12. poglavlje

Vratite se i gostite se trpezom Gospodnjom

»Posegnite za manje aktivnima i osjetite radost koja će doći vama i onima kojima pomognete.«

Iz života Howarda W. Huntera

Dan nakon što je Howard W. Hunter postao predsjednik Crkve, uputio je ovaj brižan poziv članovima Crkve koji nisu aktivno sudjelovali.

»Onima prema kojima je učinjen prijestup ili su uvrijeđeni, kažemo, vratite se. Onima koji su povrijeđeni, koji se bore ili plaše, kažemo, dopustite nam da stanemo uz vas i posušimo vaše suze. Onima koji su u nedoumici ili napadnuti sa svih strana, kažemo, dođite Bogu sve istine i Crkvi stalne objave. Vratite se. Pridružite nam se. Nastavite. Vjerujte. Sve je dobro, i bit će dobro. Blagujte s trpeze koju je pred vas prostrla Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana i nastojte slijediti Dobrog Pastira koji vam ju je omogućio. Imajte nade, koristite vjeru, primite – i udijelite – dobrotvornost, čistu Kristovu ljubav.«¹

Na svom prvom govoru na općem saboru kao predsjednik Crkve nekoliko mjeseci kasnije, predsjednik Hunter je rekao da je pod dojmom da nastavi tim tonom. »Vratite se«, ponovio je. »Shvatite doslovno [Spasiteljev] poziv: ‘Dođi, slijedi me…’ On je jedini sigurni put, on je svjetlost svijeta.«²

Tijekom svog života, predsjednik Hunter pomogao je mnogim članovima Crkve da se vrate u aktivnost. Navodeći takvo iskustvo iz ranog djetinjstva, rekao je:

»Biskup iz mog odjela zadužio me je kao učitelja odjela bratu koji se hvalio da je bio najstariji đakon u Crkvi. Kućno učiteljstvo u to se vrijeme nazivalo učiteljstvo odjela. Njegov je problem bio što je nedjeljom volio igrati golf. Bilo je obeshrabrujuće sastajati se s njim i njegovom suprugom iz mjeseca u mjesec bez očitog napretka. No naposljetku, rečena mu je prava riječ i to je ga je dirnulo. Riječ je bila savez. Pitali smo ga: ‘Što tebi znači savez krštenja?’ Njegov se izraz promijenio, i po prvi smo put vidjeli njegovu ozbiljnu stranu. Naposljetku je došao na naše lekcije, odrekao se golfa i odveo svoju ženu u hram.«³

»Svatko bi od nas trebao opetovano čitati usporedbu o izgubljenoj ovci… Nadam se da će poruka iz te usporedbe biti urezana u srca svakoga od nas.«

Naučavanja Howarda W. Huntera

Usporedba o izgubljenoj ovci podučava nas da tražimo one koji su izgubljeni.

Prvo je predsjedništvo [uputilo] članstvu Crkve značajan poziv…:

»Oni koji su prestali s aktivnošću i koji su postali kritičari, kažemo: ‘Vratite se. Vratite se i gostite se trpezom Gospodnjom, te okusite ponovno slatke i ukusne plodove društva sa svecima.’

Uvjereni smo da mnogi čeznu za povratkom, ali bi im bilo čudno da to učine. Uvjeravamo vas da ćete pronaći otvorene ruke da vas prime i voljne dlanove da vam pomognu« (Ensign, ožujak 1986., str. 88).

Smatram da smo svi bili dojmljeni ovim velikodušnim apelom srodnim onome što je prorok Alma izjavio u Mormonovoj knjizi vezano uz poziv koji je uputio Gospod. Rekao je:

»Gle, šalje on poziv svim ljudima, jer milosrdne su ruke pružene njima, i govori: Obratite se i primit ću vas.

Da, govori: Dođite k meni, i okusit ćete ploda sa stabla života, da, jest ćete kruha i piti vode života besplatno.

Da, dođite k meni, i rađajte djelima pravednosti« (Alma 5:33–35).

Svatko od nas trebao bi čitati i ponovno čitati usporedbu o izgubljenoj ovci nađenoj u petnaestom poglavlju Luke, počevši s četvrtim stihom:

»Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?

