2. poglavlje

»Mir, i to svoj, dajem vam«

»Mir osobi može doći samo bezuvjetnom predajom – predajom njemu koji je Knez mironosni, koji ima moć podati mir.«

Iz života Howarda W. Huntera

Jedan od suradnika Howarda W. Huntera u Zboru dvanaestorice apostola opisao ga je kao čovjeka »izvanrednog strpljenja koje dolazi iz većeg unutarnjeg mira«.¹ Predsjednik Hunter je često govorio o unutarnjem miru, naučavanju koje osoba može primiti samo ako se okrene Bogu – ima povjerenja u njega, koristi vjeru i nastoji činiti njegovu volju. Takav ga je mir pomogao podržati kroz mnoge teške trenutke.

Krajem 1975., liječnik je Claire, supruzi predsjednika Huntera, predložio operaciju mozga. Predsjednika Huntera mučilo je li operacija bila u Clairenom najboljem interesu jer bi mogla biti opterećenje za njezino krhko tijelo, a možda neće poboljšati situaciju. Otišao je u hram, savjetovao se s članovima obitelji i ubrzo osjetio da bi operacija mogla biti najbolja nada za nekakvo olakšanje za Claire. Opisujući svoje osjećaje na dan operacije, zapisao je:

»Otišao sam s njim sve do vrata operacijske sale, poljubio je i ona je odvedena kroz vrata. Kako je vrijeme prolazilo, čekao sam i pitao se… Odjednom se snažna uznemirenost pretvorila u osjećaj mira. Znao sam da je donesena ispravna odluka i da su moje molitve uslišane.«²

Godine 1989., predsjednik Hunter je imao još jedno iskustvo tijekom kojeg je osjetio mir u vrijeme nevolje. Bio je u Jeruzalemu kako bi posvetio Jeruzalemski centar Sveučilišta Brigham Young za Bliskoistočne studije. Nekoliko je skupina prosvjedovalo zbog nazočnosti Crkve u Jeruzalemu, a neki su prijetili i nasiljem. Jedan od govornika na posvećenju bio je starješina Boyd K. Packer iz Zbora dvanaestorice koji je kasnio prepričao incident:

»Dok sam govorio došlo je do nekog komešanja na kraju dvorane. Ljudi u vojnim uniformama ušli su u prostoriju. Poslali su poruku predsjedniku Hunteru. Okrenuo sam se i zatražio upute. Rekao je: ‘Netko je zaprijetio podmetnutom bombom. Bojiš li se?’ Rekao sam: ‘Ne.’ On je odgovorio: ‘Ni ja; dovrši svoj govor,’«³ Služba posvećenja nastavljena je bez incidenta; nije bilo bombe.

U okolnostima poput ovih, predsjednik Hunter je imao povjerenje u obećanje mira od Spasitelja koje je često citirao: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce« (Ivan 14:27).

Moramo »usredotočiti pogled na Isusa« i nikada »ne okrenuti svoj pogled od njega u kojega vjerujemo«.

Naučavanja Howarda W. Huntera

Isus Krist je naš izvor istinskog mira.

U predviđanju Kristovog rođenja više od 700 godina prije nego što se ono dogodilo, prorok Izaija je iskoristio titule kojima je izrazio veliko divljenje… Jedna od tih titula koja je od posebnog interesa u današnjem svijetu je »Knez mironosni« (Izaija 9:5). »Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja«, izjavio je Izaija (stih 6). Kakva uzbudljiva nada za ratom izmoreni, grijehom opterećeni svijet!⁴

Mir za kojim svijet žudi je vrijeme obustavljenih neprijateljstva; no ljudi ne shvaćaju da je mir stanje postojanja koje dolazi čovjeku prema odredbama i uvjetima koje postavlja Bog, a ne obrnuto.

U psalmu u knjizi Izaijinoj stoje sljedeće riječi: »Čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda« (Izaija 26:3). Ovaj savršeni mir koji Izaija spominje dolazi samo kroz vjerovanje u Boga. Nevjernički svijet ovo ne razumije.

Posljednjom prilikom kada je Isus blagovao s Dvanaestoricom, oprao im je stopala, lomio kruh za njih i poslužio im kalež; zatim, nakon što ih je Juda napustio, Učitelj im se poduže obratio. Među ostalim, govorio im je o svojoj nadolazećoj smrti i baštini koju je ostavio za svakog od njih. Nije nakupio nikakvo dobro, imovinu ili bogatstvo. Zapis nam ne govori ni o kakvom posjedu osim o odjeći koju je nosio, a idućeg su ju dana nakon raspeća razdijelili vojnici među sobom i za nju bacali kocke. Njegova ostavština predana njegovim učenicima dana je u sljedećim jednostavnim, ali značajnim riječima: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce« (Ivan 14:27).

Iskoristio je židovski oblik pozdrava i blagoslova: »Ostavljam vam mir.« Oni nisu trebali prihvatili ovaj pozdrav i ostavštinu u uobičajenom smislu, jer je rekao: »Ne dajem kakav svijet daje.« Ne samo puste želje, ne samo uljudnu svečanost, na način na koji ljudi svijeta koriste te riječi kao pitanje običaja, već im ga je dao kao autor mira i Knez mironosni. Predao im ga je i rekao: »Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce.« U roku od nekoliko sati oni će biti podloženi nevoljama, no s njegovim su mirom mogli prevladati strah i stajati postojani.

Njegova posljednja izjava njima tijekom te nezaboravne večeri, prije završne molitve, bila je: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet« (Ivan 16:33).⁵

Promičemo mir kada živimo prema načelima evanđelja.

Samo je jedna vodeća ruka u svemiru, samo jedno doista nepogrešivo svjetlo, jedan pouzdan svjetionik svijetu. To je svjetlo Isus Krist, svjetlo i život svijeta, svjetlo koje je jedan od proroka Mormonove knjige opisao kao »svjetlost koja je beskrajna i koja se nikada ne može pomračiti« (Mosija 16:9).

Dok tražimo obalu sigurnosti i mira, bilo da smo pojedinačne žene i pojedinačni muškarci, obitelji, zajednice ili narodi, Krist je jedini svjetionik na koji se u konačnici možemo pouzdati. On je taj koji je o svojem poslanju rekao: »Ja sam put, istina i život« (Ivan 14:6)…

Na primjer, razmotrite sljedeću Kristovu uputu njegovim učenicima. Rekao je: »Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone« (Matej 5:44).

Razmislite što samo ovaj savjet može učiniti u vašem i mojem susjedstvu, u zajednicama u kojima živite vi i vaša djeca, u narodima koje čine našu veliku globalnu obitelj. Shvaćam da ovaj nauk posjeduje značajan izazov, no zasigurno je ugodniji izazov od strašnih zadataka koje nam nameće rat, siromaštvo i bol s kojim se svijet nastavlja susretati.⁶

Kada nastojimo pomoći onima koji su nas uvrijedili, kada se molimo za one koji su nas nepravedno iskoristili, naši životi mogu biti predivni. Možemo osjetiti mir kada se sjedinimo s Duhom i jedni s drugima dok služimo Gospodinu i obdržavamo njegove zapovijedi.⁷

Svijet u kojem živimo, bilo blizu kuće ili daleko, treba evanđelje Isusa Krista. Ono nudi jedini način na koji će svijet ikada spoznati mir… Trebamo mirniji svijet koji izrasta iz mirnijih obitelji, susjedstva i zajednica. Kako bismo osigurali i gajili takav mir, »moramo voljeti druge, čak i naše neprijatelje kao i prijatelje« [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith (2007.), 393]… Trebamo pružiti ruku prijateljstva. Trebamo biti ljubazniji, nježniji, više praštati i manje se ljutiti.⁸

Božji glavni način djelovanja je uvjeravanjem, strpljenjem i dugotrpnošću, a ne prisilom i izravnim sukobom. On djeluje blagim uvjeravanjem i ljubaznim poticajima.⁹

Nema obećanja mira onima koji odbace Boga, onima koji neće obdržavati njegove zapovijedi, ili onima koji krše njegove zakone. Prorok Izaija je govorio o dekadenciji i korupciji vođa, za zatim je nastavio u svojem prijekoru: »Al opaki su poput mora uzburkanog, koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću. ‘Nema mira grešnicima!’ govori Bog moj (Izaija 57:20–21)…

Ravnodušnost prema Spasitelju ili neuspjeh u obdržavanju zapovijedi Božjih donosi nesigurnost, unutarnje previranje i sukob. To je sve u suprotnosti s mirom. Mir osobi može doći samo bezuvjetnom predajom – predajom njemu koji je Knez mironosni, koji ima moć podati mir.¹⁰

Nevolje svijeta, često izražene u napadnim novinskim naslovima, trebaju nas podsjetiti da tražimo mir koji dolazi kroz življenje jednostavnim načelima evanđelja Kristovog. Glasna manjina neće poremetiti mir naše duše ako volimo svoje bližnje i imamo vjeru u pomirbenu žrtvu Spasitelja te tiho uvjerenje koje daje o vječnome životu. Gdje nalazimo takvu vjeru u uznemirenom svijetu? Gospodin je rekao: »Molite, i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se« (Luka 11:9–10).¹¹

Čini se da se moraju prihvatiti dva vječna načela želimo li pronaći mir u ovom svijetu i vječni život u nadolazećem. (1) Da Isus jest Krist, vječni Sin našeg Nebeskoga Oca, koji je došao na Zemlju iz izričite svrhe otkupljenja čovječanstva od grijeha i groba te da on živi kako bi nas vratio u Očevu nazočnost. (2) Da je Joseph Smith njegov prorok, uzdignut u ovim posljednjim danima kako bi obnovio istinu koja je zbog prijestupa izgubljena čovječanstvu. Kada bi svi ljudi prihvatili i živjeli prema ove dvije temeljne istine, mir bi se vratio na svijet.¹²

Ako se vi, sami, oduprete… kušnjama i odlučite plaćati svakodnevnu cijenu – živjeti prema Zakonu žetve čistim, moralnim mislima i postupcima, čestitim, poštenim odnosima, poštenjem i savjesnošću u svojim proučavanjima, postom, molitvom i bogoštovljem – žeti ćete žetvu slobode, unutarnjeg mira i blagostanja.¹³

Život ispunjen nesebičnom službom bit će ispunjen i mirom koji nadilazi razumijevanje… Ovaj mir može doći samo po življenju prema načelima evanđelja. Ova načela tvore program Kneza mironosnog.¹⁴

Toliko je toga u našem svijetu proračunato da uništava… osoban mir kroz grijehe i kušnje tisuća oblika. Molimo se da će sveci živjeti svoje živote u skladu s idealom koji je pred nas stavio Isus iz Nazareta.

Molimo se da će se Sotonini napori pomrsiti, da osobni životi mogu biti mironosni i smireni, da obitelji mogu biti bliske i zabrinute za svakog člana, da odjeli i okoli, ogranci i okruzi mogu činiti veliko tijelo Kristovo, ispunjavajući svaku potrebu, ublažavajući svaku bol, iscjeljujući svaku ranu dok cijeli svijet, kao što je Nefi molio, ne počne »hrliti naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen odsjaj nade i ljubavi prema Bogu i svim ljudima…

Ljubljena braćo moja«, nastavio je Nefi, »to je put, i nikakav drugi put… nije dan« (2. Nefi 31:20–21).¹⁵

Slika

žena pomazuje Kristova stopala

»Život ispunjen nesebičnom službom bit će ispunjen i mirom koji nadilazi razumijevanje.«

Spasitelj nam može pomoći pronaći mir bez obzira na previranja oko nas.

Isus nije pošteđen žalosti, boli, muke i udaranja. Nijedan jezik ne može izraziti neizreciv teret koji je nosio niti imamo mudrosti razumjeti opis proroka Izaije o njemu kao »čovjek[a] boli« (Izaija 53:3). Njegov su brod bacali valovi većinu njegovog života i, barem smrtnom oku, kobno se razbio o kamenu obalu Kalvarije. Zamoljeni smo da ne gledamo na život sa smrtnim očima; duhovnim pogledom znamo da se nešto potpuno drugačije događalo na križu.

Mir je bio na Spasiteljevim usnama i u srcu bez obzira koliko je žestoko oluja mahnitala. Neka bude tako i s nama – u našim srcima, u našim domovima, u našim narodima svijeta pa čak i u podrhtavanjima s kojima se s vremena na vrijeme suočavamo u Crkvi. Ne bismo trebali očekivati da ćemo proći kroz život pojedinačno ili kolektivno bez ponešto oprečnosti.¹⁶

Osoba može živjeti u predivnom i mirnom okruženju, no zbog unutarnjih razmirica i nesklada biti u stanju stalnog previranja. S druge strane, osoba može biti posred krajnjeg uništenja i krvoprolića rata pa ipak imati spokoj neizrecivog mira. Gledamo li u čovjeka i putove svijeta, pronaći ćemo previranja i zbunjenost. Ukoliko ćemo se samo okrenuti Bogu, pronaći ćemo mir za uznemirenu dušu. Spasitelj je to pojasnio svojim riječima: »U svijetu ćete imati patnju« (Ivan 16:33), a u svojoj je ostavštini Dvanaestorici i čovječanstvu rekao: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje« (Ivan 14:27).

Taj mir možemo pronaći sada u svijetu sukoba ako ćemo samo prihvatiti njegov veliki dar i daljnji poziv: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.

Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim« (Matej 11:28–29).

Ovaj nas mir štiti od svjetovnih previranja. Spoznaja da Bog živi, da smo njegova djeca i da nas on voli smiruje uznemireno srce. Odgovor na potragu leži u vjeri u Boga i njegovog Sina, Isusa Krista. To će nam donijeti mir sada i u vječnosti koja slijedi.¹⁷

U svijetu zbunjenosti i užurbanosti, vremenitog napretka, moramo se vratiti Kristovoj jednostavnosti… Trebamo proučiti jednostavne temelje istina koje naučava Učitelj te ukloniti spornost. Naša vjera u Boga treba biti stvarna, a ne upitna. Obnovljeno evanđelje Isusa Krista može biti dinamičan, ganutljiv utjecaj, a istinsko prihvaćanje daje nam smislena, vjerska iskustva. Jedna od velikih snaga mormonske vjere je prijenos vjerovanja u svakodnevno razmišljanje i ponašanje. To zamjenjuje previranje i zbunjenost mirom i spokojem.¹⁸

Usredotočimo li pogled na Isusa, možemo slaviti nad sastavnicama koje žele uništiti naš mir.

Dopustite mi prisjetiti se jedne od velikih priča Kristove pobjede nad onim što se čini da nas iskušava, ispituje i unosi strah u naše srce. Kada su se Kristovi učenici otisnuli na jedno od svojih učestalih putovanja preko Galilejskog jezera, noć je bila tamna, a počela su bila snažna i oprečna. Valovi su bili bučni, a vjetar smion pa su ovi smrtni, slabašni ljudi bili uplašeni. Nažalost, nikoga nije bilo s njima da ih smiri i spasi jer je Isus bio ostavljen sam na obali.

Kao i uvijek, on je bdio nad njima. Volio ih je i brinuo se za njih. U njihovom trenutku najveće krajnosti oni su pogledali i vidjeli u tami odraz u lepršavom ogrtaču kako kroči prema njima po morskim vrhovima. Zavapili su prestravljeni tim prizorom, misleći kako je to bila utvara koja je hodala po morskim valovima. No, kroz oluju im je i tamu – a tako često i nama, kada se posred tame života ocean čini toliko velikim, a naš čamčić tako malim – došao uzvišeni i ohrabrujući glas mira s jednostavnom izjavom: »Ja sam, ne bojte se!« Petar je uzviknuo: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem tebi po vodi!« A Kristov je odgovor njemu bio isti kao i svima nama: »Dođi.«

Petar tada iskoči iz lađice sa strane u uzburkane valove i dok su njegove oči još bile usredotočene na Gospodina vjetar je mogao mrsiti njegovu kosu, a morske kapljice natapati njegovu odjeću, no sve je bilo dobro. Tek kada je s kolebljivom vjerom prestao gledati u Učitelja kako bi pogledao bijesne valove i mračan ponor ispod njega, tek je tada počeo tonuti. Ponovno, poput mnogih od nas, je zavapio: »Spašavaj, Gospodine!« A Isus ga nije napustio. Ispružio je svoju ruku i dohvatio utapajućeg učenika s blagim prijekorom: »Malovjerni, zašto si posumnjao?«

Zatim, sigurno na svojem malom plovilu, mogli su vidjeti kako se vjetar stišava, a razbijanje valova postaje mreškanje. Uskoro su bili u svojoj luci, svojem sigurnom utočištu, gdje se svi nadamo jednoga dana biti. Posada, kao i njegovi učenici, bili su ispunjeni dubokom zapanjenošću. Neki on njih obratili su mu se titulom koju ja danas izjavljujem: »Ti si uistinu Sin Božji« (prilagođeno iz Farrar, The Life of Christ, stranice 310–313; vidi Matej 14:22–33).

Moje je čvrsto uvjerenje da kad bismo kao pojedinačan narod, kao obitelji, zajednice i narodi mogli, poput Petra, usmjeriti svoje oči na Isusa, mi bismo također mogli pobjedonosno hodati preko »nabujalih valova nevjere« i »ne preplašiti se usred rastućih vjetrova sumnje«. Ali ako okrenemo svoj pogled od onoga u koga moramo vjerovati, kao što je veoma lako učiniti i kao što je svijet toliko u kušnji učiniti, budemo li se oslanjali na moć i snagu onih strašnih i uništavajućih elemenata oko nas umjesto na onoga koji nam može pomoći i spasiti nas, tad ćemo neizbježno potonuti u more sukoba, tuge i očaja.

U takvim vremenima, kada osjećamo kako poplave prijete da će nas potopiti, a dubina će progutati odbacivan brod naše vjere, molim se da uvijek usred oluje i tame možemo čuti dragi govor Spasitelja svijeta: »Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!« (Matej 14:27).¹⁹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Hunter naučava da je Isus Krist izvor istinskog mira (vidi 1. odsjek). Koja su vam iskustva pomogla spoznati ovu istinu? Kako možemo primiti mir koji nam Isus nudi?
Kako ljubiti druge donosi mir nama? (Vidi 2. odsjek.) Kako živjeti evanđelje pomaže da imamo mir? Zašto je »bezuvjetn[a] predaj[a]« Spasitelju nužna da imamo mir?
Pregledajte naučavanja predsjednika Huntera u 3. odsjeku. Kako ste osjetili ispunjenje Spasiteljevog obećanja »ja ću vas okrijepiti« od vaših tereta kada ste došli k njemu?
Prisjetite se prikaza predsjednika Huntera o Petrovom hodanju po vodi (vidi 4. odsjek). Što možete naučiti iz ovog prikaza o tome kako pronaći mir u vremenima nevolja? Kako vam je Spasitelje pomogao da »odvažni budite« i »ne bojte se« tijekom teških vremena?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Psalmi 46:10; 85:8; Izaija 32:17; Marko 4:36–40; Rimljanima 8:6; Galaćanima 5:22–23; Filipljanima 4:9; Mosija 4:3; NiS 19:23; 59:23; 88:125

Pomoć pri podučavanju

Pozovite članove razreda da odaberu jedan od odsjeka u ovom poglavlju o kojem bi htjeli raspravljati te da oforme skupine s onima koji odaberu isti odsjek. Potaknite skupinu na raspravu o povezanim pitanjima na kraju poglavlja.