Lekcija 64: Nauk i savezi 58:34–65

Lekcija 64

Nauk i savezi 58:34–65

Uvod

Kao odgovor na pitanja starješina o tome kako krenuti s izgradnjom grada Siona, Gospodin je dao objavu zabilježenu u Nauku i savezima 58 1. kolovoza 1831. godine. Stihovi 34–65 sadrže upute o življenju zakona posvećenja za one koji su se odselili u Sion. U ovim je stihovima Gospodin također podučio načela pokajanja, zapovjedio starješinama da propovijedaju evanđelje i savjetovao ih o tome kako izgraditi Sion.

Prijedlozi za podučavanje

U prethodnoj su lekciji polaznici bili pozvani iskoristiti svoje opredjeljivanje kako bi učinili nešto dobro prije današnje nastave. Upitajte polaznike ponovno o ovom pozivu tražeći da iznesu svoja iskustva o tome kako su odabrali »gorljivo [se] posvećivati« (NiS 58:27) čineći dobro.

Nauk i savezi 58:34–43

Gospodin daje upute o Sionu i podučava načela pokajanja

Prije nastave napišite sljedeće pitanje na ploču: Što znači pokajati se?

Zatražite nekoliko polaznika da odgovore na ovo pitanje. Zatim napišite sljedeća pitanja na ploču: Kako mogu znati jesam li se potpuno pokajao? Kako mogu znati je li mi Gospodin oprostio moje grijehe?

Pozovite polaznike da zapišu ova pitanja u svoje bilježnice ili dnevnike proučavanja Svetih pisama. Zatražite da uzmu nekoliko minuta kako bi zapisali odgovore na svako pitanje. Nakon dovoljno vremena obavijestite ih da će imati priliku ponovno pregledati svoje odgovore kasnije u lekciji.

Sažmite Nauk i saveze 58:34–37 objašnjavajući da su mnogi starješine koji su putovali u Missouri i trebali živjeti ondje željeli znati što trebaju činiti kako bi planirali, organizirali i izgradili grad Sion. Gospodin je uputio one koji su se selili u Missouri da daju svoj novac i imovinu za izgradnju Siona. Martin Harris bio je upućen da bude primjer dajući novac biskupu. Donirao je veliki iznos novca kako bi pomogao biskupu Edwardu Partridgeu da kupi zemlju za Crkvu.

Napišite sljedeća imena na ploču: Martin Harris, William W. Phelps i Ziba Peterson. Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 58:38–41, 60. Zatražite od razreda da prati, tražeći savjet koji je Gospodin dao Martinu Harrisu, Williamu W. Phelpsu i Zibi Petersonu dok su se pripremali izgraditi Sion.

Dok polaznici odgovaraju na sljedeća pitanja, napišite njihove odgovore ispod odgovarajućeg imena na ploči.

Za koji je grijeh Gospodin rekao da je Martin Harris kriv? Što mu je Gospodin rekao da učini?
Za koje je grijehe Gospodin rekao da je William W. Phelps kriv? Što mu je Gospodin rekao da učini? (Možda ćete trebati objasniti da izraz »nastoji isticati« [stih 41] ne znači činiti najbolje što možemo ili nastojati se popraviti. Umjesto toga, ovaj se izraz odnosi na nepravednu, oholu želju prikazati se boljim ili važnijim od drugih ljudi.)
Što je Ziba Peterson pokušavao učiniti sa svojim grijesima?

Istaknite da su grijesi ovih ljudi prijetili da će ih spriječiti u pomaganju pri izgradnji Siona.

Koji su neki načini kako grijesi mogu ograničiti našu sposobnost da služimo Gospodinu?

Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 58:42. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je Gospodin podučio o pokajanju.

Prema ovom stihu, što nam Gospodin obećava pokajemo li se za svoje grijehe? (Polaznici trebaju prepoznati sljedeće načelo: Pokajemo li se za svoje grijehe, Gospodin će nam oprostiti i više se neće sjećati naših grijeha. Napišite ovo načelo na ploču. Možete predložiti da polaznici označe riječi koje podučavaju ovo načelo u stihu 42.)
Na koje se naše grijehe odnosi ovo obećanje? (Sve.)

Pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu predsjednika Boyda K. Packera iz Zbora dvanaestorice apostola. Zatražite od razreda da posluša riječi ili izraze koji su povezani s načelom napisanim na ploči.

»Bez obzira na to kakvi bili naši prijestupi, bez obzira na to koliko su naša djela povrijedila druge, ta krivnja može sva biti izbrisana. Meni je vjerojatno najljepši izraz u svim Svetim pismima onaj kada je Gospodin rekao: ‘Gle, onaj tko se pokaja za grijehe svoje, tomu je oprošteno, i ja, Gospod, više ih se ne spominjem’ [NiS 58:42].

To je obećanje evanđelja Isusa Krista i Pomirenja« (»The Atonement«, Ensign ili Lijahona, studeni 2012., 77).

Usmjerite pažnju polaznika na pitanja napisana na ploči.

Kako Gospodinovo obećanje u stihu 42 pomaže odgovoriti na treće pitanje: Kako mogu znati je li mi Gospodin oprostio moje grijehe? (Gospodinovo obećanje pomaže nam znati da on uvijek udjeljuje oprost kad se potpuno pokajemo.)
Osim spoznaje da je Gospodin obećao oprostiti nam kad se potpuno pokajemo, kako još možemo znati da nam je oprošteno?

Pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu predsjednika Dietera F. Uchtdorfa iz Prvog predsjedništva: Zatražite polaznike da poslušaju kako mogu znati kada im je Gospodin oprostio njihove grijehe.

»Jednom kad se istinski pokajemo, Krist će uzeti teret krivnje za naše grijehe. Možemo znati za sebe da nam je oprošteno i da smo očišćeni. Duh Sveti će nam ovo potvrditi; on je Posvetitelj. Nikakvo drugo svjedočanstvo oprosta ne može biti veće« (»Point of Safe Return«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2007., 101).

Kako je spoznaja da vam može biti oprošteno za sve vaše grijehe blagoslovila vaš život?

Objasnite polaznicima kako neki ljudi krivo misle da se, ako se još uvijek mogu sjetiti svojih grijeha, tada nisu u potpunosti pokajali. Pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu predsjednika Dietera F. Uchtdorfa. Zatražite od razreda da posluša zašto se možda sjećamo naših grijeha čak i nakon što smo se pokajali.

»Sotona će nas pokušati uvjeriti da nam nije oprošteno za naše grijehe zato što ih se mi možemo sjetiti. Sotona je lažljivac; on pokušava zamutiti naš pogled i odvesti nas sa staze pokajanja i oprosta. Bog nije obećao da se mi nećemo sjećati naših grijeha. Sjećanje će nam pomoći izbjeći ponavljanje istih grešaka. Ali ostanemo li odani i vjerni, sjećanje na naše grijehe s vremenom će se ublažiti. Ovo će biti dio potrebnog procesa iscjeljenja i posvećenja« (»Point of Safe Return«, 101).

Istaknite da je obećanje napisano na ploči uvjetovano. Možemo primiti Gospodinov oprost samo ako učinimo sve što možemo kako bismo se potpuno pokajali za naše grijehe.

Što znači pokajati se? (Možete pozvati polaznike da ponovno pogledaju odgovore koje su napisali na pitanja na ploči.)

Nakon što polaznici odgovore, pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu iz knjižice Za snagu mladih. Zatražite od razreda da posluša dodatne stvari koje mogu naučiti o tome što znači pokajati se.

»Pokajanje je puno više od samog priznanja grijeha. To je promjena uma i srca. Uključuje odricanje od grijeha te okretanje Bogu za oprost. Potaknuto je ljubavlju prema Bogu i iskrenom željom da obdržavate njegove zapovijedi« (Za snagu mladih [knjižica, 2011.], 28).

Objasnite da istinsko pokajanje uključuje nekoliko zahtjeva. Dva ova zahtjeva spominju se u Nauku i savezima 58:43. Pozovite polaznika da naglas pročita taj stih. Zatražite od razreda da prati, tražeći dvije stvari koje moramo učiniti kako bismo se potpuno pokajali za naše grijehe.

Prema stihu 43, koje su dvije stvari koje moramo učiniti kako bismo se potpuno pokajali za naše grijehe? (Polaznici trebaju prepoznati sljedeće načelo: Kako bismo se pokajali, moramo priznati i odbaciti naše grijehe. Napišite ovo načelo na ploču.)
Kako nam ova istina pomaže odgovoriti na pitanje Kako mogu znati jesam li se potpuno pokajao? (Pomozite polaznicima da razumiju da je priznavanje i odbacivanje grijeha temeljno za potpuno pokajanje.)
Što znači priznati svoje grijehe?

Kako biste pomogli polaznicima da bolje razumiju što znači priznati svoje grijehe, pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu starješine D. Todda Christoffersona iz Zbora dvanaestorice apostola:

»Priznavanje i odbacivanje snažna su načela. Ona su puno više od uobičajenog: ‘Priznajem; žao mi je’. Priznavanje je duboko, ponekad bolno prepoznavanje greške i uvrede Boga i čovjeka« (»The Divine Gift of Repentance«, Ensign ili Lijahona, studeni 2011., 40).

Kako nam priznavanje naših grijeha pomaže da se odvratimo od grijeha i okrenemo Bogu za oprost?

Kao dio ove rasprave, polaznici se mogu pitati koje grijehe treba priznati i komu. Objasnite da trebamo priznati sve naše grijehe Nebeskom Ocu. Ozbiljne prijestupe, poput seksualnog prijestupa ili korištenja pornografije, također treba priznati biskupu ili predsjedniku ogranka.

Usmjerite pažnju polaznika na posljednju istinu koju ste napisali na ploči.

Što znači odbaciti svoje grijehe? (Potpuno se odreći svojih grijeha i prestati ih činiti.)

Posvjedočite o Spasiteljevom Pomirenju i načelima pokajanja i oprosta o kojima ste raspravljali. Pozovite polaznike da razmisle postoje li grijesi za koje se trebaju pokajati i potaknite ih da se pokaju djelujući prema istinama koje su naučili.

Nauk i savezi 58:44–65

Gospodin zapovijeda starješinama da propovijedaju evanđelje i savjetuje ih o tome kako izgraditi Sion

Sažmite Nauk i saveze 58:49–62 objašnjavajući da je Gospodin rekao starješinama koji su trebali ostati u Missouriju da trebaju kupovati zemlju i pripremiti se za sabiranje svetaca u Missouriju.

Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 58:46–47, 63–65. Zatražite od razreda da potraži savjet koji je Gospodin dao starješinama koji su se trebali vratiti u Ohio.

Prema stihovima 46–47 što su starješine trebali činiti dok su se vraćali u Ohio?
Prema stihu 64, kome se evanđelje mora propovijedati? (Polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, ali njihovi odgovori trebaju odražavati sljedeću istinu: Evanđelje se mora propovijedati svakoj osobi. Možete predložiti da polaznici označe riječi koje podučavaju ovu istinu u stihu 64.)

Potaknite polaznike da slijede poticaje Duha kako bi iznosili istine evanđelja ljudima oko njih.

Komentari i osnovni podaci

Nauk i savezi 58:39 »Pokajati se«

Starješina D. Todd Christofferson iz Zbora dvanaestorice apostola je podučavao da je pokajanje više od samog popisa stvari koje treba učiniti:

»Pokušaji stvaranja popisa određenih koraka pokajanja mogu biti korisni nekima, no to može također dovesti do mehaničkog pristupa s ispunjavanjem zadataka bez stvarnih osjećaja ili promjene. Istinsko pokajanje nije površno. Gospodin daje dva nadvladavajuća zahtjeva: ‘Po ovome možete znati kaje li se čovjek za grijehe svoje — gle, on će ih priznati i odbaciti’ (NiS 58:43)« (»The Divine Gift of Repentance«, Ensign ili Lijahona, studeni 2011., 40).

Starješina Russell M. Nelson iz Zbora dvanaestorice apostola objasnio je što znači pokajati se:

»Nauk pokajanja mnogo je opširniji od definicije iz rječnika. Kad je Isus rekao ‘pokajte se’, njegovi učenici zabilježili su tu zapovijed s glagolom metanoeo na grčkom jeziku. Ova moćna riječ ima veliki značaj. U ovoj riječi prefiks meta znači ‘promjena’. Sufiks se odnosi na četiri važna grčka pojma: nous znači ‘um’; gnosis znači ‘znanje’; pneuma znači ‘duh’; i pnoe znači ‘dah.’

Stoga, kad je Isus rekao ‘pokajte se’, tražio je da se promijenimo – da promijenimo svoj um, znanje i duh – čak i naš dah. Jedan prorok je objasnio da takva promjena u nečijem dahu znači disati sa zahvalnim priznanjem njega koji daje svaki dah. Kralj Benjamin je rekao: ‘Kad biste služili njemu koji vas stvori… i čuva vas iz dana u dan udjeljujući vam dah… iz jednog trena u drugi — kažem, kad biste služili njemu cijelom dušom svojom, ipak biste bili beskorisni sluge’ [Mosija 2:21].

Da, Gospodin nam je zapovjedio da se pokajemo, promijenimo svoje načine, dođemo njemu i budemo više poput njega [vidi 3 Nefi 27:21, 27]. To zahtijeva potpunu promjenu« (»Repentance and Conversion«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2007., 103).

Nauk i savezi 58:42 »Više ih se ne spominjem«

Starješina F. Burton Howard iz Sedamdesetorice iznio je iskustvo koje je imao, u kojem je naučio da se nakon pokajanja Gospodin doista više ne sjeća naših grijeha:

»Posljednja priča – još jednom iz vremena kada sam bio biskup. Jedne noći, dok sam čvrsto spavao, oglasilo se zvono na vratima. Posrćući sam otvorio vrata i našao tamo mladog člana mojeg zbora svećenika. Dobro sam ga poznavao, dovoljno dobro da sam išao na izlete s njime, molio se s njime i za njega, i podučavao ga. Poznavao sam ga onoliko dobro koliko dobar biskup poznaje svakog aktivnog osamnaestogodišnjeg svećenika, što je bilo dovoljno dobro da mogu pitati što radi pred mojim vratima usred noći.

Rekao je: ‘Moram razgovarati s vama, biskupe. Upravo sam učinio nešto ozbiljno i ne mogu ići kući.’

Bio je u pravu. Bilo je ozbiljno. Pozvao sam ga da uđe i razgovarali smo. On je govorio i ja sam slušao, onda sam ja govorio i on je slušao, do zore. Imao je mnoga pitanja. Počinio je strašan grijeh. Želio je znati ima li nade. Želio je znati kako se pokajati. Želio je znati uključuje li pokajanje to da mora reći svojim roditeljima. Želio je znati postoji li ikakva mogućnost da ode na misiju. Želio je znati mnogo toga drugoga.

Nisam imao sve odgovore, ali rekao sam mu da ima nade. Rekao sam mu da će put natrag biti težak, ali je moguć. Objasnio sam ono što znam o procesu pokajanja i pomogao sam mu vidjeti što mora učiniti. Rekao sam mu, ako stvarno želi ići na misiju, da ta odluka može jedino biti donesena u budućnosti nakon što se pokaje. Zatim sam mu rekao da ode kući i on je to učinio.

Izmirio se sa svojim roditeljima. Zatražio je oprost od onih kojima je naudio. Ostavio je grijeh i loše društvo iza sebe i učinio je sve što je mogao kako bi se pokajao.

Otprilike godinu dana kasnije petorica mladića iz tog zbora otišla su na misiju. On je bio jedan od njih. Bio sam blizak sa svima njima. Prisustvovao sam svim njihovim oproštajima. Svi su služili časne misije. U kratkom vremenu nakon povratka kući svi su se vjenčali u hramu. Moja žena i ja prisustvovali smo svim obredima. Mogao bih, čak i danas, uzeti komad papira i napisati njihova imena, imena njihovih žena i neke njihove djece. Toliko sam ih dobro poznavao.

Ali sad bih vam rekao nešto – nešto vrlo osobno i vrlo važno. Ne mogu se sjetiti imena mladića koji je došao u moj dom usred noći. Znam da je bio jedan od petorice, ali ne sjećam se koji.

Bilo je jedno razdoblje kad sam se brinuo zbog toga. Mislio sam možda da me pamćenje napušta. Svjesno sam se pokušavao sjetiti tko je imao taj problem, ali nisam uspio.

Na kraju sam bio razriješen i izbacio sam cijeli događaj iz svog uma. Više godina kasnije na kasnoj večernjoj šetnji našao sam se u odjelu gdje sam jednom bio biskup. Sjenovita tišina vratila je mnoga sjećanja. Bio sam duboko zamišljen kad sam shvatio da hodam pred kućom gdje je jedan od mojih svećenika živio prije mnogo godina. Iznenada mi je pala na um priča o mladiću kojeg sam spomenuo i ponovno sam se pokušao sjetiti koji je od petorice on bio. Je li živio u toj kući? Pitao sam se. Zašto se nisam mogao sjetiti?

Dok sam išao dalje putem, nešto se dogodilo – nešto što je teško objasniti, ali meni stvarno. Činilo se da čujem glas koji govori: ‘Zar ne razumiješ, sine moj? Ja sam to zaboravio. Zašto bi se ti trebao sjećati?’

Bio sam ozlovoljen. Nije bilo zadovoljavajućeg odgovora na pitanje. Nikad se više nisam pitao o tome. I znao sam sigurnije tada nego što sam znao ikada prije da je Gospodin zadovoljan kada se njegova djeca vrate njemu.

Svi koji su pastiri i sve izgubljene ovce trebaju uočiti ovu jednu posljednju stvar. Gospodin je zaista to mislio kada je rekao: ‘Gle, onaj tko se pokaja za grijehe svoje, tomu je oprošteno, i ja, Gospod, više ih se ne spominjem’ (NiS 58:42)« (»Come Back to the Lord«, Ensign, studeni 1986., 77–78).

Nauk i savezi 58:43 »Prizna[j] [ih]«

Starješina Richard G. Scott iz Zbora dvanaestorice apostola objasnio je zahtjeve priznanja:

»Uvijek trebate priznati svoje grijehe Gospodinu. Ako su to ozbiljni prijestupi, kao [seksualni] nemoral, treba ih priznati biskupu ili predsjedniku kolčića. Molim vas da razumijete kako priznanje nije pokajanje. Ono je neophodan korak, ali samo po sebi nije dovoljno. Djelomično priznanje spominjanjem manjih pogrešaka neće vam pomoći razriješiti ozbiljniji, neizrečeni prijestup. Neophodna za oprost je spremnost da se potpuno iznese Gospodinu i, gdje je potrebno, njegovom svećeničkom sucu sve što ste učinili« (»Finding Forgiveness«, Ensign, svibanj 1995., 76).

Predsjednik Spencer W. Kimball je podučavao o važnosti iskrenosti i potpunog poštenja kada priznajemo naše grijehe:

»Nikome nikada ne može biti oprošteno za neki prijestup sve dok nema pokajanja, a osoba se ne kaje sve dok ne ogoli svoju dušu i prizna svoje namjere i slabosti bez izgovora i opravdavanja« (Love versus Lust, Brigham Young University Speeches of the Year [5. siječnja 1965.], 10).

Nauk i savezi 58:43 Zašto se neke grijehe mora priznati ovlaštenom svećeničkom vođi?

Kao predsjednik Aronovog svećeništva u odjelu, biskup ili predsjednik ogranka obnaša ključeve pokajanja za ljude u svom odjelu. Biskupi i predsjednici ogranaka koriste takve ključeve kako bi utvrdili položaj osobe u Crkvi i pomogli osobi u procesu pokajanja. Starješina Richard G. Scott iz Zbora dvanaestorice apostola dao je dodatni uvid u svrhu priznavanja ozbiljnih grijeha ovlaštenim svećeničkim vođama:

»Ozbiljan prijestup poput nemorala zahtijeva pomoć onoga koji obnaša ključeve ovlasti, poput biskupa ili predsjednika kolčića, da tiho utvrdi proces pokajanja kako bi osigurao da je potpun i primjereno izveden« (»The Power of Righteousness«, Ensign, studeni 1998., 69–70).

Nauk i savezi 58:43 »On će ih priznati i odbaciti«

Starješina Neil L. Andersen iz Zbora dvanaestorice apostola podučio je što znači pokajati se za naše grijehe:

»Odreći se grijeha podrazumijeva nikada se ne vratiti. Odricanje zahtijeva vrijeme. Kako bi nam pomogao, Gospodin ponekad dopušta ostatku naših pogrešaka da ostane u našem sjećanju. To je neophodan dio našeg smrtnog učenja.

Kada iskreno priznajemo svoje grijehe, nadoknađujemo što možemo povrijeđenom i odričemo se svojih grijeha obdržavanjem zapovijedi, nalazimo se u postupku primanja oprosta. S vremenom ćemo osjetiti kako se muka naše tuge povlači, ‘ski[dajući] krivnju sa srdaca naših’ [Alma 24:10] i donoseći ‘mir savjesti’ [Mosija 4:3].

Za one koji se uistinu kaju, ali se čini da ne mogu osjetiti utjehu: nastavite obdržavati zapovijedi. Obećavam vam, utjeha će doći po Gospodinovom rasporedu. Za iscjeljenje također je potrebno vrijeme« [»Repent … That I May Heal You«, Ensign ili Lijahona, studeni 2009., 42].)