24. poglavlje

Slijediti primjer Isusa Krista

»U svakoj bismo se prilici trebali pitati: ‘Što bi Isus učinio?’, a zatim bismo trebali biti hrabriji u djelovanju sukladno odgovoru.«

Iz života Howarda W. Huntera

Predsjednik Thomas S. Monson koji je služio kao drugi savjetnik predsjedniku Hunteru je rekao da je on »živio kako je naučavao, prema uzorku Spasitelja kojemu je služio«.¹

Bliski je prijatelj primijetio da su »osobine utjelovljene u našem Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu predivno okarakterizirane u osobitom i nesebičnom životu predsjednika Huntera. Cijelo je čovječanstvo bilo njegov prijatelj.«²

Drugi suradnik koji je blisko surađivao s predsjednikom Hunterom više od tri desetljeća je rekao: »[On] je instinktivno znao put koji je trebao slijediti. Taj je put bio oponašati narav njegovog Spasitelja Isusa Krista.«³

Svojim je službeništvom predsjednik Hunter brižno poticao članove Crkve da slijede Spasiteljev primjer. U svojoj je prvoj izjavi kao predsjednik Crkve rekao:

»Pozvao bih sve članove Crkve da žive s više pozornosti prema životu i primjeru Gospodina Isusa Krista, posebno prema ljubavi, nadi i sućuti koje je pokazao.

Molim se da se možemo jedni prema drugima odnositi s više ljubaznosti, više pristojnosti, više poniznosti, strpljivosti i opraštanja. Imamo visoka očekivanja jedni od drugih, no svi se mogu poboljšati. Naš svijet vapi za discipliranijim životom prema Božjim zapovijedima. No, način na koji ćemo to potaknuti, kao što je Gospodin rekao proroku Josephu Smithu u mrzlim dubinama zatvora Liberty, jest ‘uvjeravanjem, velikodušnošću, plemenitošću i blagošću, i ljubavlju nehinjenom… bez licemjerja i lukavštine’ (NiS 121:41–42).«⁴

»Želimo li slijediti primjer Krista i kročiti njegovim stopama, moramo nastojati činiti isto prema uzorku koji je on postavio.«

Naučavanja Howarda W. Huntera

Isus Krist je postavio savršen primjer za nas.

Biti svjetlo znači biti egzemplar – netko tko postavlja primjer i uzor je drugima koji će ga slijediti… [Sklopili smo savez] da ćemo slijediti Krista, velikog egzemplara. Imamo odgovornost učiti od njega ono što je naučavao i ono što je činio tijekom svojeg zemaljskog službeništva. Naučivši ove lekcije nalazimo se pod zapovijeđu da slijedimo njegov primjer, a ovo su neki od primjera koje nam je on postavio:

1. Krist je bio poslušan i hrabar u predsmrtnom životu čime je stekao povlasticu dolaska u smrtnost i stjecanja tijela od mesa i kostiju.

2. Kršten je kako bi se otvorila vrata celestijalnog kraljevstva.

3. Obnašao je svećeništvo i primio sve spasonosne uredbe i uredbe uzvišenja evanđelja.

4. Isus je služio oko tri godine u svojem službeništvu naučavanja evanđelja, svjedočenja o istini i podučavanja ljudi onom što moraju činiti kako bi pronašli radost i sreću u ovom životu te vječnu slavu u nadolazećem svijetu.

5. Izvodio je uredbe, uključujući blagoslivljanje djece, krštenja, posluživanje bolesnima i zaređenje u svećeništvo.

6. Činio je čudesa. Na njegovu su zapovijed slijepi zadobili vid, gluhi su čuli, hromi skakali, a mrtvi se vraćali u život.

7. U skladu s umom i voljom Oca, Isus je živio savršenim životom bez grijeha te je stekao sve osobine pobožnosti.

8. Prevladao je svijet, to jest, zauzdao je svaku strast te se uzdigao iznad putene i senzualne razine pa je živio i kročio kako ga je vodio Duh.

