Lekcija 149: Eter 12:1–22

Lekcija 149

Eter 12:1–22

Uvod

Nakon što je izvijestio o mnogim godinama jaredovske povijesti, Moroni je predstavio službeništvo proroka Etera. Moroni je zatim prekinuo povijesni zapis kako bi zabilježio neke od blagoslova koji dolaze onima koji primjenjuju vjeru u Isusa Krista. Ova lekcija pokriva Etera 12:1–22, dok se lekcija 150 odnosi na Etera 12:23–41.

Prijedlozi za podučavanje

Eter 12:1–4

Eter naviješta pokajanje Jaredovcima

Započnite nastavu pozivajući polaznika da izađe pred ploču i nacrta valove i usidrenu lađu.

Zašto je važno da lađa ima sidro?
Na koje bi opasnosti ili teškoće lađa mogla naići kada ne bi imala sidro?
Kakav utjecaj valovi imaju na lađu? (Odgovori mogu uključivati da valovi uzrokuju da se lađa kreće naokolo, nose je ili bacaju na sve strane.)

Označite lađu riječima vaš život.

Ako lađa predstavlja naš život, s čime bi se valovi mogli usporediti? (Odgovori mogu uključivati društvene pritiske, nedaće, lažna naučavanja ili opačinu.)
Kako bi život osobe kojoj nedostaje vjere mogao biti kao brod bez sidra? (Možete predložiti da polaznici pročitaju Mormona 5:17–18 kako biste im pomogli odgovoriti na ovo pitanje.)
Koje su neke stvari koje je Gospodin priskrbio koje mogu djelovati kao duhovna sidra u našem životu? (Polaznici mogu dati različite odgovore. Mnogi dijelovi evanđelja mogu se usporediti sa sidrom.)

Potaknite polaznike da potraže primjere duhovnih sidra dok proučavaju Etera 12.

Objasnite da Eter 12 započinje s Moronijevim predstavljanjem Etera, jaredovskog proroka, koji je propovijedao tijekom vremena kada su ljudi odbacili proroke i živjeli u opačini. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Etera 12:1–3, prepoznajući nešto što ih se dojmilo kod Eterovih djela. Neka izvijeste što su pronašli.

Pozovite polaznika da naglas pročita Etera 12:4. Zatražite od razreda da prati, prepoznajući čemu se oni koji vjeruju u Boga mogu »nadati« unatoč tome što su okruženi teškoćama i opačinom. Dok polaznici odgovaraju, možete ukazati da je »bolj[i] svijet« kojem se trebamo nadati »mjest[o] zdesna Bogu«.

Što znači imati mjesto zdesna Bogu? (Vratiti se u njegovu nazočnost i primiti vječni život.)
Što mislite kako je posjedovanje nade »sa sigurnošću« drugačije od toga kada samo želimo nešto? (U Svetim pismima se nada odnosi na posjedovanje pouzdanja da možemo primiti blagoslove koje nam Bog obećava ako odbržavamo svoje saveze s njim.)
Prema Eteru 12:4, kako dobivamo nadu primanja mjesta zdesna Bogu? (Dok polaznici odgovaraju, objasnite da se vjera spomenuta u Eteru 12:4 odnosi na vjeru u Isusa Krista.) Kako nam vjera u Isusa Krista omogućuje nadati se »sa sigurnošću« mjestu zdesna Bogu?

Na ploči označite sidro s riječima vjera i nada.

Prema Eteru 12:4, što se dogodi kada netko ima nadu i vjeru u Isusa Krista? (Iako polaznici mogu odgovoriti različitim riječima, trebali bi izraziti sljedeće načelo: Kada imamo nadu i vjeru u Isusa Krista, bit ćemo postojani i obilovat ćemo dobrim djelima.)
Što mislite što znači »obil[ovati]« dobrim djelima? (Činiti mnogo toga.)
Koja su neka dobra djela koja »slav[e] Boga«? (Odgovori mogu uključivati molitvu, proučavanje Svetih pisama, služenje drugima i razvijanje talenata.)
Razmislite o ljudima koje poznajete koji se čine da uvijek obiluju dobrim djelima i ne srame se slaviti Boga. Koje su neke određene stvari koje čine, a koje ih čine dobrim primjerom ovog načela?

Pozovite polaznike da promisle o vremenima kada im je bilo teško biti postojanima i obilovati dobrim djelima. Kako biste pomogli polaznicima pripremiti se za slične situacije tijekom svojeg života, potaknite ih da potraže načine na koje mogu nadahnuti svoju vjeru i nadu dok nastavljaju proučavati Etera 12.

