Uvod u knjigu Alminu
Zašto proučavati ovu knjigu?
Polaznici su proučavanjem knjige Almine učili o Isusu Kristu i nužnosti njegovog Pomirenja i Uskrsnuća u naumu spasenja. Također će učiti o moći riječi Božje da prevlada nadrisvećeništvo, lažan nauk, grijeh, mržnju i otpad te navede osobe da osjete snažnu promjenu srca. Polaznici mogu biti podučeni i nadahnuti dok čitaju o misionarskim nastojanjima Alme, Amuleka i sinova Mosijinih, kao i obraćenju i vjernosti Anti–Nefi–Lehijaca (naroda Amonovog). Dok će proučavati poglavlja povezana s ratom između Nefijaca i Lamanaca, mogu naučiti načela koja će ih voditi u vremenima previranja u kojima žive te im pomoći prevladati u osobnim bitkama protiv protivnika.
Tko je napisao ovu knjigu?
Mormon je sastavio i sažeo zapise s velikih ploča Nefijevih da bi sastavio knjigu Alminu. Knjiga je nazvana prema Almi kojeg se, kao Alminog sina, naziva Almom mlađim. Kada je kralj Mosija uspostavio vladavinu sudaca među Nefijcima, Alma mlađi je postao prvi vrhovni sudac te je naslijedio svojeg oca kao veliki svećenik nad Crkvom (vidi Mosija 29:42). Naposljetku je odstupio sa svojeg položaja vrhovnog suca kako bi se posvetio »potpuno… na veliko svećeništvo« i »iznosi[o] riječ Božju narodu« diljem nefijske zemlje (Alma 4:20; 5:1). Mormon je iskoristio zapis Alminog službeništva (vidi Alma 1–44) i zapise Alminih sinova Helamana (vidi Alma 45–62) i Šiblona (vidi Alma 63) kako bi sastavio knjigu Alminu.
Kome je ova knjiga napisana i zašto?
Mormon nije namijenio knjigu Alminu posebnom slušateljstvu niti je naveo zašto je napisao ovu knjigu. Međutim, brojna naučavanja knjige o otkupljujućem poslanju Isusa Krista doprinose središnjoj svrsi Mormonove knjige, a to je svjedočiti da »Isus jest Krist, vječni Bog« (naslovnica Mormonove knjige; vidi i Alma 5; 7; 13; 32–34; 36; 39–42).
Kada i gdje je napisana?
Prvotni zapisi koji su korišteni kao izvori za knjigu Alminu vjerojatno su napisani između 91. pr. Kr. i 52. pr. Kr. Mormon je sažeo ove zapise negdje između 345. po. Kr. i 385. po. Kr. Mormon nije zabilježio gdje je bio kada je napisao ovu knjigu.
Koja su neka osobita obilježja ove knjige?
Iako je knjiga Almina najduža knjiga u Mormonovoj knjizi, ona pokriva razdoblje od samo 39 godina – od otprilike 91. pr. Kr. do 52. pr. Kr. U knjizi je zabilježen prvi slučaj uspješnog misionarskog rada među Lamancima. Ona također naglašava vjernost obraćenih Lamanaca u obdržavanju svojih saveza (vidi Alma 23:6–7; 24). Uz to, knjiga Almina uključuje naučavanja o nauku predodređenja i Melkisedekovom službeništvu (vidi Alma 13); moći riječi Božje (vidi Alma 31); kako razviti vjeru u Isusa Krista (vidi Alma 32–34); ozbiljnosti kršenja zakona ćudoredne čistoće (vidi Alma 39); stanju naših duhova nakon smrti (vidi Alma 40); naucima uskrsnuća i obnove (vidi Alma 40–41); i ulogama pravde i milosrđa u naumu otkupljenja Nebeskog Oca (vidi Alma 42). Ova knjiga također sadrži Gospodinove upute vezano za samoobranu i opravdanost rata (vidi Alma 43:45–47).
Kratak pregled
Alma 1–3 Nehor uvodi nadrisvećeništvo među Nefijce. Alma vodi pravedne Nefijce u obrani protiv Amlikija i njegovih sljedbenika koji su se pridružili lamanskoj vojsci. Nakon što su osujetili Amlikijev pokušaj da postane kralj i uništi Crkvu, Nefijci su porazili još jednu lamansku vojsku.
Alma 4–16 Alma odstupa s mjesta vrhovnog suca. Putuje diljem nefijske zemlje kako bi se borio protiv oholosti i opačine naviještanjem riječi Božje. Amulek se pridružuje Almi i oni naučavaju Pomirenje Isusa Krista, Uskrsnuće te potrebu za vjerom u Gospodina i pokajanjem. Zezrom je obraćen i kršten.
Alma 17–28 Mosijini sinovi i drugi naviještaju riječ Božju među Lamancima u zemlji Nefi. Tisuće su obraćene Gospodinu. Obraćenici se odriču svojeg ratnog oružja i odlaze boraviti među Nefijcima. Mnogi ljudi pogibaju u bitci između Nefijaca i Lamanca.
Alma 29–42 Alma želi privoditi duše pokajanju. Postiđuje Korihora, antikrista. Dok je podučavao Zoramce, skupinu nefijskih otpadnika, Alma je usporedio riječ Božju sa sjemenom koje se mora hraniti vjerom. Amulek svjedoči o Pomirenju i podučava Zoramce da primjenjuju vjeru na pokajanje. Alma daje zaseban savjet i svjedočanstvo svojim sinovima Helamanu, Šiblonu i Korijantonu. Alma predaje svete zapise Helamanu. Podučava o zagrobnom svijetu duhova, uskrsnuću te ulogama pravde i milosrđa u Božjem naumu.
Alma 43–45 Nefijski otpadnici potaknuli su Lamance na ljutnju pa oni izlaze u rat protiv Nefijaca. Moroni vodi Nefijce u pobjedu nad Zerahemninom vojskom. Alma intervjuira Helamana i blagoslivlja ga, proriče o uništenju Nefijaca te odlazi iz zemlje.
Alma 46–63 Moroni, Lehi, Teankum, Helaman i Pahoran vode Nefijce u pobjedu protiv lamanskih vojski kojima su zapovijedali Amalikija i Am-Moron. Moroni i Pahoran također guše pobunu nefijskih otpadnika znanih kao kraljevci. Šiblon prima nefijske zapise i kasnije ih predaje Helamanovom sinu, Helamanu. Vojska Moronihe pobjeđuje Lamance u još jednoj bitci.