9. Ostvario je pomirenje čime je otkupio ljude od [duhovne i tjelesne ] smrti koju je uzrokovao Adamov pad.

10. Dakle, uskrsnut i proslavljen, stekao je svi slavu na nebu i zemlji, zaprimio je puninu od Oca i jedno je s njime.

Želimo li slijediti primjer Krista i kročiti njegovim stopama, moramo nastojati činiti isto prema uzorku koji je on postavio.⁵

Važno je upamtiti kako je Isus bio sposoban griješiti, da je mogao popustiti, da je naum života i spasenja mogao biti osujećen, no da je on ostao vjeran. Da nije postojala mogućnost njegovog popuštanja poticajima Sotone, u konačnici ne bi bilo stvarne kušnje niti istinske pobjede. Da mu je bila oduzeta sposobnost da pogriješi, bila bi mu oduzeta i njegova slama sloboda biranja. On je bio taj koji se zajamčio i osigurao slobodu biranja čovjeku. Morao za zadržati sposobnost i mogućnost da sagriješi ako je to želio učiniti.⁶

Isus je do samog kraja svojeg smrtnog života pokazivao veličanstvenost svojega duha i golemost svoje snage. Čak ni u ovaj kasni sat, on nije bio sebično zaokupljen vlastitim tugama niti je razmatrao predstojeću bol. Revnosno se brinuo za sadašnje i buduće potrebe svojih voljenih sljedbenika. Znao je da je njihova sigurnost, zasebna i cijele Crkve, ležala na njihovoj bezuvjetnoj međusobnoj ljubavi. Čini se da je sva njegova energija bila usmjerena prema njihovim potrebama, time podučavajući primjerom ono što je naučavao podukom. Pružio im je riječi utjehe, zapovijedi i upozorenja.⁷

I tijekom svojeg smrtnog službeništva u Svetoj zemlji među svojim stadom i tijekom službeništva nakon smrti među raštrkanim ovcama zapadne hemisfere, Gospodin je pokazao svoju ljubav i brigu za pojedinca.

U metežu mnoštva osjetio je pojedinačni dodir žene koja je tražila pomoć za bolest od koje je patila više od dvanaest godina (vidi Luka 8:43–48). Drugom je prilikom vidio povrh usko usredotočene predrasude optužujuće svjetine i grijeha za koji je ona optužena. Možda osjećajući njezinu voljnost da se pokaje, Krist je odabrao vidjeti vrijednost osobe te ju je otposlao da više ne griješi (vidi Ivan 8:1–11). Drugom prilikom »on uze dječicu njihovu, jedno po jedno, i blagoslivljaše ih, i moljaše se za njih Ocu« (3. Nefi 17:21; kurziv nadodan).

Kako su se kušnje Getsemanija i Kalvarije brzo približavale, s puno teških misli na umu, Spasitelj je odvoji vremena da primijeti udovicu koja je ubacila dvije lepte (vidi Marko 12:41–44). Slično tomu, njegov se pogled usmjerio prema Zakeju koji je bio niskog rasta, a koji se, u nemogućnosti da vidi Spasitelja zbog veličine mnoštva oko njega, popeo na divlju smokvu kako bi mogao vidjeti Sina Božjega (vidi Luka 19:1–5). Dok je visio na križu u agoniji, zanemario je svoju patnju i izrazio zabrinutost za uplakanu ženu koja mu je dala život (vidi Ivan 19:25–27).

Koji čudesan primjer koji trebamo slijediti! Čak i posred velike osobne tuge i patnje, naš je Primjer posegnuo kako bi blagoslovio druge… Njegov život nije bio usredotočen na ono što nije imao. Bio je to život posezanja drugima u službi.⁸

Slijedimo Sina Božjeg u svim stazama i putovima života.

Jedno od najvažnijih pitanja ikada postavljenih smrtnim ljudima bilo je ono koje je postavio sam Sin Božji, Spasitelj svijeta. Skupinu učenika iz Novog svijeta, skupinu koja je gorljivo htjela učiti od njega, a koja je bila tjeskobna jer će ih on uskoro napustiti, upitao je: »Kakvi, dakle, ljudi morate biti?« Zatim je istim dahom dao sljedeći odgovor: »Onakvi kao što sam ja« (3. Nefi 27:27).

Svijet je pun ljudi koji su voljni reći nam: »Čini kako ti kažem.« Zasigurno nam ne nedostaje davatelja savjeta po pitanju gotovo svake teme. No, tako je malo onih koji su spremni reći: »Čini kao što ja činim.« I, naravno, samo je Jedan u ljudskoj povijesti s pravom i prikladno mogao iznijeti tu izjavu. Povijest nudi mnoge primjere dobrih muškaraca i žena, no čak i najbolji smrtnici su manjkavi na ovaj ili onaj način. Nitko nije mogao služiti kao savršeni uzor niti kao nepogrešiv uzorak koji možemo slijediti, koliko god dobronamjerni bili.

Samo Krist može biti naš ideal, naša »sjajna zvijezda Danica« (Otk 22:16). Samo on može reći bez ikakve zadrške: »Slijedite me, učite od mene [i] ono što vidjeste da činim, činite i vi tako. Pijte od moje vode i jedite od mojega kruha. Ja sam put, istina i život. Ja sam zakon i svjetlo. Gledajte u mene i živjet ćete. Ljubite jedan drugoga kao što sam je ljubio vas« (vidi Matej 11:29; 16:24; Ivan 4:13–14; 6:35, 51; 7:37; 13:34; 14:6; 3. Nefi 15:9; 27:21).

Ajme meni, koji jasan i zvonak poziv! Kakva sigurnost i primjer u dan nesigurnosti i nedostatke primjera…

Kako li bismo trebali biti zahvalni što je Bog poslao svojeg Jedinorođenog Sina na Zemlju… da postavi primjer ispravnog života, ljubaznosti, milosrđa i sućuti, da bi ostatak cijelog čovječanstva mogao znati kako se poboljšati te znati kako postati više bogolikiji.

Slijedimo Sina Božjeg u svim stazama i putovima života. Učinimo ga svojim velikim primjerom i vodičem. U svakoj bismo se prilici trebali pitati: »Što bi Isus učinio?«, a zatim bismo trebali biti hrabriji u djelovanju prema odgovoru. Moramo slijediti Krista u najboljem smislu te riječi. Trebamo vršiti njegovo djelo kao što je on vršio Očevo. Trebamo nastojati biti poput njega, baš kao što djeca u Maloj školi pjevaju: »Pokušaj, pokušaj, pokušaj« (Children Songbook, str. 55). Do mjere koju nam naše smrtni moći dopuštaju, trebali bismo uložiti svaki napor da postanemo poput Krista – taj jedini savršeni i bezgrešni primjer koji je svijet ikada vidio.⁹

Opetovano je tijekom svojeg smrtnog službeništva Gospodin izdavao poziv koji je u istom trenutku bio pozivanje i izazov. Petru i njegovom bratu Andriji, Krist je rekao: »Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!« (Matej 4:19). Bogatom mladiću koji je upitao što mora činiti da bi imao vječni život, Isus je odgovorio: »Hajde prodaj što imaš i daj novac siromasima… onda dođi i slijedi me« (Matej 19:21). A svakome od nas, Isus kaže: »Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi!« (Ivan 12:26).¹⁰

Proučavajmo svako naučavanje Učitelja i posvetimo se potpunije njegovom primjeru. On nam je dao »sv[e] što je potrebno za život i pobožnost«. On nas je »pozvao vlastitom slavom i moći« te nas »obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima… postane[mo] dionici božanske naravi« (2 Pt 1:3–4).¹¹

Oni koji slijede Krista teže slijediti njegov primjer. Njegove patnje za naše grijehe, nedostatke, tuge i bolesti trebale bi nas motivirati da na sličan način posegnemo u dobrotvornosti i sućuti prema onima oko nas…

Tražite prilike za služenje. Nemojte se previše zamarati položajem. Sjećate li se Spasiteljevog savjeta vezanog za one koji su tražili ‘pročelja’ ili ‘prva mjesta’? »Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga« (Matej 23:6, 11). Važno je biti cijenjen. No, naša usredotočenost treba biti na pravednost, ne priznanje; na službu, a ne na položaj. Vjerna kućna posjetiteljica koja potiho čini svoj posao mjesec za mjesecom jednako je važna u Gospodinovom djelu kao i oni koji zauzimaju ono što izgleda kao istaknutije položaje u Crkvi. Vidljivost nije jednaka vrijednosti.¹²

Jedan način na koji možemo oblikovati svoje živote prema Spasiteljevom primjeru jest slijediti njegovu zapovijed Petru: »Pasi jaganjce moje… Pasi ovce moje« (Ivan 21:15–17).

Naše spasenje ovisi o našoj predanosti da slijedimo Spasitelja.

Gospodinov poziv da ga slijedimo je zaseban i osoban, kao i dojmljiv. Ne možemo uvijek stajati između dvije mogućnosti. Svatko se nas u jednom trenutku mora suočiti s ključnim pitanjem: »Za koga me držite?« (Matej 16:15). Naše osobno spasenje ovisi o našem odgovoru na to pitanje i o našoj predanosti tom odgovoru. Petrov objavljeni odgovor bio je: »Ti si Krist, Sin Boga živoga« (Matej 16:16). Mnogi svjedoci mogu pružiti istovjetan odgovor istom moću, a ja im se pridružujem s poniznom zahvalnošću. No, svatko od nas mora odgovoriti na pitanje sam za sebe – ako ne sada, kasnije, jer će se u posljednji dan svako koljeno pognuti i svaki jezik priznati da Isus jest Krist. Naš je izazov ispravno odgovoriti i živjeti u skladu s time prije nego što bude vječno prekrasno. Budući da Isus doista jest Krist, što moramo učiniti?

Kristova vrhunska žrtva može pronaći puno ostvarenje u našem životu kada prihvatimo poziv da ga slijedimo (vidi NiS 100:2). Ovaj poziv nije nebitan, nerealan ili nemoguć. Slijediti osobu znači pažljivo ju gledati ili slušati, prihvatiti njegovu ovlast, prihvatiti ga kao vođu i biti mu poslušan, podržavati i zagovarati njegove ideje te ga uzeti kao primjer. Svatko od nas može prihvatiti njegov izazov. Petar je rekao: »Jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama« (1 Pt 2:21). Baš kao što su naučavanja koja nisu usklađena s Kristovim naukom lažna, tako je i život koji nije usklađen s Kristovim primjerom upućen na krivu stranu te ne može ostvariti svoj veliku moguću sudbinu…

Pravednost mora započeti u našem zasebnom životu. Mora biti uklopljen u obiteljski život. Roditelji imaju odgovornost slijediti načela evanđelja Isusa Krista i naučavati ih svojoj djeci [vidi NiS 68:25–28]. Religija mora biti dio našeg života. Evanđelje Isusa Krista mora postati motivirajući utjecaj u svemu što činimo. Želimo li postati više poput Spasitelja, mora postojati više težnje u nama kako bismo slijedili veliki primjer koji nam je on postavio. To postaje naš veliki izazov.¹³

Možemo li oblikovati svoj život prema Učiteljevom i preuzmemo li njegova naučavanja i primjer kao vlastiti najuzvišeniji uzorak, otkrit ćemo da nije teško biti dosljedan i odana na svakom putu života jer ćemo biti predani jedinstvenom, svetom mjerilu ponašanja i vjerovanja. Bilo kod kuće ili na tržnici, bilo u školi ili davno nakon što je škola iza nas, bilo da djelujemo potpuno sami ili u skladu s mnoštvom drugih ljudi, naš će tijek biti jasan, a naša mjerila očita. Utvrdit ćemo, kao što je prorok Alma rekao, da ćemo »stati kao svjedoci Božji u svako doba, i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda na[đemo] i to do smrti« (Mosija 18:9).¹⁴

Trebali bismo stvoriti mjesta za Krista.

Te noći u Betlehemu nije bilo mjesta za njega u gostionici, a to nije bio jedini trenutak tijekom njegovog trideset i trogodišnjeg putovanja u smrtnost da nije bilo mjesta za njega. Herod je poslao vojnike u Betlehem da pogube djecu. Nije bilo mjesta za Isusa u Herodovoj nadležnosti pa su ga njegovi roditelji odveli u Egipat. Tijekom njegovog službeništva, bilo je mnogih koji nisu napravili mjesta za njegova naučavanja – nisu napravili mjesta za evanđelje koje je naučavao. Nije bilo mjesta za njegova čudesa ni blagoslove, nije bilo mjesta za božanske istine koje je izgovarao niti mjesta za njegovu ljubav ili vjeru. O sebi je rekao: »Lisice imaju jamu i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu« (Matej 8:20).

Čak i u naše vrijeme, iako je prošlo dvije tisuće godina, mnogo je onih koji govore isto što je rečeno te noći u Betlehemu. »Nije bilo mjesta, nije bilo mjesta« (vidi Luka 2:7). Stvaramo mjesta za darove, no ponekada nema mjesta za davatelja. Imamo mjesta za komercijalizam Božića pa čak i za traženje zadovoljstva na šabat, no postoje trenuci kada nema mjesta za štovanje. Naše su misli ispunjene drugim stvarima – nema mjesta.¹⁵

Iako je prekrasan prizor vidjeti svjetla Božića… važnije je da su ljudske životi osvijetljeni prihvaćanjem njega koji je svjetlo svijeta (vidi Alma 38:9: NiS 10:70). Doista bismo ga trebali uzdignuti kao svojeg vodiča i primjer.

U večer njegovog rođenja, anđeli su pjevali: »I na zemlji mir ljudima koje ljubi« (Luka 2:14). Ako će ljudi slijediti njegov primjer, bio bi to svijet mira i ljubavi prema svim ljudima.¹⁶

Koja je danas naša odgovornost kao članova Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana? Vidjeti kako naši zasebni životi odražavaju riječ i djelo evanđelja kako ga je naučavao Gospodin i Spasitelj Isus Krist. Sve što činimo i kažemo treba biti oblikovano prema primjeru jedine bezgrešne osobe na Zemlji, Gospodina Isusa Krista.¹⁷

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Pregledajte mnoge načine na koje je Spasitelj postavio primjer za nas, kao što je navedeno u 1. odsjeku. Kako je Spasiteljev primjer utjecao na vas? Što možemo naučiti iz njegovog primjera tijekom posljednjeg dijela njegovog smrtnog života?
Predsjednik Hunter nas je savjetovao da se trebamo »pitati: ‘Što bi Isus učinio?’, a zatim bismo trebali biti hrabriji u djelovanju prema odgovoru« (2. odsjek). Razmotrite kako možete biti hrabriji u slijeđenju Spasiteljevog primjera? Kako možemo podučiti to načelo u našim obiteljima?
Što nam naučavanje u 3. odsjeku može pomoći razumjeti o slijeđenju Isusa Krista? Kako bi vaš život mogao biti drugačiji da niste imali utjecaj Spasiteljevih naučavanja i njegov primjer? Kako možemo učiniti religiju većim dijelom našeg svakodnevnog života?
Razmotrite što predsjednik Hunter kaže o tome da »[nema] mjesta« za Spasitelja (4. odsjek). Kako možemo stvoriti više mjesta za Spasitelja u svojem životu? Kako ste bili blagoslovljeni kad ste napravili više mjesta za njega?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Matej 16:24–27; Ivan 10:27–28; 14:12–15; 1. Petrova 2:21–25; 2. Nefi 31:12–13; 3. Nefi 12:48; 18:16; 27:20–22; NiS 19:23–24

Pomoć pri podučavanju

Svakoj osobi dajte crkvenu pjesmaricu. Pozovite sudionike da pronađu crkvenu pjesmu koja se odnosi na određeni odlomak koji su pročitali u poglavlju te ju pročitaju.