriju zaslijepljenosti, kategoriju dobrih, divnih, dostojnih mladića i djevojaka koje se drži podalje od istina iz Svetih pisama jer ne znaju gdje pronaći te istine i ne posjeduju pouzdanje [u korištenju] svojih standardnih djela.³

Podučavati s Duhom.

Pripremite se i živite na takav način da imate Duha Gospodnjeg u svojem podučavanju. Postoji toliko mnogo toga u našem svijetu što uništava osjećaj Duha te u tolikoj mjeri da nas sprječava da imamo Duha s nama. Trebamo učiniti sve što možemo kako za te mlade ljude koji su napadnuti i izloženi svjetovnosti koja ih okružuje. Trebamo činiti sve što možemo kako bismo im omogućili da osjete slatku, sigurnu nazočnosti Duha Gospodnjeg…

U jednoj od najtemeljitijih objava ove rasporedbe, Gospodin je rekao: »A Duh će vam se dati molitvom vjere. A ako Duha ne primite, nemojte podučavati« (NiS 42:14).

Smatram da ovaj stih znači da ne samo da ne trebamo podučavati bez Duha, već da u suštini i ne možemo podučavati bez njega. Spoznaja duhovnoga jednostavno se ne može dogoditi bez upućujuće i potvrđujuće nazočnosti Duha Gospodnjeg. Čini se kako se Joseph Smith slaže: »Svi imaju propovijedati evanđelje moću i utjecajem Duha Svetoga, a niti jedan čovjek ne može propovijedati evanđelje bez Duha Svetoga« [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith (2007.), 332]…

Zabrinem se kada izgleda da se snažne emocije ili obilne suze povezuju s nazočnošću Duha. Svakako da Duh Gospodnji može donijeti snažne emotivne osjećaje, uključujući i suze, no te vanjske manifestacije ne smiju se miješati s nazočnošću samog Duha.

Gledao sam veliki broj svoje braće tijekom godina i dijelili smo neka rijetka i neizreciva duhovna iskustva. Ta su iskustva sva bila različita, svako posebno na svoj način, a ti sveti trenuci mogu, no ne moraju biti popraćeni suzama. Vrlo često uistinu jesu, no ponekad su popraćeni potpunom tišinom. Drugim prigodama popraćeni su radošću. Uvijek su popraćeni velikom manifestacijom istine, objave srcu.

Dajte svojim učenicima snažno podučenu evanđeosku istinu; to je način kako im pružiti duhovno iskustvo. Pustite da to dođe prirodno i doći će, možda uz mnogo suza, a možda i ne. Ako je ono što kažete istina, i kažete to jasno i iskrenim uvjerenjem, ti će učenici osjetiti duha istine koji ih je podučio i prepoznat će da su nadahnuće i objava došli u njihova srca. Tako gradimo vjeru. Tako snažimo svjedočanstva – s moću Božje riječi podučene u čistoći i s uvjerenjem.

Slušajte istinu, primite nauk i dopustite da očitovanje Duha dođe u jednom od svojih mnogih različitih oblika. Ostanite na čvrstim načelima; podučavajte iz čistog srca. Tada će Duh prodrijeti u vaš um i srce i u sve umove i srca učenika.⁴

Pozovite učenike da izravno traže Boga Oca i Isusa Krista.

Siguran sam da prepoznajete moguću opasnost… da vaši učenici grade odanost vama, a ne evanđelju… Iz tog razloga biste trebali pozvati svoje učenike na sama Sveta pisma, a ne samo davati im vaše interpretacije i predodžbe o njima. Zbog toga morate pozvati vaše učenike da osjete Duha Gospodnjeg, a ne da im dajete svoj osobni osvrt toga. Zbog toga, naposljetku, morate pozvati vaše učenike izravno Kristu, ne samo onome koji podučava njegov nauk, koliko god vješto to činio. Nećete uvijek biti dostupni tim učenicima…

Naš je veliki zadatak učvrstiti te učenike u onome što će ih pratiti u životu, usmjeravati ih prema onome tko ih voli i može ih voditi putem kojim nitko drugi ne može. Molim vas da se pobrinete da ti učenici budu odani Svetim pismima, Gospodinu te nauku obnovljene Crkve. Usmjerite ih prema Bogu Ocu i njegovom Jedinorođenom Sinu, Isusu Kristu te prema vodstvu istinite Crkve… Dajte im darove koji će ih voditi u vrijeme kada će biti sami. Kada to činite, cijela je Crkva blagoslovljena budućim naraštajima.⁵

»Pokušajte razmišljati o [učenicima] pojedinačno, kako bi osjetili nešto osobno i osobito u vezi s vama, njihovim učiteljem.«

Nastojte doprijeti do svakog pojedinačno.

Uvijek sam pod dojmom da se Gospodin brine za nas osobno, pojedinačno. Možemo činiti mnogo toga u skupinama u Crkvi te trebamo organizacije određene veličine koje nam omogućavaju da dobro poslužujemo u Crkvu, ali mnogo se važnih stvari – većina najvažnijih stvari – čini pojedinačno. Mi blagoslivljamo dječicu jedno po jedno, čak i ako su blizanci ili trojke. Krstimo i potvrđujemo djecu jedno po jedno. Mi blagujemo sakrament, zaređujemo se u svećeništvo ili obavljamo uredbe hrama kao pojedinci – jer jedna osoba razvija odnos s našim Ocem na Nebu. Možda postoje i drugi blizu nas u tim iskustvima, kao što postoje i drugi u vašoj učionici, no nebeski je naglasak na svakom pojedincu, na svakoj pojedinoj osobi.

Kada se Krist ukazao Nefijcima, rekao je:

»Ustanite i dođite k meni; stavite samo ruke u rebra moja, i opipajte samo biljege čavala na rukama mojim i nogama mojim…

I dogodi se: Mnoštvo priđe i stavi ruke u rebra njegova i opipa biljege čavala na rukama njegovim i nogama njegovim. I to oni učiniše prilazeći jedan po jedan dok se svi ne izredaše, i očima svojim, i rukama svojim opipaše, i zasigurno spoznaše i posvjedočiše da je to onaj o kojemu su proroci pisali da ima doći« (3. Nefi 11:14–15; kurziv nadodan).

Za to je iskustvo bio potrebno vremena, no važno je da je svaki pojedinac imao to iskustvo, da svako oko i svaka ruka osobno posvjedoči toj sigurnosti. Kasnije se Krist prema nefijskoj djeci odnosio točno na isti način. »On uze dječicu njihovu, jedno po jedno, i blagoslivljaše ih, i moljaše se za njih Ocu« (3. Nefi 17:21; kurziv nadodan).

Bit će teško pružiti svu osobnu pažnju koju neki vaši učenici žele i trebaju, ali pokušajte najbolje što možete razmišljati o svakom pojedinačno, kako bi osjetili nešto osobno i osobito u vezi s vama, njihovim učiteljem. Molite se kako biste spoznali koji učenik treba kakvu vrstu pomoći te budite osjetljivi na te poticaje kada dođu… Upamtite da je najbolje podučavanje jedan na jedan i često se zbiva izvan učionice…

U svojoj potrazi za pojedinačnim podučavanjem svakog učenika, najvjerojatnije ćete otkriti da nekima ne ide tako dobro kao ostalima te da neki ne uspijevaju ići ukorak s razredom. Osobno se zauzmite za takve učenike, učinite sve što možete i nastojte ih pozvati i pomoći izgubljenim ovcama da se vrate u stado. »Sjeti se, vrijednost je duše velika u očima Božjim« (NiS 18:10). Neprocjenjivu je cijenu platio naš Spasitelj za svakoga od nas i na nama je činiti sve što možemo kako bismo mu pomogli u njegovom djelu. Na nama je pobrinuti se da se dar pomirenja prenese na svakog mladića ili djevojku za koje imamo odgovornost. U vašoj situaciji to znači održavati ih u punoj aktivnosti na svojoj nastavi.

Obratite posebnu pažnju na one koji se bore i, ako je potrebno, pođite u potragu za izgubljenom ovcom. Pisana razglednica, telefonski poziv ili, ako je moguće, osobni posjet kući u mnogim će slučajevima imati divne rezultate. Osobna pažnja mladoj osobi koja je započela zastranjivati, može uštedjeti sate i sate – doista, godine i godine – napora u našem pokušaju vraćanja te osobe u aktivnost. Činite sve kako biste učvrstili one jake i usidrili one koji su u to vrijeme odlutali.⁶

Podučavajte primjerom.

Veoma je potrebno da mi [kao učitelji] postavimo odgovarajući primjer, budemo marljivi i budni u svojem životu, obdržavamo dan šabata svetim, poštujemo vodstvo odjela, okola i Crkve. Ništa nedolično ne treba doći iz naših usta što bi bilo kojem djetetu dalo pravo ili povlasticu činiti pogrešno. Zasigurno, ako mi kažemo ili učinimo nešto pogrešno, djeca imaju dopuštenje to slijediti.

Primjer sa sobom nosi nogo veći utjecaj nego prisilna zapovijed. Onaj tko uvjerava druge da čine ispravno, treba i sam činiti ispravno. Istina je da onaj koji primjenjuje dobro zbog dobrog i ne muči se utjecajem neispravnog ponašanja prema drugima, bit će obilnije nagrađen od onoga koji govori i to ne čini… Djeca su sklona oponašati one u koje imaju pouzdanje. Što je veće njihovo pouzdanje, bit će spremniji za utjecaj dobra ili zla. Svaki dobri svetac poštuje iskrenu dobrotu gdje god ju vidi te će pokušati oponašati sve dobre primjere.⁷

Formula za velikog učitelja nije samo živjeti zapovijedi Gospodnje i zagovarati zapovijedi Gospodnje, nego i steći duh podučavanja molitvom. Kada steknemo taj duh i obdržavamo zapovijedi Gospodnje, hodeći u poslušnosti pred njim, tada će se promijeniti životi onih koje dodirnemo, a oni će biti motivirani da žive pravednim životom.⁸

Svaki učitelj mora imati osobno svjedočanstvo da Bog živi, o božanskom poslanju Isusa Krista te da je pojavljivanje Oca i Sina Josephu Smithu bila stvarnost. Ne samo da mora posjedovati znanje i svjedočanstvo, već bi trebao težiti izraziti svoje uvjerenje bez dvosmislenosti onima koji dolaze učiti.⁹

Učinkovito podučavanje evanđelja vodi do »preobražaja ljudske duše«.

Biti oruđe u Gospodinovim rukama u pomaganju učenicima iskustvo je čudesne promjene srca.

Kada učitelj izvodi Gospodinovu namjenu, zbiva se veliko čudo. Čudo Crkve danas nisu iscjeljenja koja su tako obilna ili da hromi hodaju, slijepi vide, gluhi čuju ili bolesni da se podižu. Veliko čudo Crkve i kraljevstva Božjeg u naše dane i naše vrijeme jest preobrazba ljudske duše. Dok putujemo okolima i misijama Crkve, ovo vidimo – preobrazbu ljudske duše jer je netko naučio načelo istine.

Kako je Alma proglašavao, u svoje dane dok je podučavao narod: »A evo, gle, pitam vas ja, braćo moja [i sestre] od crkve, rodiste li se vi duhovno od Boga? Primiste li sliku njegovu na obličju svojemu? Doživjeste li i vi tu snažnu promjenu u srcima svojim?« (Alma 5:14) To je svrha podučavanja. To je razlog zbog čega naporno radimo, tražimo Duha i pripremamo svoje umove onim što je dobro kako je Gospodin zapovjedio, da bismo mogli biti oruđe u rukama Gospodinovim za promjenu srca pojedinca. Naš cilj je usaditi u srca djece želju da budu dobri, želju da budu pravedni, želju da obdržavaju zapovijedi Gospodnje, želju da hodaju u poniznosti pred njim. Ako možemo biti oruđe u rukama Gospodina prilikom te snažne promjene u srcima djece, tada smo postigli veliko čudo učitelja. I, doista, to je čudo. Ne razumijemo kako Gospodin mijenja srca ljudi, no mijenja ih…

Svjedočim vam o obnavljajućoj moći Duha u životima članova Crkve. Molim se s vama… da neprestano radite u pravednosti i svetosti pred Gospodinom u postizanju zadatka koji vam je dodijeljen.«¹⁰

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Napomena: Možete raspraviti o nekim sljedećim pitanjima s gledišta roditelja i toga kako podučavaju svoju djecu.

Predsjednik Hunter potiče učitelje da pomažu učenicima steći »pouzdanje u Sveta pisma« (1. odsjek). Kada su vam Sveta pisma pomogla u vlastitom životu? Jeste li pronašli odgovore na vaša pitanja u Svetim pismima? Kako možemo pomoći drugima, uključujući one u našim domovima, naučiti kako voljeti Sveta pisma i korist njihove moći?
Što možemo naučiti iz 2. odsjeka o podučavanju s Duhom? Koja ste iskustva imali kada ste podučavali i učili s Duhom? Što možete učiniti kako biste podučavali s Duhom?
Kako učitelj može pomoći učenicima u izgradnji odanosti Svetim pismima i evanđelju, a ne prema sebi? (Vidi 3. odsjek.) Kako učitelj pomaže učenicima usmjeriti se prema Nebeskom Ocu i Isusu Kristu? Kako učitelj može pomoći učenicima da postanu utemeljeni u evanđelju kako bi ostali jaki »kada će stajati sami«?
Razmotrite naučavanja predsjednika Huntera o važnosti svakog pojedinca (vidi 4. odsjek). Kako možete pomoći onima koje podučavate da razviju svjedočanstvo da Bog poznaje i voli svakog pojedinačno? Razmotrite što vi, kao učitelj, može učiniti kako biste dopreli do onih koje podučavate pojedinačno.
Predsjednik Hunter naglašava važnost podučavanja primjerom (vidi 5. odsjek). Zašto je naš primjer snažniji od riječi? Kako ste bili blagoslovljeni učiteljem koji je bio dobar primjer? Kako roditeljski primjer podučava djecu?
Kada ste iskusili »veliko čudo« koje predsjednik Hunter opisuje u 6. odsjeku, ili kao učitelj ili učenik? Razmislite o nekim učiteljima koji su ostavili dobar utjecaj na vaš život. Zbog čega su oni učinkoviti utjecaj? Kako možemo podučavati evanđelje većom moći – bilo kod kuće, u učionici ili nekom drugom mjestu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Ivan 21:15–17; 1 Korinćanima 12:28; 2 Timoteju 3:14–17; 2. Nefi 33:1; Alma 17:2–3; 31:5; NiS 11:21–22; 50:17–22; 88:77–80

Pomoć pri podučavanju

Na drugi papir zapišite pitanja s kraja poglavlja ili druga pitanja u vezi s poglavljem. Pozovite članove razreda da odaberu pitanje i potraže poglavlje za naučavanje koje im je pomoglo u odgovoru. Zatim zatražite da iznesu što su naučili.