Eter 12:5–22

Moroni prepričava čuda i moćna djela koja dolaze vjerom

Napišite sljedeći izraz na ploču: Htio bih steći duhovno svjedočanstvo da…

Pozovite polaznike da predlože bilo koje evanđeoske istine, načela ili nauke za koje bi ljudi mogli tražiti duhovno svjedočanstvo. Dok polaznici odgovaraju, napišite njihove odgovore na ploču. (Odgovori mogu uključivati svjedočanstvo da Mormonova knjiga je istinita, važno je živjeti čistim i kreposnim životom, Riječ mudrosti je Božji zakon, trebao bih se pripremiti služiti misiju. Pozovite polaznike da razmisle o evanđeoskoj istini za koju bi htjeli primiti duhovno ili snažnije svjedočanstvo.

Objasnite da neki ljudi imaju sljedeći stav: »Neću vjerovati ili živjeti prema evanđeoskom načelu dok ne vidim dokaz da je istinito.« Pozovite polaznika da u tišini pročita Etera 12:5–6, tražeći kako se ovi stihovi odnose na ovaj stav. Istaknite da je Eter 12:6 odlomak iz stihovne okosnice. Možete predložiti da polaznici označe ovaj odlomak na istaknuti način kako ga mogli lakše pronaći.

Prema Eteru 12:6, što se mora dogoditi prije nego što primimo svjedočanstvo?
O čemu razmišljate kada pomislite na izraz »iskuša vjera vaša«?

Nakon što polaznici odgovore, možete objasniti da neki ljudi pogrešno tumače da se izraz »iskuša vjera vaša« odnosi na teškoće. Izraz »iskuša vjera vaša« može opisivati bilo što što nam daje priliku da pokažemo ili primijenimo našu vjeru u Isusa Krista. Kako biste pomogli polaznicima bolje razumjeti ovaj izraz, pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu starješine Richarda G. Scotta iz Zbora dvanaestorice apostola. Prije nego što pročita izreku, zatražite od razreda da posluša objašnjenje starješine Scotta izraza »iskuša vjera vaša«.

»Možete naučiti učinkovitije koristiti vjeru primjenjujući ovo načelo koje je Moroni naučavao: ‘nećete primiti svjedočanstvo dok se ne iskuša vjera vaša’ [Eter 12:6; kurziv nadodan]. Tako, svaki put kada iskušate vjeru vašu – to jest, djelujete u dostojnosti prema poticaju – primit ćete potvrđujući dokaz od Duha. Ovi će osjećaji osnažiti vašu vjeru. Dok ponavljate ovaj uzorak, vaša će vjera postati snažnija« (»The Sustaining Power of Faith in Times of Uncertainty and Testing«, Ensign ili Liahona, svibanj 2003., 76).

Kako je postupak koji je opisao starješina Scott drugačiji od stava onih koji žele dokaze prije nego što mogu vjerovati ili djelovati?

Napišite sljedeće reference iz Svetih pisama na ploču: Eter 12:7–12; Eter 12:13–18; Eter 12:19–22, 30–31. Rasporedite razred u tri skupine i svakoj skupini dodijelite jedan od sljedećih odlomaka iz Svetih pisma. Zatražite polaznike da potraže blagoslove koji su došli kao rezultat vjere ljudi opisanih u svakom odlomku. Potaknite ih da primijete uporabu izraza »dok ne imadoše vjeru« ili »nakon vjere njihove [ili svoje]« u stihovima 7, 12, 17, 18 i 31. (Možete predložiti da polaznici označe ove izraze svaki put kada se pojave.)

Nakon što polaznici izvijeste što su pronašli, pozovite ih da sažmu što Gospodin pruža nakon što pokažemo vjeru u Isusa Krista. Iako polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, trebali bi izraziti istinu sličnu sljedećoj: Ako želimo duhovno svjedočanstvo, onda moramo prvo primjenjivati vjeru u Isusa Krista. Objasnite da, uvelike poput duhovnog svjedočanstva, čuda ne dolaze sve dok ne primjenjujemo našu vjeru.

Predstavite sljedeće situacije razredu: Pozovite polaznike da objasne kako osoba u svakoj situaciji može pokazati vjeru u Gospodina.

Djevojka želi primiti svjedočanstvo o istinitosti Mormonove knjige.
Mladić ima snažnu želju pomoći svojim voljenima prihvatiti evanđelje.

