Jedinica 22: Dan 3

1. Korinćanima 11

Uvod

Apostol Pavao je govorio o razmiricama među korintskim svecima oko vjerskih običaja. Naglasio je da muškarci i žene imaju vječne i božanske uloge i neophodni su jedni drugima u Gospodinovom naumu. Također je podučavao članove Crkve o pravilnoj pripremi za sakrament.

1. Korinćanima 11:1–16

Pavao govori o razmiricama oko vjerskih običaja

Pročitajte sljedeće izjave koje pokazuju što neki osjećaju o braku:

• »Važno mi je biti uspješan u karijeri. Ne želim dijeliti svoju pažnju između ciljeva u karijeri i braka.«

• »Ne želim se obvezati na dugoročnu vezu. Brine me donošenje odluke koju ću kasnije požaliti.«

• »Brak bi me sputao. Ne bih mogao činiti što želim.«

• »Znam da je brak najvažnija odluka koju ću ikad donijeti i veselim se tome.«

1. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama napišite što osjećate o braku.

U 1. Korinćanima 11 čitamo više o tome što je apostol Pavao napisao kako bi odgovorio na brige koje su imali članovi Crkve u Korintu. Pročitajte 1. Korinćanima 11:3, tražeći što je Pavao podučavao o odgovornostima supruga.

Izraz »da je čovjek glava ženi« znači da suprug ima svetu odgovornost predsjedavanja kod kuće. Predsjedavati znači pravedno voditi i usmjeravati druge u duhovnim i vremenitim pitanjima.

Primijetite u stihu 3 tko će predsjedavati nad suprugom i voditi ga dok on predsjedava u svojoj obitelji. Zašto je važno za supruga i oca da se ugleda na Krista kao svog vođu i vodiča?

Ako razumijemo kako naš Nebeski Otac predsjedava u svom kraljevstvu, možemo vidjeti da je on Bog reda, a ne zbrke (vidi NiS 132:8).

Kako je zapisano u 1. Korinćanima 11:4–16, Pavao je odgovorio na pitanja korintskih svetaca o običajima muškaraca i žena dok se mole i prorokuju tijekom službi štovanja. Ovi su običaji uključivali praksu da žene nose veo.

Čitatelji Novog zavjeta ponekad pogrešno razumiju Pavlovo naučavanje misleći da znači da je uloga muškaraca važnija od uloge žena. Starješina M. Russell Ballard iz Zbora dvanaestorice apostola je razjasnio ovu zabludu:

»Muškarci i žene jednaki su u Božjim očima i očima Crkve, no jednakost ne znači da su isti. Odgovornosti i božanski darovi muškaraca i žena različiti su po svojoj naravi, no ne po svojoj važnosti ili utjecaju. Nauk naše Crkve postavlja žene na jednako mjesto, pa ipak različito od muškaraca. Bog ne gleda da je jedan rod bolji ili važniji od drugoga… 

Muškarci i žene posjeduju različite darove, snage i različita gledišta i sklonosti. To je jedan od temeljnih razloga zašto trebamo jedni druge« (»Men and Women in the Work of the Lord«, New Era, travanj 2014., 4).

Pročitajte 1. Korinćanima 11:11, tražeći što je Pavao podučavao o odnosu između supruga i supruge. Izraz »u Gospodinu« odnosi se na Gospodinov naum da nam svima pomogne postati poput njega i zadobiti vječni život.

Iz 1. Korinćanima 11:11 učimo sljedeću istinu: U Gospodinovom naumu, muškarci i žene ne mogu steći vječni život jedni bez drugih (vidi također NiS 131:1–4).

Brak između muškarca i žene je dio Božjeg nauma. Razmislite o sljedećim pitanjima: Kako biti pravedan otac ili majka nastavlja Božji naum? Kako nas to dodatno priprema da postanemo poput našeg Nebeskog Oca?

Razmislite kako rade škare. Koliko dobro bi škare radile ako su oštrice odvojene i pokušavate odrezati papir ili tkaninu sa samo jednom oštricom? Kako cijele škare mogu biti poput muža i žene koji nastoje zadobiti vječni život?

Pročitajte sljedeću izjavu starješine Davida A. Bednara iz Zbora dvanaestorice apostola i potražite kako su suprug i supruga namijenjeni da rade zajedno na zadobivanju vječnog života: »Po božanskoj zamisli muškarci i žene trebaju zajedno napredovati ka savršenstvu i punini slave. Zbog svojih karakterističnih temperamenata i sposobnosti svaki muškarac i žena unosi u bračne odnose jedinstvene perspektive i iskustva. Muškarac i žena doprinose na različit način, ali podjednako, skladu i jedinstvu koji se ne mogu postići ni na koji drugi način. Muškarac nadopunjuje i usavršava ženu, a žena nadopunjuje i usavršava muškarca, dok uče jedan od drugoga, međusobno se jačaju i blagoslivljaju« (»Marriage Is Essential to His Eternal Plan«, Ensign, lipanj 2006., 83–84).

2. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama napišite neke od različitih osobina i odgovornosti muškaraca i žena kojima podržavaju i jačaju jedan drugoga u obitelji.

U proglasu »Obitelj: Proglas svijetu«, Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola izjavili su: »Po božanskoj zamisli, očevi trebaju predsjedavati svojim obiteljima u ljubavi i pravednosti i odgovorni su da pribave sve neophodno za život i za zaštitu svojih obitelji. Majke su primarno odgovorne za odgoj svoje djece. U ovim svetim odgovornostima, očevi i majke su obvezatni pomagati jedno drugome kao ravnopravni partneri. Nemoć, smrt ili druge okolnosti mogu zahtijevati pojedinačna prilagođavanja« (Ensign, studeni 2010., 129).

3. Razmislite o različitim stavovima o braku koji su pokazani u izjavama koje ste pročitali na početku lekcije. Zatim odgovorite na sljedeće pitanje u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama: Nakon proučavanja 1. Korinćanima 11:1–16, kako biste odgovorili nekome tko ne razumije važnost braka u Božjem naumu?

1. Korinćanima 11:17–34

Pavao podučava korintske svece da se ne odnose olako prema sakramentu.

Što pomislite dok čitate sljedeće izraze?

• »Pravo duhovno iskustvo.«

• »Obnova duše.«

• »Vrhunac šabata.«

Promislite o nedavnom iskustvu blagovanja od sakramenta i razmislite opisuju li ovi izrazi vaše iskustvo ili ne.

Dok proučavate 1. Korinćanima 11:17–34, potražite istine koje vam mogu pomoći učiniti blagovanje od sakramenta više duhovnim i značajnim iskustvom.

U Pavlovo vrijeme, članovi Crkve održavali običaj sličan posljednjoj večeri. Povremeno bi se sastajali da zajedno jedu i blaguju od sakramenta. Apostol Pavao osudio je okupljanja jer su ih sveci pretvorili u zajedničke obroke umjesto održavanja svetosti koja treba slijediti uz blagovanje od sakramenta. Prijevod Josepha Smitha razjašnjava Pavlovu izjavu o svrsi njihova sastajanja: »Kad se dakle zajedno sastajete, zar to nije za blagovanje Gospodnje večere?« (Prijevod Josepha Smitha, 1. Korinćanima 11:20).

Premda su ova okupljanja bila namijenjena povećanju druženja i jedinstva, često su nastajali razdori. Kako je zapisano u 1. Korinćanima 11:17–22, Pavao je osudio razdore koji su postojali među korintskim svecima tijekom tih obroka.

Pročitajte 1. Korinćanima 11:23–26, tražeći što je Pavao potaknuo članove Crkve da zapamte o sakramentu. U hrvatskom riječ navješćujete u stihu 26 isto je što i naviještate. Ali grčka riječ s koje je prevedeno znači propovijedati, najavljivati ili svjedočiti.

Pročitajte 1. Korinćanima 11:27–30, tražeći upozorenje koje je Pavao dao korintskim svecima u vezi sakramenta.

Iz ovih stihova učimo da oni koji nedostojno blaguju od sakramenta sebi donose osudu i prokletstvo.

Ova je istina potvrđena u Mormonovoj knjizi, gdje je Isus Krist upozorio da oni koji nedostojno blaguju od sakramenta, jedu i piju sud duši svojoj (vidi 3. Nefi 18:29). Uz to, Spasitelj je rekao svećeničkim vođama da onima koji su nedostojni zabrane da blaguju od sakramenta (vidi 3. Nefi 18:29). Ako imate pitanja o vašoj dostojnosti blagovanja od sakramenta, trebate razgovarati s vašim biskupom ili predsjednikom ogranka.

U 1. Korinćanima 11:29, grčka riječ prevedena kao »osuda« također može biti »prokletstvo«. Osuda znači »biti od Boga proglašen krivim« (Vodič za Sveta pisma, »Osuda, Osuditi« scriptures.lds.org). Prokletstvo se odnosi na »stanje zaustavljanja nekoga u njegovom napretku i odbijanja pristupa nazočnosti i slavi Božjoj. Prokletstvo postoji u različitim stupnjevima. Svi koji ne zadobiju puninu celestijalnog uzvišenja do nekog će stupnja biti ograničeni u svom napretku i povlasticama i u toj će mjeri biti prokleti« (Vodič za Sveta pisma, »Prokletstvo«, scriptures.lds.org).

Zapamtite da »ne morate biti savršeni kako bi blagovali od sakramenta, no morate imati duha poniznosti i pokajanja u svom srcu« (Odani vjeri: Evanđeoska okosnica [2004.], 148). Ako blagujemo od sakramenta neraskajana srca i nemamo želju zapamtiti i slijediti Spasitelja, nedostojno blagujemo od sakramenta.

Razmislite zašto nedostojno blagovanje od sakramenta može donijeti prokletstvo našim dušama.

Pročitajte 1. Korinćanima 11:28, tražeći što je Pavao savjetovao članovima Crkve da čine dok blaguju od sakramenta. Možete označiti ono što pronađete.

Iz ovih stihova učimo da trebamo ispitati svoje živote dok blagujemo od sakramenta.

Što mislite na koje načine trebamo ispitati svoje živote?

Svrha ispitivanja naših života nije samo razmotriti jesmo li dostojni blagovati od sakramenta nego i razmotriti koliko dobro nastojimo obdržavati naše saveze s Bogom i kako možemo težiti pokajati se i poboljšati.

Pročitajte sljedeće izjave i razmislite o načinima na koje možete ispitati svoj život dok blagujete od sakramenta.

Opisujući iskustvo koje je imao tijekom blagovanja od sakramenta, predsjednik Howard W. Hunter je rekao: »Postavio sam si ovo pitanje: ‘Postavljam li Boga iznad svega i obdržavam li njegove zapovijedi?’ Zatim je došlo promišljanje i odluka. Sklopiti savez s Gospodinom o neprestanom obdržavanju njegovih zapovijedi je ozbiljna obveza, a obnoviti savez blagovanjem sakramenta je podjednako ozbiljna. Dostojanstveni trenuci promišljanja tijekom posluživanja sakramenta imaju veliko značenje. To su trenuci samoispitivanja, introspekcije, samorazlučivanja – vrijeme za razmišljanje i odlučivanje« (»Thoughts On the Sacrament«, Ensign, svibanj 1977., 25).

Dok je bio član Sedamdesetorice, Tad R. Callister, vrhovni predsjednik Nedjeljne škole, podučavao je da je sakrament vrijeme razmišljanja i samoprocjene: »Sakrament je… vrijeme duboke introspekcije i samoispitivanja… Sakrament je vrijeme kad ne samo da se sjetimo Spasitelja nego i uspoređujemo svoj život sa životom velikog Uzora [Isusa Krista]. To je vrijeme kad sve obmane o sebi stavljamo na stranu, vrijeme apsolutne uzvišene istine. Svi izgovori, sve fasade moraju pasti sa strane, dopuštajući našem duhu, kakav uistinu je, da komunicira s Duhom našeg Oca. U tom trenutku postajemo vlastiti sudac, promišljajući kakav je naš život uistinu i kakav bi zapravo trebao biti« The Infinite Atonement [2000.], 291).

Jedan način za primjenu ovog načela ispitivanja naših života dok blagujemo od sakramenta je razmisliti o pitanjima koja možete postaviti dok se pripremate blagovati od sakramenta. Na primjer, možete pitati: »Kako mogu biti bolji učenik Isusa Krista?« »Kako je moj život poput Spasiteljevog? Na koje načine nije?« »S kojim se slabostima borim, a koje me sprečavaju u duhovnom rastu?« »Što mogu učiniti ovaj tjedan kako bih se malo poboljšao?«

Primijeniti nauke i načela

Primjena se događa kada razmišljate, razgovarate i živite u skladu s naucima i načelima koja ste naučili proučavajući Sveta pisma. Kada primijenite nauke i načela u svojem životu, bit ćete blagoslovljeni. Na primjer, kad primijenite ono što učite u 1. Korinćanima 11 o sakramentu, steći ćete dublje razumijevanje i svjedočanstvo o ovoj uredbi.

4. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama navedite nekoliko dodatnih pitanja koja si možete postaviti prije i tijekom sakramenta.

5. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama napišite plan o tome što ćete učiniti kako biste se bolje pripremili za sljedeću priliku blagovanja od sakramenta.

Dok ispitujete svoj život prije i tijekom sakramenta, Gospodin će vam pomoći znati kako možete bolje ispuniti svoje saveze i osposobiti se za primanje blagoslova koje vam želi dati. Obvežite se da ćete slijediti poticaje koje dobijete.

U 1. Korinćanima 11:33–34 čitamo Pavlovo dodatno usmjerenje korintskim svecima u vezi jela koje jedu kad se zajedno sastaju da blaguju od sakramenta. Rekao je svecima da budu obzirni jedni prema drugima i izbjegavaju razdore.

6. Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama:

   Proučio sam 1. Korinćanima 11 i dovršio ovu lekciju (datum).

   Dodatna pitanja, misli i uvidi koje bih želio iznijeti svojem učitelju: