8. poglavlje
Pronijeti evanđelje cijelom svijetu
»Mi smo u djelu spašavanja duša, pozivanja ljudi da dođu Kristu.«
Iz života Howarda W. Huntera
Godine 1979., starješina Howard W. Hunter, tada član Zbora dvanaestorice apostola, rekao je: »Potpuno vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti vidjeti neke od najvećih pomaka u širenju evanđelja svim narodima koji se ikada dogodio u ovoj rasporedbi ili u bilo kojoj prethodnoj rasporedbi. Siguran sam da će moći pogledati unatrag… te zapisati poput Luke: ‘Riječ se Božja širila’ (Djela 6:7).«1
Kada je starješina Hunter izgovorio te riječi, politička ograničenja zabranjivala su misionarima podučavati evanđelje u većini zemalja istočne Europe i u Sovjetskom Savezu. Tijekom 10 godina mnoga su se ta ograničenja uklanjala. Godine 1989. i 1990. srušen je Berlinski zid koji je odvajao Zapadnu i Istočnu Njemačku gotovo 30 godina. Predsjednik Hunter u to je vrijeme služio kao predsjednik Zbora dvanaestorice apostola te je izrazio sljedeće mišljenje o tom povijesnom događaju i drugim promjenama koje su se događale u svijetu:
»Mnogo je pažnje u posljednje vrijeme posvećeno Berlinskom zidu. Naravno, drago nam je vidjeti da je zid srušen, predstavljajući nove slobode… Dok pokušavamo razumjeti duh pomirenja koji prolazi svijetom i daje značenje u kontekstu evanđelja, trebamo se zapitati: Nije li ovo ruka Gospodnja koja uklanja političke barijere i otvara pukotine u dosada neprobojnim zidovima za podučavanje evanđelja, a sve u skladu s božanskim naumom i božanskim rasporedom?«2
Predsjednik Hunter smatrao je da ove promjene stavljaju važnu odgovornost na članove Crkve. Što se više naroda otvara za misionarski rad, rekao je, više će misionara biti potrebno ispuniti poslanje da pronesu evanđelje cijelom svijetu.3
Gorljiva želja predsjednika Huntera da posegne za svom Božjom djecom, bez obzira na nacionalnost ili uvjerenje, bila je očita u njegovom radu na Bliskom Istoku. Prvo predsjedništvo dalo mu je značajna zaduženja u Jeruzalemu, uključujući nadgledanje izgradnje memorijalnog vrta Orson Hyde i Jeruzalemskog centra Sveučilišta Brigham Young za Bliskoistočne studije. Iako propovijedanje nije bilo dozvoljeno u toj regiji, predsjednik Hunter izgradio je trajna prijateljstva s onima s kojima je radio, i sa Židovima i s Arapima. »Svrha je evanđelja Isusa Krista donijeti ljubav, jedinstvo i bratstvo najvišeg reda«, rekao je.4
U svom radu s Božjom djecom širom svijeta, poruka predsjednika Huntera bila je ista: »Mi smo vaša braća – ne gledamo ni na jedan narod ili nacionalnost kao građane drugog reda. Pozivamo sve… da proučavaju našu poruku i prihvate naše prijateljstvo.«5
»Evanđelje Isusa Krista… svjetska je vjera sa sveobuhvatnom porukom.«
Naučavanja Howarda W. Huntera
1
Obnovljeno evanđelje je za sve ljude, temeljeno na uvjerenju da su svi djeca istoga Boga.
Evanđelje Isusa Krista, čije evanđelje podučavamo i čije uredbe obavljamo, svjetska je vjera sa sveobuhvatnom porukom. Nije ograničeno, djelomično niti je podložno povijesti ili modi. Njegova je suština univerzalna i vječno istinita. Njegova je poruka za cijeli svijet, obnovljena u ove posljednje dane da zadovolji temeljne potrebe svakog naroda, roda, jezika i puka na zemlji. Uspostavljeno je ponovno kao i na početku – da gradi bratstvo, sačuva istinu i spasi duše…
U poruci evanđelja cijela ljudska rasa jedna je obitelj potekla od jednog Boga. Svi muškarci i žene nemaju samo fizičku vezu koja vodi natrag Adamu i Evi, njihovih prvih zemaljskih roditelja, već imaju i duhovno naslijeđe koje vodi natrag Bogu, Vječnom Ocu. Stoga, sve su osobe na zemlju doslovno braća i sestre u Božjoj obitelji.
U razumijevanju i prihvaćanju ovog univerzalnog Božjeg očinstva sva ljudska bića mogu najbolje cijeniti Božju brigu za njih i njihove odnose jednih prema drugima. To je poruka života i ljubavi koja se otvoreno protivi svim ograničavajućim tradicijama zasnovanima na rasi, jeziku, ekonomskom ili političkom stavu, razini obrazovanja ili kulturološkoj poleđini, jer svi smo istog duhovnog porijekla. Imamo božansko porijeklo; svaka je osoba duhovno Božje dijete.
U ovom evanđeoskom gledištu nema prostora za ograničena, uska ili predrasudom ispunjena gledišta. Prorok Joseph Smith je rekao: »Ljubav je jedna od glavnih odlika Božanstva i trebaju je očitovati oni koji nastoje biti sinovi Božji. Čovjek ispunjen ljubavlju Božjom nije zadovoljan samo blagoslivljanjem svoje obitelji, već on prolazi cijelim svijetom željan blagosloviti cijelo čovječanstvo« [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith (2007.), 330–331]…
Obnovljeno evanđelje je poruka božanske ljubavi svim ljudima gdje se god nalazili, zasnovano na uvjerenju da su svi ljudi djeca istoga Boga. Primarna vjerska poruka predivno je iskazana u izjavi Prvog predsjedništva 15. veljače 1978., kako slijedi:
»Zasnovano na drevnoj i suvremenoj objavi, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana radosno podučava i izjavljuje kršćanski nauk da su svi muškarci i žene braća i sestre, ne samo po krvnom odnosu od zajedničkih smrtničkih predaka, već kao doslovna duhovna djeca Vječnoga Oca« [Izjava Prvog predsjedništva o Božjoj ljubavi za cijelo čovječanstvo, 15. veljače 1978.].
Sveci posljednjih dana imaju pozitivan i otvoren pristup prema drugima koji nisu naše vjere. Vjerujemo da su oni doslovno naša braća i sestre, da smo sinovi i kćeri istog Nebeskog Oca. Imamo zajedničko rodoslovlje koje vodi unatrag do Boga.6
2
Crkva ima misiju podučavati sve narode evanđelju.
Crkva, kao kraljevstvo Božje na zemlji, ima misiju prema svim narodima. »Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!« (Matej 28:19–20.) Te riječi s Učiteljevih usana ne poznaju nacionalne granice; one nisu ograničene na rasu ili kulturu. Jedan narod nije omiljeniji od drugoga. Poziv je jasan: »Podučavaj sve narode.«…
Kao članovi Gospodinove Crkve, trebamo uzdići naš pogled iznad osobnih predrasuda. Trebamo otkriti vrhovnu istinu da naš Otac doista ne gleda tko je tko. Ponekada nepotrebno povrijedimo braću i sestre drugih nacionalnosti dodjeljujući prvenstvo jednoj naciji iznad druge…
Zamislite oca s mnogo sinova od koji svaki ima drugačiji karakter, sklonosti i duhovne osobine. Voli li jednoga sina više od drugoga? Možda sin koji je najmanje sklon duhovnosti uživa očevu pažnju, molitve i molbe više od ostalih. No znači li to da ostale voli manje? Mislite li da naš Nebeski Otac ljubi jednu nacionalnost svog potomstva više od ostalih? Kao članovi Crkve, trebamo se podsjetiti Nefijevog izazovnog pitanja: »Ne znate li da ima više naroda, a ne samo jedan?« (2. Nefi 29:7)…
Našoj braći i sestrama svih nacionalnosti: Svečano izjavljujemo i svjedočimo da je Bog progovorio u naše doba, da su poslani nebeski glasnici, da je Bog objavio svoje nakane i volju proroku, Josephu Smithu…
Kao što naš Otac ljubi svu svoju djecu i mi moramo ljubiti sve ljude – svake rase, kulture i nacionalnosti – i podučavati ih načelima evanđelja kako bi ih mogli prigrliti i doći do spoznaje božanske prirode Spasitelja.7
Kroz naša skromna nastojanja da izgradimo bratstvo i podučimo obnovljenu istinu, govorimo ljudima svijeta ono što je predsjednik George Albert Smith s ljubavlju rekao:
»Mi nismo došli oduzeti vam istinu i vrline koje posjedujete. Nismo došli nalaziti mane kod vas ili vas kritizirati… Zadržite sve dobro što imate i dopustite da vam donesemo više dobra kako biste mogli biti sretniji i spremni ući u nazočnost našeg Nebeskog Oca.«8
Mi smo u djelu spašavanja duša, pozivanja ljudi da dođu Kristu, uvodeći ih u vode krštenja kako bi mogli nastaviti napredovati na putu koji vodi do vječnog života. Ovaj svijet treba evanđelje Isusa Krista. Evanđelje pruža jedini način na koji će svijet ikada spoznati mir.9
Kao članovi Crkve Isusa Krista, nastojimo povezati svu istinu. Nastojimo povećati krug ljubavi i razumijevanja među svim ljudima na zemlji. Tako nastojimo uspostaviti mir i sreću, ne samo među kršćanima, već među cijelim čovječanstvom…
To što je Joseph [Smith] bio presudan za uspostavljanje Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, sada je postalo svjetska religija, ne jednostavno zato što se njezini članovi mogu pronaći širom svijeta, već primarno zbog toga što ima opsežnu i uključujuću poruku utemeljeu na prihvaćanju cijele istine, obnovljenoj kako bi se zadovoljile potrebe cijelog čovječanstva…
Poslali smo tu poruku ljubavi i nade cijelom svijetu. Dođite Bogu sve istine koji nastavlja govoriti svojoj djeci kroz proroke. Slušajte poruku onoga koji nastavlja slati svoje sluge da propovijedaju vječno evanđelje svakom narodu, plemenu, jeziku i puku. Dođite i gostite se trpezom koju je pred vas stavila Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Pridružite nam se dok nastojimo slijediti Dobroga Pastira koji ju je omogućio.10
»Mi smo u djelu spašavanja duša.«
3
Oni koji su iskusili blagoslove pomirenja Isusa Krista pod obvezom su svjedočiti o njemu.
Kakve veze ima pomirenje s misionarskim radom? Kad god iskusimo blagoslove pomirenja u našim životima, ne možemo, a da se ne počnemo brinuti za dobrobit [drugih].
Mormonova knjiga obiluje primjerima koji pokazuju to načelo. Kada je Lehi blagovao od ploda stabla, simbolično blagujući pomirenje, rekao je: »Zaželih da i obitelj moja od njega okusi« (1. Nefi 8:12). Kada je Enoš iskusio svoje obraćenje i primio oprost od svojih grijeha zbog svoje vjere u Isusa Krista, rekao je: »Počeh osjećati želju za dobrobit braće svoje Nefijaca« (Enoš 1:9). Zatim se molio za Lamance, nepomirljive neprijatelje Nefijaca. Zatim je tu primjer četiri Mosijina sina – Amona, Arona, Omnera i Himnija – koji su primili oprost grijeha kroz pomirenje, a zatim godinama radili među Lamancima kako bi ih doveli Kristu. Zapis navodi kako nisu mogli podnijeti pomisao da ijedna duša propadne (Mosija 28:3).
Ovi vrhunski primjeri onih koji su sklapanjem saveza poželjeli podijeliti evanđelje s drugima najbolje prikazuje primjer Alme mlađeg. Volio bih vam pročitati njegovo svjedočanstvo…
»I od toga trenutka pa do sada trudih se bez prestanka kako bih duše priveo k obraćenju, kako bih ih priveo da okuse onu silnu radost što je ja okusih, da se i oni rode od Boga i ispune Duhom Svetim« (Alma 36:24; vidi i Alma 36:12–23).
Veliki pokazatelj osobnog obraćenja je želja da dijelimo evanđelje s drugima. Iz ovog je razloga Gospodin obvezao svakog člana Crkve da bude misionar.
Poslušajte savez koji svatko preuzima na sebe kada se krsti u Crkvu:
»Kako vi želite pristupiti u ovčinjak Božji, i zvati se narodom njegovim, i voljni ste ponijeti bremena jedan drugome da bi bila laka.
Da, voljni ste plakati s onima koji plaču, da, i tješiti one kojima je utjeha potrebna, da, i stati kao svjedoci Božji u svako doba, i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda nađete i to do smrti da bi vas Bog otkupio i pribrojio onima od prvoga uskrsnuća, da imadnete život vječni« (Mosija 18:8–9).
Trebamo stajati kao svjedoci Božji u svakom trenutku i na svakom mjestu. Obnavljamo taj savez tijekom sakramenta kada sklapamo savez da ćemo na sebe preuzeti ime Kristovo.
Misionarska služba je najvažniji način na koji uzimamo na sebe njegovo ime. Spasitelj je rekao da ako želimo s cjelovitom nakanom srca preuzeti ime njegovo, pozvani smo poći u sav svijet propovijedati evanđelje njegovo svakomu stvoru (vidi NiS 18:28)…
Oni među nama koji su blagovali od pomirenja obvezni su iznijeti vjerno svjedočanstvo o našem Gospodinu i Spasitelju… Poziv da dijelimo svjedočanstvo s drugima predstavlja našu veliku ljubav za djecu našeg Nebeskog Oca kao i za Spasitelja i za sve što je on učinio za nas.11
4
Uz Gospodnju pomoć, možemo prevladati sve prepreke u pronošenju evanđelja.
Kako su se zidovi u Istočnoj Europi… i mnogim drugim dijelovima svijeta srušili, odgovarajuća potreba za većim brojem misionara koji će ispuniti božansku ulogu da pronesu evanđelje cijelom svijetu zasigurno će rasti! Jesmo li spremni zadovoljiti tu potrebu?
Kako bismo zadovoljili nove zahtjeve koji su postavljeni pred nas u ovom velebnom misionarskom djelu posljednjih dana, možda neki među nama (naročito stariji naraštaj čije su obitelji podignute) trebaju procijeniti postoji li potreba da srušimo »zidove« koje smo izgradili u našim vlastitim umovima.
Na primjer, što je sa »zidom ugode« koji naizgled sprečava mnoge parove i samce da pođu na misiju? Što je s »financijskim zidom« dugovanja koji utječe na sposobnost nekih članova da pođu, ili »zidom unučadi«, ili »zidom zdravlja«, ili »zidom pomanjkanja samopouzdanja«, ili »zidom samozadovoljstva«, ili »zidom grijeha«, ili zidovima straha, sumnje i osobne ugode? Sumnja li itko doista kako uz pomoć Gospodina on ili ona ne može srušiti te zidove?
Povlašteni smo što smo rođeni u ove posljednje dane, u odnosu na neke prethodne rasporedbe, kako bismo pomogli pronijeti evanđelje svijetu. Nema većeg poziva u ovom životu. Ako smo zadovoljni time da se skrivamo iza samoizgrađenih zidova, svjesno ćemo se odreći blagoslova koji bi inače bili naši. Gospodin je u suvremenoj objavi objasnio ovu veliku potrebu:
»Njive se već bjelasaju za žetvu; a gle, onaj tko srpom zahvaća svom snagom, sabire sebi u žitnicu da ne propadne, već da donese spas duši svojoj« (NiS 4:4).
Gospodin nastavlja objašnjavati u toj istoj objavi kvalifikacije koje su nam potrebne kako bismo bili dobri misionari. Poznavajući dobro naše slabosti i naše suzdržanosti dok stojimo pred velikim vratima naših samoizgrađenih zidova, ona nas uvjerava da će božanska pomoć da prevladamo sve prepreke doći samo ako učinimo naš dio s jednostavnim obećanjem: »Išti, i primit ćeš. Kucaj, i otvorit će ti se« (NiS 4:7).
Neka nas Gospodin blagoslovi da se zidovi u našim umovima ne ispriječe pred blagoslovima koji mogu biti naši.12
Uvijek iznova tijekom svog ovozemaljskog službeništva, naš je Gospodin upućuje poziv koji je ujedno i pozivnica i izazov. Krist je rekao Petru i Andriji: »Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi« (Matej 4:19)…
Raniji proroci podučavali su da svaki sposoban, dostojan mladić treba služiti cjelodnevnu misiju. Naglašavam tu potrebu i danas. Mi također imamo potrebu da naši sposobni, zreli parovi služe misiju. Isus je rekao svojim učenicima: »Žetva je velika – reče im – a poslenika je malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju« (Luka 10:2).13
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Razmotrite naučavanja predsjednika Huntera o tome kako je evanđelje za sve ljude temeljeno na istini da smo svi Božja djeca (vidi 1. odsjek). Dok pronosimo evanđelje, kako nam ono može pomoći da imamo na umu kako je svaka osoba doslovno naš brat ili sestra?
-
Što učimo iz naučavanja predsjednika Huntera u 2. odsjeku o tome što naš Nebeski Otac osjeća za svoju djecu? Što možete učiniti kako biste više voljeli ljude i iznosili im evanđelje?
-
Kako biste odgovorili na pitanje predsjednika Huntera: »Kakve veze ima pomirenje s misionarskim radom?« (Vidi 3. odsjek.) Kako možete povećati svoju želju da iznosite evanđelje drugima? Koji blagoslovi mogu doći dok iznosite evanđelje drugima – ili kako ga je netko podijelio s vama?
-
Nakon proučavanja 4. odsjeka, razmotrite »zidove« koji vas sprečavaju da primite blagoslove misionarskog rada. Raspravite kako prevladati te prepreke.
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Amos 9:9; 2. Nefi 2:6–8; Mosija 28:1–3; Alma 26:37; NiS 18:10–16; 58:64; 68:8; 88:81; 90:11; 123:12; Joseph Smith 1:31
Pomoć pri podučavanju
»Sveti Duh može potaknuti jednog ili više učenika da iznese uvide koje drugi trebaju čuti. Budite otvoreni za poticaje koje primate da pozovete određene ljude. Možete čak osjetiti poticaj pozvati neku osobu koja se nije sama javila da iznese svoje poglede« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999.], 63).