Pozovite polaznike da promisle o vremenu kada su oni ili ljudi koje poznaju primili duhovno svjedočanstvo nakon što su pokazali vjeru u Gospodina. Pozovite nekoliko polaznika da iznesu iskustva kojih su se sjetili. (Pobrinite se da polaznici razumiju da se ne bi trebali osjećati obvezanima iznositi iskustva koja su previše osobna ili privatna.) Vi također možete iznijeti iskustvo.

Pozovite polaznike da se prisjete evanđeoskih istina za koje bi htjeli primiti duhovno svjedočanstvo. Pozovite ih da u svoju bilježnicu ili dnevnik proučavanja Svetih pisama napišu nešto što bi mogli učiniti kako bi primijenili više vjere u Gospodina.

Stihovna okosnica – Eter 12:6

Kako biste pomogli polaznicima naučiti napamet Etera 12:6, pozovite svakog polaznika da napiše stih na komad papira, izostavljajući ključne riječi ili izraze i umećući praznine na njihovo mjesto. Jednom kada su gotovi, dajte polaznicima minutu da pokušaju naučiti stih napamet, ispunjavajući praznine na svom papiru u svojoj glavi.

Zatražite polaznike da razmijene papire s nekim tko je blizu njih. Svaki bi polaznik trebao naglas pročitati novi papir, pokušavajući ispuniti praznine prema sjećanju. Bude li vremena, neka polaznici ponove aktivnost razmjenjujući ponovno papire.

Pozovite polaznike da uzmu svoje papire kući i koriste ih dok recitiraju Etera 12:6 napamet. Potaknite ih da upitaju svoje roditelje o trenutku kada su oni pokazali vjeru u Isusa Krista i primili svjedočanstvo ili čudo koje su tražili.

Zaključite iznoseći svoje svjedočanstvo o načelima naučavanim u ovoj lekciji.

Komentari i osnovni podaci

Eter 12:4–6 Što je nada?

Moronijeva naučavanja o načelima nade i vjere u Eteru 12 otkrivaju da je to dvoje blisko povezano. Odredio je vjeru kao »ono čemu se nadamo, a ne vidimo« (Eter 12:6) te je naučavao da naša nada za spasenje »dolazi od vjere« u Isusa Krista (Eter 12:4). Knjižica Odani vjeri naučava sljedeće o nadi:

»Kad imamo nadu, vjerujemo u Božja obećanja. Imamo tihu sigurnost da ako činimo ‘djela pravednosti’, mi ćemo ‘primiti plaću svoju, i to mir na ovom svijetu, a život vječni u budućem svijetu’ (NiS 59:23)… Načelo nade proteže se u vječnost, no može vas podržati i kroz svakodnevne životne izazove« (Odani vjeri: Evanđeoska okosnica [2004.], 32).

Predsjednik Dieter F. Uchtdorf je odredio nadu kako slijedi:

»Nada je dar Duha [vidi Moroni 8:26]. Zbog nade ćemo kroz Pomirenje Isusa Krista i moć njegova uskrsnuća biti uzdignuti u život vječni, i to zbog naše vjere u Spasitelja [vidi Moroni 7:41]. Ova vrsta nade je načelo obećanja kao i zapovijed [vidi Kološanima 1:21–23], a kao sa svim zapovijedima, imamo obvezu učiniti ju aktivnim dijelom naših života i prevladati kušnju da izgubimo nadu. Nada u milosrdni naum sreće našeg Nebeskog Oca vodi do mira [vidi Rimljanima 15:13]; milosti [vidi Psalmi 33:22], radovanja [vidi Rimljanima 12:12] i veselja [vidi Izreke 10:28]. Nada spasenja je poput zaštitne kacige [vidi 1 Solunjanima 5:8], ona je temelj naše vjere [vidi Hebrejima 11:1; Moroni 7:40] i sidro našim dušama [vidi Hebrejima 6:19; Eter 12:4]« (»The Infinite Power of Hope«, Ensign ili Liahona, studeni 2008., 21–22).

Eter 12:6 »Iskuša vjera vaša«

Predsjednik Gordon B. Hinckley je prepričao priču koja dočarava ovo načelo primanja svjedočanstva nakon kušnje naše vjere:

»Dopustite mi ispričati vam priču o ženi u São Paulu u Brazilu. Ona je radila dok je išla u školu kako bi se brinula o svojoj obitelji. Koristim njezine riječi u pričanju ove priče. Rekla je:

‘Sveučilište na kojem sam studirala imalo je pravilo koje je branilo studentima koji su bili u dugu da pristupaju ispitima. Iz tog razloga, kada sam primila svoju plaću prvo bih odvojila novac za desetinu i prinose, a ostalo je raspoređeno za plaćanje škole i drugih troškova.

Sjećam se trenutka kada sam se… suočila s ozbiljnim financijskom poteškoćama… Bio je četvrtak kada sam primila svoju plaću. Kada sam izračunala svoj mjesečni proračun, primijetila sam da neću imati dovoljno da platim [i] svoju desetinu i svoje sveučilište. Morala sam birati između njih. Ispit koji se polaže jednom u dva mjeseca trebao je početi idući tjedan, a ako ne izađem na ispit mogla bih izgubiti školsku godinu. Osjetila sam strašnu agoniju… Moje je srce potonulo. Imala sam bolnu odluku pred sobom, a nisam znala što odlučiti. Promišljala sam između dva odabira: platiti desetinu ili riskirati mogućnost ne stjecanja nužnih akreditiva za odobrenje u školi.

Ovaj je osjećaj prožeo moju dušu i bio sa mnom do subote. Tada sam se sjetila da sam, kada sam krštena, pristala živjeti zakon desetine. Preuzela sam na sebe obvezu, ne prema misionarima, već prema svojem Nebeskom Ocu. U tom je trenutku tjeskoba počela nestajati, prepuštajući mjesto dražesnom osjećaju spokoja i odlučnosti…

Te noći, kada sam se molila, zamolila sam Gospodina da mi oprostiti moju neodlučnost. U nedjelju, prije početka sakramentalnog sastanka, kontaktirala sam svojeg biskupa i s velikim zadovoljstvom platila svoju desetinu i prinose. To je bio poseban dan. Osjetila sam sreću i mir u sebi i prema Nebeskom Ocu.

Idućeg sam dana bila u svojem uredu; pokušala sam naći način da pristupim ispitu koji će početi u srijedu… Što sam više razmišljala o tome, tim sam dalje bila od rješenja…

Radno se vrijeme približavalo kraju kada mi je pristupio moj poslodavac i dao mi posljednje upute za taj dan. Kada je to učinio s aktovkom u ruci, pozdravio me je… Odjednom je zastao i gledajući u mene upitao: »Kako ti ide na sveučilištu?« Bila sam iznenađena i nisam mogla vjerovati što sam čula. Jedino što sam mogla odgovoriti s drhtavim glasom bilo je: »Sve je u redu!« Promišljeno me pogledao i ponovno pozdravio…

Odjednom je tajnica ušla u sobu, rekavši da sam vrlo sretna osoba! Kada sam upitala zašto, jednostavno je odgovorila: »Poslodavac je upravo rekao da će od danas tvrtka u potpunosti plaćati tvoje sveučilišno obrazovanje i knjige. Prije nego što odeš, dođi do mojeg stola i obavijesti me o troškovima da bih ti sutra mogla dati ček.«

Nakon što je otišla, plačući i osjećajući se vrlo ponizno, kleknula sam točno gdje sam stajala i zahvalila Gospodinu na njegovoj velikodušnosti. Rekla sam Nebeskom Ocu da me nije trebao toliko blagoslivljati. Trebao mi je samo trošak mjesečne rate, a desetina koju sam platila u nedjelju bila je vrlo mala u usporedbi s iznosom koji sam primala! Tijekom molitve su mi riječi zabilježene u Malahiji pale na um: »Donesite čitavu desetinu u riznicu… Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov« (Mal 3:10). Do tog trenutka nisam nikada osjetila veličinu obećanja sadržanog u tom stihu Svetog pisma i da je ova zapovijed doista svjedočanstvo ljubavi koju Bog, naš Nebeski Otac, pruža svojoj djeci ovdje na Zemlji’« (»We Walk by Faith«, Ensign, svibanj 2002., 73–74).

Eter 12:6 »Nećete primiti svjedočanstvo dok se ne iskuša vjera vaša«

Predsjednik Spencer W. Kimball je naučavao:

»Pošto smo ljudi, rado bismo iz svojeg života izbacili fizičku bol i mentalnu patnju i osigurali sebi stalan mir i ugodu, ali ako bismo zatvorili vrata tuzi i nevolji, možda bismo uklonili naše najveće prijatelje i dobročinitelje. Patnja može stvoriti svece od ljudi dok oni uče strpljivost, dugotrpnost i samokontrolu« (Teachings of Presidents of the Church: Spencer W. Kimball [2006], 15).