7. poglavlje
Stalna objava kroz živuće proroke
»Vođeni smo živućim prorokom Božjim – onim koji prima objavu od Gospodina.«
Iz života Howarda W. Huntera
Nakon što je podržan za predsjednika Crkve na Općem saboru u listopadu 1994. godine, Howard W. Hunter je izrazio svoje osjećaje o svetim dužnostima:
»Moja voljena braćo i sestre, zahvaljujem vam na glasovima podrške. Dolazim pred vas ponizno i krotko, tužno zbog nedavne smrti našeg voljenog proroka predsjednika Ezre Tafta Bensona. Moje je srce tužno zbog smrti mojega dragog prijatelja, a posebice u svjetlu novih dužnosti koje su mi pripale.
Mnogo sam suza prolio i tražio Oca na Nebu iskrenim molitvama u želji da budem jednak tom visokom i svetom pozivu. Molio sam se da budem dostojan nositi zadatak koji su nosila trinaestorica muškaraca u ovoj rasporedbi. Možda samo oni, gledajući s druge strane vela, mogu u potpunosti shvatiti težinu odgovornosti i dubinu ovisnosti o Gospodinu koju osjećam prihvaćajući ovaj sveti poziv.«
Predsjednik Hunter je objasnio kako je našao snagu i pouzdanje u svojem uvjerenju da Crkvu ne vode ljudi, nego sam Isus Krist koji priprema i nadanjuje one koje poziva predsjedavati:
»Moja najveća snaga tijekom proteklih mjeseci bilo je moje trajno svjedočanstvo da je ovo djelo Božje, a ne čovječje. Isus Krist je glava ove crkve. On ju vodi riječju i djelom. Ne mogu riječima izraziti čast što sam pozvan da određeno vrijeme budem oruđe u njegovim rukama i predsjedam njegovom crkvom. No, bez spoznaje da je Krist je glava Crkve, niti ja niti bilo koji drugi muškarac ne bi mogao nositi težinu toga poziva.
Preuzimanjem ove odgovornosti, prihvaćam čudesnu Božju ruku u svom životu. Uvijek je iznova štedio moj život i obnavljao moju snagu, uvijek me iznova vraćao natrag s ruba vječnosti, te mi je dopustio da nastavim svoje smrtno službeništvo još jedno razdoblje. S vremena na vrijeme bih se upitao zašto je moj život pošteđen. Ali sada moram to pitanje ostaviti postrani i zamoliti samo za vjeru i molitve članova Crkve kako bismo mogli zajedno raditi, ja ću raditi s vama kako bismo ispunili Božje svrhe u ovom razdoblju naših života…
Prošlo je trideset i pet godina otkada sam podržan kao član Zbora dvanaestorice. Te su godine obilovale pripremom… Moj je hod sada usporeniji, no moj je um jasniji, a duh još uvijek mlad…
Poput moje braće prije mene, s ovim pozivom primam sigurnost da će Bog usmjeravati svog proroka. Ponizno prihvaćam ovaj poziv služiti i izjavljujem zajedno s psalmistom: ‘Jahve mi je zaklon, on štit je moj. U njega se srce moje pouzdalo, i pomoć mi dođe’ (Ps 28:7).«1
Kao član Zbora dvanaestorice apostola, predsjednik Howard W. Hunter savjetovao je svece posljednjih dana da slijede predsjednika Crkve.
Naučavanja Howarda W. Huntera
1
U svakoj rasporedbi Bog je podignuo proroke kao svoje glasnogovornike.
Ako netko okrene stranice Starog zavjeta, pojavit će se zapisi velikih ljudi iz davnine koji su nazivani prorocima. Knjige Novoga zavjeta sadrže, između ostaloga, zapise, naučavanja i povijest ljudi kasnije rasporedbe, koji su određeni kao proroci. Mi također imamo zapis proroka zapadnog dijela svijeta, koji su dizali svoje glasove, proglašavali riječ Gospodnju, protivili se nepravdi te podučavali načelima evanđelja. Svi su oni ostavili svoje svjedočanstvo.
Prorok je onaj kojeg je Gospodin pozvao i podignuo za unapređenje Božjih svrha među njegovom djecom. On je taj koji je primio svećeništvo i govori s ovlašću. Proroci su učitelji i branitelji evanđelja. Oni nose svjedočanstvo o božanstvenosti Gospodina Isusa Krista. Proroci su pretkazali buduća događanja, no nije to najvažnije u njihovim odgovornostima, iako može biti neki dokaz proročke moći.
Pravedno je vodstvo bilo potrebno u svakoj vremenskoj rasporedbi, a Bog je odabrao proroke za ovu svrhu mnogo prije nego što su došli u ovo smrtno postojanje (vidi Jeremija 1:5; Abraham 3:23).2
Proučavanje Gospodinovih objava u Svetim pismima potvrđuje činjenicu da je neprestana objava ona koja vodi proroke i Crkvu u bilo koje doba. Da nije bilo neprestane objave, Noa se ne bi pripremio za poplavu koja je bujala zemljom. Abraham ne bi bio vođen iz Harana u Hebron, obećanu zemlju. Neprestana je objava vodila djecu Izraelovu iz ropstva natrag u njihovu obećanu zemlju. Objava kroz proroke vodila je misionarska nastojanja, upravljala je ponovnom izgradnjom Salomonovog hrama te odbacila prodor poganske prakse među Izraelcima.
Prije nego je uzašao, Krist je obećao preostaloj jedanaestorici: »Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta« (Matej 28:20). Nakon uzašašća, vodio je Crkvu objavom do smrti apostola i naknadnog otpadništva Crkve Isusa Krista.3
Tijekom svoje povijesti, uključujući i danas, Crkva je imala proroka, vidioca i objavitelja. Na čelu Crkve jest Isus Krist, koji usmjerava svojega proroka… Njegovi savjetnici [i] članovi Vijeća dvanaestorice… također su proroci, vidioci i objavitelji… Članovi Crkve ne moraju slušati nesigurnu trublju. Mogu vjerovati glasu svojih vođa, znajući da su vođeni Gospodinom.4
2
Bog pruža vodstvo svojoj djeci kroz živućeg proroka danas.
Naročiti znak u posljednje dane koji će prethoditi drugom dolasku Gospodinovom dan je u viđenju apostola koji je zabilježio knjigu Otkrivenja. Rekao je:
»Uto spazih nekog drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku« (Otkrivenje 14:6).
Mi svjedočimo cijelom svijetu da su se nebeski poslužitelji već pojavili u naše doba, donoseći ovlast s neba i obnavljajući istine izgubljene iskvarenim naučavanjima i praksama. Bog je ponovno progovorio i nastavlja davati vodstvo svoj svojoj djeci putem živućih proroka danas. Izjavljujemo da je on, kako je obećao, uvijek sa svojim slugama i on upravlja poslovima svoje Crkve širom svijeta. Kao i u prošlosti, objava upravlja misionarskim radom, izgradnjom hramova, pozivom službenika u svećeničku službu, i upozorava protiv zla društva koja mogu uskratiti spasenje djeci našeg Oca.
U objavi suvremenom proroku Josephu Smithu, Gospodin je rekao:
»Jer ja ne gledam tko je tko, i hoću da svi ljudi doznadu kako dan taj ubrzo dolazi. Još nije sat, ali je tu, nadomak, kad će mir sa zemlje biti uklonjen, a đavao vlast imati nad svim gospodstvom svojim.
A tako će i Gospod vlast imati nad Svecima svojim i kraljevati u sredini njihovoj« (NiS 1:35–36).
Spasitelj vlada posred svetaca danas kroz neprestanu objavu. Svjedočim da je on sa svojim slugama u ove dane i bit će do kraja zemlje.
Možda naše viđenje neće biti tako usko da ćemo izabrati objavu samo drevnim ljudima. Bog je milostiv i voli svoju djecu u sva vremena te se otkrio u ovom vremenu u povijesti.5
Gospodin je otkrio svoj um i otkrit će ga svojim pomazanim prorocima. Postoji beskrajan tok objave koji neprestano teče iz izvora neba k Božjim pomazanim slugama na zemlji. Nakon smrti proroka Josepha Smitha, glas Gospodina njegovim prorocima nastavio se kao i ranije.6
3
U ove dane duhovne gladi možemo pronaći duhovno obilje slušajući glas proroka.
Glad je bila jedna od uobičajenih pošasti u starozavjetna vremena i ljudi su razumjeli razorne posljedice propasti usjeva i gladnih ljudi. Amos je doveo to razumijevanje u samo središte svojih predviđanja duhovne gladi. Rekao je: »Ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine« (Amos 8:11)…
Suvremena izvješća o zbunjenosti i frustracijama pojedinaca i vjerskih institucija dok pokušavaju riješiti svoje vjerske sumnje i sukobe podsjećaju nas na ove riječi Amosove: »[Oni] će se potucati… ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći« (Amos 8:12).
Oni streme pronaći rješenje bez gradnje na stijeni objave, kao što je Gospodin rekao da mora biti (vidi Matej 16:17–18)…
Zbunjenost i frustracije od kojih svijet pati nisu uobičajene za vjerne članove Crkve. Postoji vjerujući glas onima koji imaju vjeru i volju vjerovati. Doista, mi živimo u vrijeme gladi, kako je opisao Amos… Međutim, u onome što se čini duhovnom gladi, mnogo je onih koji su pronašli duhovno obilje.
Moje je… ponizno svjedočanstvo da je evanđelje u svojoj punini obnovljeno u ove posljednje dane te da postoji prorok na zemlji koji govori umom i voljom Gospodinovom onima koji će čuti i imati vjere slijediti.7
4
Ako slijedimo naučavanja živućih proroka, nećemo promašiti.
Ljudima u prošlim rasporedbama i vremenima, najvažniji prorok je onaj koji je tada živio, podučavao i otkrivao volju Gospodina u njihovo vrijeme. U svakoj od minulih rasporedbi, proroke je podizao Gospodin kao svoje glasnogovornike ljudima tog određenog vremena i za osobite probleme tog doba.
To je prisutni živući prorok koji je naš vođa, naš učitelj. Od njega primamo usmjerenja u suvremenom svijetu. Iz svih krajeva svijeta, mi koji ga podržavamo kao proroka Gospodinovog, izražavamo svoju zahvalnost za to božansko vodstvo…
Kao što su proroci od početka do današnjeg dana prešli u naše sjećanje, mi smo postali svjesni velikih blagoslova koji nam dolaze kroz utjecaj živućeg proroka. Povijest nas treba podučavati da, osim ako smo voljni slušati upozorenja i slijedili naučavanja proroka Gospodnjeg, možemo biti podložni sudu Božjem.8
Samo predsjednik Crkve ima pravo primati objave za cijelu Crkvu ili dati službeno tumačenje Svetih pisama ili nauk Crkve:
»Nitko neće biti određen za primanje zapovijedi i objava u ovoj Crkvi osim [predsjednika Crkve], jer on ih prima poput Mojsija« (NiS 28:2).9
Ako ćemo slijediti savjete i naučavanja vođa Crkve u njihovim obraćanjima nama, nećemo pogriješiti u onome što je važno za vlastiti osobni spas i uzvišenje.10
Ispunjen sam zahvalnošću za objave koje su uspostavile čudesan sustav kojim se upravlja njegovom Crkvom. Svaki muškarac koji je zaređen za apostola i odijeljen kao član Zbora dvanestorice podržan je kao prorok, vidjelac i objavitelj. Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola pozvani su i zaređeni za obnašanje ključeva svećeništva te imaju ovlast i odgovornost upravljati Crkvom, posluživati njezine uredbe, izlagati njezin nauk te podučavati i održavati njegovu primjenu.
Kada je predsjednik Crkve bolestan ili nije sposoban u potpunosti funkcionirati na svim dužnostima svoje službe, njegova dvojica savjetnika koji zajedno s njime čine Zbor prvog predsjedništva, vrše posao predsjedništva. O svim glavnim pitanjima, načelima, programima ili nauku uz molitvu razmatra vijeće savjetnika u Prvom predsjedništvu te Zbor dvanaestorice apostola. Niti jedna odluka ne dolazi od Prvog predsjedništva i Zbora dvanestorice bez potpune jednoglasnosti svih članova.
Slijedeći ovaj nadahnuti uzorak Crkva će ići naprijed bez prekida. Upravljanje Crkvom i primjena proročkih darova uvijek će biti pravo onih apostolskih ovlasti koje obnašaju i primjenjuju sve ključeve svećeništva.11
»Sabor je vrijeme duhovnog preporoda kada se spoznaja i svjedočanstvo uvećavaju i učvršćuju.«
5
Na općem saboru primamo nadahnute savjete proroka, vidioca i objavitelja.
Dok sam razmišljao o porukama [općeg] sabora, pitao sam se: Kako mogu pomoći drugima da blaguju od dobrote i blagoslova našeg Nebeskog Oca? Odgovor se nalazi u praćenju usmjerenja koje primamo od onih koje podržavamo kao proroke, vidioce i objavitelje te ostalih iz vrhovnih autoriteta. Proučimo njihove riječi, izgovorene nadahnućem Duha i često im se vraćajmo. Gospodin je objavio svoju volju svecima na ovom saboru.12
Mnogi su nadahnuti savjeti proroka, vidioca i objavitelja, kao i drugih vrhovnih autoriteta Crkve, dani tijekom Općeg sabora. Naši suvremeni proroci potaknuli su nas da čitamo izdanja Crkvenih časopisa s Općih sabora kao važan i redovan dio našeg osobnog proučavanja. Stoga, Opći sabor postaje, u nekom smislu, dodatak ili produžetak Nauka i saveza.13
Vrijeme sabora je razdoblje duhovne obnove kada se spoznaja i svjedočanstvo da Bog živi i blagoslivlja one koji su vjerni uvećavaju i učvršćuju. To je vrijeme kada se razumijevanje da Isus jest Krist, Sin živoga Boga, urezuje u srca onih koji imaju odlučnost da mu služe i obdržavaju njegove zapovijedi. Sabor je vrijeme kada nam naši vođe daju nadahnuto vodstvo u vođenju naših života – vrijeme kada su duše potaknute i donose se odluke biti boljim muževima i ženama, očevima i majkama, poslušnijim sinovima i kćerima, boljim prijateljima i susjedima…
Mi koji smo ovdje danas [na Općem saboru] svojatamo posebnu, jedinstvenu spoznaju Spasiteljevog evanđelja. Onima koji se susretnu s nama, najupečatljivije od svega jest naša izjava svijetu da smo vođenim živim prorokom Božjim – onim koji razgovara s Gospodinom, kojeg Gospodin nadahnjuje i od kojeg prima objave.14
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Pregledajte naučavanja predsjednika Huntera u 1. odsjeku. Zašto je Bog omogućio proroke u svakoj rasporedbi? Koje su neke funkcije proroka? Kako možemo pomoći djeci da steknu svjedočanstvo o prorocima?
-
Kako nas živući prorok blagoslivlja danas? (Vidi 2. odsjek.) Zašto je važno da postoji »neprekidan tijek objave« od Boga svojim živućim prorocima?
-
Koji su neki dokazi da živimo u vremenu »duhovne gladi«? (Vidi 3. odsjek.) Koje ste blagoslove primili slušajući glas živućeg proroka?
-
Predsjednik Hunter podučava da »samo predsjednik Crkve ima pravo primiti objave za cijelu Crkvu« (4. odsjek). Zašto je korisno to znati? Zašto je korisno znati da »ne možemo promašiti«?
-
Razmotrite važnost Općeg sabora u vašem životu. (Vidi 5. odsjek.) Koja su neka od naučavanja s Općeg sabora koja su vas nadahnule? Kako možete Opći sabor učiniti snažnijim utjecajem u svom životu i svom domu?
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Amos 3:7; Matej 10:41; Luka 1:68–70; Prijevod Josepha Smitha, 2. Petrova 1:20–21; Mosija 8:15–18; NiS 1:14–16, 37–38; 21:1, 4–6; 43:2–6; 107:91–92
Pomoć pri podučavanju
Kao razred, navedite neka pitanja na ploču koje ljudi drugih vjera mogu imati o temi poglavlja. Pozovite članove razreda da pregledaju poglavlje i potraže odgovore na ta pitanja, a zatim iznesu ono što su pronašli.