Knjižnica
Lekcija 66: Mosija 26

Lekcija 66

Mosija 26

Uvod

Tijekom vladavine Mosije, mnogi od nadolazećeg naraštaja – koji su bili mala djeca u trenutku posljednjeg predavanja kralja Benjamina – nisu vjerovali u naučavanja Crkve te su odbili prizivati Gospodina. Ova nevjernička mladež utjecala je na druge članove Crkve da počine ozbiljne grijehe. Mnogi od ovih prijestupnika dovedeni su pred Almu, vođu Crkve. U početku Alma nije znao što učiniti pa je naposljetku zatražio vodstvo od Gospodina o tome kako suditi neposlušnim članovima. Gospodin je objavio postupak koji bi Alma trebao slijediti u držanju članova Crkve odgovornima za njihove grijehe. Također, Alma je spoznao Gospodinovu milost i voljnost da oprosti onima koji se pokaju. Alma je slijedio Gospodinov savjet i doveo red u Crkvu.

Prijedlozi za podučavanje

Mosija 26:1–6

Mnogi od nadolazećeg naraštaja ne vjeruju u evanđelje i navode druge na počinjenje grijeha

Prije nastave zapišite sljedeća pitanja na ploču:

Kako biste opisali svoje svjedočanstvo danas?

Na koje biste načine htjeli da vaše svjedočanstvo raste?

Zatražite polaznike da odgovore na ova pitanja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama ili bilježnicu. Nakon dovoljno vremena, objasnite da je u Mosiji 26 sadržan zapis o skupini ljudi koja nije činila ono što je trebala činiti kako bi njegovala svoja svjedočanstva. Kao rezultat toga, njihova vjera u Boga nikada se nije razvila i oni su naveli mnoge članove Crkve na grijeh i u zabludu. Predložite polaznicima da, dok proučavaju ovaj zapis, razmotre što on naučava o razvijanju i jačanju njihovih svjedočanstava.

Pozovite polaznika da naglas pročita Mosiju 26:1–3. Zatim upitajte razred:

  • Što su odabrali mnogi od ovog nadolazećeg naraštaja? (Odabrali su ne vjerovati tradicijama svojih roditelja.)

  • Što mislite zašto nevjera ljudi sprječava njihovu sposobnost da »razum[iju] riječ Božju« (Mosija 26:3)?

Objasnite da vjerovanje (ili čak posjedovanje želje da vjerujemo) vodi do djela koja osnažuju naša svjedočanstva. S druge strane, kada ljudi odaberu ne vjerovati, oni također odabiru ne činiti određene stvari koji bi im pomogle razviti snažna svjedočanstva. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Mosiju 26:3–4. Zatražite pola razreda da potraži što nadolazeći naraštaj nije htio učiniti zbog svoje nevjere. Zatražite drugu polovicu razreda da potraži rezultate njihove nevjere.

  • Što je nadolazeći naraštaj odbio učiniti zbog svoje nevjere?

  • Koje su bile posljedice njihove nevjere?

Nakon što polaznici rasprave o ovim pitanjima, zapišite sljedeće na ploču: Kako bismo razvili i održali svjedočanstvo, trebamo…

Slika
predsjednik Henry B. Eyring

Zatražite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu predsjednika Henryja B. Eyringa iz Prvog predsjedništva. Zatražite od razreda da obrati pažnju na načine na koje bi dovršili rečenicu na ploči.

»Svjedočanstvo zahtijeva da ga se njeguje molitvom vjere, glađu za riječju Božjom i Svetim pismima i poslušnosti istini koju smo primili. Zanemarivanje molitve je opasno. Za naše je svjedočanstvo opasno ležerno proučavanje i čitanje Svetih pisama. To su neophodni hranjivi sastojci za naše svjedočanstvo… 

Gošćenje riječju Božjom, iskrena molitva i poslušnost Gospodnjim zapovijedima mora se ravnomjerno i opetovano primjenjivati kako bi vaše svjedočanstvo raslo i uspijevalo« (»A Living Testimony«, Ensign ili Liahona, svibanj 2011., 127).

  • Koje je postupke predsjednik Eyring prepoznao koji će nam pomoći njegovati naša svjedočanstva? (Dok polaznici prepoznaju ove postupke, umećite ih u rečenicu na ploči: Kako bismo razvili i održali svjedočanstvo, trebamo se gostiti riječju Božjom, moliti u vjeri i biti poslušni Gospodinovim zapovijedima.)

  • Kako su ovi postupci utjecali na vaše svjedočanstvo?

Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Mosiju 26:5–6, tražeći kako je nevjernička mladež utjecala na neke članove Crkve.

  • Razmotrite sljedeću izjavu: »Postade potrebno da crkva opomene one koji počiniše grijeh, koji bijahu u crkvi« (Mosija 26:6). Što mislite što to znači? (Bilo je nužno za članove Crkve koji su sagriješili da im se sudi i drži odgovornima.)

Mosija 26:7–14

Alma moli Gospodina za vodstvo o tome kako suditi onima koji su počinili grijeh

Neka polaznici zamisle kako bi bilo biti biskup u odjelu s članovima koji su počinili ozbiljne grijehe i nisu se kajali. Zatražite polaznike da u tišini promisle što bi učinili u toj situaciji. Kako bi ispunili svoju dužnost da drže članove odgovornima za svoje grijehe i pomognu im pokajati se? Objasnite da se Alma, vođa Crkve, suočio sa sličnim izazovom.

Sažmite Mosiju 26:7–12 objašnjavajući da su oni koji su griješili dovedeni pred Almu. Ništa poput ovog nije se ranije dogodilo u Crkvi i Alma nije znao što činiti. Odlučio je poslati prijestupnike pred kralja Mosiju da im se sudi. Kralj Mosija ih je vratio Almi koji je imao ovlast od Boga suditi članovima Crkve koji su sagriješili.

Pozovite polaznika da naglas pročita Mosiju 26:13–14. Zatražite od razreda da potraži kako se Alma osjećao zbog svoje dužnosti da sudi onima koji su sagriješili.

  • Što je Alma učinio kada se osjetio uznemirenim zbog svoje dužnosti suđenja prijestupnicima?

  • Zašto je važno znati da biskupi i predsjednici ogranaka traže i primaju Gospodinovo vodstvo kada pomažu onima koji su sagriješili?

Mosija 26:15–32

Gospodin objavljuje Almi kako držati članove Crkve odgovornima za njihove grijehe i postavlja uvjete pokajanja

Kako biste pomogli polaznicima razumjeti kontekst Mosije 26:15–32, istaknite da ovi stihovi sadrže Gospodinov odgovor na Almino pitanje vezano za to što treba činiti po pitanju prijestupnika. Dok polaznici proučavaju Gospodinov odgovor, potaknite ih da potraže načela i nauke koji im pomažu bolje razumjeti ulogu svećeničkih sudaca, poput biskupa i predsjednika ogranaka (a za obnašatelje Melkisedekovog svećeništva, predsjednici kolčića, okruga i misija). Također, zatražite ih da potraže načela i nauke o traženju oprosta.

Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Mosiju 26:17–28, obraćajući pažnju svaki put kada Gospodin koristi riječ moj (moj, moji, moje, moja, mojim) ili ja. Možete predložiti da polaznici označe ove riječi svaki put kada se pojave. Zatim upitajte razred:

  • U Mosiji 26:17–28, što riječi ja i moj predlažu o Gospodinovom mjestu u postupku pokajanja? (Možete pozvati polaznike da iznesu određeni izraz ili stih koji podržavaju njihove odgovore.)

  • Koje istine možemo naučiti iz Mosije 26:20–21 o ulozi Gospodinovih slugu u postupku pokajanja? (Pomognite polaznicima razumjeti da svećenički vođe predstavljaju Gospodina i da nam biskupi i predsjednici ogranaka, u nekim slučajevima ozbiljnih grijeha, pomažu pokajati se i primiti oprost.)

  • Na koji način biskup ili predsjednik ogranka pomaže onima koji se muče s grijehom i kušnjama?

Objasnite da je Gospodin podučio Almu o tome što moraju učiniti oni koji traže oprost da bi se pokajali. Pozovite polaznike da u parovima pretraže Mosiju 26:29–32 i prepoznaju načela koja im pomažu razumjeti što Gospodin traži od nas kada se kajemo.

Nakon što su polaznici imali vremena proučiti ove stihove, pozovite nekoliko njih da svojim riječima na ploči napišu načela koja su otkrili. Njihovi odgovori mogu uključivati sljedeće:

Priznanje grijeha vodi do oprosta.

Gospodin će oprostiti onima koji se pokaju u iskrenosti svojeg srca.

Moramo oprostiti drugima kako bismo primili oprost od Gospodina.

Kako biste pomogli polaznicima bolje razumjeti ove načela, postavite neka ili sva sljedeća pitanja:

  • Koje je značenje izraza »prizna li grijehe svoje pred tobom i preda mnom« u Mosiji 26:29? (Možda ćete trebati naglasiti da se riječ tobom u ovom stihu odnosi na Almu.)

  • Što mislite zašto je osoba dužna priznati Gospodinu i odgovarajućem crkvenom vođi kada počini ozbiljan grijeh? (Ozbiljni prijestupi, poput kršenja ćudoredne čistoće, mogu ugroziti članstvo osobe u Crkvi. Stoga, osoba u takvim slučajevima treba priznati grijeh i Gospodinu i njegovom predstavniku u Crkvi. Biskupi i predsjednici ogranka obnašaju ključeve svećeništva da pomognu onima koji su griješili tražiti oprost. Iako nam samo Gospodin može oprostiti grijehe, svećenički vođe igraju podupiruću ulogu u pomaganju ljudima da prime taj oprost. Oni sva priznanja čuvaju u povjerenju i pomažu onima koji su priznali kroz postupak pokajanja.)

  • Što mislite što nekome znači »pokaj[ati se] u iskrenosti srca svojega« (Mosija 26:29)?

  • Što mislite zašto Gospodin traži od nas da praštamo drugima? Kako su pokajanje i praštanje drugima povezani? (Vidi 3 Nefi 13:14–15; NiS 64:8–11).

  • Koji bi izrazi u ovim stihovima mogli pružiti ohrabrenje ili utjehu nekoj osobi koja se želi pokajati, ali osjeća da joj ne bi moglo biti oprošteno?

Mosija 26:33–39

Alma je poslušan Gospodinovom savjetu, sudeći onima koji su griješili i dovodeći red u Crkvu

Objasnite da je u Mosiji 26:33–37 ispričano kako je Alma slijedio Gospodinove upute, sudio članovima Crkve koji su griješili i doveo red u Crkvu. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Mosiju 26:34–37, tražeći rezultate Alminih nastojanja da slijede Gospodinov savjet. Iznesite svoje svjedočanstvo da kada se pokajemo i pravedno živimo, možemo imati mir u svojem srcu i duhovno napredovati.

Komentari i osnovni podaci

Mosija 26:29–30 Ključni dijelovi pokajanja

Starješina Richard G. Scott iz Zbora dvanaestorice apostola podučavao je o ključnim dijelovima pokajanja:

»Spencer W. Kimball je [izložio] sjajnu uputu za oprost kroz pokajanje. Ona je pomogla mnogima pronaći svoj put natrag. [Prepoznao je] pet ključnih dijelova pokajanja.

Tuga zbog grijeha. Proučite i odredite što je Gospodin odredio koliko je ozbiljan vaš prijestup. To će dovesti iscjeljujuću tugu i kajanje. Također će stvoriti iskrenu želju za promjenom i spremnost da se podloži svakom zahtjevu za oprost… 

Napuštanje grijeha. To je nepokolebljiva trajna odluka nikad ne ponoviti prijestup. Držeći se ove obveze, nije potrebno ponovno iskusiti gorak okus toga grijeha… 

Priznavanje grijeha. Uvijek trebate priznati svoje grijehe Gospodinu. Ako su to ozbiljni grijesi, kao nemoral, treba ih priznati biskupu ili predsjedniku kolčića… Molim vas da razumijete kako priznanje nije pokajanje. Ono je neophodan korak, ali samo po sebi nije dovoljno. Djelomično priznanje spominjanjem manjih pogrešaka neće vam pomoći razriješiti ozbiljniji, neizrečeni prijestup. Neophodna za oprost je spremnost da se potpuno iznese Gospodinu i, gdje je potrebno, njegovom svećeničkom sucu sve što ste učinili… 

Naknada za grijeh. Morate vratiti koliko je god moguće sve što je ukradeno, oštećeno ili oskvrnjeno. Voljno obnavljanje je opipljivi dokaz Gospodinu da ste predani učiniti sve što možete kako biste se pokajali.

Poslušnost svim zapovijedima. Potpuna poslušnost donosi potpunu moć evanđelja u vaš život, uključujući povećanu snagu da se usredotočite na ostavljanje određenih grijeha. To uključuje ono što možda u početku nećete smatrati dijelom pokajanja, poput dolaženja na sastanke, plaćanja desetine, služenja i opraštanja drugima… 

Nadodao bih šesti korak: Priznavanje Spasitelja. Od svih neophodnih koraka pokajanja, svjedočim da je najvažnije za vas da imate uvjerenje kako oprost dolazi zbog Otkupitelja. Bitno je da znate kako vam samo po njegovim uvjetima može biti oprošteno« (»Finding Forgiveness, Ensign, svibanj 1995., 76).

Ispišite