Uvod u Rimljanima
Zašto proučavati ovu knjigu?
Poslanica Rimljanima je najduža poslanica apostola Pavla i mnogi ju smatraju najboljom. Ova poslanica sadrži njegovo najpotpunije objašnjenje nauka opravdanja po vjeri u Isusa Krista, a ne po provođenju Mojsijevog zakona. Sadrži mnoga naučavanja o naucima spasenja i praktičnoj primjeni tih nauka u svakodnevnom životu. Proučavanjem ove poslanice možete steći veću zahvalnost za Pomirenje Isusa Krista i za nadu i mir koje svi mogu pronaći u Kristu.
Tko je napisao ovu knjigu?
Apostol Pavao je autor poslanice Rimljanima (vidi Rimljanima 1:1). U pisanju ove poslanice, Pavao je imao pomoć pisara, Tercija, koji je napisao svoj pozdrav rimskim svecima pred kraj poslanice (vidi Rimljanima 16:22).
Kad i gdje je napisana?
Pavao je napisao ovu poslanicu Rimljanima iz Korinta pred kraj svojeg trećeg misionarskog putovanja. Nekoliko tragova upućuje na to da je napisao poslanicu tijekom tri mjeseca koja je proveo u Korintu (vidi Djela 20:2–3, riječ Grčka u ovim stihovima odnosi se na Korint), vjerojatno između 55. i 56. g. po. Kr. (Vidi Biblijski rječnik u engleskoj verziji Biblije SPD-a, »Pauline Epistles«.)
Kome je napisana i zašto?
Pavlova poslanica Rimljanima naslovljena je na članove Crkve u Rimu (vidi Rimljanima 1:7). Nepoznato je porijeklo Crkve u Rimu, no vjerojatno datira otprilike od dana Pedesetnice, kad su Židovi iz Rima čuli Petrovo propovijedanje (vidi Djela 2:10). Premda Pavao još nije bio u Rimu, napisao je pozdrave određenim svecima koje je poznavao ili osobno ili preko drugih koji su živjeli u Rimu, poput Priske i Akvile (vidi Djela 18:1–2, 18, Rimljanima 16:1–16, 21).
Postoje barem tri glavna razloga zašto je Pavao poslao ovu poslanicu Rimljanima:
(1) Da pripremi svoj budući dolazak u Rim. Godinama je Pavao želio propovijedati evanđelje u Rimu (vidi Djela 19:21, Rimljanima 1:15, 15:23). Također se nadao da će Crkva u Rimu služiti kao baza iz koje može služiti misiju u Španjolskoj (vidi Rimljanima 15:22–24, 28).
(2) Da razjasni i obrani svoja naučavanja. Pavao se suočavao s opetovanim protivljenjem pojedinaca koji nisu razumjeli ili su iskrivljavali njegova naučavanja o Mojsijevom zakonu i vjeri u Krista (vidi Djela 13:45, 15:1–2, 21:27–28, Rimljanima 3:8, 2. Petrova 3:15–16). Očito je imao razloga pretpostavljati da su takvi nesporazumi došli do članova Crkve u Rimu pa je pisao kako bi ublažio bilo kakve brige prije nego stigne.
(3) Da promiče jedinstvo između židovskih i poganih članova Crkve. Nedugo prije nego je Pavao napisao ovu poslanicu, židovski kršćani, koje je vladar Klaudije protjerao iz Rima (vidi Djela 18:2), počeli su se vraćati u Rim i u pretežno pogane kongregacije. Ova situacija mogla je potaknuti neke od napetosti i problema između Židova i poganih kršćana. Kao »apostol poganih« (Rimljanima 11:13), Pavao je tražio integraciju poganih obraćenika u Crkvu, no kao Židov (vidi Rimljanima 11:1) osjećao je veliku želju da njegov narod prihvati evanđelje. Promicao je jedinstvo Crkve podučavanjem kako se nauci evanđelja odnose na sve svece (vidi Rimljanima 3:21–4:25, 11:13–36, 14:1–15:13).
Koja su neka osobita obilježja ove knjige?
Nakon uvodnog pozdrava poslanica započinje izjavom njezine teme: »Evanđelj[e] [Krista]… je sila Božja za spasenje« svima koji »živ[e] od vjere« u Isusa Krista (Rimljanima 1:16–17).
Premda je Pavlova poslanica Rimljanima igrala važnu ulogu u kršćanskoj povijesti, također je, nažalost, bila »izvor većeg doktrinarnog nerazumijevanja, pogrešnog tumačenja i nevolja nego bilo koja druga biblijska knjiga«, prema starješini Bruceu R. McConkieju iz Zbora dvanaestorice apostola (»Doctrinal New Testament Commentary«, 3 sveska [1965.–1973.], 2:211). Čak i među ranim kršćanima, Pavlovi su spisi smatrani »teško razumljivi[ma]« i njegova su naučavanja ponekad iskrivljavana i pogrešno tumačena (2. Petrova 3:15–16).
Kratak pregled
Rimljanima 1–3 Pavao objašnjava nauk opravdanja po vjeri u Isusa Krista. Definira stanje grešnosti koje čeka sve ljude i podučava da je Pomirenje Isusa Krista Božje rješenje ovog problema za sve ljude. Vjerno prihvaćajući Pomirenje Krista svi ljudi će biti opravdani (bit će im oprošteno) i primit će spasenje.
Rimljanima 4–8 Pavao navodi Abrahamov primjer kako bi ilustrirao nauk opravdanja po vjeri. Tumači nauke spasenja i podučava kako će ti nauci utjecati na živote svih koji imaju vjeru u Krista.
Rimljanima 9–16 Pavao piše o izabranom statusu Izraelaca, prikazuje odbacivanje evanđelja i konačno spasenje. Savjetuje Židovima i poganim članovima Crkve da žive evanđelje kako bi zavladali mir i jedinstvo unutar Crkve. Zahtijeva od svetaca u Rimu da nastave obdržavati zapovijedi.