5. poglavlje

Joseph Smith, prorok obnove

»Dajem svečano svjedočanstvo da je prorok Joseph Smith pomazani Gospodnji sluga u ove posljednje dane.«

Iz života Howarda W. Huntera

Nancy Nowell, jedna od šukunbaka Howarda W. Huntera po očevoj strani, preselila se u Lapeer, Michigan, sredinom tridesetih godina. Godine 1842. misionar Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana došao je u Lapeer iz Nauvooa, Illinois. Nancy je poslušala poruku, molila se o njoj i primila svjedočanstvo da je podučavao istinu. Otišla je u Nauvoo kako bi naučila više o Crkvi, a u svoj je dnevnik unijela sljedeći zapis o svom iskustvu.

»Otišla sam poslušati mormonskog propovjednika [Josepha Smitha] s velikim oprezom, nadajući se da neću biti obmanuta. Njegova je tema bila drugi Kristov dolazak. Imala sam svjedočanstvo da je govorio istinu i da je Joseph Smith istiniti prorok, pozvan i određen od Boga činiti veliko djelo, jer je iznio istinu kako ju je podučavao Isus Krist. Tražila sam da budem krštena.«¹

Kao i njegova šukunbaka Nancy Nowell, Howard W. Hunter imao je sigurno svjedočanstvo o proročkoj misiji Josepha Smitha. Tri tjedna nakon što je postao predsjednik Crkve, otputovao je u Nauvoo kako bi obilježio 150. godišnjicu mučeništva Josepha i Hyruma Smitha. Na sastanku na mjestu hrama Nauvoo, predsjednik Hunter je rekao:

»Odgovornost koju osjećam za djelo koje je prorok Joseph Smith predstavio ispunjava me odlučnošću da učinim sve što mogu u vremenu koje mi je dodijeljeno. Joseph je zasigurno bio vjeran i odan svom vremenu… Dajem svečano svjedočanstvo da je prorok Joseph Smith pomazani Gospodnji sluga u ove posljednje dane. Njegovom svjedočanstvu o božanskom porijeklu i stvarnosti Isusa Krista dodajem svoje.«²

Kasnije tog dana, na sastanku održanom pored zatvora Carthage, predsjednik Hunter je svjedočio: »Joseph Smith, koji je dao svoj život na ovom mjestu, bio je oruđe koje je Gospodin koristio kako bi obnovio puninu svog evanđelja i ovlast svog svećeništva.«³

»Joseph Smith ne samo da je bio veliki čovjek, nego i nadahnuti sluga Gospodnji, prorok Božji.«

Naučavanja Howarda W. Huntera

Bog Otac i Isus Krist ukazali su se Josephu Smithu kako bi pokrenuli obnovu.

Evanđelje je mnogo puta bilo dano svijetu kroz proroke i svaki je put bilo izgubljeno zbog neposluha. Godine 1820. šutnja je prekinuta, a Gospodin se ponovno ukazao proroku. Ovaj prorok, Joseph Smith, mogao je svjedočiti o svojoj pozitivnoj spoznaji da Bog živi, da Isus jest Krist, Sin Božji, uskrslo biće, odvojeno i zasebno od Oca. Nije svjedočio o onome što je vjerovao ili što su on ili drugi mislili ili slutili, već o onome o čemu je znao. Ta mu je spoznaja došla jer su mu se Bog Otac i Sin osobno ukazali i govorili mu.⁴

Bog… je objavio sebe [Josephu Smithu] kao osoba. Nadalje, Otac i Sin pokazali su nesumnjivu istinu da su odvojena i zasebna bića. Doista, odnos Oca i Sina bio je potvrđen božanskim predstavljanjem dječaku proroku: »Ovo je Sin moj! Ljubljeni! Slušaj ga!« [Josip Smith 2:17].⁵

Kada su ljudi čuli da je mladi Joseph Smith tvrdio kako se Bog ukazao dječaku, rugali su mu se i okrenuli od njega, kao što su se u kršćanskoj eri mudri i sposobni Atenjani okrenuli od jednog čovjeka koji je služio među njima. No, činjenica ipak ostaje da je Pavao, kroz to rano iskustvo, bio jedini čovjek u tom velikom gradu znanja koji je znao da osoba može proći kroz portal smrti i živjeti. On je bio jedini čovjek u Ateni koji je jasno mogao povući razliku između formaliteta idolopoklonstva i iskrenog štovanja jedinoga istinitog i živog Boga (vidi Djela 17:19–20, 22–23).⁶

Oni koji su odbili Spasitelja kada je došao na zemlju s izjavom da je on bio Sin Božji, o njemu su rekli: »Zar on nije tesarov sin?« (Matej 13:54) Kada je Joseph izjavio da je imao viđenje te da je vidio Oca i Sina, pitanje se spustilo na umove i usne susjeda, svećenika i građana: »Nije li ovo farmerov sin?« Krist je bio progonjen i osuđen na smrt, ali vrijeme je bilo njegova obrana. Kako je bilo sa sinom tesara, tako je bilo i sa sinom farmera.⁷

Joseph Smith nije samo bio veliki čovjek, već je bio nadahnuti sluga Gospodnji, prorok Božji. Njegova se veličina sastoji od jedne stvari – istinitosti njegove izjave da je vidio Oca i Sina i da je odgovorio na stvarnost te božanske objave…

Svjedočim… da su se Otac i Sin ukazali proroku Josephu Smithu kako bi pokrenuli ovo veliko djelo posljednjih dana u naše vrijeme.

Svjedočim da je dječak prorok, koji na mnoge načine ostaje središnje čudo… ovoga crkvenog iskustva, živi dokaz da, u Božjim rukama i pod vodstvom Spasitelja svijeta, slabe i jednostavne stvari trebaju izaći i srušiti moćne i snažne.⁸

Isus Krist je ponovno uspostavio svoju Crkvu kroz proroka Josepha Smitha.

Šestoga dana mjeseca travnja godine 1830. … skupina muškaraca i žena, djelujući u poslušnosti zapovijedima Božjim, okupili su se u kući gospodina Petera Whitmera [st.] kako bi uspostavili Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana… Nitko od njih nije polagao pravo na posebno znanje ili značajno vodstvo. Oni su bili časni ljudi i cijenjeni građani, no bili su gotovo nepoznati izvan svoga užeg okruženja…

Ti ponizni, obični ljudi okupili su se jer je jedan od njih, Joseph Smith ml., vrlo mlad čovjek, iznio najčudesniju tvrdnju. Izjavio je pred njima i svima drugima koji su htjeli slušati da je primio duboku i opetovanu nebesku poruku, uključujući otvoreno viđenje Boga Oca i njegovoga Ljubljenog Sina, Isusa Krista. Kao rezultat tih iskustava objave, Joseph Smith je već objavio Mormonovu knjigu, zapis o Kristovim odnosima prema drevnim naseljenicima Amerike. Štoviše, Gospodin je zapovjedio ovom mladiću, koji je do sada imao samo dvadeset i četiri godine, da ponovno uspostavi Crkvu koja je postojala u vrijeme Novog zavjeta i da u svojoj obnovljenoj čistoći treba ponovno biti određena imenom njezinoga glavnoga ugaonog kamena i vječnog vođe, Gospodina Isusa Krista.

Stoga, ponizno, ali nadasve značajno otvorena je prva scena u velikoj crkvenoj drami koja će naposljetku utjecati ne samo na taj naraštaj ljudi, već i na cijelu ljudsku obitelj… Skroman početak? Da. Ali tvrdnja da je Bog progovorio, da je Kristova Crkva ponovno organizirana te da je njezin nauk potvrđen božanskom objavom, bila je najizuzetnija izjava dana svijetu od vremena kada je Spasitelj koračao putovima Judeje i brežuljcima Galileje.⁹

Dio božanske objave [koju je Joseph Smith primio] bila je uputa kako ponovno uspostaviti istinitu i živu Crkvu, obnovljenu u ove suvremene dane kao što je postojala u vrijeme Spasiteljevoga smrtnog službeništva. Prorok Joseph Smith je rekao da je Crkva Isusa Krista »organizirana sukladno zapovijedima i objavama koje nam je On dao u ove posljednje dane, kao i prema redu Crkve kako je zapisano u Novom zavjetu« [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith (2007.), 138]…

Oni koji su kršteni u Crkvu šestog travnja 1830. godine vjerovali su u postojanje osobnog Boga; vjerovali su da njegova stvarnost i stvarnost njegovog sina, Isusa Krista, sačinjavaju vječni temelj na kojem je ova crkva izgrađena.¹⁰

Kroz [Josepha Smitha] i sljedeća događanja, svećeništvo i evanđelje u svojoj su punini još jednom obnovljeni na zemlju, da nikada više ne bude uklonjeni (vidi NiS 65:2). Crkva Kristova, Božje kraljevstvo na zemlji, bila je ponovno uspostavljena i predodređena, prema Svetim pismima, da se kotrlja naprijed i napuni svu zemlju (vidi Daniel 2:35).¹¹

Život proroka Josepha Smitha »vođen je objavom«.

Joseph Smith je bio prorok, vidjelac i objavitelj.

Dolazak proroka Josepha na svijet bio je ispunjenje proroštva koje je prije mnogo stoljeća izgovorio Josip, koji je prodan u Egipat:

»Vidioca će Gospod Bog moj podignuti koji će biti izabrani vidjelac plodu bokova mojih… A po meni će se ime njegovo nazvati, i bit će ono i po imenu oca njegova« (2. Nefi 3:6, 15).

Joseph Smith, ml., bio je nazvan po Josipu iz davnina koji je odveden u sužanjstvo u Egipat, a također i po ocu svojemu, Josephu Smithu st., tako ispunjavajući ovo proroštvo. Poznat je kao prorok Joseph Smith, a također se naziva i »Joseph vidjelac«. Često ga se naziva prorokom, vidiocem i objaviteljem.

Izrazi »prorok«, »vidjelac« i »objavitelj« često se naizmjence koriste i mnogi ih smatraju jednom te istom stvari. Međutim, one nisu iste, i ta tri izraza imaju odvojena i zasebna značenja.

[Starješina] John A. Widtsoe definira proroka kao učitelja – onoga koji razlaže istinu. On podučava istinu kako ju je Gospodin objavio čovjeku, a po nadahnuću je objašnjava na razumijevanje ljudi. Riječ »prorok« često se koristi za određivanje onoga koji prima objavu i smjernice od Gospodina. Mnogi su smatrali da je prorok u osnovi proricatelj budućih događaja i situacija, ali to je samo jedna od mnogih funkcija proroka. On je glasnik Gospodinov.

Vidjelac je onaj koji vidi. To ne znači da vidi kroz svoje naravne oči, već kroz svoje duhovne oči. Vidjelački dar nadnaravni je dar. Joseph je bio poput Mojsija, drevnog vidioca; i Mojsije je vidio Boga licem u lice, ali objašnjava kako ga je vidio sljedećim riječima:

»A sad svojim očima gledah Boga, no ne naravnim, već duhovnim očima svojim, jer naravne oči moje ne bi gledati ni mogle. Ja bih, naime, usahnuo i umro u nazočnosti njegovoj. No, slava njegova bijaše na meni, i ja promatrah lice njegovo, jer se preobrazih pred njim« (Mojsije 1:11).

Ne bismo trebali smatrati da vidjeti duhovno ne znači vidjeti doslovno. Takvo viđenje nije fikcija ili mašta. Predmet gledanja stvarno vidimo, ali ne naravnim očima. Svatko od nas ima duhovne oči koje su pandan našim naravnim očima. Prvo smo stvoreni duhovno, a zatim su stvorena naša tijela kao pokrov za naš duh. Rečeno nam je da smo u našem prvotnom stanju kročili gledajući. To je bilo kroz viđenje naših duhovnih očiju jer nam još nisu bila dana tijela s naravnim očima. Svi ljudi imaju duhovni vid, ali nisu uvijek povlašteni koristiti taj vid osim ako su potaknuti Duhom Gospodnjim…

Moću Duha Svetoga određene osobe, poslane na zemlju s tom svrhom, mogu vidjeti i gledati ono što se odnosi na Boga. Vidjelac je onaj koji vidi i zna o onomu što je bilo, a i ono što će biti, i po njima će sve biti objavljeno (vidi Mosija 8:15–17). Ukratko, on je onaj koji vidi, koji kroči u svjetlu Gospodnjem s duhovnim očima koje su otvorene i potaknute moću Duha Svetoga. Mojsije, Samuel, Izaija, Ezekiel i mnogi drugi bili su vidioci jer su imali povlasticu bližeg pogleda na božansku slavu i moć nego što to drugi smrtnici imaju.

Objava čini poznatim nešto nepoznato ili ono što je čovjek ranije znao, a što mu je uklonjeno iz sjećanja. Objava se uvijek odnosi na istinu i uvijek dolazi s božanskim odobrenjem. Objava se prima na različite načine, no to uvijek pretpostavlja da je objavitelj živio i odnosio se tako da bude prilagođen i usklađen s božanskim duhom objave, duhom istine, i stoga sposoban primiti božanske poruke.

Ukratko, možemo reći da je prorok učitelj božanske istine, vidjelac u svakom smislu te riječi. Osjećaj za duhovni vid [Josepha Smitha] u velikoj je mjeri potaknuo i produhovio Duh Sveti. Pomoću tog dara on je vidio Oca i Sina kada je otišao moliti se u šumarak. Dok slijedimo njegov život i djelo od tog trenutka, otkrivamo da nije pokušavao nastavljati svojom moću. On je ovisio o Gospodinu i time primio njegovu pomoć i njegove upute. Njegov je život bio vođen objavom.¹²

Čovjeku slava što s Jahvom drugova.

Kada pjevamo o Josephu Smithu, »Čovjeku slava« (Crkvena pjesmarica,1985., br. 5), pamtimo toliko hvalevrijednih stvari o njemu.

Veličamo ga zbog njegove sposobnosti da razgovara ne samo s Jahvom, već i s drugim nebeskim osobama. Mnogi su posjetili, dali ključeve i podučavali tog »odabranog vidioca« podignutog u posljednje dane (2. Nefi 3:6–7). Kada je otac Smith blagoslovio mladog Josepha 1834. godine, izjavio je da je drevni Josip iz Egipta vidio ovog vidioca posljednjih dana. Drevni je Josip vapio kada je shvatio kako će djelo proroka Josepha blagosloviti brojno potomstvo prvog Josipa.

Slavimo i Josepha Smitha zbog njegove predanosti i sposobnosti da prevede i primi stotine stranica objavljenoga Svetog pisma. On je bio vodič za objave. Procjenjuje se da je kroz njega prošlo više veličanstvenih stranica Svetih pisama nego kroz ijednoga drugog čovjeka u povijesti.

Mi slavimo Josepha ne samo zbog njegove sposobnosti da izdrži, već da »ustraje… dobro« (NiS 121:8). Ranije, dok je još bio dječak, dogodila se bolna operacija na njegovom koljenu – bez koje kasnije ne bi mogao izdržati mukotrpan marš kampa Sionskog od Ohija do Missourija. Tijekom tog marša, Joseph je »hodao većinu vremena i imao je punu mjeru nažuljanih, krvavih i bolnih stopala« [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith, 287]. Isto tako, slavimo njega i Emmu što su izdržali bolan gubitak šestoro od njihove rođene i usvojene djece zbog prerane smrti. Roditelji koji su izgubili i jedno dijete ispunjeni su suosjećanjem.

Slavimo Josepha zbog sposobnosti da izdrži progon, uključujući dugotrajna i teška uskraćivanja u zatvoru Liberty. Mnogima se tada sve činilo beznadnim. Ipak, Gospodin Nebesa umirio je zatočenog Josepha rekavši: »Krajevi zemaljski pitat će za ime tvoje« (NiS 122:1). Živimo u doba u kojem postoji povećan interes o Josephu Smithu i obnovljenom evanđelju.

Joseph je odavno ispunio svoju želju da može držati »podjednak teret u ravnoteži s« pradavnima [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith, 230]. Sada možemo pjevati kako je Joseph bio »okrunjen među proroke davnina« (Hymns, 1985., br. 27).

Slavimo Josepha što je izdržao gorke i opetovane izdaje i razočaranja. Tako je otišao u Carthage »kao janje na klanje«, »smiren poput ljetnoga jutra« i »savjest[i]… slobodn[e] od bilo kakve uvrede prema… kojem od ljudi« (NiS 135:4). Nije otišao u Carthage ogorčeno. Nije otišao u Carthage žaleći se. Kako čudesna sposobnost da dobro izdrži!

Joseph je znao u kojem smjeru gleda. To je bilo prema Spasitelju Isusu Kristu kojega je slušao otkako je naš Nebeski Otac po prvi put podučio mladog Josepha, govoreći: »Ovo je Sin moj! Ljubljeni! Slušaj ga!« (Josip Smith 2:17).¹³

Život i poslanje proroka Josepha Smitha pomažu nam da se okrenemo stazama koje vode u vječni život.

Zahvalan sam za ovog čovjeka, za njegova naučavanja, za njegove objave, za sve što je ostavio za nas, jer kroz njega je evanđelje obnovljeno na zemlju. Mislim da ne postoji ljepša priča u cijeloj povijesti od jednostavne, slatke priče o dječaku koji je otišao u šumarak u blizini svog doma, kleknuo u molitvi i primio nebeske posjetitelje.

Sada promatramo njegov život i njegova djela. Mnogi su ih istraživali ne bi li našli tajnu svega iza pisane riječi, ali tajne nema… Postoji samo jednostavna vjera, vjera dječaka koji će biti podučen o onome što se odnosi na Boga. I kako je vrijeme prolazilo, ovaj mladić, bez akademskih postignuća i obrazovanja, podučen je od Gospodina o stvarima koje trebaju doći.

Dani su nam razum i um. Mi ih samo trebamo vježbati i njegovati kako je Gospodin podučio Josepha i imati jednostavnu vjeru kakvu je on imao te biti voljni slijediti jednostavne upute. Kada to činimo i slijedimo stazu koju bi [Gospodin] želio da slijedimo i naučimo lekcije koje bi želio da naučimo, otkrivamo da su naši životi očišćeni od svega što je suprotno svrhama Božjim, a tako je bilo i s Josephom. Postao je čovjek blizak savršenstvu jer je očistio svoju dušu i um te živio blisko Gospodinu te je mogao razgovarati s njim i slušati ga kako govori stvari koje je ostavio za nas kroz svoje objave. Kroz svoje duhovne oči mogao je vidjeti ono što je prošlo i ono što se nalazi ispred, a mi smo imali dokaz o istinitosti onoga što je vidio…

Zahvalan sam na svojem članstvu u Crkvi; a moje svjedočanstvo o njezinom božanstvu ovisi o jednostavnoj priči dječaka koji je klečao pod drvećem i primio nebeske posjetitelje – ne jednoga Boga, već dvije zasebne osobe, Oca i Sina, otkrivajući zemlji ponovno osobe Božanstva. Moja vjera i svjedočanstvo ovise o ovoj jednostavnoj priči, a ako ona nije istinita, mormonstvo propada. Ako je istinita – a ja svjedočim da jest – to je jedan od najvećih zasebnih događaja u cijeloj povijesti.

Moja je molitva [da], dok se prisjećamo ovoga velikog proroka i osvrćemo se na njegov život, imamo zahvalnost u našim srcima za sve ono što je došlo u naše živote zbog njegovog vidjelaštva i njegovih objava za nas – izabranog vidioca, kojeg je podignuo Gospodin da nas vodi u ove posljednje dane, kako bismo mogli okrenuti naše korake na one staze koje će nas odvesti do uzvišenja i vječnog života.¹⁴

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Razmotrite naučavanja predsjednika Huntera o prvom viđenju Josepha Smitha (vidi 1. odsjek). Kako je vaše svjedočanstvo o prvom viđenju utjecalo na vas? Zašto je važno za svece posljednjih dana da imaju svjedočanstvo da je Joseph Smith bio prorok Božji?
Kakvi su vaši dojmovi dok čitate naučavanja predsjednika Huntera o organizaciji Crkve? (Vidi 2. odsjek.) Koje ste blagoslove primili vi i vaša obitelj kroz obnovljenu Crkvu Isusa Krista?
Zašto je važno razumjeti značenje naziva prorok, vidjelac i objavitelj? (Vidi 3. odsjek.) Kako ste vi bili blagoslovljeni zbog proroka, vidioca i objavitelja?
U 4. odsjeku, predsjednik Hunter navodi neke razloge zašto slavimo Josepha Smitha. Kako ova naučavanja povećavaju vašu zahvalnost za proroka Josepha? Što možete naučiti iz primjera Josepha Smitha?
Razmotrite naučavanja predsjednika Huntera o vjeri, duhovnom obrazovanju i poslušnosti Josepha Smitha (vidi 5. odsjek). Kako se ova naučavanja odnose na nas? Kako možemo iskazati zahvalnost za blagoslove koje smo primili kroz proroka Josepha Smitha?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Prijevod Josepha Smitha, Postanak 50:25–33; Daniel 2:44; Efežanima 2:19–22; 4:11–14; NiS 1:17–32; 5:9–10; 122:1–2; 135; Josip Smith 2

Pomoć pri proučavanju

»Kad osjetite radost koja dolazi od razumijevanja evanđelja, htjet ćete primijeniti ono što naučite. Težite živjeti u skladu s vašim razumijevanjem. To će ojačati vašu vjeru, znanje i svjedočanstvo« (Propovijedaj moje evanđelje [2004.], 19).