Vjeronauci i Instituti
Lekcija 121: Crkva se seli u sjeverni Missouri


Lekcija 121

Crkva se seli u sjeverni Missouri

Uvod

Godine 1837. i 1838., prorok Joseph Smith i drugi vođe vodili su Crkvu kroz teško razdoblje. Kao rezultat ekonomskih nevolja, pohlepe, zamjeranja i progona, 10 do 15 posto svetaca u Kirtlandu, Ohio, i sjevernom Missouriju je otišlo u otpadništvo, uključujući i neke istaknute crkvene vođe. Vjerni sveci u Ohiju počeli su se seliti kako bi se pridružili onima u sjevernom Missouriju. Ova lekcija može pomoći polaznicima da razumiju povijesne događaje i uče iz njih te će im pružiti uvid u objave zaprimljene tijekom ovog razdoblja.

Prijedlozi za podučavanje

Otpadništvo i grad Far West

Vjerni se sveci sele u sjeverni Missouri tijekom razdoblja otpadništva i progona

Napišite sljedeće pitanje na ploču prije sata: Pomažu li teškoće i kušnje osnažiti našu vjeru ili uzrokuju gubitak naše vjere? Također, možete nacrtati zemljopisnu kartu na ploču koja pokazuje lokaciju Kirtlanda, Ohio, i drugih naselja u sjevernom Missouriju.

zemljopisna karta, od Ohija do Missourija

Započnite nastavu pozivajući polaznike da odgovore na pitanje na ploči. Nakon što su polaznici iznesu svoje uvide, objasnite da je tijekom 1837. i 1838. razdoblje kušnji dovelo svece do suočavanja upravo s ovim pitanjem. Objasnite da će u ovoj lekciji polaznici učiti o tim teškim događajima i kako su sveci reagirali na njih. Pozovite polaznike da razmotre kako naša reakcija na kušnje može ili ojačati ili oslabiti našu vjeru u Isusa Krista.

Također, možete objasniti polaznicima da će im ova lekcija pomoći razumjeti povijesne okolnosti objava koje će proučavati u Nauku i savezima 113–123.

Pokažite Missouri na zemljopisnoj karti. Objasnite da kada su sveci 1833. protjerani iz okruga Jackson, Missouri, stanovnici susjednog okruga Clay izrazili su dobrodošlicu mnogima od njih i pružili im pomoć, očekujući kako će sveci ostati samo privremeno. Međutim, nakon što su sveci živjeli tamo gotovo tri godine, ti su ih stanovnici počeli pritiskati da napuste okrug.

Pokažite Kirtland, Ohio, na zemljopisnoj karti. Objasnite da su 1837., godinu dana nakon što je hram u Kirtlandu posvećen, sveci proživjeli kušnje koje su iskušale njihovu vjeru. Određeni broj svetaca, uključujući i istaknute vođe Crkve, pao je u otpadništvo i napustio Crkvu.

ikona uručkaRasporedite razred u dvije skupine. Svakoj skupini dajte primjerak jednog od sljedećih povijesnih sažetaka. (Imate li veliki razred, možete rasporediti polaznike u četiri ili šest skupina te svakoj skupini dati primjerak jednog od sažetaka. To će omogućiti većem broju polaznika da sudjeluje u raspravi). Pozovite svaku skupinu da pročita sažetak i raspravi o pitanjima na kraju sažetka. Zadužite jednu osobu iz svake skupine da vodi raspravu i pomogne skupini napisati načelo koje će kasnije iznijeti razredu.

Povijesni sažetak 1 – Otpadništvo u Kirtlandu

Godine 1837., sveci u Kirtlandu, Ohio, doživjeli su neke financijske probleme. Kako bi pomogli svecima da budu samodostatni u svojim financijama, Joseph Smith i drugi vođe Crkve uspostavili su tvrtku sličnu banci i nazvali je Društvo sigurnosti Kirtlanda. Zbog široko rasprostranjene ekonomske depresije tijekom tog razdoblja, mnoge su banke propadale diljem nacije. Društvo sigurnosti Kirtlanda propalo je u jesen 1837. Dvjesto investitora u banku izgubilo je gotovo sve, a Joseph Smith je pretrpio najveće gubitke. Iako Crkva nije utemeljila Društvo sigurnosti Kirtlanda, neki su ga sveci smatrali crkvenom bankom ili prorokovom bankom te su krivili Josepha Smitha za svoje financijske probleme. Neki su ga čak počeli nazivati palim prorokom. No, unatoč propasti banke, mnogi drugi su nastavili u vjeri i ostali odani proroku (vidi Church History in the Fulness of Times Student Manual, 2. izdanje [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2003.], 171–173.)

Među mnogim se svecima proširio duh otpadništva i zamjeranja. Brigham Young je opisao slučaj kada su se neki vođe Crkve i sveci sastali kako bi se odrekli Josepha Smitha i odredili novog proroka:

predsjednik Brigham Young

»Nekoliko članova Dvanaestorice, svjedoci Mormonove knjige i drugi autoriteti Crkve održali su vijeće u gornjoj sobi hrama. Pitanje pred njima bilo je da se utvrdi kako smijeniti proroka Josepha i postaviti Davida Whitmera kao predsjednika Crkve… Ustao sam i na jasan i snažan način im rekao da je Joseph prorok i da ja to znam, te da ga oni mogu grditi i klevetati koliko žele; no ne mogu uništiti položaj proroka Božjeg, mogu samo uništiti svoju vlast, otkinuti nit koja ih veže za proroka i za Boga i spustiti se u pakao« (Manuscript History of Brigham Young 1801–1844, uredio Elden Jay Watson [1968.], 15–16).

Do lipnja 1838., otprilike 200 ili 300 otpadnika je napustilo Crkvu, uključujući četvoricu apostola, trojicu svjedoka Mormonove knjige i člana Prvog predsjedništva (vidi Church History in the Fulness of Times, 177). Međutim, mnogi su sveci na ovo vrijeme kušnje reagirali s vjerom, baš kao što je to Brigham Young učinio. Gospodin ih je ojačao i oni su ostali odani svojim svjedočanstvima. Nekoliko onih koji su napustili Crkvu tijekom ovog razdoblja otpadništva kasnije se vratilo i zatražilo da budu ponovno ujedinjeni s Gospodinovom Crkvom. Među njima su bili Oliver Cowdery, Martin Harris, Luke Johnson i Frederick G. Williams.

Usred ovih naprezanja u Kirtlandu nekoliko je otpadnika nastojalo ubiti Josepha Smitha. Upozoreni Duhom, on i Sidney Rigdon su otišli u noći 12. siječnja 1838. Njihovi su ih neprijatelji danima proganjali, no Gospodin ih je zaštitio. Sa svojim su obiteljima došli u Far West, Missouri, 14. ožujka 1838.

Raspravite o sljedećim pitanjima kao skupina:

  • Koja načela možemo naučiti iz ovih povijesnih događaja?

  • Što biste vi učinili kako biste ostali vjerni proroku tijekom ovog razdoblja zamjeranja?

  • Kada je ustrajanje s vjerom kroz kušnju osnažilo vašu vjeru u Spasitelja?

  • Na koje vam je načine slijeđenje proroka bilo duhovna zaštita?

Povijesni sažetak 2 – Vodstvo sjevernog Missourija

U ljeto 1836., kada su stanovnici okruga Clay, Missouri, pritiskali svece da pronađu trajniji dom, John Whitmer i William W. Phelps, dvojica savjetnika u predsjedništvu kolčića Missouri, iskoristili su novac Crkve kako bi kupili zemljište na mjestu poznatom kao Far West u sjevernom Missouriju. Međutim, kada su ponudili čestice zemlje nadolazećim svecima, prodavali su ih uz malu zaradu koju su zadržali za sebe. Uzrujano ovim i drugim povredama, veliko vijeće Missourija uklonilo je predsjedništvo kolčića iz službe.

Joseph Smith je podržao postupak vijeća, a William W. Phelps se uvrijedio. U studenom 1838., brat Phelps je potpisao pisanu izjavu protiv proroka. Ova je pisana izjava doprinijela uhićenju Josepha Smitha i drugih te su tijekom zime bili utamničeni u zatvoru Liberty. Brat Phelps je nedugo nakon toga izopćen iz Crkve.

Joseph Smith i oni koji su bili s njim strašno su patili u zatvoru, ne samo zbog surovih uvjeta njihovog utamničenja, već i zbog izvješća svetaca koji su protjerani iz svoji domova i na mnoge načine zlostavljani. Rulja u Missouriju, koju guverner nije sprječavao, uništila je imovinu i živote, uključujući pokolj 17 ljudi u mlinu koji je bio u vlasništvu čovjeka koji se zvao Jacob Haun.

William W. Phelps je duhovno patio zbog svojih djela te je godinu dana kasnije napisao pismo Josephu Smithu tražeći oprost. Prorok je napisao natrag:

prorok Joseph Smith

»Istina je da smo pretrpjeli mnogo kao posljedica tvojeg ponašanja…

Međutim, šalica je ispijena, volja našeg Oca je izvršena, a mi smo još živi, za što zahvaljujemo Gospodinu…

Vjerujući da je tvoja ispovijed stvarna, a tvoje pokajanje iskreno, bit ću sretan još jednom ti dati desnu ruku prijateljstva i radovati se povratniku…

‘Dođi dragi brate, jer je rat prošao,

Jer prijatelji iz početka prijatelji su ponovno na kraju’« (History of the Church, 4:163, 164).

Raspravite o sljedećim pitanjima kao skupina:

  • Zašto je teško oprostiti prijatelju koji vas je izdao i uzrokovao vašu patnju?

  • Koja načela možemo naučiti iz primjera Josepha Smitha?

  • Koje druge lekcije možemo naučiti iz ovog iskustva?

Nakon što su skupine imale vremena pročitati povijesne sažetke i raspraviti o njima, pozovite ih da prepričaju razredu povijest koju su naučili i načela koja su utvrdili. Dok podučavaju, zamolite ih da napišu ta načela na ploču. Ova načela mogu uključivati sljedeće: Kada odaberemo reagirati s vjerom na kušnje umjesto sa sumnjom, naša će svjedočanstva biti ojačana; kada podržavamo poroka i slijedimo njegov savjet, primamo duhovnu sigurnost koja nas veže uz Boga (vidi Povijesni sažetak 1). Kada praštamo drugima, Gospodin iscjeljuje naše odnose (vidi Povijesni sažetak 2).

Dok polaznici utvrđuju načela, postavljajte naknadna pitanja kako biste im pomogli razumjeti ove istine i osjetiti njihovu važnost. Ova pitanja mogu uključivati sljedeće:

  • Zašto nam je važno upamtiti ovo načelo?

  • Kako biste prijatelju objasnili ovu istinu?

  • Kada ste doživjeli to načelo ili vidjeli njegov primjer?

Kako biste pomogli polaznicima da primijene istine koje su naučili, zatražite da odaberu jedno ili dva načela koja je skupina utvrdila. Zatim ih pozovite da napišu odgovore na sljedeća pitanja u svoje bilježnice ili dnevnike proučavanja Svetih pisama:

  • Što ću ja činiti drugačije zbog načela koja sam danas naučio?

Događaji koji su doveli do istjerivanja svetaca iz sjevernog Missourija

Zamolite polaznike da dignu ruku ako su ikada vidjeli člana Crkve kako donosi odluku koja je uzrokovala da je druga osoba stvorila negativan dojam o Crkvi (nemojte tražiti da pričaju o svojim iskustvima). Također, možete zamoliti polaznike da razmotre kako su njihova djela utjecala na tuđe dojmove o Crkvi.

  • Zašto nam je važno razmišljati o tome kako se naša djela ili riječi odražavaju na Crkvu?

ikona uručkaObjasnite da su 1838. djela i riječi nekih članova Crkve nadodali negativnim osjećajima koje su neki stanovnici Missourija imali prema svecima posljednjih dana. Predajte polaznicima primjerke sljedećeg povijesnog sažetka i pozovite polaznika da ga pročita naglas. Zatražite od razreda da prati, tražeći ono što su neki sveci rekli ili učinili što je naudilo Crkvi i njezinim članovima. Razmotrite pozvati polaznika da zastane nakon svakog odlomka. Prilikom svake stanke, postavite polaznicima sljedeće pitanje:

  • Što je nekolicina svetaca rekla ili učinila što je stvorilo negativne reakcije prema Crkvi?

Godine 1837. i 1838., neki nezadovoljni i izopćeni članovi Crkve, koji su živjeli među svecima u Far Westu, počeli su podizati tužbe protiv Crkve i njezinih vođa te su počeli maltretirati Crkvu. Neki su sveci postali nestrpljivi prema ovim otpadnicima. U lipnju 1838., Sidney Rigdon je oštro govorio u propovijedi koja je kasnije postala znana kao »Propovijed o soli«. Osvrnuo se na Mateja 5:13 i rekao da ako sol obljutavi, više nije nizašto i treba ju izbaciti, podrazumijevajući da one koji su napustili Crkvu treba izbaciti iz sredine svetaca. Uz to, 84 člana Crkve potpisala su dokument kojim su naredili otpadnicima da napuste okrug. Dva tjedna kasnije, 4. srpnja, Sidney Rigdon je izložio govor u kojem je obećao da će se sveci braniti čak i ako dođe do »rata istrebljenja«. Iako se činilo da su oba ova govora u suprotnosti s Gospodinovom podukom »tražite mir« NiS 105:38), oba su govora bila objavljena i uzrokovala su veliku uzbunu među onima koji nisu bili sveci posljednjih dana (vidi Church History in the Fulness of Times, 191–192).

Dana 6. kolovoza 1838., dok je skupina svetaca pokušavala glasovati u Gallatinu, Missouri, skupina missourijanaca ih je odgurala na stranu, a jedan je mjesni muškarac udario jednog sveca. Sveci su uzvratili i određen je broj ljudi bio ozlijeđen sa svake strane. Ovaj je incident doveo do dodatnih sukoba i prijetnji te je povećao nesuglasice između svetaca posljednjih dana i njihovih susjeda u Missouriju.

Tijekom tog razdoblja obraćenik imenom Sampson Avard posluživao je tajne zakletve onima koji su mu se htjeli pridružiti u osnivanju skupine razbojnika koja se nazivala Danovo pleme. Avard ih je podučio da otimaju i pljačkaju od stanovnika Missourija, rekavši da će to pomoći u izgradnji kraljevstva Božjeg. Avard je uvjerio svoje sljedbenike da su njegove upute dolazile od Prvog predsjedništva. Istina je kasnije otkrivena i Avard je izopćen. Avardova djela uzrokovala su značajnu štetu predodžbi o Crkvi i potpomogla su dovesti do prorokovog utamničenja u zatvoru Liberty.

U listopadu 1838. bitka između nekih članova Crkve i građanske vojske Missourija rezultirala je s nekolicinom mrtvih sa svake strane. Pretjerana izvješća o bitci dospjela su do guvernera Lilburna W. Boggsa, guvernera države Missouri, koji je zatim izdao ono što će kasnije biti poznato kao nalog za istrebljenje: »Prema Mormonima treba postupati kao prema neprijateljima i mora ih se istrijebiti ili istjerati iz države, ako je potrebno radi općeg dobra« (citirano u History of the Church, 3:175). Uskoro je građanska vojska, koja je nadjačala snage svetaca pet naprama jedan, okružila Far West. Joseph Smith i drugi vođe Crkve bili su utamničeni u zatvoru Liberty gdje su ostali cijelu zimu. Ostatak svetaca bio je prisiljen napustiti državu.

  • Zašto bi nam moglo biti važno prepoznati kako su neki od progona koje su sveci trpjeli uzrokovani djelima članova Crkve?

  • Što možemo naučiti iz ovih događaja o tome kako naša djela i riječi mogu utjecati na druge? (Dok polaznici odgovaraju, naglasite sljedeće načelo: Naša djela i riječi mogu utjecati na to kako drugi vide Crkvu Isusa Krista. Možete zamoliti polaznike da pročitaju Almu 39:11.)

Pozovite nekoliko polaznika da iznesu iskustva koja su imali kada su vidjeli kako riječi ili djela druge osobe utječu na nekoga tko je imao pozitivan stav o Crkvi.

Dovršite osvrćući se ponovno na pitanje koje ste napisali na ploči prije nastave. Pozovite polaznike da iznesu što su danas naučili o tome kako naša reakcija na izazove i kušnje može ili ojačati ili oslabiti našu vjeru. Iznesite svoje svjedočanstvo o moći ustrajanja u vjernosti evanđelju tijekom vremena teškoća.

Komentari i osnovni podaci

Opisi razdoblja otpadništva u Kirtlandu

Tijekom 1837., mračan je duh ojadio neke članove Crkve u Kirtlandu, Ohio:

»U to se vrijeme u Crkvi ukorijenio duh rizičnih transakcija u zemljišta i imovine svakakvih vrsta, koji je tako prevladavao diljem cijele nacije. Kao plodovi ovog duha, zla nagađanja, zamjerke, razdor, razmirice i otpadništvo su uslijedili u brzom slijedu i činilo se kako su sve moći zemlje i pakla ujedinjavale svoj utjecaj na poseban način da bi odjednom svrgnule Crkvu i u potpunosti je dokrajčile« (History of the Church, 2:487).

Eliza R. Snow, koja je živjela u Kirtlandu i kasnije služila kao druga predsjednica Potpornog društva, opisala je ovo razdoblje u Kirtlandu:

Eliza R. Snow

»Mnogi koji su bili ponizni i vjerni u izvršavanju svake dužnosti, spremni ići i doći na svaki poziv svećeništva, postajali su oholi u svojem duhu i uzvišeni u oholosti svojeg srca. Kako su sveci upijali ljubav i duh svijeta, tako se Duh Božji povlačio iz njihovog srca, a oni su bili ispunjeni ohološću i mržnjom prema onima koji su zadržali svoju cjelovitost« (Biography and Family Record of Lorenzo Snow [1884.], 20).

Brigham Young je opisao ozračje u Crkvi tijekom 1837. i svoje napore da obrani proroka Josepha Smitha:

predsjednik Brigham Young

»U to se vrijeme duh rizičnih transakcija, nenaklonosti i otpadništva upio u mnoge od Dvanaestorice, a provlačio se kroz sve Zborove Crkve, prevladavajući toliko opsežno da je svima bilo teško vidjeti put kojim treba ići…

To je bila kriza kada se činilo da su se zemlja i pakao udružili kako bi uništili Božjeg proroka i Crkvu. Koljena mnogih najsnažnijih osoba u Crkvi pokolebala su se.

Tijekom ove opsade tame stajao sam blizu Josepha te sam sa svom mudrošću i moći, kojima me Bog obdario, ulagao svoje najveće napore kako bih podržao Božjeg slugu i ujedinio zborove Crkve« (Manuscript History of Brigham Young 1801–1844, uredio Elden Jay Watson [1968.], 15, 16–17).

Čimbenici koji su doprinijeli financijskim teškoćama u Kirtlandu

Godine 1837. pohlepa je preuzela srca nekih članova Crkve pa čak i nekih istaknutih vođa Crkve u Kirtlandu. Zlatni i srebrni novac bio je oskudan. Ljudi su koristili papirnati novac iz brojnih banaka u području. Kako bi pomogli svecima da budu više samodostatni u svojim financijama, Joseph Smith i drugi vođe Crkve uspostavili su tvrtku sličnu banci i nazvali je Društvo sigurnosti Kirtlanda. Mnogi su sveci kupili dionice u novoj banci. Unutar nekoliko mjeseci otkako je kompanija otvorila svoja vrata, financijska je kriza, kasnije prozvana panika 1837., počela u New York Cityju i proširila se na zapad, rezultirajući propašću stotina banaka, uključujući Društvo sigurnosti Kirtlanda.

Drugi su čimbenici doprinijeli nestabilnosti Društva sigurnosti Kirtlanda. Mnoge druge banke odbile su prihvatiti mjenice Društva sigurnosti kao zakonita sredstva, a protumormonske novine obilježile su valutu bezvrijednom. Nadalje, glavnica društva bila je prvenstveno u obliku zemlje; nije posjedovala snažniju valutu, poput zlata ili srebra, da bi udovoljila bilo kakvim većim zahtjevima za otkup svoje papirnate valute. Neprijatelji Crkve stekli su dovoljno mjenica kako bi pokrenuli zahtjeve prema banci, prisilivši društvo da obustavi isplate svojim korisnicima u zlatu i srebru samo nekoliko tjedana nakon što su prve mjenice bile izdane. Kao rezultat toga, Joseph Smith i Sidney Rigdon bili su optuženi za kršenje bankarskih propisa Ohija i privedeni radi suđenja. I Joseph i Sidney su kažnjeni s 1.000 američkih dolara.

Joseph Smith je učinio sve što je mogao kako bi nagovorio investitore da daju više sredstva za održavanje banke, no naposljetku je predao upravljanje drugima. Međutim, to nije uspjelo riješiti problem. Neiskusni i nepošteni upravitelji dodatno su destabilizirali banku. Warren Parrish, blagajnik banke i Josephov osobni pisar, ukrao je više od 20.000 dolara.

Rastući duh rizičnih transakcija također je pridodao ekonomskim problemima Crkve. Raspolažući dvojbenim novcem koji su posudili od banke, mnogi su ljudi ušli u dug kako bi kupili zemlju koju bi preprodali za značajan dobitak.

Do jeseni 1837. Društvo sigurnosti Kirtlanda je zatvorilo svoja vrata. Stotine ulagača izgubilo je gotovo sve što su uložili, a Joseph Smith je pretrpio najveće gubitke. Budući da su mnogi smatrali Društvo sigurnosti crkvenom bankom ili prorokovom bankom, neki su sveci okrivili Josepha Smitha za svoje financijske probleme, a čak su ga počeli prozivati i palim prorokom. Drugi koji su izgubili novac nastavili su u vjeri i ostali odani proroku (vidi Church History in the Fulness of Times Student Manual, [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2003.], 171–173.)