Organizacije i programi Crkve

Uvod

Kako je Crkva nastavljala rasti, Gospodin je nadahnuo vođe i članove Crkve da u djelo provedu organizacije i programe u Crkvi kako bi blagoslovili svece. Kad su neki od ovih organizacija i programa bili tek uspostavljeni, nisu bili kritično potrebni, ali kako je Crkva rasla postajali su ključni u Gospodinovom djelu za spasenje njegove djece.

Prijedlozi za podučavanje

Organizacije i programi Crkve pomažu nam pripremiti se i napredovati prema vječnom životu

Započnite nastavu tražeći polaznike da zamisle kako prijateljica ne želi ići na svoje sastanke i aktivnosti Djevojaka. Ona kaže da nisu dovoljno zabavni i da su gubitak njezina vremena.

Nakon što predstavite ovaj primjer, zatražite polaznike da u tišini razmotre što bi mogli reći kako bi pomogli ovoj prijateljici shvatiti svrhu sastanaka i aktivnosti Djevojaka.

Što biste rekli da je svrha organizacija Mladića i Djevojaka?
Kako poznavanje svrhe organizacije može pomoći onima koji su njezin dio?

Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Mojsija 1:39, tražeći svrhu Nebeskog Oca u svemu što čini. Pozovite polaznike da izvijeste što su pronašli. Možda ćete trebati podsjetiti polaznike da se besmrtnost odnosi na okolnost života zauvijek u uskrslom stanju. Kroz Pomirenje Isusa Krista svi će ljudi uskrsnuti, bez obzira na njihovu opačinu ili pravednost u ovom životu.Vječni život znači živjeti zauvijek kao obitelji u Božjoj nazočnosti i postati poput njega. Poput besmrtnosti, vječni život omogućen je Pomirenjem Isusa Krista. Međutim, on također zahtijeva našu »poslušno[st] zakonima i uredbama evanđelja« (Članci vjere 1:3).

Ako je svrha Nebeskog Oca ostvariti besmrtnost i vječni život njegove djece, koja je svrha Crkve?

Nakon što polaznici odgovore, napišite sljedeću istinu na ploču: Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana pomaže Nebeskom Ocu u ostvarivanju vječnog života njegove djece. Zatim upitajte:

Koji su neki načini na koje Crkva pomaže u ostvarivanju besmrtnosti i vječnog života djece Nebeskog Oca?

Objasnite da Crkva ima određeni broj organizacija – nazvanih pomoćne organizacije svećeništvu – i drugih programa koji nam pomažu napredovati prema vječnom životu. Pozovite polaznike da imenuju neke od njih. (Odgovori mogu uključivati Potporno društvo, Mladiće, Djevojke, Malu školu i Nedjeljnu školu, kao i programe poput kućne obiteljske večeri, vjeronauka i instituta vjere.)

Kako biste pomogli polaznicima da razumiju kako nam organizacije i programi Crkve pomažu učiti i napredovati u evanđelju tako da možemo primiti vječni život, pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu predsjednika Boyda K. Packera iz Zbora dvanaestorice apostola. Objasnite da je ova izjava o programima vjeronauka i instituta, ali načelo koje podučava može se također primijeniti na druge pomoćne organizacije i programe Crkve.

»Ovi su programi započeli onda kad su bili ugodni, ali nisu bili kritično potrebni. Dano im je razdoblje da napreduju i izrastu u bedem Crkve. Sada postaju blagodat za spasenje suvremenog Izraela u najizazovnijem trenutku« (»Teach the Scriptures« [obraćanje vjeroučiteljima COS-a, 14. listopada 1977.], 3, LDS.org).

Kako vam je vjeronauk pomogao da se pripremite za neke od životnih izazova?

Objasnite da je Gospodin nadahnuo mnoge programe i organizacije u Crkvi kako bi nas pripremio za životne izazove i pomogao nam da napredujemo prema vječnom životu. Kako biste pomogli polaznicima raspraviti o pomoći koju primaju od nekih organizacija i programa Crkve, rasporedite razred u šest skupina. Dajte svakoj skupini primjerak sljedećih pitanja (ili ih napišite na ploči) i jedan od sljedećih povijesnih sažetaka. Zatražite polaznike da prouče sažetke u svojim skupinama i pripreme se odgovoriti na pitanja.

Kako su ova organizacija ili program započeli?

Što mislite kako nas pripremaju da se suočimo s iskušenjima i izazovima našeg vremena?

Što mislite kako nam pomažu napredovati prema vječnom životu?

Nedjeljna škola

Član Crkve imenom Richard Ballantyne je 1849. godine smatrao da djeca trebaju mjesto za učenje evanđelja na šabat. Sveci u Engleskoj već su održavali satove Nedjeljne škole, a brat Ballantyne je započeo prvi sat Nedjeljne škole u Uti u svojem odjelu u prosincu 1849. Ubrzo nakon toga, drugi su odjeli prihvatili isti običaj, a svaki je koristio svoj nastavni plan. Godine 1867. vođe Crkve osnovali su Deseret udruženje Nedjeljne škole koje je promicalo ujedinjenost u nastavnom programu. Do 1870. uspostavljeno je više od 200 razreda Nedjeljne škole. Danas, odjeli i ogranci imaju višestruke razrede Nedjeljne škole.

Djevojke

Predsjednik Brigham Young susreo se sa svojim kćerima u svom domu 28. studenog 1869. godine i zatražio ih da budu vođe kako bi pomogle svojim vršnjakinjama da steknu svjedočanstva o evanđelju, budu skromne u odijevanju i postupcima te izbjegavaju trendove i ponašanja svijeta. Službena organizacija djevojaka bila je uspostavljena 1870. godine kako bi poticala ove ciljeve. Ova je organizacija s vremenom postala poznata kao Udruženje za uzajamno poboljšanje djevojaka, što se kasnije promijenilo u Djevojke. Početkom 1970.-ih vođe su predstavili program Osobnog napretka. Godine 1985. predstavile su vrijednosti i teme Djevojaka.

Mladići

Udruženje za uzajamno poboljšanje mladića bilo je uspostavljeno 10. lipnja 1875. pod vodstvom predsjednika Brighama Younga. Ova je organizacija namijenjena da pomogne mladićima razviti se duhovno i intelektualno, kao i da im ponudi rekreacijske aktivnosti. Crkva se 1913. godine udružila s Izviđačima Amerike u Sjedinjenim Državama. Na međunarodnoj razini suradništva s drugim programima izviđača bila su uspostavljena gdje je to moguće. Ime organizacije također se razvijalo, mijenjajući se najprije u Aronovo svećeništvo – UUP (Udruženje za uzajamno poboljšanje), zatim Aronovo svećeništvo i na kraju Mladići. Godine 2001. vođe Crkve predstavili su program Dužnost prema Bogu.

Mala škola

Godine 1877. Aurelia Spencer Rogers »snažno je osjećala da se nešto treba učiniti u vezi s ponašanjem dječaka u susjedstvu koji su trčali slobodno po gradu danju i noću. Osjetila je kako mnoga od te djece nisu bila podučavana osnovnim načelima i vrijednostima [koja će ih pripremiti] bilo u spoznaji ili ponašanju, da pronose evanđelje ili čak da budu dobri roditelji ili građani« (»History of Primary«, lds.org/callings/primary/getting-started/history-of-primary). Sastala se s Elizom R. Snow, koja je u to vrijeme služila kao opća predsjednica Potpornog društva, te su od predsjednika Johna Taylora dobile dopuštenje da organiziraju Malu školu u Farmingtonu, Utah, pod vodstvom biskupa Johna Hessa. Prvi sastanak Male škole, održan 25. kolovoza 1878., sastojao se od 224 dječaka i djevojčica. Opća predsjednica Male škole bila je pozvana 1880. godine te su se razredi Male škole počeli uspostavljati u mnogim odjelima.

Vjeronauk i Institut vjere

Crkva je 1888. godine uspostavila vrhovni odbor za obrazovanje i crkvene škole te je stvorila tečajeve vjere kako bi omogućila duhovni temelj za svjetovno učenje za one koji nisu pohađali crkvene škole. Joseph F. Merrill, profesor i član Crkve, 1912. godine je izložio plan kako bi se omogućilo učenicima u javnim školama da prisustvuju satovima vjere kao dio njihovoga školskog dana. To se nazivalo vjeronaukom i prvi su satovi bili održani blizu srednje škole Granite u Salt Lake Cityju, sa 70 polaznika. Kako se program vjeronauka širio, sličan je program uspostavljen za fakultetsku mladež. Nazvan je Institut vjere svetaca posljednjih dana, a tečajevi instituta započeli su 1926. u Moscowu u Idahu. Početkom pedesetih godina 20. stoljeća ranojutarnji program vjeronauka započeo je u Kaliforniji, šezdesetih je započeo program vjeronauka kućnog proučavanja, a vjeronauk i institut vjere nastavili su se širiti diljem svijeta.

