17. poglavlje
Sačuvati i zaštititi obitelj
»Dom se može s vremena na vrijeme činiti uobičajenim mjestom sa svojim rutinskim dužnostima, ipak, njegov uspjeh bi trebao biti najveći od svih naših težnji.«
Iz života Howarda W. Huntera
Howard W. Hunter odrastao je u marljivoj obitelji punoj ljubavi gdje je od svojih roditelja učio da je za izgradnju sretnoga doma često potrebna žrtva. Nedugo nakon vjenčanja, učinio je žrtvu za koju je osjećao da je potrebna za dobrobit njegove buduće obitelji.
Howard je razvio ljubav prema glazbi još u mladoj dobi. Prvo je naučio svirati klavir i violinu, a zatim je sam naučio svirati mnoge druge instrumente. Kao tinejdžer, osnovao je svoj bend, Hunter’s Croonaders, koji je svirao na plesovima i ostali događajima na području Boiseja, Idaho. Kada je imao 19 godina, on i njegov bend unajmljeni su svirati na dvomjesečnom krstarenju Azijom.1
Godinu dana nakon povratka s krstarenja, Howard se preselio u Južnu Kaliforniju gdje je nastavio svirati s raznim bendovima. U Kaliforniji je također upoznao Claire Jeffs, koju je zaprosio u proljeće 1931. godine. Četiri dana prije vjenčanja, Howard je svirao sa svojim bendom, zatim je pospremio instrumente i nikada više nije profesionalno svirao. Sviranje glazbe na plesovima i zabavama »bilo je glamurozno u neku ruku«, rekao je, »i dobro sam zarađivao«, ali je osjećao kako neki dijelovi njegovog života nisu u skladu s onakvim životom kojeg je zamišljao za svoju obitelj. »To je ostavilo prazninu nečega u čemu sam uživao, [ali] nikada nisam zažalio zbog te odluke«, rekao je mnogo godina kasnije.2
Howard i Claire blagoslovljeni su trima sinovima, Howardom Williamom (Billyjem), Johnom i Richardom. Na njihovu žalost, Billy je umro još u djetinjstvu. Kako su John i Richard odrastali, Hunterovi su izgrađivali usko povezanu obitelj. Howardov raspored bio je ispunjen odvjetničkom praksom i crkvenim pozivima, no on i Claire su obitelj stavljali na prvo mjesto. Prije nego je Crkva odredila ponedjeljak uvečer za održavanje kućne obiteljske večeri, Hunterovi su tu večer odredili kao vrijeme za učenje evanđelja, pričanje priča, igranje igara i zajedničko odlaženje na razna mjesta. Često su dječaci dobivali zadatke za lekcije.
Howard i njegovi sinovi razvili su zajedničke interese, poput izrađivanja modela vlakova. Izrađivali su vlakove od pribora i izgrađivali složene željeznice s tračnicama pričvršćenima za šperploču. Prisjeća se: »Jedno od najomiljenijih zabava bio je odlazak u dvorište željeznice… blizu željezničke postaje Alhambra Južnopacifičke željeznice kako bismo dobili ideje za naše rasklopno postrojenje i opremu.«3
S vremenom je obitelj predsjednika i sestre Hunter narasla s brojem od 18 unučadi. Osim čestih posjeta svojoj djeci i unučadi, mnogi su posjeti predsjednika Huntera bili »brzinski« između letova kada su ga crkveni zadaci vodili kroz Kaliforniju. Budući da je John često vodio svoju djecu do zrakoplovne luke kako bi vidjeli svoga djeda između tih letova, njegovi su ga unuci često nazivali »djed koji živi u zrakoplovnoj luci«.4
Naučavanja Howarda W. Huntera
1
Obitelj je najvažnija jedinica u društvu, Crkvi i vječnosti.
Obitelj je najvažnija jedinica u vremenu i vječnosti te, kao takva, nadilazi svako drugo zanimanje u životu.5
Crkva ima odgovornost – i ovlast – čuvati i štititi obitelj kao temelj društva. Obrazac obiteljskog života, ustanovljen prije postanka svijeta, omogućava djeci da se rode od oca i majke koji će ih njegovati i odgajati kao muž i žena, zakonski vjenčani. Roditeljstvo je sveta obveza i povlastica, s djecom kao »Jahvin dar« (Ps 127:3).
Zabrinuto društvo sada počinje shvaćati da raspad obitelji svijetu donosi nedaće koje su prorekli proroci. Savjeti i promišljanja svijeta uspjet će samo kada definiraju obitelj kako je Gospodin objavio da bude. »Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji« (Ps 127:1).6
U traženju dobrobiti pojedinaca i obitelji, važno je sjetiti se kako je osnovna jedinica Crkve obitelj. Međutim, usredotočujući se na obitelj trebamo upamtiti da u svijetu u kojem živimo obitelj nije ograničena na skupinu oca, majke i djece. Obitelji u Crkvi danas također se sastoje od [muža i žene] bez djece, samohranih roditelja s djecom i pojedinaca koji žive sami… Svaka takva obitelj mora primiti svećenički nadzor. Često su oni kojima je potrebna najveća pažnja jesu netradicionalne obitelji. Brižni i predani kućni učitelji potrebni su u svakom domu. Nitko ne bi trebao biti zanemaren.7
2
Roditelji su partneri u vođenju kuće i njihova je stroga obveza štititi i voljeti svoju djecu.
Odgovornosti roditeljstva od najveće su važnosti. Rezultati naših nastojanja imat će vječne posljedice za nas, a i za dječake i djevojčice koje odgajamo. Svatko tko postane roditelj ima strogu obvezu štititi i voljeti [svoju] djecu i pomoći im pri povratku njihovom Nebeskom Ocu. Svi bi roditelji trebali shvatiti kako Gospodin neće ostaviti nekažnjenog onoga koji zanemaruje te odgovornosti.8
Očevi i majke imaju veliku odgovornost u vezi s djecom koja im je povjerena na brigu… U knjizi Izreka nalazimo ovu molbu roditeljima:
»Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega« (Izreke 22:6).
Najveća uputa koja se može dati djetetu jest ona koja dolazi roditeljskim primjerom. Roditelji trebaju biti primjerima koje će mladi ljudi slijediti. Velika snaga dolazi iz doma gdje se podučavaju pravedna načela, gdje vlada ljubav i poštovanje jednih prema drugima, gdje je utjecaj molitve na život obitelji te gdje postoji poštovanje prima onome što pripada Bogu.9
Učinkovito vodstvo obitelji… zahtijeva i količinu i kvalitetu vremena. Podučavanje i vođenje obitelji ne smije se prepustiti… društvu, školi ili čak i Crkvi.10
Muškarac koji obnaša svećeništvo smatra obitelj određenom od Boga. Vaše vodstvo obitelji vaša je najveća i najsvetija odgovornost…
Muškarac koji obnaša svećeništvo predvodi svoju obitelj u sudjelovanju u Crkvi tako da mogu upoznati evanđelje i biti pod zaštitom saveza i uredbi. Ako želite uživati u blagoslovima Gospodnjim, morate urediti svoje domove. Zajedno sa svojom ženom, odredite duhovno ozračje u svom domu. Vaša je prva obveza da uredite svoj duhovni život kroz redovito proučavanje Svetih pisama i svakodnevnu molitvu. Osigurajte i poštujte svoje svećeničke i hramske saveze; potičite svoju obitelj da čini to isto.«11
Muškarac koji obnaša svećeništvo ima poštovanja prema majčinstvu. Majkama je dana sveta odgovornost »da bi rađale duše ljudske. U tomu se, naime, djelo Oca mojega nastavlja da bi se on proslavio« (NiS 132:63)…
Svećeništvo ne može ostvariti svoju sudbine niti se mogu ispuniti Božje svrhe bez pomoći suradnika. Majke vrše djelo koje svećeništvo ne može činiti. Zbog tog dara života svećeništvo bi trebalo imati neograničenu ljubav prema majkama svoje djece.
[Braćo,] cijenite jedinstvenu i božanski određenu ulogu svoje žene kao majke u Izraelu te njezino posebno svojstvo rađanja i njegovanja djece. Imamo božansku zapovijed da se množimo i napučimo zemlju te vodimo svoju djecu i unučad prema svjetlu i istini (vidi Mojsije 2:28; NiS 93:40). Kao brižan partner, možete podijeliti brigu oko djeteta. Pomagati joj da upravlja domom i održava ga. Pomoći joj pri učenju, podučavanju i odgoju vaše djece.
Trebali biste redovito izražavati poštovanje svojoj ženi i djeci poštovanje prema njoj. Uistinu, jedno od najvećih stvari koje otac može činiti za svoju djecu jest voljeti njihovu majku.12
Muškarac koji obdržava svećeništvo prihvaća svoju suprugu kao partnera u vodstvu doma i obitelji s potpunim znanjem i sudjelovanjem u svim odlukama u vezi s time. U nuždi moraju biti u Crkvi i u domu predsjednici (vidi NiS 107:21). Božanskim zaduženjem, odgovornost predsjedavanja domom jest na obnašatelju svećeništva (vidi Mojsije 4:22). Gospodin je namijenio da žena bude pomagačica muškarcu (pomagačica znači ravnopravna) – odnosno, ravnopravna i potrebna za puno partnerstvo. Predsjedavanje u pravednosti traži podijeljenu odgovornost između muža i žene; zajedno djelujete sa znanjem i sudjelovanjem u svim obiteljskim problemima. Muškarac koji djeluje samostalno ne obazirući se na osjećaje i savjete svoje supruge prilikom upravljanja obitelji, primjenjuje nepravedno gospodstvo.13
Potičemo vas, braćo, da se sjetite kako je svećeništvo samo pravedna vlast. Zaslužite poštivanje i povjerenje svoje djece kroz svoj odnos s njima pun ljubavi. Pravedan otac štiti svoju djecu svojim vremenom i nazočnošću u njihovim društvenim, obrazovnim i duhovnim aktivnostima i odgovornostima. Nježni iskazi ljubavi i privrženosti prema djeci odgovornost su kako oca tako i majke. Govorite svojoj djeci da ih volite.14
3
Naši bi domovi trebali biti mjesto ljubavi, molitve i podučavanja evanđelja.
Mi jednostavno moramo imati ljubavi i integritet te snažna načela u našim domovima. Moramo imati stalnu predanost braku, djeci i moralnosti. Mi moramo uspjeti ondje gdje je uspjeh najviše potreban za sljedeći naraštaj.
Zasigurno, najjači i najljepši dom je ondje gdje je svaka osoba suosjećajna za osjećaje drugih, nastojeći služiti drugima i živjeti u domu načela koja pokazujemo na javnim mjestima. Moramo sve više pokušavati živjeti evanđelje u našim obiteljskim krugovima. Naši domovi su vrijedni naše najvjernije predanosti. Dijete ima pravo osjećati da je sigurno u svom domu, da se nalazi na mjestu zaštićenom od opasnosti i zala vanjskoga svijeta. Obiteljsko jedinstvo i integritet potrebni su za namirivanje te potrebe. Dijete treba roditelje koji su sretni u svojem odnosu jedan prema drugome, koji sretno djeluju prema ispunjenju življenja idealne obitelji koji vole svoju djecu iskrenom i nesebičnom ljubavi i koji su se obvezali na obiteljski uspjeh.15
Kada je prvi put uvedena kućna obiteljska večer u službeni program Crkve, Prvo predsjedništvo je reklo: »Ako sveci poslušaju ovaj savjet [održavanja kućne obiteljske večeri], to će rezultirati velikim blagoslovima. Povećat će se ljubav u domu i poslušnost prema roditeljima. Vjera će se razviti u srcima mladih u Izraelu i oni će primiti moć da se bore protiv zlih utjecaja i iskušenja koja ih neprestano okružuju.« Mi ponovno potvrđujemo obećane blagoslove onima koji vjerno održavaju kućne obiteljske večeri.
Ponedjeljak navečer treba biti vrijeme rezervirano za održavanje kućne obiteljske večeri. Mjesni vođe trebaju osigurati da su crkveni objekti i ustanove zatvoreni, da nije isplanirana niti jedna aktivnost odjela ili okola za ponedjeljak navečer te da su izbjegnute sva druga ometanja kojima bi se mogla izbjeći kućna obiteljska večer.
Primarni naglasak kućne obiteljske večeri za obitelji bi trebao biti da zajedno proučavaju evanđelje. Sve podsjećamo na to da je Gospodin upozoravao roditelje da podučavaju svoju djecu evanđelju, da mole i poštuju šabat. Sveta pisma su najvažniji izvor za podučavanje evanđelja.16
Molite kao obitelji i noću i ujutro. Kakvi veliki blagoslovi dolaze u živote djece koja slušaju molitve svojih roditelja Gospodinu za njihovu dobrobit. Zasigurno će djeca pod utjecajem takvih pravednih roditelja biti bolje zaštićena od utjecaja neprijatelja.17
Kako bi takvi roditelji i djeca bolje shvatili jedni druge, prihvaćen je naum u crkvi poznat pod nazivom »Obiteljsko vijeće«. To vijeće sazivaju i vode roditelji, a prisustvuju svi članovi obitelji. Ono jača obiteljske veze, potvrđuje djeci da »tu pripadaju« te ih uvjerava kako roditelji brinu za njihove probleme. Taj obiteljski sastanak podučava uzajamnom poštovanju, uklanja sebičnost te naglašava Zlatno pravilo [vidi Matej 7:12] u domu i življenju čistog života. Podučava se štovanju obitelji i molitvi, zajednički uz lekcije dobrote i iskrenosti. Problem obitelji obično suočava osobu iz takve neposredne blizine da njegove prave dimenzije i važnost nije lako cijeniti, no kada su obitelji jake i ujedinjene u nastojanju služiti Bogu i obdržavati njegove zapovijedi, nestaju mnogi naši suvremeni problemi.18
[Braćo,] ozbiljno shvatite svoju odgovornost podučavanja evanđelja u svojoj obitelji kroz redovito održavanje kućne obiteljske večeri, obiteljske molitve, sastanke duhovne misli te vrijeme za čitanje Svetih pisama kao i druge trenutke za podučavanje. Poseban naglasak neka bude na pripravi za misionarsku službi i hramski brak. Kao patrijarh kod kuće, koristite svoje svećeništvo kroz izvršavanje prikladnih uredbi za svoju obitelj te blagoslivljanje svoje supruge i djece. Uz vaše spasenje, braćo, nema vam ničega važnijeg od spasenja vaše supruge i djece.19
4
Uspješan roditelj je onaj koji je volio, žrtvovao se, koji se brinuo, podučavao svoju djecu i posluživao im.
Vrhovni autoriteti imaju povlasticu sastajati se i upoznati se s članovima Crkve diljem svijeta koji su dosljedno živjeli dobrim životima i podignuli svoje obitelji pod utjecajem evanđelja. Ti su sveci uživali velike blagoslove i utjehu koja može doći gledajući unatrag, kao roditelji, djedovi i bake, pradjedovi i prabake, tijekom dugih i uspješnih roditeljskih nastojanja. Zasigurno, to je nešto što bi svatko od nas želio.
Međutim, mnogo je onih u Crkvi i u svijetu koji žive s osjećajem krivnje i nedostojnosti jer su neki njihovi sinovi i kćeri odlutali ili zastranili iz stada…
Mi shvaćamo da se savjesni roditelji trude najbolje što mogu pa ipak svi griješe. Nitko nije posvećen sličnom projektu kao što je roditeljstvo, a da ubrzo ne shvati da će na putu činiti mnoge pogreške. Naš Nebeski Otac zasigurno zna kada je povjerio svoju duhovnu djecu na brigu mladim i neiskusnim roditeljima, da će dolaziti do pogrešaka u prosudbi…
Svatko je od nas jedinstven. Svako je dijete jedinstveno. Baš kao što je svatko od nas kreće s različite točke u utrci života, i kao što svatko od nas posjeduje različitu snagu i različite slabosti i talente, tako je i svako dijete blagoslovljeno vlastitim posebnim kompletom osobina. Ne smijemo pretpostavljati da će Gospodin suditi uspjeh jednoga na točno isti način kao i uspjeh drugoga. Kao roditelji često pretpostavljamo, da ako naše dijete ne postane uspješno u svakom pogledu, da nismo uspjeli. Trebamo biti oprezni u našim prosudbama…
Uspješan roditelj je onaj koji je volio, žrtvovao se, koji se brinuo, podučavao svoju djecu i posluživao im. Ako ste činili sve ovo, i vaše je dijete još uvijek samovoljno ili neugodno ili je od svijeta, ipak možete biti, usprkos tome, uspješan roditelj. Možda postoje djeca koja su došla na svijet tako da budu izazov bilo kojim roditeljima u bilo kakvim uvjetima. Isto tako, možda postoje druga djeca koja će blagosloviti živote i biti radost skoro svakom ocu i majci.
Danas sam zabrinut za roditelje koji sami sebe oštro osuđuju i dopuštaju da ti osjećaji uništavaju njihove živote, kada u stvari čine najbolje što mogu i trebali bi to nastaviti činiti u vjeri.20
Otac ili majka [čije je dijete odlutalo] nisu sami. Naši su prvi roditelji spoznali bol i patnju gledajući kako neka njihova djeca odbacuju naučavanja o vječnom životu (vidi Mojsije 5:27). Nakon nekoliko stoljeća Jakov je spoznao ljubomoru i bolesne osjećaje svojih starijih sinova prema njegovom voljenom Josipu (vidi Pos 37:1–8). Veliki prorok Alma, koji je imao sina Almu, dugo se molio Gospodinu za u vezi buntovnog ponašanja njegovog sina i nesumnjivo je bio obuzet brigama o neskladu i zlobi što ih je njegov sin uzrokovao među onima u Crkvi (vidi Mosija 27:14). Naš Otac na Nebu također je izgubio mnogo duhovne djece u svijetu, on poznaje osjećaje vašega srca…
Ne odustajte nadati se ako dječak ili djevojčica zastrane. Mnogi, za koje se smatralo da su potpuno izgubljeni, vratili su se. Moramo mnogo moliti i, ako je moguće, omogućiti djeci da spoznaju našu ljubav i brige…
Znajte da će Nebeski Otac prepoznati ljubav i žrtvu, brige i zabrinutosti, čak i ako su naša velika nastojanja neuspješna. Srca roditelja najčešće su slomljena, pa ipak moraju shvatiti kako krajnja odgovornost jest na djetetu nakon što su ih roditelji podučili ispravnim načelima…
Bez obzira na tugu, na brige, boli i tuge, tražite način da ga okrenete u korist – možda u pomaganju drugima da izbjegavaju iste probleme, ili razvijajući veći uvid u osjećaje drugih koji su se borili na sličan način. Zasigurno ćemo steći dublje razumijevanje ljubavi svog Nebeskog Oca kada, kroz molitvu, napokon spoznamo da nas on razumije i želi da gledamo naprijed…
Nikada ne bismo trebali dopustiti da nas Sotona prevari i počnemo misliti da smo izgubljeni. Ponosimo se dobrim i pravednim stvarima koje smo činili, odbijmo i izbacimo iz naših života ono što je pogrešno, gledajmo u Gospodina i tražimo ga oprost, snagu i utjehu te tada krenimo naprijed.21
5
Naši bi domovi trebali biti sveta mjesta gdje možemo živjeti načela evanđelja i gdje Duh Gospodnji može prebivati.
Nadamo se da vas neće nadvladati obeshrabrenje u vašim pokušajima podizanja obitelji u pravednosti. Sjetite se ove Gospodinove zapovijedi: »No, učenici moji stajat će na mjestima svetim i neće se pokolebati« (NiS 45:32).
Dok neki tumače da to znači hram, što uistinu i jest, ono također predstavlja i domove u kojima živimo. Ako ćete marljivo raditi na vodstvu svoje obitelji u pravednosti, ohrabrivati i sudjelovati u dnevnim obiteljskim molitvama, čitanju Svetih pisama, održavanju kućne obiteljske večeri te ljubavi i podršci jednih za druge, primit ćete obećane blagoslove Gospodinove za odgoj pravednog naraštaja.
U svijetu u kojem se zloba povećava, kako je samo bitno da svatko od nas »stoji na svetim mjestima« i obveže se biti odan i vjeran naučavanjima evanđelja Isusa Krista.22
Kako bi postigli uspjeh u obitelji, roditelji moraju imati ljubavi i poštovanja jedan prema drugome. Muževi, nositelji svećeništva, trebali bi prema svojim ženama imati najveće poštovanje pred djecom, a žene trebaju voljeti i podržavati svoje muževe. Zauzvrat, djeca će imati ljubavi prema svojim roditeljima i međusobno. Dom će tada postati svetim mjestom gdje se najbolje mogu živjeti načela evanđelja i gdje Duh Gospodnji može prebivati. Biti uspješan otac ili uspješna majka daleko je vrijednije od stjecanja vodećeg položaja na poslu, u vladi ili u svjetovnim poslovima. Dom se može s vremena na vrijeme činiti uobičajenim mjestom sa svojim rutinskim dužnostima, ipak, njegov uspjeh bi trebao biti najveći od svih vaših težnji u životu.23
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Pitanja
-
Dok pregledavate naučavanja predsjednika Huntera u 1. odsjeku, razmislite o važnosti obitelji. Koja je odgovornost Crkve za obitelj? Kako možemo zaštititi i osnažiti naše obitelji?
-
Promislite o naučavanjima predsjednika Huntera o tome da roditelji moraju biti partneri u vođenju doma (vidi 2. odsjek). Kako ta naučavanja pomažu i očevima i majkama? Kako roditelji postaju ujedinjeni u odgoju svoje djece? Razmislite kako možete poboljšati »duhovno ozračje« svoga doma.
-
U 3. odsjeku predsjednik Hunter savjetuje kako uspostaviti snažnu obitelj. Kako mi možemo izgraditi veće »obiteljsko jedinstvo i integritet«? Kako je kućna obiteljska večer blagoslovila vašu obitelj? Kako su obiteljsko proučavanje Svetih pisama i obiteljska molitva blagoslovili vašu obitelj?
-
Kako naučavanja predsjednika Hunter naučavanja u 4. odsjeku mogu pomoći roditeljima djeteta koje je zastranilo? Kako roditelji koji prolaze kroz tugu i bol mogu to okrenuti u svoju korist? Što roditelji, djedovi i bake, mladi vođe i drugi čine kako bi pomogli djeci koja su zastranila?
-
Nakon što ste pročitali 5. odsjek, razmislite o naučavanjima predsjednika Huntera o tome da učinimo svoj dom »svetim mjestima«. S kojim izazovima se susrećemo čineći to? Kako možemo nastojati učiniti svoje domove svetim mjestima?
Povezani stihovi iz Svetih pisama
Izlazak 20:12; Ponovljeni zakon 6:4–7; Psalmi 127:3–5; Efežanima 6:1–4; Enoš 1:1–3; Mosija 4:14–15; Alma 56:45–48; 3. Nefi 18:21; NiS 68:25–28; 93:40; 121:41–46
Pomoć pri podučavanju
Zamolite članove razreda da rade u parovima i planiraju kako će podučavati odsjek iz poglavlja o kućnoj obiteljskoj večeri. Kako možemo učiniti naučavanja važnima za djecu i mlade? Pozovite neke parove da iznesu svoje planove razredu.