Nauk i savezi 47–48

Uvod

U ožujku 1831. godine, gotovo godinu dana nakon uspostave Crkve, prorok Joseph Smith je primio objave koje su sada zabilježene kao odsjeci 47 i 48 Nauka i saveza. Prije ovog vremena Oliver Cowdery je djelovao kao povjesničar i bilježnik za Crkvu. U ovoj ulozi on je vodio zapise o objavama koje je prorok primio. Međutim, Oliver Cowdery je bio na misiji od listopada 1830. i stoga nije bio u mogućnosti nastaviti kao povjesničar i bilježnik. U objavi zabilježenoj u Nauku i savezima 47 Gospodin je pozvao Johna Whitmera da zamijeni Olivera na ovom položaju. Tijekom ovog vremena sveci u Ohiju također su tražili vodstvo o tome kako pomoći članovima Crkve koji su se selili iz New Yorka. U objavi sada uključenoj u Nauk i saveze 48 Gospodin je uputio svece da dijele svoju zemlju s onima u potrebi i da se pripreme položiti temelj Siona.

Prijedlozi za podučavanje

Nauk i savezi 47

Gospodin postavlja Johna Whitmera da bilježi povijest Crkve

Zatražite polaznike da se sjete duhovno značajnih iskustava koja su imali za koja osjećaju da ih se vrijedi sjećati. (Na primjer, mogu se sjetiti događaja poput posvećenja hrama ili crkvenog sastanka, ili se mogu sjećati vremena kada su primili odgovor na molitvu ili su osjetili nazočnost Duha Svetoga.) Pozovite nekoliko polaznika da iznesu ova iskustva. Postavite svakom od ovih polaznika sljedeća pitanja:

Zašto vam je ovo iskustvo bilo značajno?
Što mislite zašto je važno zapamtiti ovo iskustvo?
Kako zapis o ovom iskustvu može blagosloviti vaše potomstvo?

Pozovite polaznika da naglas pročita uvod odsjeka Nauk i savezi 47. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je Gospodin pozvao Johna Whitmera da čini. Zatim pozovite polaznike da u tišini pročitaju Nauk i saveze 47:1–3 i pronađu više detalja o pozivu Johna Whitmera. Zatražite polaznike da izvijeste što su naučili. (Možete podsjetiti polaznike da je u prethodnoj objavi Gospodin rekao: »Gle, zapis će se voditi među vama« [NiS 21:1]. Objasnite da u Crkvi danas Prvo predsjedništvo poziva crkvenog povjesničara i bilježnika [obično se naziva crkvenim povjesničarom] i predstavlja ga za glas podrške.

Što mislite zašto je važno da povijest Crkve bude zabilježena?
Koje su neke priče iz povijesti Crkve koje su vam posebno nadahnjujuće?

Pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu starješine Marlina K. Jensena iz Sedamdesetorice, koji je služio kao crkveni povjesničar od 2005. do 2012.:

»Postoje druge velike priče u našoj povijesti koje zaslužuju da ih se poznaje i o njima podučava u crkvi i kod kuće. Lekcije iz Kirtlanda, iskušenja u Missouriju, pobjede i krajnje istjerivanje svetaca iz Nauvooa i put pionira prema zapadu priče su koje nadahnjuju svece posljednjih dana u svakoj zemlji i na svakom jeziku. Ali postoje jednako dirljive priče o nastanku i napredovanju Crkve i utjecaju evanđelja u životima običnih članova u svakom narodu kojeg je dotaknulo obnovljeno evanđelje. Njih je također potrebno zabilježiti i sačuvati…

Mnoge od najvećih priča u Crkvi sadržane su u osobnim i obiteljskim povijestima, i one su dio našeg pojedinačnog i obiteljskog naslijeđa« (»There Shall Be a Record Kept among You«, Ensign, prosinac 2007., 31).

Što mislite zašto su osobna i obiteljska povijest važne?

Podsjetite na iskustva kojih su se polaznici sjetili na početku nastave. Zatražite da zamisle kako njihova djeca i unuci čitaju njihova osobna izvješća o tim iskustvima. Pozovite svakog polaznika da razmisli o sljedećim pitanjima:

Koji biste dio iskustva naglasili? Što biste željeli da vaša obitelj osjeti i zna kao rezultat čitanja vašeg izvješća?

Objasnite da se načela koja je John Whitmer slijedio kao crkveni povjesničar i bilježnik također mogu primijeniti na našu osobnu i obiteljsku povijest. Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Nauk i saveze 47:4 kako bi saznali što je Gospodin obećao bude li John Whitmer vjeran u svojim naporima.

Što je Gospodin obećao Johnu Whitmeru? (Gospodin je obećao da će mu Branitelj – Duh Sveti – pomoći u njegovom trudu da piše povijest Crkve.)
Kako možemo povezati ovo s našim nastojanjima da vodimo osobnu i obiteljsku povijest? (Pomozite polaznicima prepoznati sljedeće načelo: Ako smo vjerni u svojim nastojanjima da vodimo osobnu i obiteljsku povijest, Duh Sveti će nam pomoći. Možete zapisati ovo načelo na ploču.)
Kako Duh Sveti može pomoći osobi kada ona vodi osobnu ili obiteljsku povijest?

Dok polaznici raspravljaju o ovom pitanju, pomozite im da vide kako Duh Sveti može prizvati stvari u naše sjećanje (vidi Ivan 14:26) i pomoći nam pisati o događajima i situacijama na način koji će blagosloviti članove obitelji i druge.

Potaknite polaznike da traže pomoć od Duha Svetoga dok vode svoju osobnu i obiteljsku povijest.

Nauk i savezi 48

Gospodin upućuje svece u Ohiju da pomognu onima koji dolaze iz New Yorka

Zatražite polaznike da zamisle kako su sveci u udaljenom području morali napustiti svoje domove. Vođe Crkve zatražili su od obitelji polaznika da omoguće hranu i sklonište za neke od premještenih obitelji na nekoliko mjeseci.

Koja biste pitanja i probleme vi i vaša obitelj mogli imati u svezi s ovih zahtjevom?
Što mislite koje bi brige i osjećaje oni koji se useljavaju u vaš dom mogli imati?

Pozovite polaznike da otvore Kartu 3 (»Područje New Yorka, Pennsylvanije i Ohija u SAD–u«) u odjeljku Zemljopisne karte iz povijesti Crkve u svojim Svetim pismima. Zatražite da pronađu Fayette, New York i Kirtland, Ohio, i utvrde približnu udaljenost između ovih gradova (oko 400 kilometara). Podsjetite polaznike da je u prosincu 1830. Gospodin zapovjedio svecima u New Yorku da se presele u Ohio (vidi NiS 37:3).

Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 48:1–3. Zatražite od razreda da prati i potraži što je Gospodin rekao svecima u Ohiju da čine za članove Crkve koji su se doseljavali u to područje. Zatim zatražite polaznike da izvijeste što su otkrili.

Što je Gospodin zapovjedio svecima u Ohiju da učine? (Zapovjedio je onima sa zemljom da je dijele sa svecima koji su se doseljavali u to područje.) Koje načelo možemo naučiti iz ove zapovijedi? (Odgovori polaznika trebaju odražavati sljedeće načelo: Gospodin zapovijeda svecima posljednjih dana da dijele ono što imaju s onima u potrebi. Može biti korisno istaknuti da nisu svi sveci u Ohiju imali zemlje za dijeljenje te da su neki članovi iz New Yorka trebali kupiti vlastitu zemlju.)
Koji su neki načini na koje možemo dijeliti ono što imamo s drugima?

Zatražite polaznike da iznesu iskustva koja su imali kada su vidjeli kako ljudi dijele s onima u potrebi. Možete ih također pozvati da opišu vremena kada su oni imali koristi od nečije darežljivosti i služenja.

Kako biste dali primjer pomaganja onima u potrebi, zatražite polaznika da pročita sljedeće izvješće predsjednika Thomasa S. Monsona o iskustvu koje je imao kao dječak sa svojim razredom Male škole:

»Započeli smo projekt štednje novčića za ono što je trebalo biti ogromna božićna zabava. Sestra Gertsch vodila je pažljiv zapis o našem napretku. Kao dječaci s tipičnim prohtjevima pretvarali smo u svojim umovima ukupni novac u kolače, kekse, pite i sladoled. To je trebao biti veličanstven događaj. Nikada prije nijedan naš učitelj nije niti predložio društveni događaj kao što je ovaj trebao biti.

Ljetni mjeseci prešli su u jesen. Jesen se pretvorila u zimu. Naš cilj za zabavu bio je ostvaren. Razred je narastao. Dobri je duh prevladavao.

Nitko od nas neće zaboraviti to sivo jutro kad nam je naša voljena učiteljica objavila da je majka jednoga od naših drugova iz razreda preminula. Sjetili smo se svojih majki i koliko nam one znače. Osjetili smo iskrenu žalost za Billyja Devenporta u njegovom velikom gubitku.

Lekcija te nedjelje bila je iz knjige Djela, poglavlje 20, stih 35: ‘[Sjetite se] riječi Gospodina Isusa koje on sam reče: Blaženije je davati nego primati.’ Na kraju prezentacije dobro pripremljene lekcije, Lucy Gertsch je komentirala ekonomsku situaciju Billyjeve obitelji. Ovo je bilo vrijeme Depresije i nedostajalo je novca. S treptajem u očima ona je upitala: ‘Biste li htjeli slijediti ovo naučavanje našeg Gospodina? Što biste osjećali o tome da uzmemo naš fond za zabavu i kao razred ga damo Devenportovima kao izraz naše ljubavi?’ Odluka je bila jednoglasna. Tako smo pažljivo prebrojali svaki novčić i stavili ukupan iznos u veliku kovertu. Kupili smo prekrasnu kartu i upisali naša imena.

Ovaj jednostavan čin dobrote stopio nas je u jedno« (»Your Personal Influence«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2004., 21–22).

Što možemo naučiti iz ovog izvješća? Kako ljubaznost i služenje mogu blagosloviti život onoga koji daje kao i onoga koji prima?

Pozovite polaznike da iznesu iskustvo koje su imali kada su pomogli (ili vidjeli druge kako pomažu) onima u potrebi. Potaknite polaznike da se sjete jednog načina kako mogu pomoći nekome u sljedećem tjednu.

Sažmite Nauk i saveze 48:4–6 objašnjavajući da je Gospodin želio da se sveci pripreme kupiti zemlju kad on objavi mjesto grada Siona, to jest Novog Jeruzalema. Gospodin je zapovjedio svecima da štede sav novac koji mogu u pripremi za polaganje temelja toga grada (vidi NiS 48:4–6). Recite polaznicima da će naučiti više o naporima svetaca da uspostave grad Sion u budućim lekcijama.

Komentari i osnovni podaci

Nauk i savezi 47:1 »Vodi redovitu povijest«

Prorok Joseph Smith je opisao rezultat izbjegavanja bilježenja značajnih događaja u povijesti naše Crkve:

»Činjenica je, kad bih sad posjedovao svaku odluku koja je donesena o važnim točkama nauka i dužnostima od početka ovog djela, ne bih se rastao s njima ni za kakav iznos novca; ali mi smo zapostavili uzimanje bilješki u takvim stvarima, misleći, možda, da nam nikada neće koristiti kasnije; što bi, da ih imamo sada, odlučilo gotovo svaku točku nauka o kojoj bi se moglo raspravljati. Ali ovo je bilo zapostavljeno i sada ne možemo svjedočiti Crkvi i svijetu o velikim i čudesnim očitovanjima koja su nam dana s onom mjerom moći i ovlasti s kojom bi inače mogli da sada imamo ove stvari kako bismo ih objavili posvuda« (History of the Church, 2:198–199). (Vidi i Doctrine and Covenants Student Manual, 2. izdanje [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2001.], 103.)

Nauk i savezi 47 Što je poziv crkvenog povjesničara i bilježnika?

Starješina Marlin K. Jensen iz Sedamdesetorice, koji je služio kao crkveni povjesničar i bilježnik od 2005. do 2012., objasnio je:

»Posao crkvenog povjesničara i bilježnika većinom je vođenje zapisa. To uključuje sakupljanje i čuvanje izvora povijesti Crkve, bilježenje uredbi i sakupljanje zapisnika. Sveta pisma također kažu kako postoji odgovornost osiguravanja da se zapisi koriste ‘za dobro crkve, i za nadolazeće naraštaje’ (NiS 69:8).

Uloge povjesničara i bilježnika nadopunjuju se i ponekad se gotovo ne mogu razlikovati. Mislim da je to razlog zašto je, u ranim danima Crkve, ponekad bilježnik bio postavljen, a ponekad povjesničar, i zašto su se tijekom vremena uloge spojile u jedan poziv« (»There Shall Be a Record Kept among You«, Ensign, prosinac 2007., 28).

Nauk i savezi 48:6 »Predsjedništvo i biskup crkve«

Stih Nauk i savezi 48:6 uključuje izraz »predsjedništvo i biskup crkve«. Međutim, kad je objava bila dana, Prvo predsjedništvo nije bilo uspostavljeno. Najraniji rukopis ove objave sadrži izraz »biskup i starješine crkve« (vidi Documents, Volume 1: July 1828–June 1831, svezak 1 serije Documents knjige The Joseph Smith Papers [2013.], 288). Riječi su bile promijenjene nakon što je Prvo predsjedništvo bilo uspostavljeno. Takve su se promjene povremeno unosile kako je Crkva rasla i kako se organizacija svećeništva širila prema objavi.