Efežanima 2–3

Uvod

Apostol Pavao je podučavao svece u Efezu da svi grešnici mogu biti spašeni Božjom milošću te da Židovi i pogani mogu postati jedno u domaćinstvu Božjem. Pavao je također objasnio da je Crkva Isusa Krista izgrađena na temelju apostola i proroka te je iznio svoju želju da sveci iskuse ljubav Isusa Krista.

Efežanima 2

Pavao naučava kako krv Isusa Krista spašava i Židova i poganina

Razmislite o vremenu kada su vas možda drugi isključili ili kada ste bili odvojeni od njih.

U trenutku kada je apostol Pavao pisao svoju poslanicu Efežanima, neki su se članovi Crkve koji su bili Židovi osjećali superiornijima poganim obraćenicima jer su Židovi bili Izraelci po rođenju, a muškarci su bili obrezani.

Pročitajte Efežanima 2:1–3, tražeći kako je Pavao opisao duhovno stanje i poganih svetaca (vas u stihovima 1–2) i židovskih svetaca (mi u stihu 3) prije njihovog obraćenja Spasitelju i njegovoj Crkvi. Izraz »gospodaru zračnog kraljevstva« u stihu 2 odnosi se na đavla i na njegov utjecaj diljem svijeta.

Prema stihovima 1–2, kakvo je bilo duhovno stanje pogana prije njihovog obraćenja?
Prema stihu 3, kakvo je bilo duhovno stanje Pavla i Židova prije njihovog obraćenja?

Pavao je opisao i pogane i Židove kao duhovno mrtve ili odvojene od Boga zbog njihovih grijeha (vidi stih 1). Oni su slijedili putove ili želje tijela, a time su se podlagali Božjem gnjevu.

Pročitajte Efežanima 2:4–6, tražeći duhovno stanje poganih i židovskih svetaca nakon njihovog obraćenja. Riječ »nebesima« u stihu 6 odnosi se na celestijalno kraljevstvo (vidi Bruce R. McConkie, Doctrinal New Testament Commentary, 3 sveska [1965.–1973.], 2:500).

Primijetite da je Gospodin nakon njihovog obraćenja oživio i Židove i pogane, tj. učinio ih živima iz njihovog duhovno mrtvog i grešnog stanja. O ovome govorimo kao o duhovnom ponovnom rođenju ili spasenju od naših grijeha.

Pročitajte Efežanima 2:7–10, tražeći što je poganima i Židovima omogućilo da izvrše ovu preobrazbu.

Ovi stihovi podučavaju sljedeću istinu: Zbog Božje milosti čitavo čovječanstvo može biti spašeno kroz vjeru u Isusa Krista.

Istinita vjera u Isusa Krista uvijek vodi do toga da ga slijedimo i činimo dobra djela. Primijetite da je Pavao naglasio da mi ne možemo spasiti sebe bez obzira na to koliko nam dobra djela bila (vidi Efežanima 2:8–9). Predsjednik Dieter F. Uchtdorf iz Prvog predsjedništva objasnio je našu potrebu za Božjom milošću:

»Budući da smo svi ‘sagriješili i lišeni Božje slave’ [Rimljanima 3:23] i zato što ‘ništa nečisto ne može ući u kraljevstvo Božje’ [1. Nefi 15:34] nitko od nas nije dostojan vratiti se u nazočnost Božju.

Čak i ako ćemo služiti Bogu svom svojom dušom, to nije dovoljno, jer ćemo i dalje biti ‘sluge beskorisne’ [Mosija 2:21]. Ne možemo zaraditi svoj put u nebo jer će se zahtjevi pravde ispriječiti poput barijere, koju smo nemoćni nadvladati sami.

Ali nije sve izgubljeno.

Milost Božja naša je velika i vječna nada.

Kroz žrtvu Isusa Krista, naum milosti umiruje zahtjeve pravde [vidi Alma 42:15] ‘i [donosi] spasenje svima onima koji u ime njegovo uzvjeruju’ [Alma 34:15].

Naši grijesi, iako mogu biti poput grimiza, mogu postati bijeli poput snijega [vidi Izaija 1:18]. Budući da naš voljeni Spasitelj ‘dade samog sebe kao otkup mjesto sviju’ [1. Timoteju 2:6], ulazak u njegovo vječno kraljevstvo nam je omogućen [vidi 2. Petrova 1:11].

Vrata su otključana! …

Da bismo baštinili tu slavu, potrebno je više od otključanih vrata; moramo ući kroz ta vrata sa željom srca da se promijenimo – tako dramatično, kako opisuju Sveta pisma, se ‘iznova rodimo, da, od Boga rodimo, promijenimo od našeg svjetovnog i paloga stanja u stanje pravednosti, da nas Bog otkupi, te da mi postanemo sinovi njegovi i kćeri’ [Mosija 27:25]…

Milost je dar od Boga, a naša želja da budemo poslušni svakoj Božjoj zapovijedi predstavlja istezanje naše smrtničke ruke da bi primila ovaj sveti dar od našeg Nebeskog Oca« (»The Gift of Grace«, Ensign ili Liahona, svibanj 2015., 108, 110).

Odgovorite na sljedeće pitanje u svom dnevniku proučavanja Svetih pisama: Kako nam primjenjivanje vjere u Isusa Krista i pokajanje za naše grijehe pomaže primiti Božji dar milosti?

Popratna slika prikazuje dio modela Herodovog hrama u Jeruzalemu. Strjelica pokazuje na »pregradu koja ih je rastavljala« (Efežanima 2:14) u vanjskom dvoru hrama. Zato što pogani nisu bili Izraelci rodom, živeći prema Mojsijevom zakonu bilo im je zabranjeno proći dalje od ovog zida u svetija područja hrama. Smatrani su da su »otuđeni od izraelskog građanstva, bez dijela u Savezima obećanja« (Efežanima 2:12). Fizička pregrada rastavljanja simbolizira duhovno razdvajanje koje je postojalo između Židova i pogana prije Petrove objave da se evanđelje treba propovijedati poganima.

Pročitajte Efežanima 2:12–15, tražeći što je srušilo barijeru između Židova i pogana. Riječ neprijateljstvo u stihu 14 znači »protivljenje, oprečnost i mržnju« (Vodič za Sveta pisma, »Neprijateljstvo«, scriptures.lds.org).

Prema ovim stihovima, što je spojilo pogane i Židove?

Figurativna pregrada duhovne odvojenosti između Židova i pogana uklonjena je kroz Kristovu krv i oni su postali »jed[an] nov[i] čovjek« (Efežanima 2:15) ili jedno ujedinjeno tijelo ili skupina u Kristu. Možete zapisati ili obilježiti sljedeću istinu uz Efežanima 2:12–15: Kada dođemo Isusu Kristu i iskusimo njegovu milost, postajemo ujedinjeni s Božjim svecima.

Pročitajte Efežanima 2:16–19, tražeći izraze koji naglašavaju istinu da kada dođemo Isusu Kristu i iskusimo njegovu milost, možemo biti ujedinjeni s Božjim svecima.

Razmotrite što mislite zašto nam je važno razumjeti ovu istinu i primijeniti je u Crkvi danas.

Odgovorite na sljedeća pitanja u svom dnevniku proučavanja Svetih pisama:
1. Kako možemo pomoći drugima da postanu poput »sugrađan[a]« (Efežanima 2:19) u Crkvi a ne poput stranaca?
2. Kada je netko pomogao vama da se osjećate poput sugrađanina sa svecima a ne poput stranca?
3. Kada ste pokušali pomoći nekome da se osjeća na isti način?

Razmislite o nekome koga poznajete tko bi mogao imati koristi od prisustvovanja na crkvenoj aktivnosti. Pozovite ovu osobu na nadolazeću aktivnost ili crkveni sastanak te uložite dosljedan napor kako biste pomogli ovoj osobi osjećati se dobrodošlo u vašem odjelu ili ogranku.

Pročitajte Efežanima 2:20–22, tražeći što je Pavao naučavao da je temelj Crkve.

Dovršite sljedeću istinu na temelju Pavlovih naučavanja u ovim stihovima: Gospodinova Crkva je utemeljena na s Isusom Kristom kao .

Zaglavni kamen je veliki kamen položen u kut temelja koji daje snagu i stabilnost cijeloj građevini.

Na koje je načine Isus Krist »zaglavni kamen« Crkve (Efežanima 2:20)?

Dok razmatrate Efežanima 2:21–22, razmislite o tome što se događa ostatku Crkve zbog ovog zaglavnog kamena?

Odgovorite na sljedeća pitanja u svom dnevniku proučavanja Svetih pisama:
1. Na koje načine apostoli i proroci čine ostatak temelja Crkve?
2. Kako ovaj temelj nudi stabilnost Crkvi i štiti ju od đavlovih napada?

Efežanima 3

Pavao izražava svoje želje za efežanske svece

Kako je zabilježeno u Efežanima 3:1–16, apostol Pavao je propovijedao o Isusu Kristu i naučavao da pogani kroz njega mogu biti »baštinici iste baštine« (stih 6) s Izraelom i dionici Božjih obećanja. Pavlovo je službeništvo bilo propovijedati evanđelje Isusa Krista poganima.

Pročitajte Efežanima 3:17–19, tražeći što je Pavao želio da sveci znaju i osjete.

Prema ovim stihovima, što je Pavao želio da sveci znaju i osjete?

Iz Efežanima 3:1–19 učimo da apostoli i proroci nastoje pomoći Božjoj djeci znati i osjetiti ljubav Isusa Krista.

Odgovorite na sljedeća pitanja u svom dnevniku proučavanja Svetih pisama:
1. Kako apostoli i proroci pomažu Božjoj djeci u naše doba razumjeti blagoslove uzvišenja i osjetiti ljubav Isusa Krista?
2. Kada su naučavanja apostola i proroka pomogla vama razumjeti blagoslove uzvišenja ili osjetiti ljubav Isusa Krista u vašem životu?
Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama:

Proučio sam Efežanima 2–3 i dovršio ovu lekciju (datum).

Dodatna pitanja, misli i uvidi koje bih želio iznijeti svojem učitelju: