Rimljanima 8-11

Uvod

Apostol Pavao podučavao je o blagoslovima koji proizlaze iz duhovnog ponovnog rođenja i podlaganja volji Nebeskog Oca. Podučavao je o Izraelovom odbijanju Božjeg saveza sklopljenog s Abrahamom i njegovim potomstvom. Pavao je podučavao da je Božji odabrani narod određen više prema svojoj vjernosti savezu nego prema lozi i podučavao je o prenošenju evanđelja poganima.

Rimljanima 8

Pavao opisuje blagoslove duhovnog ponovnog rođenja

Poznajete li nekoga tko je naslijedio nešto od velike vrijednosti ili važnosti od nekoga drugoga? Na primjer, ponekad roditelj ili baka ili djed daju nešto vrlo vrijedno svojoj djeci i unucima.

Da možete naslijediti nečiju imovinu, čiju biste imovinu odabrali i zašto biste ju željeli?

Razmislite o blagoslovima koje biste primili da naslijedite sve što posjeduje naš Nebeski Otac. Dok proučavate Rimljanima 8:1–18, potražite što moramo učiniti da bismo bili baštinici svega što naš Nebeski Otac posjeduje.

Pročitajte Rimljanima 8:1, 5–7, 13, tražeći što je apostol Pavao podučavao o življenju »po tijelu« ili prepuštanju prirodnoj težnji za grijehom, kao i o življenju »po Duhu«.

U ovim stihovima Pavao je podučavao o dvama oprečnim stavovima: »težnj[i] tijela« i »težnj[i] Duha« (Rimljanima 8:6). Težnja tijela znači težiti za tjelesnim užitcima, strastima i požudama tijela. Što mislite što znači težnja Duha?

Izraz »usmrćujete tjelesna djela« (Rimljanima 8:13) znači obuzdati ili riješiti se slabosti, iskušenja i grijeha povezanih s našim smrtnim tijelima (vidi Rimljanima 8:13 , Mosija 3:19). Iz ovog stiha učimo da ako slijedimo utjecaj Duha, možemo pobijediti težnju za grijehom.

Pročitajte Rimljanima 8:14–17, tražeći kako je Pavao nazvao one koji slijede Duha. Riječ sinovi u stihu 14 označava djecu i uključuje kćeri (vidi NiS 25:1).

Sveta pisma govore o nama kao o »djeci Božjoj« (Rimljanima 8:16) u više od jednom smislu. Prvo, svaka osoba je doslovno ljubljeno duhovno dijete Nebeskog Oca. Drugo, ponovno se rađamo kao djeca Božja kroz odnos u savezu s Isusom Kristom kad se pokajemo, kršteni smo i primimo Duha Svetoga.

Posvajanje je bilo uobičajeno u rimskom svijetu i Pavlovi su čitatelji poznavali taj koncept. Osoba koja je legalno posvojila nekoga predavala je toj osobi sva prava i povlastice koje bi imalo rođeno dijete. Stoga kad primamo »Duha posinjenja« (Rimljanima 8:15) ulaskom u evanđeoski savez, postajemo djeca Božja i »subaštinici Kristovi« (Rimljanima 8:17).

U Mormonovoj knjizi kralj Benjamin također je podučavao kako možemo postati »djeca Božja« (vidi Mosija 5:5–10).

Predsjednik Joseph Fielding Smith je podučavao da Isus Krist »postaje naš Otac… jer nam nudi život, vječni život, kroz Pomirenje koje je izvršio za nas.« Objasnio je: »Mi postajemo djeca, sinovi i kćeri Isusa Krista, kroz naše saveze poslušnosti njemu« (Doctrines of Salvation, sažeo Bruce R. McConkie, 3 sveska [1954.–1956.], 1:29.).

Ponovno pročitajte Rimljanima 8:17. Subaštinik je netko tko prima jednako nasljeđe kao i drugi baštinici.

Ako smo već djeca Boga Oca, zašto automatski ne primamo jednako nasljeđe kao i Isus Krist? Zašto je važno da postanemo sinovi i kćeri Isusa Krista?

Starješina Dallin H. Oaks iz Zbora dvanaestorice apostola je objasnio: »Svi mi smo baštinici naših nebeskih roditelja. ‘Mi smo djeca Božja’, podučavao je apostol Pavao, ‘ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi’ (Rimljanima 8:16–17). To znači da smo, kao što je rečeno u Novom zavjetu, mi ‘baštinici vječnoga života’ (Titu 3:7) i da ako dođemo Ocu, sve ćemo ‘baštinit[i]’ (Otkrivenje 21:7) – sve što on posjeduje – koncept koji naši smrtni umovi slabo razumiju. No, barem možemo razumjeti da je ostvarivanje ove krajnje sudbine u vječnosti jedino moguće ako slijedimo našeg Spasitelja, Isusa Krista, koji je naučavao da ‘nitko ne dolazi k Ocu osim po meni’ (Ivan 14:6)« (»Followers of Christ«, Ensign, svibanj 2013., 98).

Na temelju naše vrijednosti, ne bismo ništa primili jer smo svi griješili i lišeni smo Božje slave (vidi Rimljanima 3:23). No kad nas Isus Krist posvoji, naši nedostaci su pobijeđeni kroz njegov savršeni život i Pomirenje. Stoga kroz savez i poslušnost Isusu Kristu postajemo subaštinici i »trpimo s [Isusom Kristom]« (Rimljanima 8:17). To ne znači da mi trpimo ono što je trpio Spasitelj kao dio svoje pomirbene žrtve. Bolje rečeno, trpimo s njim slijedeći ga i žrtvujući svjetovne stvari, pokoravajući se zapovijedima i vjerno podnoseći oprečnosti.

Iz Rimljanima 8:14–18 učimo da ako smo vjerna Božja djeca u savezu, možemo postati subaštinici s Isusom Kristom svega što Nebeski Otac posjeduje.

Nacrtajte tablicu s tri stupca u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama, označavajući jedan stupac s Uvjeti, srednji stupac s Oprečnost i treći stupac s Nasljeđe. Zatim učinite sljedeće:
1. U stupcu »Uvjeti« navedite četiri ili pet posebnih zapovijedi ili mjerila koje moramo živjeti kako bismo bili vjerna Božja djeca u savezu.
2. U stupcu »Oprečnost« navedite neke primjere oprečnosti koje možemo iskusiti dok nastojimo živjeti kao vjerna Božja djeca u savezu.
3. U stupcu »Nasljeđe« navedite nekoliko blagoslova koje možemo naslijediti od Nebeskog Oca ako nastojimo živjeti kao vjerna Božja djeca u savezu.

Gledajući što ste naveli u svom dnevniku proučavanja Svetih pisama, usporedite blagoslove koje imate ako ste subaštinici s Kristom, s uvjetima koje morate ispuniti i oprečnostima koje možete iskusiti. Što biste rekli nekome tko pita je li vrijedno biti vjeran Gospodinovim zapovijedima?

Pročitajte Rimljanima 8:18, tražeći što je Pavao rekao o tome kako se ono što žrtvujemo uspoređuje s onim što primamo od Nebeskog Oca kao nasljeđe.

U Rimljanima 8:19–30 zapisano je da je Pavao podučavao da nam Duh pomaže u našim slabostima i da je Isus Krist u predsmrtnom životu pozvan biti Spasitelj Božje djece. (U Rimljanima 8:29–30 riječ predodredi znači unaprijed određen ili pozvan. Više ćete učiti o naučavanjima apostola Pavla o predodređenosti u Efežanima.)

Pročitajte Rimljanima 8:28, 31–39, tražeći istine koje je Pavao podučavao o Božjoj ljubavi povezanoj s oprečnostima, izazovima i tegobama smrtnosti. Možete označiti riječi ili izraze koji su vam posebno značajni.

U Rimljanima 8:31 u Prijevodu Josepha Smitha piše: »Ako je Bog za nas, tko će biti protiv [poraziti] nas?« (Prijevod Josepha Smitha, Rimljanima 8:31).

Neke istine koje možemo prepoznati u ovim stihovima uključuju: Ako volimo Boga, sve zajedno će djelovati za naše dobro. Kroz Isusa Krista možemo pobijediti izazove i tegobe smrtnosti. Ništa nas ne može odvojiti od Božje ljubavi, koja je pokazana Pomirenjem Isusa Krista.

Izvršite jednu ili više sljedećih aktivnosti u svom dnevniku proučavanja Svetih pisama:
1. Razmislite o izazovima i tegobama koje ste iskusili i zatim napišite dvije izjave iz Rimljanima 8:28, 31–39 koje vam se ističu i objasnite zašto.
2. Opišite kako ste iskusili Božju ljubav tijekom svojih izazova.
3. Napišite nekoliko načina na koje možete pokazati svoju ljubav prema Bogu. Postavite cilj djelovati prema onome što ste zapisali i vjerujte da će sve zajedno djelovati za vaše dobro.

Rimljanima 9–11

Pavao podučava o Izraelovom odbacivanju Božjeg saveza i o pronošenju evanđelja poganima

Kako je zapisano u Rimljanima 9–11, apostol Pavao upotrijebio je izraze Izrael i Izraelci umjesto Židovi. U vrijeme Starog zavjeta Bog je odabrao potomke Jakova ili Izraela da budu dio njegovog saveza s Abrahamom (vidi Rimljanima 9:4–5). Ovaj je savez uključivao blagoslove poput zemlje, svećeničke ovlasti i odgovornosti blagoslivljanja ljudi diljem svijeta evanđeljem koje omogućava vječni život.

Pročitajte Rimljanima 9:6, 8, tražeći što je Pavao podučavao o članovima doma Izraelova.

Što mislite da je Pavao mislio pod »nisu svi Izraelci pravi Izraelci« (Rimljanima 9:6)?

Neki Židovi nisu razumjeli da nisu svi ljudi rođeni u domu Izraelovu kvalificirani biti dijelom Božjeg saveza s Izraelom. Pogrešno su vjerovali da im njihovo podrijetlo automatski daje blagoslove saveza.

Pročitajte Rimljanima 10:8–13, tražeći kako netko, Izraelac ili ne, može postati dijelom Božjeg naroda saveza.

U ovim stihovima grčka riječ prevedena kao priznaje označava otvorenu potvrdu prihvaćanja ili savez, a grčka riječ prevedena kao vjeruje znači povjerljivu odanost. Ovo duboko vjerovanje u Spasitelja vodi ljude da otvoreno potvrde svoje prihvaćanje Spasitelja na načine koje je on odredio. Ti načini uključuju pokoravanje Božjim zapovijedima, pokajanje i primanje spasonosnih uredbi evanđelja, koje uključuju krštenje i dar Duha Svetoga.

Prema Pavlovim naučavanjima, ako prihvatimo i slušamo Isusa Krista i njegovo evanđelje, možemo primiti blagoslove Božjeg saveza i biti spašeni.

Neki ljudi su koristili Rimljanima 10:9, 13 kako bi tvrdili da sve što trebamo činiti da bismo bili spašeni jest verbalno priznavanje naše vjere u Isusa Krista. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama napišite kako vam istine o kojima se raspravljalo u ovoj lekciji mogu pomoći odgovoriti na ove pogrešne tvrdnje.

U ostatku Rimljanima 10–11 čitamo da je Pavao poučavao da je slušanje riječi Božje ključno za razvijanje vjere u Isusa Krista. Bolje je objasnio izraelsko odbacivanje evanđelja Isusa Krista i upotrijebio analogiju o pricjepljivanju grana s divlje masline na pitomu maslinu kako bi prikazao prihvaćanje pogana u dom Izraelov (vidi Jakov 5). Također je podučavao da će evanđelje ponovno biti ponuđeno Židovima.

Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama:

Proučio sam Rimljanima 8–11 i dovršio ovu lekciju (datum).

Dodatna pitanja, misli i uvidi koje bih želio iznijeti svojem učitelju: