Uvod u knjigu Jakovljevu
Zašto proučavati ovu knjigu?
Proučavajući knjigu Jakovljevu polaznici mogu naučiti važne lekcije od čovjeka koji je imao nepokolebljivu vjeru u Isusa Krista. Jakov je uvijek iznova svjedočio o Spasitelju i pozivao svoj narod i one koji će čitati njegove riječi da se pokaju. Podučavao je i pokazivao važnost marljivog ispunjavanja poziva od Gospodina. Upozoravao je svoj narod na opasnosti oholosti, bogatstva i nemoralnosti. Jakov je također naveo i komentirao Zenosovu alegoriju o stablima masline, koja pokazuje Spasiteljeve neumorne napore da ostvari spasenje sve Božje djece i daje pregled Božjeg odnosa s domom Izraelovim. U svojem susretu sa Šeremom, antikristom, Jakov je pokazao kako pravedno odgovoriti onima koji propituju ili kritiziraju našu vjeru.
Tko je napisao ovu knjigu?
Jakov, peti sin Sarije i Lehija, napisao je ovu knjigu. Rodio se u divljini tijekom putovanja svoje obitelji u obećanu zemlju. U svojoj je mladosti Jakov »pretrpio… nevolje i mnogo žalosti zbog grubosti braće svoje« (2 Nefi 2:1). Međutim, Lehi je obećao Jakovu da će Bog »posvetiti nevolje [njegove] za korist [njegovu]« i da će on provesti svoje dane »u službi Bogu svojemu« (2 Nefi 2:2–3). U svojoj je mladosti Jakov vidio Spasiteljevu slavu (vidi 2 Nefi 2:3–4). Nefi je posvetio Jakova da bude svećenik i učitelj Nefijaca (vidi 2 Nefi 5:26) i kasnije mu je povjerio male ploče Nefijeve (vidi Jakov 1:1–4). Kao vjerni svećenički vođa i učitelj, Jakov je marljivo radio kako bi uvjerio svoj narod da vjeruje u Krista (vidi Jakov 1:7). Primio je objave o Spasitelju, doživio posluživanje anđela, čuo glas Gospodnji (vidi Jakov 7:5) i vidio svog Otkupitelja (vidi 2 Nefi 11:2–3). Jakov je bio otac Enoša, kome je povjerio ploče prije svoje smrti.
Kome je knjiga napisana i zašto?
Nefi je uputio Jakova da zabilježi sveta učenja, objave i proroštva »radi Krista i radi naroda našega« (Jakov 1:4). Jakov je poslušao ovu uputu i sačuvao zapise koje je »drža[o] da [su] najdragocjenij[i]« (Jakov 1:2). Napisao je: »Trudimo se marljivo da bismo urezali ove riječi na ploče, nadajući se da će ih ljubljena braća naša i djeca naša primiti sa zahvalnim srcima… S ovom nakanom zapisivasmo ove stvari, da bi oni doznali kako znadosmo o Kristu, i imadosmo nadu u slavu njegovu mnogo stotina godina prije dolaska njegova« (Jakov 4:3–4). Jakov je komentirao o središnjoj temi svojih zapisa kad je rekao: »Zašto ne govoriti o pomirenju Kristovu, i ne težiti postizanju savršene spoznaje o njemu… ?«(Jakov 4:12)
Kada i gdje je napisana?
Knjiga Jakovljeva počinje otprilike 544. pr. Kr., kada je Nefi povjerio Jakovu male ploče. Završava pred kraj Jakovljevog života, kad je on proslijedio ploče svojem sinu Enošu. Jakov je napisao ovaj zapis dok je živio u zemlji Nefijevoj.
Koja su neka osobita obilježja ove knjige?
Knjiga Jakovljeva daje podatke o Nefijskoj vlasti nakon Nefijeve smrti. Nefi je pomazao čovjeka da ga naslijedi kao kralj i vladar naroda, dok su Jakov i njegov brat Josip nastavili kao duhovni vođe Nefijaca. Još jedno osobito obilježje ove knjige je Jakovljeva osuda neovlaštenog prakticiranja mnogoženstva. Jedino spominjanje ove teme u Mormonovoj knjizi događa se u Jakovu 2. Knjiga Jakovljeva također uključuje najdulje poglavlje u Mormonovoj knjizi, Jakov 5, koje sadrži Zenosovu alegoriju o stablima masline. Osim toga, knjiga Jakovljeva bilježi prvi slučaj kada prorok iz Mormonove knjige izravno upozorava Nefijce protiv oholosti – grijeha koji će uzrokovati njihovo krajnje uništenje (vidi Jakov 2:12–22; Moroni 8:27). Ona također bilježi prvo pojavljivanje antikrista među Nefijcima.
Kratak pregled
Jakov 1 Jakov je poslušan Nefijevoj zapovijedi da vodi sveti zapis. Nefi umire. Jakov i Josip poslužuju među narodom, podučavajući ih riječi Božjoj.
Jakov 2–3 Govoreći kod hrama, Jakov upozorava Nefijce na oholost, ljubav prema bogatstvu i nemoralnost.
Jakov 4–6 Jakov svjedoči o Kristu i navodi Zenosovu alegoriju o stablima masline. Potiče svoj narod da se pokaju, prime Gospodinovo milosrđe i pripreme se za sud.
Jakov 7 Uz Gospodinovu pomoć Jakov postiđuje Šerema, antikrista. Spominje sukobe između Nefijaca i Lamanaca i prosljeđuje male ploče Enošu.