A kad je nađe, stavi je, pun veselja, na svoja ramena

te, čim dođe kući, pozove prijatelje i susjede pa im rekne: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našao svoj izgubljenu ovcu’« [Luka 15:4–6]…

Prorok Joseph Smith značajno je izmijenio jedan stih u prijevodu Josepha Smitha. Piše: »Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u devedeset i devet i ne ide u pustinju za izgubljenom, dok je ne nađe?” (JST, Luka 15:4; kurziv nadodan.)

Prijevod navodi da pastir ostavlja svoje sigurno stado ide u pustinju – to jest, ide u svijet po onu koja ja izgubljena. Izgubljena od čega? Izgubljena od stada gdje je zaštita i sigurnost. Nadam se da će poruka iz te usporedbe biti urezana u srca svakoga od nas.⁴

Gospod očekuje od nas da budemo njegovi pomoćni pastiri i vratimo one koji se bore ili su izgubljeni.

Što bismo mi trebali učiniti da pomognemo onima koji su izgubili svoj put u pustinji?

Zbog onoga što je Učitelj rekao o ostavljanju devedeset i deve i odlaska u pustinju da tražimo onu koja je izgubljena, i zbog poziva Prvog predsjedništva onima koji su prestali s aktivnošću ili su bili kritičari da se »vrate«, pozivamo vas da budete uključeni u spašavanje duša. Posegnite prema manje aktivnima i osjetite radost koja će doći vama i onima kojima pomognete ukoliko vi i oni sudjelujete u upućivanju poziva da se vrate i blaguju s trpeze Gospodnje.

Gospod, naš Dobri Pastir, očekuje od nas da budemo njegovi pomoćni pastiri i vratimo one koji se bore ili su izgubljeni. Mi vam ne možemo reći kako to učiniti, ali kada se uključite i tražite nadahnuće, uspjeh će rezultirati iz vaših napora u vašim područjima…, okolima i odjelima. Neki okoli odgovorili su na prethodne molbe i imali su čudesan uspjeh.

Riječi poznate crkvene pjesme sadrže Spasiteljev poziv nama:

Čuj, on ih gorljivo zove
i nježno moli nas sve:
»Zar ovce tražiti nećeš
od mene odlutale?«

A ta pjesma, često pjevana, navodi koji bi trebao biti naš odgovor:

»Uči nas svojemu radu;
ljubav nam daj duboku.
U pustinju nas pošalji,
po ovce što lutaju.«

(Hymns, 1985., br. 221.)

Ako to učinimo, doći će nam vječni blagoslovi.⁵

Tražiti izgubljene, zalutale i zanemarene, Gospodnji je posao… Molitveni poziv Alme dobar je podsjetnik svetosti našeg zadatka:

»O Gospode, udijeli nam da uspjeha imadnemo privodeći ih ponovno k tebi u Kristu.

Gle, o Gospode, dragocjene su duše njihove« [Alma 31:34–35].⁶

Naš je velebni cilj pomoći ljudima vratiti se u Božju nazočnost.

Tijekom godina Crkva je napravila neke ogromne napore kako bi vratila one koji su manje aktivni… I kojim povodom? Za spasenje duša naše braće i sestara te brigu da oni imaju uredbe uzvišenja.

Dok sam služio kao predsjednik okola u području Los Angelesa, moji savjetnici i ja pitali smo naše biskupe da pažljivo odaberu četiri do pet parova koji su željeli nastaviti svoje napredovanje u Crkvi. Neki su bili manje aktivni, drugi novi obraćenici – no bili su motivirani duhovno napredovati. Okupili smo ih zajedno u razred okola i podučili ih evanđelju. Umjesto da naglasimo hram, naglasili smo bolji odnos s našim Ocem na Nebu i njegovim Sinom, Isusom Kristom. Naš pažljivi proces odabira osigurao je uspjeh i većina je ovih parova postala aktivna i otišla u hram.

Dopustite da podijelim [još jedno] iskustvo… Imali smo brata u jednom odjelu koji nije htio pohađati nijedan sastanak. Njegova žena nije bila članica. Bila je donekle neprijateljski raspoložena, stoga im nismo kući slali učitelje. Biskup je pristupio ovom bratu govoreći mu da brat ima odnos sa Spasiteljem koji je trebao proširiti i povećati. Brat je biskupu objasnio problem s njegovom ženom koja nije bila članica, pa je biskup razgovarao s njom, naglašavajući isti pristup – odnos s Gospodom koji je trebalo proširiti. Još uvijek nije bila susretljiva, no bilo joj je drago naučiti da sveci posljednjih dana vjeruju u Krista i naposljetku je spustila dio svog obrambenog zida.

Uspjeh nije došao odmah, ali oni koji su posjetili dom nastavili su naglašavati odnos tog para s Gospodinom. S vremenom je postala prijateljski raspoložena, a na koncu je došla u razred okola koji su podučavali članovi velikog vijeća. Naglasili smo savez koji osoba sklapa prilikom krštenja i druge saveze. Naposljetku je i ona postala članica Crkve, a on produktivan vođa u svećeništvu…

Impresioniran sam izjavom na naslovnici Mormonove knjige koja opisuje svrhu te svete knjige: »Da [dom Izraelov u posljednje dane] upozna saveze Gospodnje« (kurziv nadodan). To je bio naglasak koji smo mi kao predsjedništvo okola osjetili prema onima koji su manje aktivni. Pokušali smo ih zamoliti zasnovano na važnosti saveza koje su imali s Gospodom; zatim smo ih podučili o važnosti saveza krštenja i dodatnih saveza koje mogu imati koji bi ih ujedinili kao vječnu obitelj.⁷

Cijela svrha toga da Crkva glatko djeluje na lokalnoj razini jest da kvalificira pojedince da se vrate u Božju nazočnost. To se može postići samo primanjem uredbi i sklapanjem saveza u hramu.⁸

Uredotočenost naših nastojanja je učiniti da sklapanje spasonosnih saveza i uredbi evanđelja bude dostupno cijelom čovječanstvu: nečlanovima kroz misionarsko djelo, manje aktivnima kroz prijateljstvo i napore aktivacije; aktivnima kroz sudjelovanje i služenje u Crkvi, a onima koji su prošli s druge strane vela kroz djelo otkupljenja za mrtve.⁹

Mi idemo prema jednom cilju za svakog pojedinog člana Crkve. To je da svi prime uredbe evanđelja i sklope saveze s našim Nebeskim Ocem kako bi se mogli vratiti u njegovu nazočnost. To je naš velebni cilj. Uredbe i savezi su sredstva za postizanje božanske prirode koja će nas ponovno vratiti u njegovu nazočnost…

Imajte na umu svrhu: pozvati sve da dođu Kristu.

Svjedočim, moja braćo i sestre, o njegovoj božanskoj prirodi i moći da spasi one koji će mu pristupiti sa srcem skršenim i duhom raskajanim. Kroz uredbe i njegov Sveti Duh, svaki pojedinac može postati čist.¹⁰

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Hunter potiče svakog člana Crkve da pročita i ponovno pročita usporedbu o izgubljenoj ovci (vidi 1. odsjek; Luka 15:4–7). Koje poruke primate iz te usporedbe i drugih naučavanja u prvom odsjeku? Razmotrite kako ta učenja mogu voditi vas dok služite u Crkvi.
Koja je naša odgovornost kao Gospodinovih pomoćnih pastira? (Vidi 2. odsjek.) Kako možemo pomoći ljudima da se vrate u crkvenu aktivnost? Kako ste vi (ili netko koga poznajete) bili blagoslovljeni osobom koja je posegnula prema vama kada ste bili u teškoći ili izgubljeni?
Što možemo naučiti iz iskustava koje predsjednik Hunter navodi u 3. odsjeku? Kako može naglasak na saveze pomoći članovima Crkve vratiti se u aktivnost?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Ezekiel 34:1–16; Luka 15:11–32; Ivan 10:1–16, 26–28; 13:35; 1 Ivanova 1:7; Mosija 18:8–10; Helaman 6:3; 3. Nefi 18:32; Moroni 6:4–6; NiS 38:24

Pomoć pri proučavanju

Načelo je istina koja vodi naše odluke i djela. »Dok čitate, upitajte se: ‘Koja se evanđeoska načela poučavaju u ovom poglavlju? Kako ih mogu primijeniti u svom životu?’« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 17).