Uvod u Hebrejima
Zašto proučavati ovu knjigu?
Poslanica Pavla apostola Hebrejima svjedoči o nadmoćnosti Isusa Krista. On je veći od anđela i ima izvrsnije ime i veći poziv. Anđeli su sluge Božji, ali Isus Krist je njegov Sin. Ova knjiga također podučava da je Isus veći od Mojsija te da je njegovo službeništvo donijelo novi savez pretpostavljen starom savezu pod Mojsijevim zakonom. Kao veliki svećenik Melkisedekovog svećeništva, njegovo je svećeništvo veće od onog velikih svećenika pod Mojsijevim zakonom.
Dok su Sveta pisma puna referenci na pomirbenu žrtvu Isusa Krista, njegovo uskrsnuće i uznesenje u nebo, Hebrejima naglašava neprestano djelo Otkupitelja u životima svih koji mu se obrate u poslušnosti i vjeri. Proučavanje knjige Hebrejima vam može pomoći bolje razumjeti nauk pomirenja i nadahnuti vas da živite u vjeri u Nebeskog Oca i Isusa Krista.
Tko je napisao ovu knjigu?
Većina svetaca posljednjih dana uvažava Pavla kao autora Hebrejima (vidi Vodič za Sveta pisma, »Pavlove poslanice«). Ipak, postoje i neki koji sumnjaju da je Pavao napisao ovu poslanicu zbog jezika i stila koji su različiti od njegovih drugih pisama. Općenito je usuglašeno da čak i ako pero nije bilo Pavlovo, ideje su bile njegove jer se nauci u Hebrejima slažu s onima pronađenima u njegovim drugim pismima. Prorok Joseph Smith je pripisivao izjave iz Hebrejima apostolu Pavlu (Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007.], 105). Zbog potreba ovog priručnika, prihvaćamo da je Pavao autor.
Kad i gdje je napisana?
Nije poznato gdje je Pavlovo pismo Hebrejima bilo napisano. Ne znamo točno kada je bilo napisano. Ipak, većina pretpostavlja da je bilo napisano oko 60.–62. g. po. Kr., približno u isto vrijeme kao i Pavlova pisma Filipljanima, Kološanima, Efežanima i Filemonu (vidi Vodič za Sveta pisma, »Pavlove poslanice«, scriptures.lds.org).
Kome je napisana i zašto?
Pavao je napisao Poslanicu Hebrejima kako bi ohrabrio židovske članove Crkve u održavanju njihove vjere u Isusa Krista i sprječavanju povratka na njihove prijašnje načine (vidi Hebrejima 10:32–38). Pod pritiskom raznih nevolja, mnogi su se od tih židovskih kršćana naočigled povlačili iz Crkve i vraćali u relativnu sigurnost židovskog bogoštovlja u sinagogi (vidi Hebrejima 10:25, 38–39). Pavao je želio pokazati tim židovskim kršćanima da je Mojsijev zakon sam po sebi usmjeravao k Isusu Kristu i njegovom Pomirenju kao istinitom izvoru spasenja.
Koja su neka osobita obilježja ove knjige?
Umjesto da bude isključivo poslanica, Hebrejima je više proširena propovijed koja se ponavljajući referira na Sveta pisma i praksu Izraelaca. To je najdulja propovijed u Svetim pismima o tome kako i zašto je Isus Krist svemu pretpostavljen.
Hebrejima podučava da je Isus Krist veći od zakona jer je on zakon dao. Hebrejima također podučava da su proroci primili moć kroz vjeru u njega, da je on bio moćan veliki svećenik u kome su se ispunile žrtve Starog zavjeta, da je on veći od anđela i da kroz njegovu pomirbenu žrtvu možemo primiti oprost grijeha.
Knjiga Hebrejima je jedno od nekoliko mjesta u Bibliji u kojima možemo čitati o proroku Melkisedeku (vidi Hebrejima 7:1–4) i svećeništvu imenovanom po njemu (vidi Hebrejima 5:5–6, 10; 6:20; 7:11–17). Hebrejima podučava da je Melkisedekovo svećeništvo veće od Aronovog i pokazuje da se spasenje ne nalazi u Mojsijevom zakonu ili uredbama koje su posluživali levitski svećenici, već u Isusu Kristu i drugim uredbama Melkisedekovog svećeništva (vidi Hebrejima 7:5–28). Hebrejima 11:1–12:4 donosi vrijedan govor o vjeri i podučava kako pojedinac može imati povjerenja u Isusa Krista. (Vidi Vodič za Sveta pisma, »Pavlove poslanice«.)
Kratak pregled
Hebrejima 1–6 Isus Krist je izražena slika Oca. On je veći od anđela i svih proroka koji su mu prethodili, uključujući Mojsija. Drevni Izraelci koji su bili izvedeni iz Egipta nisu uspjeli ući u Gospodinov počinak zbog toga što su okrenuli srca od Isusa Krista i njegovog sluge Mojsija. Kao moćni veliki svećenik, Isus je pretpostavljen svim mojsijevskim velikim svećenicima. Krist je bio usavršen kroz svoju patnju. Možemo ući u Gospodinov počinak i »teži[ti] za onim što spada na zrele« kroz nauke i uredbe evanđelja (Hebrejima 6:1).
Hebrejima 7–13 Melkisedekovo svećeništvo poslužuje evanđelje i veće je od Aronovog svećeništva. Šator i uredbe Mojsijevog zakona nagovijestili su Kristovo službeništvo. Isus Krist je ispunio Mojsijev zakon prolijevanjem svoje krvi kroz koju možemo zadobiti spasenje i oprost svojih grijeha. Vjerom su proroci i drugi pravedni muškarci i žene činili pravedna djela i čuda.