Matej 27–28

Uvod

Kao dio urote da se ubije Isusa Krista, židovski su ga vođe doveli Ponciju Pilatu, rimskom upravitelju. Pilat je predao Isusa da bude bičevan i razapet. Isus se podložio patnji i smrti kako bi se ispunila volja njegovog Oca.

Matej 27:1–25

Isus je predan Pilatu te osuđen na raspeće

Kada biste mogli biti očevidac jednom događaju iz Svetih pisama, koji biste događaj odabrali? Zašto?

Tijekom lekcije ćete proučavati jedan od najvažnijih događaja u povijesti svijeta. Dok proučavate, zamislite da ste svjedoci onomu što se dogodilo.

U Mateju 26 čitamo da je Isus uhićen i nepravedno suđen te su ga židovski vođe osudili. Židovski vođe pod rimskom vladavinom nisu imali moć osuditi osobu na smrt. Stoga su židovski vođe nastojali pronaći prijestup prema rimskom zakonu po kojem bi Isus bio kažnjen smrću.

U Mateju 27:1–10 učimo da su židovski vođe izručili Isusa Ponciju Pilatu, rimskom upravitelju Judeje. Kada je Juda ovo vidio, požalio je svoj odabir da izda Isusa, nastojao je vratiti novac koji je primio od židovskih vođa te je okončao svoj život. Prijevod Josepha Smitha pojašnjava da se Juda »objesio na stablo te je odmah pao, a utroba mu se prospe i on umre« (Prijevod Josepha Smitha, Matej 27:6).

Stoga što su srebrnjaci bili »krvarina« (Matej 27:6) te nisu bili zakoniti da ih se doda u riznicu, židovski su vođe iskoristili novac da kupe lončarevu njivu na kojoj će tuđinci (stranci) biti pokapani. Matej je ovaj događaj citirao kao ispunjenje proroštva (Zaharija 11:12–13).

Zbog pritiska Židova i iz straha od gubitka kontrole nad narodom, Pilat je predao Isusa da Isus bude razapet (vidi Matej 27:11–26). (Imat ćete priliku detaljnije proučavati ove događaje u lekciji o Ivanu 17–18.)

Matej 27:26–50

Isus je bičevan, izrugivan i razapet

Prije nego što je predao Isusa na raspeće, Pilat ga je dao bičevati (vidi Matej 27:26). Biti bičevan znači biti opetovano udaran bičem koji je imao predmete poput oštrih kamenčića ili komadića kostiju satkanih u nekoliko niti. Ovaj oblik kažnjavanja bio je obično rezerviran za one koji su bili sluge, dok su osobe plemenite krvi ili slobodni ljudi Rima bili premlaćeni šibama. Mnogi ljudi nisu preživjeli bičevanje zbog ozbiljne tjelesne traume koju je ono uzrokovalo.

Pročitajte Mateja 27:27–32 i potražite što su rimski vojnici učinili Isusu.

Što mislite zašto su vojnici pronašli nekoga tko će nositi Isusov križ za njega?

Zamislite da ste vi na mjestu Šimuna Cirenca. O čemu biste razmišljali ili kako bi se osjećali da ste se nalazili među mnoštvom i bili prisiljeni nositi Isusov križ? Zapišite svoj odgovor u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama.

U Mateju 27:33 zabilježeno je da je Isus odveden »na mjesto zvano Golgota – što znači lubanja«.

Starješina James E. Talmage iz Zbora dvanaestorice apostola podučavao je sljedeće o nazivu tog mjesta: »Naziv se možda primjenjivao temeljem topografskih značajki, kao što mi govorimo o sljemenu brda; ili, ako je mjesto bilo uobičajeno mjesto za smaknuća, moglo je biti tako zvano kao izražaj smrti, baš kao što mi lubanju nazivamo glavom smrti« (Jesus the Christ, 3. izdanje [1916.], 667).

U Mateju 27:34–45 zabilježeno je da je Isus odbio piti ono što se obično nudilo onima koji su bili razapeti kako bi im se otupila bol. Drugi koji su gledali raspeće nastojali su izrugivati se Isusu i napastovati ga.

Pročitajte Mateja 27:46 i potražite što je Isus rekao dok je bio na križu. Možete označiti ono što otkrijete.

Kako biste bolje razumjeli što se dogodilo u ovom trenutku, pročitajte sljedeću izjavu starješine Jeffreyja R. Hollanda iz Zbora dvanaestorice apostola:

»Sada govorim pažljivo, s puno poštovanja, o onome što je možda bio najteži trenutak u cijelom ovom samotnom putovanju do Pomirenja. Govorim o tim završnim trenucima za koje je Isus bio pripremljen intelektualno i tjelesno, no koje možda nije u potpunosti očekivao emocionalno i duhovno — to završno spuštanje u strašan očaj zbog napuštenosti od Boga, kada je uzviknuo u krajnjoj osamljenosti: ‘Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?’ [Matej 27:46; kurziv nadodan]…

Uvjerenjem cijele svoje duše svjedočim da je on uistinu savršeno činio što je njegovom Ocu ugodno i da savršeni Otac nije napustio svoga Sina u tom trenutku. Naprotiv, moje je osobno uvjerenje da u cijelom Kristovom smrtnom službeništvu Otac nikada nije bio bliže svome Sinu nego u tim završnim strašnim trenucima patnje. Ipak… Otac je nakratko povukao od Isusa utjehu koju mu je njegov Duh pružao, podršku njegove osobne prisutnosti« (»None Were with Him«, Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 87–88).

Što mislite zašto je Nebeski Otac povukao svojeg Duha od Isusa u tom trenutku?

Pročitajte ostatak izjave starješine Hollanda i označite što je rekao da objašnjava zašto je Isus Krist iskusio povlačenje Duha: »To je bilo potrebno. U stvari, to je bila bit značenja Pomirenja - da je taj savršeni Sin koji nikad loše nije govorio, niti učinio nešto pogrešno, niti dotakao nešto nečisto, morao saznati kako bi se ostatak čovječanstva osjećao kada bi počinio takve grijehe. Da bi njegovo Pomirenje bilo beskrajno i vječno, on je morao osjetiti što znači umrijeti ne samo tjelesno već i duhovno, osjetiti što znači izgubiti Duha božanskog i ostati potpuno, očajno i beznadno sam« (»None Were with Him«, 88).

Iz Mateja 27:46 i izjave starješine Hollanda možemo naučiti da je Isus Krist osjetio povlačenje Duha Nebeskog Oca kao dio Pomirenja.

Kada griješimo proživljavamo duhovnu smrt – povlačenje Duha Nebeskog Oca. Stoga što je Isus Krist iskusio duhovnu smrt na križu, on nam može pomoći kada smo odvojeni od Duha Nebeskoga Oca zbog naših loših odluka. Također nam može pomoći kada se osjećamo sami.

Pročitajte Mateja 27:50. U Prijevodu Josepha Smitha čitamo: »Isus, kada opet povika jakim glasom, rekavši: ‘Oče, svršeno je, volja je tvoja izvršena’, predade duh« (Prijevod Josepha Smitha, Matej 27:54).

Prema prijevodu ovog stiha u Prijevodu Josepha Smitha, Isus Krist je patio kako bi ispunio volju Nebeskog Oca.

Dok ste proučavali Mateja 26 u prethodnoj lekciji, učili ste o Spasiteljevoj patnji u Getsemaniju i njegovoj voljnosti da poda svoju volju Očevoj. Možete zapisati Matej 26:39 kao unakrsnu referencu u svojim Svetim pismima uz Mateja 27:50 kako biste si pomogli upamtiti da je Isus učinio ono što je obećao učiniti.

Pročitajte Mateja 27:51 i potražite što se dogodilo u hramu nakon što je Isus preminuo.

Hram je imao dvije sobe u Isusovo vrijeme – Svetinju i Svetinju nad svetinjama. Te su dvije sobe bile razdvojene velom ili zastorom. »Svetinja nad svetinjama bila je najsvetija soba u drevnom hramu; simbolizirala je Božju nazočnost. Jednom godišnje, na Dan Pomirenja, veliki svećenik bi prošao iz Svetinje kroz veo hrama i ušao u Svetinju nad svetinjama gdje bi poškropio krv žrtve okajnice kako bi pomirio za grijehe cijele Izraelske zajednice (vidi Levitski zakonik 16). Kada se hramski zastor ‘razdera na dvoje’ (razdera na dva dijela) prilikom smrti Isusa Krista (Matej 27:51), bio je to dramatičan simbol da je Isus Krist, znameniti Veliki svećenik, prošao kroz veo smrti te da će uskoro ući u nazočnost Boga [Oca]« (New Testament Student Manual [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2014.], 94).

Starješina Bruce R. McConkie iz Zbora dvanaestorice apostola naučavao je sljedeće o tome što znači razderivanje hramskog zastora: »Krist je sada žrtvovan; zakon je ispunjen; Mojsijeva je rasporedba minula; punina evanđelja je došla sa svim svojim svjetlom i moću; i tako – dramatično, na način koji će svi Židovi prepoznati, da im je kraljevstvo oduzeto i dano drugima – Božanstvo je rastrgalo hramski zastor ‘od vrha do dna’. Svetinja nad svetinjama sada je otvorena svima i svi, kroz pomirbenu krv Jaganjca, sada mogu ući u najviše i najsvetije od svih mjesta, to kraljevstvo u kojem se nalazi vječni život… Uredbe koje su se vršile kroz veo drevnog hrama bile su prilika onoga što je Krist imao za učiniti, a stoga što je on to sada učinio svi su ljudi postali podobni da prođu kroz veo u Gospodinovu nazočnost kako bi naslijedili puno uzvišenje« (Doctrinal New Testament Commentary, 3 sveska [1965.–1973.], 1:830).

Iz trganja hramskog zastora prilikom Isusove smrti učimo da zbog Pomirenja Isusa Krista svi mi možemo ući u Božju nazočnost ako se pokajemo i obdržavamo svoje saveze.

Odgovorite na sljedeća pitanja u svom dnevniku proučavanja Svetih pisama:
1. Kako nam Pomirenje Isusa Krista čini mogućim da se vratimo u Božju nazočnost?
2. Što mi moramo učiniti da bismo bili dostojni vječno boraviti s Nebeskim Ocem?

U Mateju 27:52–66 daje nam se više podataka o tome što se dogodilo nakon Isusove smrti. Primijetite da je u Mateju zabilježeno da su »poslije Isusova uskrsnuća« (Matej 27:53; kurziv nadodan) mnogi pravednici koji su umrli također uskrsnuli i pokazali se mnogim ljudima u Jeruzalemu (vidi i NiS 133:54–56).

Nakon što je Isus umro, Josip iz Aramiteje, bogati učenik, »zatraži tijelo Isusovo« (Matej 27:58; vidi i Ivan 19:39). Spasiteljevo je tijelo umotano u čisto platno i položeno u grobnicu koja je bila u posjedu Josipa iz Aramiteje, a ulaz je zatvoren velikim kamenom. Pilat je, na zahtjev nekih glavara svećeničkih i farizeja, naredio da stražari paze na grobnicu, a kamen bude zapečaćen. Prema Mateju 27:63–64, zašto su glavari svećenički i farizeji željeli ovo?

Matej 28

Isus Krist je uskrsnuo i ukazao se mnogima

Prema Mateju 28:1–5, rano prvog dana u tjednu, to jest u nedjelju, Marija Magdalena i druga žena po imenu Marija otišle su do grobnice. Matej 28:2 u Prijevodu Josepha Smitha navodi da su tamo vidjele dva anđela.

Nakon Uskrsnuća Isusa Krista, članovi Crkve su obdržavali i svetkovali prvi dan tjedna kao šabat i naposljetku se obdržavanje sedmog dana kao šabata prekinulo. Promjena odbržavanja posljednjeg dana u tjednu na prvi dan u tjednu nije toliko važna kao koncept i načelo šabata.

Pročitajte Mateja 28:6–7 i potražite što su anđeli rekli ženama.

U Mateju 28:8–10, 16–18, čitamo da su žene otišle reći učenicima što su vidjele i čule. Putem im se ukazao Isus i žene mu »obujmiše… noge i pokloniše mu se« (Matej 28:9). Kasnije, kada su učenici poslušali riječi žena i otputovali u Galileju, Spasitelj se ukazao i njima. Kako biste učili o drugim Isusovim ukazanjima prije njegovog Uzašašća, pogledajte »Evanđelja« u Vodiču za Sveta pisma.

Pročitajte Mateja 28:19–20 i potražite što je Spasitelj zapovjedio svojim apostolima da učine. (Matej 28:19–20 je odlomak iz stihovne okosnice. Možete označiti ove stihove na istaknuti način.)

Jedno načelo koje učimo iz Spasiteljeve zapovijedi njegovim apostolima je da dok stječemo svjedočanstvo o Isusu Kristu, imamo odgovornost svjedočiti drugima o njemu.

Stihovna okosnica – Matej 28:19–20

Dovršite sljedeće zadatke u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama:
1. Navedite barem tri načina na koje možemo drugima svjedočiti o Isusu Kristu. Zatim odaberite jedan od načina sa svojeg popisa i zapišite cilj vezan za to kako ćete nastojati svjedočiti drugima o Isusu Kristu.
2. Odgovorite na sljedeća pitanja: S obzirom na to što je Spasitelj rekao u Mateju 28:19–20, što možete učiniti kako biste se pripremili služiti misiju?
Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svojem dnevniku proučavanja Svetih pisama:

Proučio/la sam Mateja 27–28 i dovršio/la ovu lekciju (datum).

Dodatna pitanja, misli i uvidi koje bih želio iznijeti svojem učitelju: