Uvod u Galaćanima
Zašto proučavati ovu knjigu?
Poslanica apostola Pavla Galaćanima napisana je židovskim kršćanima koji su zastranjivali od Gospodina ponovno se pouzdajući u djela Mojsijevog zakona. Apostol Pavao je nastojao ispraviti ovaj problem naglašavajući razliku između tegobnog »jarma« Mojsijevog zakona koji je vodio u duhovno ropstvo i evanđelja Isusa Krista koje vodi u duhovnu slobodu. Proučavanje ove poslanice može vam pomoći bolje cijeniti slobodu koja se nudi kroz evanđelje Isusa Krista.
Tko je napisao ovu knjigu?
Apostol Pavao je pisao Galaćanima (vidi Galaćanima 1:1).
Kad i gdje je napisana?
Pavao je vjerojatno napisao svoju poslanicu Galaćanima dok je putovao kroz Makedoniju tijekom svojeg trećeg misionarskog putovanja između 55. i 57. po. Kr. (vidi Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Pauline Epistles«).
Kome je napisana i zašto?
»Postoji neka nesigurnost po pitanju kojim se crkvama obraćao u ovoj poslanici. One su bile ili u sjevernoj Galiciji, okrugu čiji je glavni grad Ankara, ili u okrugu na granicama Frigije i Galicije koje je Pavao posjetio tijekom svojeg prvog misionarskog putovanja. U svakom slučaju, Pavao je zasigurno posjetio galaćanske crkve tijekom svojeg drugog (Djela 16:6) i trećeg (Djela 18:23) putovanja« (Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Pauline Epistles«).
Pavao je pisao svecima u Galiciji jer je bio jako zabrinut da su odstupali od Gospodina slijedeći naučavanja nekih koji su nastojali »izvrnuti Kristovo Evanđelje« (vidi Galaćanima 1:6–7). Židovski su kršćani podučavali pogane kršćane lažnom nauku da oni trebaju biti obrezani i obdržavati obredne uvjete Mojsijevog zakona kako bi bili spašeni (vidi Galaćanima 6:12; vidi i Djela 15:1). Neki su galaćanski sveci prihvatili naučavanja ovih ljudi (vidi Galaćanima 4:10).
Pavlova je glavna svrha u pisanju ove poslanice bila:
-
obraniti se od optužbi lažnih učitelja koji su mu se suprotstavljali;
-
podučiti da su svi ljudi, bilo Židovi ili pogani, spašeni Pomirenjem Isusa Krista postavljanjem svoje vjere u Isusa Krista umjesto oslanjanjem na djela Mojsijevog zakona;
-
pojasniti ulogu Mojsijevog zakona u Božjem naumu;
-
razlučiti između starog saveza koji je Bog sklopio s Mojsijem i novog saveza u Kristu;
-
pozvati svece da žive po Duhu.
Koja su neka osobita obilježja ove knjige?
Knjiga Galaćanima ističe se kao Pavlovo najstrastvenije pismo u kojem je iznio oštar prijekor i članovima Crkve koji su zastranjivali i lažnim učiteljima koji su ih vodili na stranputicu. Galaćanima sadrži Pavlovo najranije pisano predstavljanje nauka opravdanja – nismo opravdani djelima zakona Mojsijevog, već vjerom u Isusa Krista. Poslanica suprotstavlja »djela tijela« i »plod… Duha« (vidi Galaćanima 5:16–25).
Kratak pregled
Galaćanima 1–2 Pavao piše galaćanskim svecima jer su zastranili od Gospodina i prihvatili lažna naučavanja. Brani svoj apostolski poziv prepričavajući svoje početno protivljenje Crkvi i svoje obraćenje. Naglašava da je primio objavu izravno od Boga te pojašnjava da su njegovo službeništvo poganima odobrili apostoli. Izjavljuje da se jednom nije slagao s Petrom po pitanju poganih svetaca. Podučava da ljudi nisu opravdani djelima Mojsijevog zakona, već vjerom u Isusa Krista.
Galaćanima 3–4 Pavao brani poruku evanđelja. Podučava da je Abraham bio primjer osobe koja je bila opravdana vjerom, a ne djelima Mojsijevog zakona. Isus Krist je kroz Pomirenje otkupio čovječanstvo od prokletstva zakona. Svrha Mojsijevog zakona bila je biti »čuvar da nas vodi u Krista« (Galaćanima 3:24). Sveci kroz vjeru i krštenje primaju blagoslove Pomirenja, stupaju u evanđeoski savez, postaju baštinici Božji kroz Krista i više nisu sluge, već Božja djeca.
Galaćanima 5–6 Pavao poziva svece da ostanu čvrsti u evanđeoskom savezu koji Krist nudi. Pavao uspoređuje život osobe koja je upuštena u »djela tijela« (Galaćanima 5:19) s onom koja uživa u »plod[ovima]… Duha« (Galaćanima 5:22). Naučava da bi sveci trebali nositi bremena jedni drugima i ne klonuti u činjenju dobra. Žanjemo ono što sijemo.