Knjižnica
Lekcija 105: Alma 59–63

Lekcija 105

Alma 59–63

Uvod

Zapovjednik Moroni se radovao Helamanovim uspjesima u vraćanju nekih Nefijskih gradova koje su Lamanci osvojili. Međutim, kada je saznao da su Lamanci osvojili grad Nefihu, bio je ljut na vlast zbog zanemarivanja slanja pojačanja. U pismu Pahoranu, vrhovnom sucu, požalio se na patnju pravednih i prekorio je Pahorana jer nije podržavao cilj slobode. Moroni nije znao da je Pahoran pobjegao u zemlju Gideon zbog pobune nefijskih kraljevaca. Pahoran se nije uvrijedio zbog Moronijevog prijekora; umjesto toga, radovao se u Moronijevoj ljubavi prema slobodi. Gospodin je osnažio Nefijce, a Moroni, Pahoran i njihov narod zajedno su porazili kraljevce i Lamance. Nakon nekoliko godina rata, Nefijci su ponovno imali mir, a Helaman je ponovno uspostavio Crkvu.

Prijedlozi za podučavanje

Alma 59

Nefijci gube uporište, a zapovjednik Moroni tuguje zbog opačine naroda

Prije nastave napišite na ploču sljedeću izjavu predsjednika Ezre Tafta Bensona (iz The Teachings of Ezra Taft Benson [1988.], 285):

»Bolje je pripremati i sprječavati, nego popravljati i okajavati« (predsjednik Ezra Taft Benson).

Vjerojatno ste citirali ovu izjavu kao dio lekcije o Almi 49–51. Ako jeste, razmotrite ostaviti prazna mjesta umjesto nekih riječi dok zapisujete izjavu na ploču. Zatražite polaznike da popune praznine.

Pozovite ih da ispričaju o trenucima u svojem životu ili životu nekoga koga poznaju kada je priprema pomogla spriječiti razočaranje ili tugu.

Podsjetite polaznike da su u prethodnim lekcijama proučavali poglavlja o bitkama između Nefijaca i Lamanaca. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Almu 59:5–11, razmišljajući o tome kako se izjava na ploči odnosi na situaciju opisanu u ovim stihovima.

  • Što je omogućilo Lamancima da poraze grad Nefihu? (Opačina naroda Nefihe.)

  • Što ste našli u ovim stihovima što se odnosi na izjavu napisanu na ploči?

Ako polaznici ne spomenu sljedeću izjavu u Almi 59:9, skrenite im pažnju na nju: »Lakše [je] spriječiti da grad padne u ruke Lamancima negoli ga ponovno zauzimati od njih«. Možete predložiti da polaznici označe ovu izjavu u svojim Svetim pismima. Kako biste pomogli polaznicima razmisliti o tome kako se ova istina primjenjuje na njihov život, zatražite ih da usporede gradove u ovom zapisu sa sobom i duhovnim bitkama s kojima se suočavaju. Onda postavite jedno ili više od sljedećih pitanja:

  • Kako se ova istina odnosi na nas? (Pomognite polaznicima vidjeti da je lakše i bolje ostati vjeran nego vratiti se vjeri nakon zastranjivanja.)

  • Zašto je lakše ostati vjeran u Crkvi nego vratiti se u Crkvu nakon razdoblja manje aktivnosti?

  • Zašto je lakše održati svjedočanstvo nego ponovno ga steći nakon otpada?

Pozovite polaznike da promisle o načinima na koje ih neprijatelj i njegovi sljedbenici mogu napasti. Potaknite ih da u svoju bilježnicu ili dnevnik proučavanja Svetih pisama zapišu što će učiniti kako bi se pripremili za duhovne bitke.

Alma 60–62

Moroni krivo optužuje Pahorana koji odgovara s ljubavlju i poštovanjem

Naglas pročitajte Almu 59:13. Pobrinite se da polaznici razumiju kako je Moroni bio ljut jer je mislio da je vlast ravnodušna ili nezabrinuta zbog slobode naroda. U svojoj je ljutnji napisao pismo Pahoranu, vrhovnom sucu u Zarahemli. Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence naglas pročitaju Almu 60:6–11.

  • Za što je zapovjednik Moroni optužio Pahorana?

  • Koje emocije osjećate u Moronijevim optužbama?

Napišite sljedeću referencu iz Svetih pisama na ploču: Alma 60:17–20, 23–24. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju ove stihove. Potaknite ih da zamisle kako bi se osjećali da su na mjestu Pahorana.

  • Na koje su načine uvrede zapovjednika Moronija mogle povrijediti Pahorana?

Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence naglas pročitaju Almu 60:33–36. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je zapovjednik Moroni bio spreman učiniti da Pahoran nije povoljno odgovorio na njegove zahtjeve. Nakon što dopustite polaznicima da izvijeste što su pronašli, zatražite ih da prepoznaju riječi ili izraze u ovim stihovima koji ukazuju na Moronijeve razloge ili motive za iznošenje njegovih razloga.

Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Almu 61:1–5 kako bi otkrili zašto Moroni nije primio pojačanja.

  • Koje je podatke Pahoran iznio Moroniju?

  • Koji su neki načini na koje ljudi reagiraju kada su lažno optuženi za nešto?

  • Jeste li ikada bili lažno optuženi za nešto? Kako ste se osjećali zbog optužbi i optužitelja?

Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Almu 61:9–10, 15–18, tražeći išta što otkriva veličinu Pahoranovog karaktera. Nakon dovoljno vremena, pozovite nekoliko polaznika da iznesu što su pronašli.

  • Koje lekcije možemo naučiti iz načina na koji je Pahoran reagirao na Moronijeve optužbe? (Pomognite polaznicima prepoznati sljedeće načelo: Možemo odabrati da nas tuđe riječi i djela ne uvrijede. Druge istine koje bi polaznici mogli prepoznati uključuju da bismo trebali izbjegavati iznositi nepravedne osude protiv drugih i da kada se ujedinimo u pravednosti s drugima, snažniji smo u našim bitkama protiv zla. Možete zapisati ove istine na ploču.)

  • Kako možemo odabrati ne biti uvrijeđeni?

Razmotrite upitati polaznike jesu li voljni iznijeti bilo koje iskustvo koje su imali u odabiru da se ne uvrijede kada ljudi kažu nešto neljubazno ili neistinito o njima. Možete također razmotriti da iznesete i svoje vlastito iskustvo. Posvjedočite o važnosti praštanja drugima zbog njihovih riječi i djela protiv nas. Potaknite polaznike da slijede Pahoranov primjer.

Pozovite polaznika da naglas pročita Almu 62:1. Zatražite od razreda da prepozna kako se Moroni osjećao kada je primio Pahoranov odgovor.

Objasnite da iako je zapovjednik Moroni bio u krivu zbog svojeg optuživanja Pahorana, podučio je istinska načela koja možemo primijeniti u svojem životu. Pozovite polaznika da naglas pročita Almu 60:23. Istaknite da se Moronijeve riječi o čišćenju »nutarnj[e] posud[e]« mogu primijeniti na bilo koga tko se treba pokajati. Objasnite da je posuda spremnik poput čaše ili zdjele. Stavite zemlju ili blato s unutarnje i vanjske strane čaše (ako je moguće, prozirna čaša će biti najbolja). Upitajte polaznike bi li htjeli piti iz ove čaše. Očistite vanjsku stranu čaše i upitajte polaznike bi li se sada osjećali ugodno da piju iz nje.

  • Razmislimo li o sebi kao o posudama, što bi moglo značiti da se očisti nutarnja posuda, ili nutarnja strana posude?

Pročitajte sljedeću izjavu predsjednika Ezre Tafta Bensona:

»Moramo očistiti nutarnju posudu (vidi Alma 60:23), počevši prvo sa sobom, onda sa svojim obiteljima, a naposljetku s Crkvom« (»Cleansing the Inner Vessel«, Ensign, svibanj 1986., 4).

  • Zašto je važno da budemo čisti s unutarnje strane (ono što ljudi ne vide) kao i s vanjske (ono što ljudi vide)?

  • Zašto je važno očistiti nutarnju posudu naših života prije nego što možemo biti u potpunosti učinkoviti u Gospodinovom kraljevstvu?

Sažmite Almu 62:1–38 objašnjavajući da je zapovjednik Moroni doveo dio svoje vojske u pomoć Pahoranu da svrgne kraljevce u Zarahemli. Tada, sa svojom ujedinjenom vojskom i uz pomoć drugih nefijskih snaga, Moroni i Pahoran su preuzeli preostale gradove koje su Lamanci zauzeli. Istjerali su Lamance iz zemlje i uspostavili mir među narodom.

  • Koji su neki izazovi s kojima bi se pojedinci i obitelji mogli suočiti nakon vremena rata?

Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Almu 62:39–41 da bi uvidjeli kako su Nefijci bili pogođeni kušnjama rata.

Dok polaznici raspravljaju o ovom pitanju, mogli bi odgovoriti s odgovorima poput sljedećih:

Naše pravedne molitve mogu imati pozitivan učinak na naše zajednice.

Neki se ljudi u trenucima nevolja ponize pred Bogom dok drugi postaju tvrdokorniji.

  • Što mislite zašto se neki ljudi približe Gospodinu kada se suočavaju s kušnjama? Zašto se neki ljudi okrenu od Gospodina kada se suočavaju s kušnjama? (Pomognite polaznicima razumjeti da u trenucima nevolja naši odabiri određuju hoćemo li se približiti Gospodinu.)

  • Dok ste čitali poglavlja o ratu u Mormonovoj knjizi, što su vas ona podučila o tome da budete sljedbenik Isusa Krista u trenucima rata ili sukoba?

Alma 63

Mnogi Nefijci putuju u zemlju na sjeveru

Sažmite Mormonove riječi u ovom poglavlju objašnjavajući da su se mnogi Nefijci počeli seliti na sjever, po kopnu i po moru. Šiblon je predao svete zapise Helamanu. Zapovjednik Moroni je umro, a njegov sin Moroniha je vodio vojsku u odbacivanju još jednog lamanskog napada.

Možete završiti ovu lekciju pričajući o nekome tko se suočio s neprijateljem i nevoljama te je odabrao imati meko srce i povećano povjerenje u Boga. Razmotrite iznijeti osobno iskustvo.

Pregled Alme

Odvojite nešto vremena da biste pomogli polaznicima pregledati Almu. Zatražite ih da razmisle o tome što su naučili iz ove knjige, i tijekom vjeronauka i kroz osobno proučavanje svetih pisama. Ako je potrebno, pozovite ih da pregledaju neke od sažetaka poglavlja u Almi kako biste im pomogli da se sjete. Nakon dovoljno vremena, pozovite nekoliko polaznika da iznesu svoje misli i osjećaje o nečemu u knjizi što ih se dojmilo.

Komentari i osnovni podaci

Alma 61 Odgovoriti onima koji nas uvrijede ili povrijede

Predsjednik James E. Faust iz Prvog predsjedništva iznio je izvješće koje opisuje važnost ne gajenja zlih osjećaja prema onima koji bi nas mogli pokušati uvrijediti ili povrijediti:

»U prekrasnim brdima Pennsylvanije predana skupina kršćana živi jednostavan život bez automobila, električne energije ili modernih strojeva. Rade naporno i žive tihim, mirnim životom odvojeno od svijeta. Većina hrane dolazi im iz njihovih vlastitih farmi. Žene šiju, pletu i tkaju svoju odjeću, koja je skromna i jednostavna. Poznati su kao Amiši.

Vozač kamiona za prijevoz mlijeka, star 32 godine, živio je sa svojom obitelji u njihovoj zajednici Nickel Mines. Nije bio Amiš, no njegova ga je ruta dovodila do mnogih mljekarskih farmi Amiša gdje je bio poznat kao tihi mljekar. Prošlog listopada on je odjednom izgubio sav razum i kontrolu. U svom je izmučenom umu krivio Boga za smrt svog prvog djeteta i za neka svoja neutemeljena sjećanja. Uletio je u školu Amiša bez ikakvog povoda, oslobodio dječake i odrasle i zavezao 10 djevojčica. Pucao je u djevojčice, pet ih je ubio, a pet ranio. Zatim si je oduzeo vlastiti život.

Ovo šokantno nasilje stvorilo je veliku zabrinutost među Amišima, ali ne i bijes. Bili su povrijeđeni, ali nisu mrzili. Njihovo je praštanje bilo trenutno. Svi su zajedno nastojali pomoći nesretnoj obitelji mljekara. Kada se obitelj mljekara okupila u njegovom domu dan nakon pucnjave, posjetio ih je susjed Amiš, zagrlio oca mrtvog odmetnika, i rekao mu: ‘Oprostit ćemo vam’. [Joan Kern, »A Community Cries«, Lancaster New Era, 4. listopada 2006., str. A8.] Vođe Amiša posjetili su suprugu i djecu mljekara da im izraze sućut, oprost, pomoć i ljubav. Skoro polovica ožalošćenih na sprovodu mljekara bili su Amiši. Zauzvrat, Amiši su pozvali obitelj mljekara da prisustvuje sprovodu ubijenih djevojčica. Izuzetan mir obuhvatio je Amiše dok ih je vjera održavala tijekom ove krize.

Jedan lokalni stanovnik vrlo je rječito sažeo posljedice ove tragedije rekavši: ‘Svi smo govorili isti jezik, i to nije bio samo engleski, već jezik brige za drugoga, jezik zajednice [i] jezik služenja. I, da, jezik praštanja.’ [Helen Colwell Adams, »After That Tragic Day, a Deeper Respect among English, Amish?« Sunday News, 15. listopada 2006., str. A1.] Bio je to čudesan izljev njihove potpune vjere u Gospodinova učenja tijekom propovijedi na gori: ‘[Dobro činite onima koji vas mrze] i molite za one koji vas progone’ [Matej 5:44].

Obitelj mljekara koji je ubio pet djevojčica dala je sljedeće priopćenje za javnost:

‘Našim prijateljima Amišima, susjedima i mjesnoj zajednici!

Naša bi obitelj htjela da svi vi znate kako smo duboko dirnuti praštanjem, ljubaznošću i milosrdnošću koje ste nam ukazali. Vaša ljubav za našu obitelj pomogla nam je dobiti iscjeljenje koje smo tako očajnički trebali. Molitve, cvijeće, pisma i darovi koje ste nam dali dirnuli su naša srca na način koji riječi ne mogu opisati. Vaše milosrđe dotaklo je više od naše obitelji, više od naše zajednice, i ono mijenja naš svijet, a na tome smo vam iskreno zahvalni.

Molimo vas, shvatite da su naša srca slomljena zbog svega što se dogodilo. Ispunjeni smo tugom zbog svih naših susjeda Amiša koje smo voljeli i koje i dalje volimo. Znamo da mnogo teških dana stoji pred obiteljima koje su izgubile svoje voljene i stoga usmjeravamo svu svoju nadu i povjerenje u Boga, tražeći utjehu dok nanovo gradimo svoje živote.’ [»Amish Shooting Victims«, www.800padutch.com/amishvictims.shtml.]

Kako je cijela skupina Amiša mogla izraziti takvo praštanje? Bilo je to zbog njihove vjere u Boga i povjerenja u njegove riječi, što je dio njihovog unutarnjeg bića. Oni sebe vide kao učenike Kristove i žele slijediti njegov primjer.

Čuvši za ovu tragediju, mnogi su ljudi poslali novce Amišima kako bi platiti za zdravstvenu skrb ranjenih djevojčica i za troškove sprovoda preminulih. Kao daljnji prikaz njihovog sljedbeništva, Amiši su odlučili novce podijeliti s udovicom mljekara i njezino troje djece, jer su i oni bili žrtve u toj strašnoj tragediji« (»The Healing Power of Forgiveness«, Ensign ili Liahona, svibanj 2007., 67–68).

Alma 62:41 Reagiranje na nevolje

Govoreći o Almi 62:39–41, predsjednik Boyd K. Packer iz Zbora dvanaestorice apostola je naučavao:

»Iste kušnje u vremenima nevolja mogu imati dosta suprotan učinak na pojedince… 

Zasigurno znate neke ljude čiji su životi bili ispunjeni nevoljama, a koji su se njima smekšali, osnažili i pročistili, dok su drugi iz tih istih kušnji izašli ogorčeni, razdraženi i nesretni« (»The Mystery of Life«, Ensign, studeni 1983., 18).

Starješina Dallin H. Oaks iz Zbora dvanaestorice apostola objasnio je da mi biramo kako ćemo reagirati na nedaću:

»Doista ove velike nedaće nisu bez vječne svrhe ili posljedica. One mogu okrenuti naše srce Bogu… Čak i kada nedaće nanesu smrtne teškoće, one također mogu biti sredstvo vođenja muškaraca i žena do vječnih blagoslova.

Takve nedaće velikih razmjera, poput prirodnih nepogoda i ratova, čine se nasljednima u smrtnom iskustvu. Ne možemo ih u potpunosti spriječiti, no možemo odrediti kako ćemo reagirati na njih. Na primjer, nedaće rata i vojnog roka, koje su neke duhovno uništile, za druge su bile duhovno buđenje. Mormonova knjiga opisuje kontrast:

‘No gle, zbog silno velike dužine rata između Nefijaca i Lamanaca mnogi otvrdnuše, zbog silno velike dužine rata; a mnogi se bijahu smekšali zbog nevolja svojih, toliko da se poniziše pred Bogom, i to u dubinu poniznosti’ (Alma 62:41).

Čitam o sličnom kontrastu nakon razornog uragana koji je uništio tisuće domova na Floridi prije nekoliko godina. U izvješću u vijestima citirane su dvije osobe koje su propatile istu tragediju i primile iste blagoslove: kuće obje osobe su bile u potpunosti uništene, no članovi obitelji obje osobe su pošteđene smrti ili ozljeda. Jedna je osoba rekla da je ova tragedija uništila njegovu vjeru; kako je, pitao je, Bog mogao dopustiti da se to dogodi? Drugi je rekao da je ovo iskustvo osnažilo njegovu vjeru. Bog je bio dobar prema njemu, rekao je. Iako su kuća i imovina te obitelji izgubljeni, njihov je život pošteđen i oni su mogli ponovno izgraditi svoju kuću. Za jednu je osobu čaša bila poluprazna. Za drugu je čaša bila polupuna. Dar moralne slobode opredjeljivanja omogućuje svakome od nas odabrati kako ćemo djelovati kada patimo kroz nevolju« (»Adversity«, Ensign, srpanj 1998., 7–8).

Alma 63:4–10 Hagot i njegovi potomci

Proroci posljednjih dana rekli su da se Hagotov narod naselio na otočju koje je sada poznato kao Novi Zeland.

Predsjednik Joseph F. Smith je svecima u Novom Zelandu rekao: »Vi, braćo i sestra iz Novog Zelanda, želim da znate da ste vi iz naroda Hagotovog« (citirano Spencer W. Kimball u djelu Doctrinal Commentary on the Book of Mormon, autora Josepha Fieldinga McConkieja i Roberta L. Milleta, svezak 3 [1991.], 329).

U molitvi posvećenja hrama Hamilton Novi Zeland, predsjednik David O. McKay je rekao: »Izražavamo zahvalnost što si vodio potomke oca Lehija do ovih plodnih otoka i omogućio im da napreduju« (»Dedicatory Prayer Delivered by Pres. McKay at New Zealand Temple«, Church News, 10. svibnja 1958., 2).

Predsjednik Spencer W, Kimball je rekao: »Razumno je za zaključiti da su Hagot i njegovi istovrsnici bili na otočju gotovo devetnaest stoljeća, od oko 55. pr. Kr. do 1854., prije nego je evanđelje počelo dostizati do njih. Izgubili su sve jasno i dragocjeno što je Spasitelj donio na Zemlju jer su vjerojatno bili na otocima kada je Krist rođen u Jeruzalemu« (izvješće sabora područja Temple View, veljača 1976., 3; citirano u djelu Doctrinal Commentary on the Book of Mormon, autora Josepha Fieldinga McConkieja i Roberta L. Milleta, svezak 3, 329).