Luka 7:18–50

Uvod

Isus je odao priznanje Ivanu Krstitelju i posvjedočio da je Ivan pripremio put za njegovo službeništvo. Dok je Isus jeo s farizejem, raskajana žena pokazala je svoju vjeru u Isusa i ljubav prema njemu.

Luka 7:18–35

Isus hvali Ivana Krstitelja i svjedoči o Ivanovom poslanju

Čega se sjećate o Ivanu Krstitelju?

U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama navedite onoliko činjenica o Ivanu Krstitelju koliko ih se možete sjetiti.

Zamislite trsku (visoku travu) i nekoga odjevenog u meku, skupu odjeću, tko živi u palači. Dok razmišljate o ovima, pročitajte Luku 7:24–26, tražeći što je Isus podučavao o Ivanu Krstitelju.

Što mislite kako je Ivan Krstitelj bio drugačiji od trske i nekoga tko živi u luksuzu?

Za razliku od trske, koja je uzdrmana ili nošena vjetrom, Ivan Krstitelj bio je čvrst i nepokolebljiv u svojem svjedočanstvu i vršenju svojeg poslanja. On je živio u pustinji i nosio odjeću načinjenu od devine dlake, koja je bila veoma gruba. Umjesto traženja vremenitih udobnosti, Ivan je nastojao činiti Božju volju.

Isus je rekao da je Ivan Krstitelj bio »više [od] proroka« (Luka 7:26). Pročitajte Luku 7:27–28, tražeći zašto je Ivan Krstitelj bio jedinstven među prorocima.

Kad je Isus rekao: »Evo glasnika svoga pred licem ti šaljem da pripravi put pred tobom« (Luka 7:27), citirao je proroštvo zapisano stotinama godina ranije koje je govorilo o »glasnik[u]« koji će »put pred [Mesijom] pripravi[ti]« (Malahija 3:1). Iz ovih stihova učimo da je Ivan Krstitelj bio prorok predodređen da pripremi put za Sina Božjega i krsti ga.

Kako je Ivan Krstitelj pripremio put za dolazak Isusa Krista?

Prorok Joseph Smith je rekao sljedeće o stihu Luka 7:28: »Na Isusa su gledali kao na osobu koja ima najmanje prava na Božje kraljevstvo, i [naizgled] se činilo da ima najmanje prava na njihovu vjeru u to da je on prorok, zato je to zvučalo kao da je rekao: ‘Onaj kojeg smatrate najmanjim među vama veći je od Ivana, a to sam ja’« (Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007.], 82).

U Luki 7:29–35 čitamo da su mnogi vjerovali Isusovim naučavanjima, ali su farizeji i zakonoznanci koji su bili prisutni odbacili njegova naučavanja. Isus je objasnio da su oni odbacili istinu bez obzira jesu li je on ili Ivan Krstitelj podučavali.

Luka 7:36–50

Dok Isus jede sa Šimunom farizejem, žena pere Isusove noge svojim suzama

Jeste li ikada pitali može li vam biti oprošteno za vaše grijehe?

Dok proučavate ostatak Luke 7, potražite istine koje vam mogu pomoći kad se pitate može li vam biti oprošteno.

Čitamo u Luki 7:36 da je farizej imenom Šimun pozvao Isusa na gozbu u svoj dom. Na ovakvoj gozbi gosti bi sjeli ili se naslonili na jastuke oko niskog stola, s nogama ispruženim dalje od stola. Siromašnima je bilo dopušteno skupljati ostatke hrane s banketa, stoga nije bilo neobično da nepozvani ljudi uđu u kuću tijekom gozbe (vidi James E. Talmage, Jesus the Christ, 3. izdanje [1916.], 261).

Pročitajte Luku 7:37–39, tražeći tko je ušao na ovu određenu gozbu bez poziva.

Uočite da je žena pokazala svoju ljubav prema Spasitelju perući, ljubeći i pomazujući njegove noge. »Alabastren[a] posud[a] pomasti« (Luka 7:37) bila je boca ispunjena skupim mirisnim uljem.

Prema Luki 7:39, što je Šimun pomislio kad je vidio što žena radi?

Pogađajući Šimunove misli, Isus je podučio usporedbu o dva dužnika i vjerovniku. Vjerovnik je netko tko posuđuje novac; dužnik je osoba koja uzima posuđeni novac. Dužnik pristaje platiti natrag vjerovniku ili ići u zatvor.

Pročitajte Luku 7:40–43 i razmotrite koga bi svaka osoba u usporedbi mogla predstavljati.

Precrtajte sljedeću tablicu u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama. Ispunite praznine riječima Šimun farizej, žena i Isus, prema onim osobama koje bi svatko od njih mogao predstavljati u usporedbi. (Ostavite prostora u stupcima »Dužnik« za zapisivanje više podataka u sljedećem zadatku.)