Kućna obiteljska večer

Predsjednik Joseph F. Smith je podučavao da programi Crkve trebaju biti »nadopuna našem podučavanju i obuci kod kuće. Niti jedno dijete od stotinu ne bi skrenulo s puta ako bi okruženje kod kuće, primjer i obuka bili u skladu s istinom u evanđelju Kristovu« (»Worship in the Home«, Improvement Era, prosinac, 1903., 138). Kolčić Granite u Salt Lake Cityju, Utah, je 1909. godine započeo tjedni program kućne večeri, za koji je predsjednik Smith rekao da je nadahnut. Godine 1915. Prvo je predsjedništvo preporučilo da se mjesečne kućne večeri prihvate diljem Crkve. Prvo je predsjedništvo obećalo: »Ako sveci poslušaju ovaj savjet [održavanja kućne obiteljske večeri], to će rezultirati velikim blagoslovima. Povećat će se ljubav u domu i poslušnost prema roditeljima. Vjera će se razviti u srcima mladih u Izraelu i oni će steći moć da se bore protiv zlog utjecaja i iskušenja koja ih opsjedaju» (James R. Clark, sastavio Messages of the First Presidency of The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints, 6 svezaka [1965.–1975.], 4:339). Pedeset godina kasnije Crkva je objavila priručnike koje obitelji mogu koristiti u tjednoj evanđeoskoj poduci. Crkveni vođe su 1970. godine odvojili ponedjeljak navečer za kućnu obiteljsku večer i najavili da se nikakve druge crkvene aktivnosti neće održavati te večeri.

Nakon dovoljno vremena zatražite polaznike u svakoj skupini da sažmu povijest dodijeljene organizacije ili programa i objasne svoje odgovore na pitanja o kojima su raspravljali.

Objasnite da su svaka organizacija i program u Crkvi izvorno djelovali neovisno. Kako se Crkva drastično širila 1950.-ih godina, vođe Crkve vidjeli su potrebu da procijene kako organizacije Crkve ostvaruju ciljeve Crkve. Odlučili su ujediniti i koordinirati sve organizacije i programe Crkve, kako u administraciji, tako i u odabiru nastavnog plana. Ove su promjene pomogle organizacijama i programima da bolje zadovolje kompleksne potrebe rastuće Crkve i da osnaže obitelji. Prema ovome naporu korelacije sve organizacije Crkve djeluju pod vodstvom svećeničkih vođa, koji obnašaju ključeve predsjedavanja.

Pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu starješine Brucea R. McConkiea iz Zbora dvanaestorice apostola:

»Korelacija je onaj sustav u upravljanju crkvom u kojem uzimamo sve programe u Crkvi, dovodimo ih na jednu žarišnu točku, umatamo ih u jedan paket, provodimo ih kao jedan program, uključujemo sve članove Crkve u rad – i činimo sve to pod vodstvom svećeništva« (Let Every Man Learn His Duty [brošura, 1976.], 2).

Zapišite sljedeće načelo na ploču: Kada sudjelujemo u organizacijama i programima Crkve, primamo blagoslove dostupne kroz njih. Zatim zapišite sljedeća pitanja na ploču i pozovite polaznike da odgovore na njih u svojim bilježnicama ili dnevnicima proučavanja Svetih pisama.

Kako su crkvene organizacije i programi blagoslovili vaš život? Kako su Dužnost prema Bogu ili Osobni napredak blagoslovili vaš život?

Kako ćete potpunije sudjelovati u Mladićima ili Djevojkama? U Nedjeljnoj školi? Na kućnoj obiteljskoj večeri? Na vjeronauku?

Nakon dovoljno vremena pozovite nekoliko polaznika da iznesu što su napisali. Možete također iznijeti svoje misli o tome kako organizacije Crkve blagoslivljaju vaš život i pomažu vama i vašoj obitelji napredovati prema vječnom životu.

Komentari i osnovni podaci

Važnost vjeronauka

Predsjednik Thomas S. Monson je opisao važnost vjeronauka:

»Osim pohađanja vaših nedjeljnih sastanaka i večernjih aktivnosti preko tjedna, kada imate mogućnost uključiti se u vjeronauk, bilo u ranim jutarnjim satima ili nakon školske nastave, iskoristite ju. Mnogi od vas sada pohađaju vjeronauk. Kao i sa svime u životu, mnogo od onoga što dobivate iz iskustva vjeronauka ovisi o vašem stavu i spremnosti da učite. Neka vaš stav bude ispunjen poniznošću i željom za učenjem. Kako sam zahvalan za priliku koju sam imao kao tinejdžer da mogu prisustvovati ranojutarnjoj nastavi vjeronauka, jer je to odigralo ključnu ulogu u mom razvoju i razvoju mojeg svjedočanstva. Vjeronauk može promijeniti živote« (»Believe, Obey, and Endure«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2012., 128).