Nauk i savezi 18:1–16

Uvod

Joseph Smith je primio objavu zabilježenu u Nauku i savezima 18 za sebe, Olivera Cowderyja i Davida Whitmera u lipnju 1829. godine, nedugo nakon što su Petar, Jakov i Ivan podijelili Melkisedekovo svećeništvo Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju. Na početku objave Gospodin je podučio Olivera Cowderyja o izgradnji Crkve. Zatim je pozvao Olivera Cowderyja i Davida Whitmera da propovijedaju pokajanje.

Prijedlozi za podučavanje

Nauk i savezi 18:1–5

Gospodin podučava kako izgraditi njegovu Crkvu

Nacrtajte popratnu sliku na ploči prije nastave.

Razmotrite pročitati sljedeće podatke ili iznijeti slične podatke o potresu koji se negdje možda nedavno dogodio ili se dogodio bliže mjestu gdje vi živite:

Dana 17. listopada 1989. godine u 17:04 potres jačine 6,9 po Richterovoj ljestvici pogodio je područje San Francisca, Kalifornija, u Sjedinjenim Državama. Tisuće zgrada bilo je oštećeno ili uništeno. Temelji mnogih zgrada su popucali, što je uzrokovalo da te zgrade budu proglašene nesigurnima.

Koje biste nedoumice imali u svezi s življenjem u kući sa slabim temeljem?

Objasnite da Nauk i savezi 18 bilježe Gospodinovu objavu Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju o tome kako izgraditi njegovu Crkvu na sigurnom temelju. Na početku ove objave Gospodin spominje ono što je Oliver Cowdery zapisao, to jest riječi Mormonove knjige koje je Oliver zabilježio dok je djelovao kao pisar za proroka Josepha Smitha. Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 18:1–4. Zatražite od razreda da potraži kako će ono što je zapisano u Mormonovoj knjizi pomoći u izgradnji Crkve.

Što je Gospodin rekao da se nalazi u Mormonovoj knjizi? Kako naučavanja u Mormonovoj knjizi mogu pomoći u izgradnji Crkve?

Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 18:5. Zatražite od razreda da prepozna što je Spasitelj obećao budemo li gradili njegovu Crkvu na temelju njegovog evanđelja.

Prema stihu 5 na čemu se treba graditi istinita Crkva? (Odgovori polaznika trebaju odražavati sljedeći nauk: Istinita Crkva izgrađena je na Isusu Kristu i njegovom evanđelju.)
Što nam Gospodin obećava dok gradimo njegovu Crkvu na temelju njegovog evanđelja?

Nauk i savezi 18:6–16

Gospodin poziva Olivera Cowderyja i Davida Whitmera da propovijedaju pokajanje

Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 18:6. Zatražite od razreda da prati, tražeći kako Gospodin opisuje svijet u kojem živimo. Nakon što polaznici izvijeste što su otkrili, pozovite ih da pročitaju Nauk i saveze 18:9 kako bi saznali što je Gospodin zapovjedio kao odgovor na sve veće bezakonje u svijetu.

Kakav je bio odgovor Gospodina na sve veće bezakonje u svijetu? (Pozvao je sluge da propovijedaju pokajanje.)

Istaknite da je Gospodin pozvao Olivera Cowderyja i Davida Whitmera da propovijedaju pokajanje, kao što je pozvao drevnog apostola Pavla. Iako Oliver i David nisu bili pozvani da budu članovi Zbora dvanaestorice apostola, oni će imati uloge u uspostavljanju ovog zbora u posljednjim danima. Objasnite da će polaznici naučiti više o ulogama Olivera Cowderyja i Davida Whitmera u sljedećoj lekciji.

Kako biste pomogli polaznicima da se pripreme za proučavanje Gospodinovih naučavanja o vrijednosti duša, prikažite nekoliko predmeta za koje mislite da bi mogli imati vrijednost za vaše polaznike. Upitajte ih koliko bi platili za svaki predmet. Objasnite da je jedan od načina utvrđivanja vrijednosti predmeta otkriti koliko bi ljudi bili voljni platiti za njega. Netko može tvrditi da je određeni predmet vrijedan određene svote novca, ali ova je cijena točna samo ako je druga osoba voljna toliko platiti za taj predmet.

Pročitajte naglas Nauk i saveze 18:10. Pozovite polaznike da iskoriste ovaj stih kako bi objasnili njihovu vrijednost u očima Božjim. Polaznici mogu predložiti različita načela, ali nastojte naglasiti da je vrijednost duša velika u očima Božjim.

Što mislite zašto ste od tako velike vrijednosti Bogu?

Zatražite polaznika da pročita sljedeću izjavu predsjednika Dietera F. Uchtdorfa iz Prvog predsjedništva:

»Bog vas vidi ne samo kao smrtno biće na malom planetu koje živi kratko vrijeme – on vas vidi kao svoje dijete. Vidi vas kao biće koje ste sposobni i predodređeni postati. On želi da znate da ste mu važni« (»You Matter to Him«, Ensign ili Lijahona, studeni 2011., 22).

Podsjetite polaznike na aktivnost u kojoj ste pokazali da je vrijednost predmeta temeljena na tome koliko je netko voljan platiti za njega. Pozovite polaznika da pročita Nauk i saveze 18:11–12. Zatražite od razreda da prati i prepozna što je Spasitelj bio spreman platiti za nas.

Koju je cijenu Spasitelj platio za naše duše? (Možete podsjetiti polaznike da se u tim stihovima izraz »sve ljude« odnosi upravo na sve ljude.)
Kako možemo pokazati zahvalnost za žrtvu koju je Spasitelj učinio za nas? (Iako su različiti odgovori točni, naglasite da je jedan od najboljih načina kako možemo pokazati našu zahvalnost pokajanje.)

Napišite sljedeću izjavu na ploču: Moja je vrijednost toliko velika da je Isus Krist trpio i umro kako bih se ja mogao pokajati.

Možete predložiti da polaznici zapišu ovo načelo u svoje bilježnice ili dnevnike proučavanja Svetih pisama.

Kako ova istina može utjecati na to kako gledate sami na sebe?
Kako ova istina može utjecati na način kako se odnosite prema drugim ljudima?

Posvjedočite o Spasiteljevoj ljubavi i spremnosti da umre za svakoga od nas.

Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Nauk i saveze 18:13.

Što mislite zašto Gospodin osjeća veliku radost kada se pokajemo?
Ako netko vjeruje da je vrijednost duša velika u očima Božjim, onda što ih njihova vjera može navesti da čine? (Odgovori mogu uključivati sljedeće: odnositi se prema drugima s poštovanjem, služiti drugima ili pripremiti se za služenje misije.)

Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Nauk i saveze 18:14 kako bi saznali što je Gospodin pozvao Olivera Cowderyja i Davida Whitmera da čine.

Što mislite što znači »vikati pokajanje«?

Kako biste pomogli polaznicima bolje razumjeti ovaj izraz, pročitajte sljedeću izjavu starješine Neila L. Andersena iz Zbora dvanaestorice apostola: »Vikati pokajanje jednostavno znači pomagati ljudima da se vrate Bogu« (»Preparing for Your Spiritual Destiny« [obraćanje na sastanku duhovne misli COS-a 10. siječnja 2010.], 7, speeches.byu.edu).

Koji su neki od načina na koje možemo pomoći drugima da se pokaju?

Pozovite polaznike da pročitaju Nauk i saveze 18:15–16 kako bi saznali što će pojedinci iskusiti kada pomognu nekome doći Isusu Kristu.

Koji su blagoslovi dani onima koji pomognu drugima doći Isusu Kristu? (Dok polaznici odgovaraju, možete napisati sljedeće načelo na ploču: Ako ćemo pomagati drugima da se pokaju i dođu Gospodinu, osjetit ćemo radost s njima u kraljevstvu Božjem.)
Što mislite zašto ćete osjetiti radost ako ćete dovoditi druge Isusu Kristu?

Pozovite polaznike da iznesu iskustvo u kojem su bilo oni ili netko koga poznaju osjetili radost zato što su pomogli nekome približiti se Gospodinu. Možete iznijeti i vlastito iskustvo.

Pozovite polaznike da napišu jednu stvar koju mogu učiniti kako bi pomogli u djelu spašavanja duša. Zatražite da razmotre određene ljude kojima bi mogli pomoći.

Komentari i osnovni podaci

Nauk i savezi 18:5 Moja stijena

Stih Nauk i savezi 18:5 kaže da Gospodinova Crkva treba biti izgrađena »na temelju evanđelja mojega«. Vodič za Sveta pisma definira stijenu kao »slikovito, Isus Krist i njegovo evanđelje koji su snažan temelj i potpora (NiS 11:24; 33:12–13). Riječ stijena također se može odnositi na objavu kojom Bog otkriva svoje evanđelje čovjeku (Mt 16:15–18)« (Vodič za Sveta pisma, »Stijena«, scriptures.lds.org).

Nauk i savezi 18:10 »Vrijednost je duša velika u očima Božjim«

Predsjednik Dieter F. Uchtdorf iz Prvog predsjedništva je podučavao:

»Svaka osoba koju sretnemo posebno je važna našem Nebeskom Ocu. Kada jednom to shvatimo, možemo početi shvaćati kako bismo se trebali ponašati prema našim bližnjima.

Jedna je žena, koja je prošla kroz godine iskušenja i tuge, rekla kroz suze: ‘Došla sam do zaključka da sam ja kao stara novčanica od 20 dolara – zgužvana, rastrgana, prljava, zlostavljana i puna ožiljaka. No još uvijek sam novčanica od 20 dolara. Imam nekakvu vrijednost. Iako možda ne izgledam najbolje, i iako sam iscrpljena i iskorištena, ja sam još uvijek vrijedna punih 20 dolara’« (»You Are My Hands«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2010., 69).

Nauk i savezi 18:15–16 »Budete li se trudili«

Sljedeća izvješća pokazuju napore predsjednika Thomasa S. Monsona da privede duše Spasitelju:

»Moje odgovornosti kao biskupa bile su mnoge i različite i nastojao sam raditi najbolje što sam znao kako bih učinio sve što se tražilo od mene. Sjedinjene Države tada su već bile uključene u… rat. Zbog toga što su mnogi naši članovi bili u vojnoj službi, iz crkvenog su sjedišta svi biskupi dobili zaduženje da svakom vojniku osiguraju pretplatu na časopise Church News i Improvement Era, crkvene časopise u to vrijeme. Uz to, od svakog se biskupa tražilo da napiše osobno pismo svakog mjeseca pojedinom vojniku iz svojeg odjela. Naš odjel imao je 23 vojnika. Svećenički su zborovi, uz veliki trud, ustupili sredstva za pretplatu na časopise. Obvezao sam se na zadatak, to jest dužnost, pisati 23 osobna pisma svakoga mjeseca. Nakon svih ovih godina još uvijek imam primjerke mnogih svojih pisama i odgovora koje sam primio. Suze lako naviru kada ih iznova čitam. Radost je ponovno doznati o prisezi vojnika da živi evanđelje ili odluci mornara da ustraje u vjeri sa svojom obitelji.

Jedne večeri uručio sam sestri u odjelu svežanj od 23 pisma za tekući mjesec. Njezino je zaduženje bilo brinuti se za slanje i voditi popis adresa koji se neprestano mijenjao. Pogledala je jednu kuvertu i upitala sa smiješkom: ‘Biskupe, zar se vi nikada ne obeshrabrite? Evo još jednog pisma za brata Brysona. To je 17. pismo koje ste mu poslali bez njegovog odgovora.’

Uzvratio sam: ‘Eto, možda je ovo onaj pravi mjesec.’ Kako se ispostavilo, bio je pravi mjesec. Po prvi je put odgovorio na moje pismo. Njegov je odgovor uspomena, blago. Služio je daleko na udaljenoj obali, izoliran, željan doma i sam. Napisao je: ‘Dragi biskupe, ne ide mi pisanje pisama.’ (Mogao sam mu reći to nekoliko mjeseci ranije.) U nastavku pisma kaže: ‘Hvala vam za Church News i časopise, ali najviše od svega hvala vam za osobna pisma. Okrenuo sam novu stranicu. Zaređen sam za svećenika u Aronovom svećeništvu. Moje je srce ispunjeno. Ja sam sretan čovjek.’

Brat Bryson nije bio ništa manje sretan od svog biskupa. Spoznao sam praktičnu primjenu izreke: ‘Dužnost svoju vrši; to je najbolje; Gospodinu ostavi ostalo’ (Henry Wadsworth Longfellow, »The Legend Beautiful«, The Complete Poetical Works of Longfellow [1893.], 258).

Godinama kasnije, u posjetu kolčiću Salt Lake Cottonwood dok je James E. Faust služio kao njegov predsjednik, ispričao sam tu priču s ciljem da skrenem pozornost na naše vojnike. Nakon sastanka, prišao mi je naočit mladić. Uzeo me za ruku i upitao: ‘Biskupe Monsone, sjećate li me se?’

Odjednom sam shvatio tko je on. ‘Brate Bryson!’ Uzviknuo sam. ‘Kako ste? Što radite u Crkvi?’

Srdačno je i uz očit ponos odgovorio: ‘Dobro sam. Služim u predsjedništvu svog zbora starješina. Hvala vam još jednom na vašoj brizi za mene i na osobnim pismima koja ste slali i koja čuvam.’

Braćo, svijet treba našu pomoć« (»Willing and Worthy to Serve«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2012., 68–69).

»Kad sam služio kao biskup, uočio sam jednoga nedjeljnog jutra da jedan od naših svećenika nije prisutan na svećeničkom sastanku. Ostavio sam zbor u brizi savjetnika i otišao posjetiti Richardov dom. Njegova je majka rekla da radi u garaži West Temple.

Odvezao sam se u garažu u potrazi za Richardom i tražio sam posvuda, ali nisam ga mogao naći. Iznenada sam imao nadahnuće pogledati dolje u staromodan boks koji se nalazio sa strane postaje. U tami sam mogao vidjeti dva blistava oka. Zatim sam začuo Richarda kako kaže: ‘Pronašli ste me, biskupe! Popet ću se.’ Nakon toga rijetko je propuštao svećenički sastanak.

Obitelj se preselila u obližnji kolčić. Vrijeme je prošlo i primio sam telefonski poziv koji me obavijestio da je Richard bio pozvan služiti misiju u Meksiku, i obitelj me pozvala da govorim na njegovom oproštajnom sastanku svjedočanstva. Na sastanku, kad je Richard odgovorio, spomenuo je da je prekretnica u njegovoj odlučnosti da ispuni misiju došla jednog nedjeljnog jutra – ne u kapeli, već dok je gledao gore iz dubine tamne rupe i pronašao ispruženu ruku predsjednika svojeg zbora.

Tijekom godina Richard je ostao u vezi sa mnom, govoreći o svojem svjedočanstvu, svojoj obitelji i svojoj vjernoj službi u Crkvi, uključujući njegov poziv biskupa« (»They Will Come«, Ensign, svibanj 1997., 46).