Vjerovnik =
Dužnik koji duguje 50 denara =	Dužnik koji duguje 500 denara =

Starješina James E. Talmage iz Zbora dvanaestorice apostola podučio je o gostoprimstvu koje bi domaćini obično iskazali svojim gostima tijekom Isusova vremena: »Bio je običaj toga vremena odnositi se prema istaknutom gostu s izrazitom pažnjom; primiti ga s poljupcem dobrodošlice, dati mu vodu da opere prašinu sa svojih nogu i ulje da pomaže kosu i bradu« (Jesus the Christ, 261).

Pročitajte Luku 7:44–46, tražeći razlike između toga kako je Šimun dočekao Isusa na svojoj gozbi i kako se žena odnosila prema Isusu.

U tablici u svojem dnevniku proučavanja Svetih pisama navedite u odgovarajućim stupcima neke razlike između toga kako se Šimun odnosio prema Isusu i kako se žena odnosila prema njemu.

Neizravno uspoređujući Šimuna s dužnikom koji duguje 50 denara, Isus je implicirao da on također treba oprost za svoje grijehe.

Pročitajte Luku 7:47–50, tražeći što je omogućilo da ova žena primi oprost. Možete označiti ono što otkrijete.

Starješina Bruce R. McConkie iz Zbora dvanaestorice apostola komentirao je vjeru ove žene: »U osnovi Isus kaže: ‘Njezini su grijesi bili mnogi, ali ona je vjerovala u mene, pokajala se za svoje grijehe, krstili su je moji učenici i njezini su grijesi bili očišćeni u vodama krštenja. Sada me je potražila kako bi iskazala bezgraničnu zahvalnost osobe koja je bila prljava, a sada je čista. Njezina zahvalnost ne poznaje granice i njezina je ljubav beskrajna, jer joj je mnogo bilo oprošteno’« (Doctrinal New Testament Commentary, 3 sveska [1965.–1973.], 1:265).

Slijede neka načela koja možemo naučiti iz ovog izvješća: Kada primjenjujemo svoju vjeru pokazujući svoju ljubav i odanost Gospodinu, možemo iskusiti njegov oprost i kada primamo Gospodinov oprost, još smo više ispunjeni željom da ga volimo i služimo mu.

Starješina Neil L. Andersen iz Zbora dvanaestorice apostola posvjedočio je o ljubavi i oprostu koji su dostupni svima nama:

»Postoji mnogo stupnjeva osobne dostojnosti i pravednosti. Ipak, pokajanje je blagoslov svima nama. Svatko od nas treba osjetiti Spasiteljeve milosrdne ruke kroz oprost naših grijeha.

Prije mnogo godina bio sam zamoljen sastati se s čovjekom koji je, davno prije našeg posjeta, prošao kroz razdoblje razuzdanog življenja. Kao rezultat svojih loših odluka izgubio je svoje članstvo u Crkvi. Odavno se vratio u Crkvu i bio je vjeran u obdržavanju zapovijedi, no njegova su ga prijašnja djela progonila. Sastavši se s njim osjetio sam koliko se stidi i duboko žali što je prekršio svoje saveze. Nakon našeg razgovora položio sam ruke na njegovu glavu i dao mu svećenički blagoslov. Prije nego što sam izustio riječ, osjetio sam za njega nadvladavajući osjećaj Spasiteljeve ljubavi i oprosta. Nakon blagoslova smo se zagrlili, a čovjek je iskreno plakao.

Divio sam se Spasiteljevom obuhvatnom naručju milosrđa i ljubavi za pokajnika, bez obzira na sebičnost odbačenog grijeha. Svjedočim da je Spasitelj sposoban i željan oprostiti nam naše grijehe. Osim grijeha one nekolicine koja odabire propast nakon što je spoznala puninu, ne postoji grijeh koji nam ne može biti oprošten. Kako li je veličanstvena povlastica za svakog od nas okrenuti se od svojih grijeha i doći Kristu. Božanski oprost jedan je od najslađih plodova evanđelja, koji uklanja krivnju i bol iz našeg srca i zamjenjuje ih radošću i mirom savjesti« (»Repent … That I May Heal You«, Ensign ili Liahona, studeni 2009., 40–41).

Ispunite jedan ili oba sljedeća zadatka u svojem dnevniku proučavanja Svetih pisama:
1. Sjetite se vremena kad ste iskusili Gospodinov oprost. Ne iznoseći veoma osoban događaj za koji je bio potreban Gospodinov oprost, pišite o svojim mislima i osjećajima prema Spasitelju.
2. Iskoristite ono što ste naučili iz svojeg proučavanja Luke 7 da zapišete kako biste odgovorili prijateljima koji se pitaju može li im biti oprošteno za njihove grijehe.
Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svojem dnevniku proučavanja Svetih pisama:

Proučio sam Luku 7:18–50 i dovršio ovu lekciju (datum).

Dodatna pitanja, misli i uvidi koje bih želio iznijeti svojem učitelju: