Lekcija 154: Moroni 6

Lekcija 154

Moroni 6

Uvod

Kako se Moroni približavao dovršenju svojih zapisa na pločama, objasnio je neke od uvjeta da bi osobe mogle biti krštene u Crkvu. Tada je naveo odgovornosti članova Crkve da se brinu jedni za druge. Također, objasnio je svrhe crkvenih sastanaka i naglasio potrebu da se crkveni sastanci vode pod utjecajem Duha Svetoga.

Prijedlozi za podučavanje

Moroni 6:1–3

Moroni izlaže uvjete za krštenje

Zatražite polaznike neka zamisle da imaju sedmogodišnjeg brata ili sestru koji će za nekoliko mjeseci navršiti osam godina. Zatražite ih neka zamisle da su ih njihovi roditelji zatražili da naučavaju lekciju za kućnu obiteljsku večer o tome kako se pripremiti za krštenje. Pozovite nekoliko polaznika da kažu što bi naučavali kako bi pomogli svojem mlađem bratu ili sestri pripremiti se da budu kršteni.

Objasnite da je u Moroniju 6 sadržan Moronijev opis uvjeta za krštenje. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Moronija 6:1–3, tražeći uvjete za krštenje. Zatim pozovite polaznike da izvijeste što su pronašli. Razmotrite postaviti sljedeća pitanja:

Što mislite što znači da oni koji žele biti kršteni trebaju »urodi[ti] plodom primjerenim da pokaže kako [jesu] dostojni toga«? (Trebaju živjeti u poslušnosti Božjim zapovijedima, pokazujući da su spremni sklopiti i obdržavati krsne saveze.)
Što mislite zašto je važno da osoba ima »src[e] skršen[o] i duh raskajan« prije nego je krštena? (Možete objasniti da se izraz »src[e] skršen[o] i duh raskajan« odnosi na osobnu poniznost te voljnost da se pokaju i budu poslušni Gospodinovim zapovijedima.)

Pozovite polaznika da naglas pročita Moronija 6:3 pa zatražite od razreda da prepozna što se obvezujemo učiniti pri krštenju. Polaznici bi trebali prepoznati sljedeću istinu: Kroz krštenje sklapamo savez da ćemo uzeti na sebe ime Isusa Krista i služiti mu do kraja. (Možete zatražiti polaznike da se prisjete onoga što su naučili u prethodnoj lekciji o tome što znači uzeti na sebe ime Isusa Krista.)

Iz svojeg iskustva, zašto osoba koja želi biti krštena treba odlučnost da služi Isusu Kristu do kraja?
Što ste učinili kako biste održali i osnažili svoju odlučnost da služite Gospodinu?

Moroni 6:4

Moroni objašnjava kako se brinuti za članove Crkve i duhovno ih njegovati

Recite polaznicima da je Moroni, nakon što je opisao uvjete za krštenje, objasnio što se činilo u njegovo doba kako bi se pomoglo novokrštenim osobama da ostanu vjerne svojim savezima. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Moronija 6:4, tražeći što su članovi Crkve činili kako bi pomogli novim obraćenicima. Zatražite polaznike da izvijeste što su pronašli. Navedite njihove odgovore na ploči.

Zatražite polaznike da sažmu što Moroni 6:4 naučava o našim odgovornostima prema drugim članovima Crkve, posebice novim članovima. (Na primjer, polaznici bi mogli odgovoriti kako slijedi: Imamo odgovornost spominjati se drugih članova Crkve i duhovno ih njegovati riječju Božjom. Oni bi također mogli reći da bismo mi trebali pomagati jedni drugima kako bismo bili stalno budnima u molitvi i da bismo trebali pomoći jedni drugima osloniti se na Spasitelja i njegovo Pomirenje.)

Kako možemo ispuniti svoju odgovornost da se spominjemo jedni drugih?
Kako njegujemo jedni druge »dobrom riječju Božjom«?
Koji blagoslovi dolaze od njegovanja riječju Božjom?

Pročitajte sljedeću izjavu starješine Jeffreyja R. Hollanda iz Zbora dvanaestorice apostola:

»Većina ljudi ne dolazi u crkvu samo po par novih evanđeoskih činjenica ili da se vide sa starim prijateljima, iako je sve to važno. Dolaze tražeći duhovna iskustva. Žele mir. Žele da njihova vjera bude ojačana, a nada obnovljena. Ukratko, žele biti hranjeni blagom riječju Božjom i ojačani moćima neba. Oni od nas koji smo pozvani govoriti, podučavati ili voditi imamo obvezu to učiniti na najbolji način koji možemo« (»A Teacher Come from God«, Ensign, svibanj 1998., 26).

Zatražite polaznike da razmotre ljude koji ulažu napore, ili koji su ulagali napore, da ih se spomenu i njeguju ih duhovno. Upitajte ih jesu li ikada razmišljali, na primjer, o osobama koje su se molile za njih, pripremale lekcije za njih, poticale ih u njihovoj aktivnosti u Crkvi te im pomagale kroz izazove s kojima su se suočavali. Pozovite nekoliko polaznika da iznesu kako su bili blagoslovljeni jer ih se netko spomenuo i njegovao ih riječju Božjom. Možete razmotriti dati polaznicima vremena da napišu poruke zahvale osobama čija su im nastojanja pomogla.

Zatražite polaznike da razmotre određene osobe za koje bi Gospodin mogao htjeti da ih se oni spomenu i njeguju ih. Pozovite polaznike da u svoju bilježnicu ili dnevnik proučavanja Svetih pisama zapišu što mogu učiniti kako bi bolje ispunili svoje odgovornosti koje imaju prema drugim članovima Crkve. Potaknite ih da posebnu pažnju posvete potrebama novih članova.

Moroni 6:5–9

Moroni opisuje svrhu crkvenih sastanaka i kako se sastanci trebaju voditi

Zatražite polaznike da zamisle da je svatko od njih roditelj mladića i djevojke koji su u posljednjih nekoliko tjedana govorili da ne žele ići u crkvu jer im se to čini besmislenim i dosadnim. Pozovite polaznike da razmotre što bi mogli reći kako bi potaknuli tinejdžera da ide u crkvu i kako bi mu mogli pomoći razumjeti ispravne razloge za redoviti dolazak u crkvu.

Napišite sljedeću nepotpunu izjavu na ploču:

Kao članovi Crkve trebamo se često zajedno sastati da bismo…

Pozovite polaznika da naglas pročita Moronija 6:5–6. Zatražite od razreda da prati i potraži načine na koje bi dovršiti izjavu na ploči. Dok polaznici iznose što su pronašli, zapišite njihove odgovore na ploču. Njihovi odgovori mogu uključivati sljedeće istine:

Kao članovi Crkve trebamo se često zajedno sastati da bismo postili i molili se.

Kao članovi Crkve trebamo se često zajedno sastati da bismo duhovno snažili jedni druge.

Kao članovi Crkve trebamo se često zajedno sastati da bismo blagovali od sakramenta u spomen na Isusa Krista.

Starješina Dallin H. Oaks iz Zbora dvanaestorice apostola iznio je dio pisma od prijatelja koji je naučio kako pronaći radost u odlasku u crkvu:

»Prije mnogo godina, promijenio sam svoj stav oko odlaska u crkvu. Više nisam išao u crkvu radi sebe, već imajući druge na umu. Trudim se pozdraviti ljude koji sjede sami, iskazati dobrodošlicu posjetiteljima… dobrovoljno se javiti za zaduženje…

Ukratko, idem svaki tjedan u crkvu u namjeri da budem aktivan, ne pasivan, i činim pozitivnu razliku u životima ljudi. Kao rezultat, moji dolasci na crkvene sastanke pružaju mnogo više užitka i ispunjenja« (citirano u »Unselfish Service«, Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 96).

Dok razmišljate o potrebama polaznika u svojem razredu, razmotrite postaviti neka ili sva od sljedećih pitanja kako biste im pomogli analizirati i primijeniti načela koja su prepoznali u Moroniju 6:5–6.

Koja su vas iskustva podučila važnosti molitve i posta s članovima vašeg odjela ili ogranka?
Što vi mislite da znači da trebamo »uzajamni razgovor o dobrobiti duša [naših]« (Moroni 6:5)? Kako to činimo u crkvi?
Kako naša želja da duhovno osnažimo druge može utjecati na naše iskustvo u crkvi?
Koje su neke stvari kojih se možemo sjetiti kod Spasitelja kada blagujemo od sakramenta? Kako nam blagovanje od sakramenta može pomoći sjetiti ga se tijekom svakog tjedna?
Kako nam odlazak u crkvu radi svrha o kojima smo raspravljali pomaže da »se sačuva[mo] na pravomu putu« (Moroni 6:4)? Što možete učiniti kako biste potaknuli druge mlade da dolaze na crkvene sastanke?

Pročitajte sljedeću izjavu predsjednika Josepha Fieldinga Smitha:

»U Sionu nema mjesta za hotimičnog grešnika. Ima mjesta za raskajanog grešnika, za čovjeka koji se okreće od opačine i teži ka vječnom životu i svjetlu evanđelja« (Conference Report, travanj 1915., 120).

Zatim pozovite polaznike da u tišini pročitaju Moronija 6:7–8, tražeći što su članovi Crkve u Moronijevo doba »strogo… poštivali«. Pozovite polaznike da izvijeste što su saznali. Možda ćete trebati objasniti da se izraz »izbrisana« odnosi na izopćenje. Počine li članovi Crkve ozbiljan grijeh i ne pokaju li se, mogu biti izopćeni, ili izgubiti svoje članstvo u Crkvi te blagoslove svojih saveza.

Koje su neke stvari koje članovi Crkve čine danas kako bi nam pomogli izbjeći bezakonje?
Prema Moroniju 6:8, koje nam se obećanje daje ako se iskreno pokajemo za svoje grijehe? (Bit će nam oprošteno onoliko puta koliko se iskreno pokajemo i tražimo oprost s pravom nakanom.)

Zatražite polaznike da razmotre prilike koje imaju da osjete Duha Svetoga tijekom svojih redovitih crkvenih sastanaka nedjeljom (na primjer, tijekom molitvi, tijekom sakramenta, dok članovi izlažu govore ili naučavanja, dok pjevaju crkvene pjesme ili dok promišljaju o Svetim pismima tijekom lekcije). Pozovite polaznika da naglas pročita Moronija 6:9. Zatražite od razreda da prati i prepozna koju bi ulogu Duh Sveti trebao imati na našim sastancima.

Koju istinu učimo iz Moronija 6:9 o tome kako se trebaju voditi crkveni sastanci? (Crkveni sastanci trebaju se voditi moću Duha Svetoga.)
Kada ste osjetili da je crkveni sastanak vođen moću Duha Svetoga?

Kako biste pomogli polaznicima razumjeti kako se ova istina primjenjuje na sve aspekte naših crkvenih sastanaka, zatražite ih da se zamisle u poziciji osobe u sljedećim situacijama. (Možete ih napisati na ploču prije nastave ili ih pripremiti kao uručak.) Pozovite polaznike da objasne kako se načelo koje su prepoznali u Moroniju 6:9 može primijeniti u svakoj od ovih situacija.

Zatraženi ste da izložite govor na sakramentalnom sastanku o Pomirenju Isusa Krista.
Zatraženi ste da isplanirate glazbenu prezentaciju za nadolazeći sakramentalni sastanak.
Sjedite na sakramentalnom sastanku i osjećate poticaj da iznesete svoje svjedočanstvo, no niste sigurni što reći.

Podsjetite polaznike kako ste ih ranije tijekom lekcije zatražili da razmisle što bi roditelji mogli reći kako bi potaknuli mladića ili djevojku na odlazak u crkvu. Kako biste dovršili ovu lekciju, upitajte polaznike što su razmotrili što bi mogli iznijeti. Zatim iznesite svoje svjedočanstvo o blagoslovima odlaska u crkvu i o bilo kojim drugim načelima o kojima se danas raspravljalo.

Komentari i osnovni podaci

Moroni 6:2 »Srca skršena i duha raskajana«

Starješina D. Todd Christofferson iz Zbora dvanaestorice apostola je objasnio što znači prinijeti Gospodinu srce skršeno i duh raskajan:

»Dok tražite blagoslove obraćenja, možete prinijeti Gospodinu dar vašeg skršenog, to jest pokajničkog, srca i vašeg raskajanog, to jest poslušnog, duha. U stvari, to je dar vas samih – ono što jeste i što postajete« (»When Thou Art Converted« Ensign ili Liahona, svibanj 2004., 12).

Moroni 6:4 »[Pročišćeni] moć[u] Duha Svetoga«

Primamo posvećujuću moć Spasiteljevog Pomirenja kroz suputništvo Duha Svetoga (vidi 3 Nefi 27:19–20; Moroni 6:4). Starješina Bruce R. McConkie iz Zbora dvanaestorice apostola je objasnio:

»Grijesi se ne otpuštaju u vodama krštenja, kako to kažemo kada figurativno govorimo, već kada primamo Duha Svetoga. Sveti Duh Božji je taj koji briše putenost i dovodi nas u stanje pravednosti. Postajemo čisti kada zapravo primamo drugovanje i suputništvo Duha Svetoga. Tada se grijeh i drozga i zlo sagorijevaju iz naše duše kao vatrom. Krštenje Duhom Svetim je krštenje vatrom« (A New Witness for the Articles of Faith [1985.], 290; vidi i stranicu 239).

Moroni 6:4 Naša dužnost da se međusobno njegujemo

Predsjednik Henry B. Eyring iz Prvog predsjedništva iznio je sljedeće iskustvo:

»Vidio sam mnoge pastire kako pasu svoja stada. Jedan je bio predsjednik zbora đakona. Jedan od članova njegovog zbora je živio blizu moje kuće. Taj dječak iz susjedstva nikada nije išao na sastanke zbora niti je činio išta s članovima svojeg zbora. Njegov očuh nije bio član, a njegova majka nije dolazila u crkvu.

Jednog nedjeljnog jutra predsjedništvo njegovog zbora đakona sastalo se kao vijeće… Na svojem su se sastanku predsjedništva ti trinaestogodišnji pastiri sjetili dječaka koji nikada nije dolazio. Razgovarali su o tome koliko je njemu bilo potrebno ono što su oni primili. Predsjednik je zadužio svojeg savjetnika da pođe za zalutalom ovcom.

Znao sam savjetnika i znao sam da je sramežljiv, i znao sam težinu zadatka, pa sam s čuđenjem gledao kroz svoj prozor dok se savjetnik kobeljao pokraj moje kuće, krećući se uz cestu do kuće dječaka koji nikada nije došao u crkvu. Pastir je držao ruke u džepovima. Oči su mu gledale u pod. Polako je koračao, onako kako biste i vi da niste sigurni da želite stići tamo gdje idete. Nekih 20 minuta kasnije vraćao se niz ulicu s izgubljenim đakonom koji je hodao uz njega. Prizor se ponavljao još nekoliko nedjelja. Tada se dječak koji je bio izgubljen i pronađen odselio…

Godinama kasnije bio sam na saboru kolčića, na drugom kontinentu, daleko od sobe u kojoj se to predsjedništvo sastalo u vijeću. Sijedi čovjek prišao mi je i tiho rekao: ‘Moj je unuk živio u vašem odjelu prije mnogo godina’. Nježno mi je ispričao o životu tog dječaka. I tada je upitao bih li mogao naći tog đakona koji je polako hodao tom cestom. I pitao se mogu li mu zahvaliti i reći mu da ga se njegov unuk, sada odrastao čovjek, još uvijek sjeća« (»Watch with Me«, Ensign, svibanj 2001., 38–39).

Moroni 6:4 Osnažiti nove obraćenike

Predsjednik Gordon B. Hinckley je potaknuo sve članove Crkve, uključujući mlade, da njeguju i osnažuju one koji se pridruže Crkvi:

»Nije lako postati član ove Crkve. Najčešće to uključuje ostavljanje starih navika, napuštanje starih prijatelja i poznanika i ulazak u novo društvo koje je drugačije i pomalo zahtjevno.

Sa sve većim brojem obraćenika, mi moramo uložiti sve veći napor kako bismo im pomogli dok traže svoj put. Svaki od njih treba tri stvari: prijatelja, odgovornost i njegovanje ‘dobrom riječju Božjom’ (Moro 6:4). Naša je dužnost i prilika da pribavimo te tri stvari…

To je zadatak za svakoga. To je djelo za kućne učitelje i kućne posjetiteljice. To je djelo za biskupstva, svećeničke zborove, za Potporno društvo, mladiće i djevojke, čak i Malu školu.

Baš sam prošlu nedjelju bio na sastanku posta i svjedočanstva. Dječak od petnaest ili šesnaest godina je stao pred kongregaciju i rekao da je odlučio biti kršten.

Tada su, jedan po jedan, dječaci iz zbora učitelja pristupili mikrofonu kako bi izrazili svoju ljubav prema njemu i rekli mu da čini ono što je ispravno te mu zajamčili da će stajati uz njega i pomoći mu. Bilo je predivno iskustvo čuti te mladiće kako izgovaraju riječi zahvale i poticaja svojem prijatelju« (»Converts and Young Men«, Ensign, svibanj 1997., 47–48).